Neka deca u određenom uzrastu, ukoliko su usamljena i osećaju se nezaštićeno (a to je posledica porodične situacije) ponekad izmišljaju likove. Nekad su to ljudi, nekad životinje, ali to su uglavnom neki jaki likovi koji ulivaju sigurnost i poverenje, mogu u mašti da zaštite ili jednostavno prave društvo zbog prevelike nepodnošljive usamljenosti. Pošto tvoja drugarica ima već toliko godina, kod nje se to zadržalo, znači da nije prerasla tu fazu. Ne znam koliko je to ozbiljno kod nje. Ona može normalno da funkcioniše u životu i sve to, ali joj to sigurno smeta, jer negde ona odbija da odraste. Sad, to ne znači da su oni koji nemaju takve "drugare" zreli i da nemaju neke druge emotivne tegobe. Milsim da čim se o tome poverila, to je neki znak kojim ona traži pomoć. A pomoć joj može pružiti samo stručno lice. Mislim da je najbolje da joj u razgovoru nekako napomeneš da to nije ništa strašno, da se dešava i drugim ljudima. Treba da budeš sada oprezna, ona ti je pružila nešto vrlo delikatno, kao što je i njena situacija.
Želim da ti Bog da snage i pokaže put kako da joj pomogneš, kao i njoj da to reši.