Najdraze sitnice

Emily_Bg

Aktivan član
Poruka
1.774
Upravo sam zavrsila sa spremanjem stana,i bacanjem nekih starih i nepotrebnih stvari.I pronasla sam gomilu straih sitnica,koje sam sakupljala godinama,dobijala od razlicitih ljudi i uzimala sa razlicitih mesta.I sve sam to odvajala,kao za uspomenu.Naravno,nisam imala srca da bilo sta od toga bacim,jer me svaka stvarcica podseca na nesto.Tu su neke salvete,osuseno cvece,neki stari nakit,bocice od parfema,stara telefonska kartica,dnevnici.....sve sto budi neka secanja.
Svaka od tih stvari me podseca na nekog ili na nesto.Ima medju tim mojim starudijama cak i escajga.Pa,nadam se da nije bila ova tema,koje su Vama najdraze sitnice?Sta vam budi uspomene?Mene je recimo raznezio neki stari plasticni prsten,koji sam dobila od druga jos u drugom razredu osnovne za rodjendan.Inace taj mali mi je bio sipmatija,kao i ja njemu,i to mi je poklonio kao za rodjendan i kao znak ljubavi i paznje.Secam se da je taj poklonicic bio upakovan u neki lep papir.I da je taj prsten za mene dosta dugo predtsavljao najvece blago.Sta vi imate od tih naizgled bezvrednih dragocenosti?
 
ha :lol: Imam jedan prsten sa avionom na njemu - kad g astavis na ruku i pomeris naglo on "leti" :lol:
Imam jednog, ne DVA imam, maWe zeke (ko me voli, pokloni mi zeku. Očekujem da u narednoj deceniji posebnu sobu namenim dobivenim maWim zekama :P ), imam olovku sa percem, sapunicu za balone, jednu sasvim retro kutiju za ruž (sa zlatnim cvećem ugraviranim), mnogo knjiga i flomastere sa šljokicama :D
I delfine od stakla što zvone na dodir!
I nikada se toga neću lišiti. Volim to 8)
 
Nista od takvih stvarcica ne bacam .
Proslost je deo mene. Jes' da je budizam sjajna stvar, ali "ne prolazim kroz zivot kao pas kroz vodu". Imam ceduljice sa porukama, razglednice koje sam kao klinka pisala mami i tati ( pa oni sacuvali :) ), prstencice, gumicu za kosu sa licem devojcice, rezac ( tuuup) u kojem neki mali stvorovi podizu glave naizmenicno kada zarezujes olovku, pisamca, crteze, laticu ruze - ispresovanu - pa zalepoljenu selotejpom, a selotejp prvo pozuteo pa otpao, i neke poljske cvetice sa izleta sa.... :) Ma, svasta imam!
Volim kada otvorim neku knjigu a odande ispadne neka poruka ...a ja po rukopisu znam od koga je...
 
Secanja uvek nosim sa sobom. Ali cuvam dnevnike i fotografije.
Bas sam pre neki dan bacila drveni crveni kisobran koji sam imala od 15 godine i "ispod" kojeg me vezu neki lepi trenuci, al' se raspao.

flower4youxx2.gif
 
Чувам СВЕ!
Флашице од неких драгих парфема које ме подсећају на нашто или неког...старе мајице које сма носила тад и тад...писма, фотографије, дневнике, силне ситнице...уф!
 
Bas sam pre neki dan otvorila kutiju u kojoj sam stavljala meni drage "sitnice"...Pocela sam kada sam imala 10 godina
Tu ima svega... Imam jednu malu bocicu parfema koju mi je pre dve godine dao neki mali klinac iz drugog razreda,porukicu od simpatije da li hocu da dodjem kod brda kada se zavrsi cas (3.razred),omot od moje omiljene cokolade,slicice sa mojim devojkama,Cak i karta za ski-pas sa Divcibara... Dnevnik ne pisem,nazalost
 
Chuvam mnogo toga... ali recimo neke sitnice su:
Jedan kamen iz Sahare,sve papire i karte vezane za Egipat,flashicu vode iz Crvenog mora,stari pc486,skuplja prashinu,ne vredi ni za staro gvozhdje, :lol:jedan komad drveta isharan temperama,koji sam dobila od drugarice (danashnje kume) za 12-sti rodj.,jedan uveo buket ruzha...sve dnevnike unazad 10 god,po neku svoju pesmu ( celu svesku svojih pesama sam bacila u fazi zhivota kad sam se borila protiv romantike : ( ) , nekoliko spomenara,gomilu porukica na papiricima,chestitke i tome slichno,to mi je sve polepljeno po vratima spavace sobe,karte sa EXIT-a... to je jedan deo,eto. :)
 
