Ja sam sluzio vojsku od septembra 1998 do septembra 1999 u artiljerisko raketnim jedinicama PVO.
Bio sam u 310 SRP PVO puku u Kragujevcu,a pred bombardovanje sam dobio prekomandu u 311 SRP PVO puk u Pristini (aerodrom Slatina).
Za vreme bombardovanja sam uglavnom bio u blizoj i daljoj okolini Pristine.Posle bombardovanja i povlacenja sa Kosova kada su rasformirali Pristinski puk,
vratio sam se u Kragujevac i tu zavrsio vojni rok.Srecom,nasa septembarska klasa nije imala produzenje vojnog roka zbog rata kao martovska klasa.
Zaboravio sam koji sam ves,znam da sam bio operater na UPPC-u (Uredjaj za Prijem Podataka o Cilju),neki uredjaj za komunikaciju izmedju
nasih radara i lansera sa udaljenim radarima i lanserima koji se koristio kada zbog situacije u vazduhu nismo smeli da zracimo svojim radarom,
vec smo dobijali podatke od drugih jedinica (ili obrnuto,slali podatke drugima,kada oni nisu bili u mogucnosti).Sve u svemu,radili na tome da vise koristimo
nisanske radare,a izvidjacke sto manje i tako to.A radio sam dosta i na sistemima veze.Od losih iskustava koje pamtim,imali smo jedan direktni pogodak
u radar (tzv. RStON) HARM antiradarskom raketom.Od lepsih iskustava,pamtim obaranja krstarecih raketa (ali za to su bili zasluzni vise momci sa
strelama i pragama koje smo takodje imali u jedinici.Svakako jedan interesantan i zanimljiv period.Imali smo i dobrovoljce iz Republike Srpske i iz Rusije,
mnogo dobri momci ... a Srpski narod sa Kosova i Metohije je prema nama bio super,i uvek nam je izlazio u susret ako nam treba neka pomoc.