Лилит
Zainteresovan član
- Poruka
- 233
Да ли вам је Клавдија Шоша физички привлачна и, ако јесте, зашто?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Justina:A vec sam se uplashila da niko nije ne voli Tomasa Mana i mozda najbolji roman svih vremena.
A gospodja Shosha? Pa definitivno gricka nokte, ima krivu kichmu, pravi loptice od hleba dok jede i naravno zalupljuje vrata tako jako da se prozori zatresu ... I zavodljiva je, neodoljiva, naravno ... "Valpurgina noc" je jedna od najlepshih epizoda u istoriji evropskog romana. I tako veshto pripremljen vrhunac, tj. jedan od vrhunaca Charobnog brega.
Da li je iko chitao kritike Dragana Stojanovica ("Paradoksalni klasik Tomas Mana")? Oni koju su u Beogradu a vole Mana mogu utorkom od (mislim?) 16-18h na prvom spratu nove zgrade Filoloshkog da slushaju njegova izvanredna predavanja, koja mogu da se shvate i kao putokaz za kretanje kroz T.Mana.
Chesto se na ovom forumu pricha o Lilit. Setembrini za Klavdiju kaze da je Lilit, Adamova prva zena, ona koja unishtava, guta ... Shosha je po meni jedan od najintrigantnijih, najzanimljivijih zenskih likova svih vremena. Secate se shta je Kastorp uspeo da izgovori kada se zagledao u njenu mishicu pod tilom? pa samo jedno mucavo: "O, boze moj!", mislim da je to sasvim dovoljno
cheers!
Justina:Lilit, sasvim se slazem sa tobom! Dragan Stojanovic? Da, i ja mislim da je genijalan, oduvek sam to mislila. Predavanje o ljubavi u Charobnom bregu je meni bilo posebno zanimljivo. Nekako uvek pamtim rechenice, makar bile sasvim nebitne, tako da se i sada smeshkam kad pomislim na onu njegovu "ovom prilikom nema tila ( Klavdijine mishice su gole), TIM GORE "
Da, definitivno je sve povezano. Ona scena sa olovkom je "katarzichna". Sve je pripremljeno za njen ulazak u njegov zivot, postoji zarishte. I on se stvarno ne zaljubljuje na prvi pogled, vec u snu kada shvata da ona ima iste ochi kao Pshibislav Hipe, i zarishte se aktivira.
A Kastorp iako se pripovedach trudi da on bude prestravljen kao sasvim obichan mlad chovek u neobichnim okolnostima, nije obichan. On je fasciniran smrcu i ne moze se zaljubiti u obichnu zenu, vec bolesnu, sumnjivog morala, bukvalno "trule" unutrashnjosti ... I nema gradjanskog morala koji bi nju sputavao, smrt taj pojam obesmishljava. Kastorp se strasno zaljubljuje, i zivi za to da moze da je vidi i chuje ...
Ono shto ja posebno cenim, i shto se nekako postavilo ko imeparativ, to je njegova ironija, koja ipak zahteva chitaoca koji ni sam nije naivan i ume da se snadje u nijansama. Zato je meni besmisleno preprichati sadrzaj Charobnog brega (izvini, Jovane). Shta da kazem, mladic odlaci u Davos, sanatorijum na Alpima, u posetu bolesnom rodjaku. Tu se zaljubljuje, i razboljeva ... Najednostavnije je da napishem da je to parodija bildungs romana, shto i jeste. Ali kolikom broju ljudi to ishta znachi
Ko shto rekoh, ja ovde nekako igrom Sudbine ...
Medjutim, iako necu imati prilike da te upoznam, pregledala sam sve teme koje si zadala, i nema sumnje da si 08 Ti si jedina koja je pomenula Prusta, volish Mana, pokrenula si raspavu o romanu toka svesti na koju niko nije odgovorio shto mi je bilo chudno, kao i to da svi beze od Mana.
Da, nisam videla T. Kregera na spisku tema? A to je po meni jedna od najboljih pripovedaka koje je napisao. Sa druge strane ko bi o tome pisao, samo nas dve I upravo, po ko zna koji put, chitam Smrt u Veneciji, mozda ti i odgovorim!
Lilit, keep on the good work! MIslim da si prava osoba za ovaj posao!
Veliki pozdrav!
Justina:A vec sam se uplashila da niko nije ne voli Tomasa Mana i mozda najbolji roman svih vremena.
u Beogradu a vole Mana mogu utorkom od (mislim?) 16-18h na prvom spratu nove zgrade Filoloshkog da slushaju njegova izvanredna predavanja, koja mogu da se shvate i kao putokaz za kretanje kroz T.Mana.
Nije ni tesko ni daleko. Udjes na faks, Studentski trg 3, hodnik desno (odsek za romanistiku) , prodjes kroz prolaz do nove zgrade ( lici na most, tacnije i jeste most),ides na prvi sprat i to je to. Bojim se samo da je za ovu godinu kasno, ne znam da li predavanja jos traju?Celt:Justina:A vec sam se uplashila da niko nije ne voli Tomasa Mana i mozda najbolji roman svih vremena.
u Beogradu a vole Mana mogu utorkom od (mislim?) 16-18h na prvom spratu nove zgrade Filoloshkog da slushaju njegova izvanredna predavanja, koja mogu da se shvate i kao putokaz za kretanje kroz T.Mana.