Imala sam toliko toga da sam se sama sebi zgadila pa sam pobacala. Ali još uvek u nekoj tamo sobi stoje pune kutije od cipela kojekakvih gluposti, nezamislivo ih je mnogo. Ali i kada se sve to pobaca ostaju vitrine prepune nekih ukraščića, sitnica koje smo brat i ja pravili kao klinci, neki "radovi od makarona", sa OTO-a, šperploča na kojoj sam sa drugaricom jednom temperama iscrtala svoje prvo "delo nemasmisla" :) ali je lepo, stajalo je kod nje i sad je kod mene, hehe... Joj, imam mislim sve i jedan svoj mlečni zub negde.
Ali iz sobe u kojoj sam sada i koju koristim da u njoj egzistiram :) sve sam izbacila, potrebno mi je da bude što praktičnija. Jednog dana ću sve to pobacati. Bar se nadam. Momenti kada gledam u sve te gluposti nekako su mi... teški. Ne znam.
Čitam ove vaše spiskove i pada mi na pamet koliko samo stvari ostane iza jedne osobe, ona ode ali te stvari tako ostaju, da je živa pa da mi ispriča ceo svoj život jednom bi uspela i ja bih sve znala i njena priča bi mi postala draga izlizana stvar... Ali izlizana. Odživela je sovje i otišla.
I mi smo samo trenutak u večnosti, imamo samo ovaj trenutak. I sve što nam se dešava jednog dana će biti nekad.
Ne, definitivno ne želim da gledam više nijednu sitnicu, ne želim da je gledam, da je dodirujem, da znam da postoji u mom životnom prostoru.
 
Ju, Lexo, nesto mi je bilo strasno tesko dok sam citala tvoj post :(
Citala sam da Zana Moro zivi u iznajmljenom stanu, bez ikakvih "sentimentalnih" sitnica, jer POSLE nista nije vazno...
Znam da smo samo privremeni stanovnici ove planete, a predmeti (po meni) imaju pravo na svoj zivot, svoje trajanje, nezavisno od duzine zivota vlasnika. Sva osecanja kojima su svedok bile stare kozne rukavice, izborane tako da kao da je u njima jos uvek voljena ruka (koje odavno nema) i dalje su u opstoj sumi emocija. Mislim da to daje pravo tim rukavicama da i dalje postoje...
U jednom romanu iz 18 veka ... cerka cuva ljubavna pisma svojih roditelja... cita ih tek u starosti... I kaze, nesto otprilike ovako : pisma su pila puna takvih snaznih osecanja kao da nikada nece doci dan da pod ovim nebom nece nikome nista znaciti (manimo sad aliteraciju :) )... Ali, znace!
Tako ja to vidim... A nekad kraj kontejnera stoje neke gipsane figure, rasparene stare soljice, plesnjiv sesir... pa neko uzme...ili ne uzme... Je l' se malo stresemo kada prolazimo pored? To su ti emocionalni fluidi koje tanano vibriraju oko predmeta.
 
zorab:
... A nekad kraj kontejnera stoje neke gipsane figure, rasparene stare soljice, plesnjiv sesir... pa neko uzme...ili ne uzme... Je l' se malo stresemo kada prolazimo pored? To su ti emocionalni fluidi koje tanano vibriraju oko predmeta.
ma uvek se stresem kat pri kontinjera najiđem na nešta tako štoj mogu da si uznem.
tanano vibriram okolo gipsanog patuljka
ima ocad kad gođ ik bidnem prodavo svima d govorim kako imau emocionalne fluide pa zbog radi toga višlje koštaju

pošto vam te šoljice brez drški
na koje mislete gospodžo ove obične su petens dinari a ove sas fluidom unutri dvaes
 
Poruke, slike, moje prve igracke, omote od cokolada, razne gluposti sa putovanja, puna mi kuca tih sitnica, ali ne mogu da ih bacim, uvek kada ih pogledam setim se nekih minulih dogadjaja i kako sam se tada osecala
 
gurbet:
ma uvek se stresem kat pri kontinjera najiđem na nešta tako štoj mogu da si uznem.
tanano vibriram okolo gipsanog patuljka
ima ocad kad gođ ik bidnem prodavo svima d govorim kako imau emocionalne fluide pa zbog radi toga višlje koštaju

pošto vam te šoljice brez drški
na koje mislete gospodžo ove obične su petens dinari a ove sas fluidom unutri dvaes

ali uvek mozes da se podsmehnes veselo sakateci jezik... :(
za uveseljavanje puka ( na pijaci, naravno, gde ti je tezga), mozda dobijes pride i neku banku u kapu...
 

Back
Top