Sta ? Ja mogu sa ulice da usetam i da slusam predavanje ?? Gde je zgrada novog faksa... ??
Лилит:Да ли вам је Клавдија Шоша физички привлачна и, ако јесте, зашто?
Hellen:''Чаробни брег''
Dont_Break_The_Oath:Carobni breg i sve njegove tajne......pa ja bi se najradje okrenuo kapitalnom delu Doktor Faustus,gde je Thomas pokazao da ume makar malo da parira svom starijem bati Heinrichu koji je nepravedno zapostavljen,kao i Thomasov sin Klaus,koji su mnogo mnogo bolji pisci od njega i mnogo istinitiji nego Thomas.
A ja sam prvu Thomasovu knjigu procitao pre 8 godina i to njegov prvi roman "Mali gospodin Frideman".
Ova knjiga jeste malo vise bacena u drugi plan,ali sasvim je ok kao debitantsko delo.
Mada opet kazem,,,Heinrich Mann je taj koji je zasluzio veliko mesto u knjizevnosti,ne Thomas.
Dont_Break_The_Oath:Zaista me ne cudi kako to da niko ne zna za starijeg Thomasovog brata Heinricha,koji je za vreme njihova zivota bio mnogo popularniji i cenjeniji nego Thomas i sada je nepravedno zapostavljen.
I to zato sto je Thomas previse pitak,previse razumljiv,do besvesti ironican,dok se Heinrich uvek drzao osnovnih principa klasicne knjizevnosti i trazio u svakoj svojoj knjizi zaplete,dogadjaje,nije obuhvatao epohe,nije bio pod udarom pobesnelog i bolesnog Richarda Wagnera od koga je Thomas crpeo svoju snagu.
Pisuci "Carobni breg", Thomas Mann je na neki nacin pokusao da se identifikuje sa Geteom,da dostigne onaj nivo iracionalnog razvitka duha kakav se nalazi u genijalnom Geteovom delu "Wilhelm Meister".
To Thomasovo konstantno galopiranje za Wagnerovom bukom sa prizvukom ironije i doslednost Geteu su njega nacinili popularnim,a Heinricha gurnuli u zaborav,zato sto Heinrich nije imao svoje idole koje je pratio,nije kopao po staroj nemackoj literaturi da bi pronasao sebe.
A Klaus,,,,sin Thomasa Manna jer prica za sebe.Izuzetno kvalitetan pisac ali sa onom mracnom kobi,sa onom senkom pod kojom je ziveo kao sin velikog nobelovca.
"Svakako da je otezavajuca okolnost i crna sudbina biti sin jednog takvog coveka.I sada svi traze od mene da budem naslednik velikog oca,da pisem kao on,da nastavljam tamo gde ce on stati." - pisao je Klaus Mann 1936 godine.
Svakako da je uticaj oca u dobroj meri napravio oscilacije u kvalitetu njegovih dela,ali je takodje neosporni kvalitet u njegovoj autobiografiji "Pripadanje" gde je do detalja opisao svoj zivot u pravoj svetlosti bez ikakvog ulepsavanja.
Svakako da su i Heinrich i Klaus Mann zasluzili ogromno,i mnogo vece u svetskoj knjizevnosti nego sto je Thomas Mann.
Dont_Break_The_Oath:Zaista me ne cudi kako to da niko ne zna za starijeg Thomasovog brata Heinricha,koji je za vreme njihova zivota bio mnogo popularniji i cenjeniji nego Thomas i sada je nepravedno zapostavljen.
I to zato sto je Thomas previse pitak,previse razumljiv,do besvesti ironican,dok se Heinrich uvek drzao osnovnih principa klasicne knjizevnosti i trazio u svakoj svojoj knjizi zaplete,dogadjaje,nije obuhvatao epohe,nije bio pod udarom pobesnelog i bolesnog Richarda Wagnera od koga je Thomas crpeo svoju snagu.
Pisuci "Carobni breg", Thomas Mann je na neki nacin pokusao da se identifikuje sa Geteom,da dostigne onaj nivo iracionalnog razvitka duha kakav se nalazi u genijalnom Geteovom delu "Wilhelm Meister".
To Thomasovo konstantno galopiranje za Wagnerovom bukom sa prizvukom ironije i doslednost Geteu su njega nacinili popularnim,a Heinricha gurnuli u zaborav,zato sto Heinrich nije imao svoje idole koje je pratio,nije kopao po staroj nemackoj literaturi da bi pronasao sebe.
A Klaus,,,,sin Thomasa Manna jer prica za sebe.Izuzetno kvalitetan pisac ali sa onom mracnom kobi,sa onom senkom pod kojom je ziveo kao sin velikog nobelovca.
"Svakako da je otezavajuca okolnost i crna sudbina biti sin jednog takvog coveka.I sada svi traze od mene da budem naslednik velikog oca,da pisem kao on,da nastavljam tamo gde ce on stati." - pisao je Klaus Mann 1936 godine.
Svakako da je uticaj oca u dobroj meri napravio oscilacije u kvalitetu njegovih dela,ali je takodje neosporni kvalitet u njegovoj autobiografiji "Pripadanje" gde je do detalja opisao svoj zivot u pravoj svetlosti bez ikakvog ulepsavanja.
Svakako da su i Heinrich i Klaus Mann zasluzili ogromno,i mnogo vece u svetskoj knjizevnosti nego sto je Thomas Mann.