Klavdija Šoša iz Čarobnog brega Tomasa Mana

A vec sam se uplashila da niko nije ne voli Tomasa Mana i mozda najbolji roman svih vremena.


A gospodja Shosha? :) Pa definitivno gricka nokte, ima krivu kichmu, pravi loptice od hleba dok jede i naravno zalupljuje vrata tako jako da se prozori zatresu ... I zavodljiva je, neodoljiva, naravno ... "Valpurgina noc" je jedna od najlepshih epizoda u istoriji evropskog romana. I tako veshto pripremljen vrhunac, tj. jedan od vrhunaca Charobnog brega.

Da li je iko chitao kritike Dragana Stojanovica ("Paradoksalni klasik Tomas Mana")? Oni koju su u Beogradu a vole Mana mogu utorkom od (mislim?) 16-18h na prvom spratu nove zgrade Filoloshkog da slushaju njegova izvanredna predavanja, koja mogu da se shvate i kao putokaz za kretanje kroz T.Mana.

Chesto se na ovom forumu pricha o Lilit. Setembrini za Klavdiju kaze da je Lilit, Adamova prva zena, ona koja unishtava, guta ... Shosha je po meni jedan od najintrigantnijih, najzanimljivijih zenskih likova svih vremena. Secate se shta je Kastorp uspeo da izgovori kada se zagledao u njenu mishicu pod tilom? pa samo jedno mucavo: "O, boze moj!", mislim da je to sasvim dovoljno :)

cheers!
 
Justina:
A vec sam se uplashila da niko nije ne voli Tomasa Mana i mozda najbolji roman svih vremena.


A gospodja Shosha? :) Pa definitivno gricka nokte, ima krivu kichmu, pravi loptice od hleba dok jede i naravno zalupljuje vrata tako jako da se prozori zatresu ... I zavodljiva je, neodoljiva, naravno ... "Valpurgina noc" je jedna od najlepshih epizoda u istoriji evropskog romana. I tako veshto pripremljen vrhunac, tj. jedan od vrhunaca Charobnog brega.

Da li je iko chitao kritike Dragana Stojanovica ("Paradoksalni klasik Tomas Mana")? Oni koju su u Beogradu a vole Mana mogu utorkom od (mislim?) 16-18h na prvom spratu nove zgrade Filoloshkog da slushaju njegova izvanredna predavanja, koja mogu da se shvate i kao putokaz za kretanje kroz T.Mana.

Chesto se na ovom forumu pricha o Lilit. Setembrini za Klavdiju kaze da je Lilit, Adamova prva zena, ona koja unishtava, guta ... Shosha je po meni jedan od najintrigantnijih, najzanimljivijih zenskih likova svih vremena. Secate se shta je Kastorp uspeo da izgovori kada se zagledao u njenu mishicu pod tilom? pa samo jedno mucavo: "O, boze moj!", mislim da je to sasvim dovoljno :)

cheers!

Драга Justina,

Управо је ова тема и отворила форум Књижевност, али одговора, нажалост, није било. Драго ми је да си артикулисала и моје мисли, све до једне. Проф. Драган Стојановић је иначе један од најгенијалних духова које сам имала прилике да упознам; његова предавања су заиста празник за душу.

Шта мислиш, да ли је Клавдија Шоша за Ханса Касторпа неодољива само зато што обнавља његово емотивно језгро из младости (П. Хипе), због тога што је љубав као таква слепа и због јунакове наклоности према смрти, или у томе има још нечег?

Срдачно те поздрављам,
Лилит
 
Lilit, sasvim se slazem sa tobom! Dragan Stojanovic? Da, i ja mislim da je genijalan, oduvek sam to mislila. Predavanje o ljubavi u Charobnom bregu je meni bilo posebno zanimljivo. Nekako uvek pamtim rechenice, makar bile sasvim nebitne, tako da se i sada smeshkam kad pomislim na onu njegovu "ovom prilikom nema tila ( Klavdijine mishice su gole), TIM GORE " :)

Da, definitivno je sve povezano. Ona scena sa olovkom je "katarzichna". Sve je pripremljeno za njen ulazak u njegov zivot, postoji zarishte. I on se stvarno ne zaljubljuje na prvi pogled, vec u snu kada shvata da ona ima iste ochi kao Pshibislav Hipe, i zarishte se aktivira.

A Kastorp iako se pripovedach trudi da on bude prestravljen kao sasvim obichan mlad chovek u neobichnim okolnostima, nije obichan. On je fasciniran smrcu i ne moze se zaljubiti u obichnu zenu, vec bolesnu, sumnjivog morala, bukvalno "trule" unutrashnjosti ... I nema gradjanskog morala koji bi nju sputavao, smrt taj pojam obesmishljava. Kastorp se strasno zaljubljuje, i zivi za to da moze da je vidi i chuje ...

Ono shto ja posebno cenim, i shto se nekako postavilo ko imeparativ, to je njegova ironija, koja ipak zahteva chitaoca koji ni sam nije naivan i ume da se snadje u nijansama. Zato je meni besmisleno preprichati sadrzaj Charobnog brega (izvini, Jovane). Shta da kazem, mladic odlaci u Davos, sanatorijum na Alpima, u posetu bolesnom rodjaku. Tu se zaljubljuje, i razboljeva ... Najednostavnije je da napishem da je to parodija bildungs romana, shto i jeste. Ali kolikom broju ljudi to ishta znachi ;)

Ko shto rekoh, ja ovde nekako igrom Sudbine ...

Medjutim, iako necu imati prilike da te upoznam, pregledala sam sve teme koje si zadala, i nema sumnje da si 08 :) Ti si jedina koja je pomenula Prusta, volish Mana, pokrenula si raspavu o romanu toka svesti na koju niko nije odgovorio shto mi je bilo chudno, kao i to da svi beze od Mana.

Da, nisam videla T. Kregera na spisku tema? A to je po meni jedna od najboljih pripovedaka koje je napisao. Sa druge strane ko bi o tome pisao, samo nas dve :) I upravo, po ko zna koji put, chitam Smrt u Veneciji, mozda ti i odgovorim!

Lilit, keep on the good work! MIslim da si prava osoba za ovaj posao!

Veliki pozdrav!
 
Justina:
Lilit, sasvim se slazem sa tobom! Dragan Stojanovic? Da, i ja mislim da je genijalan, oduvek sam to mislila. Predavanje o ljubavi u Charobnom bregu je meni bilo posebno zanimljivo. Nekako uvek pamtim rechenice, makar bile sasvim nebitne, tako da se i sada smeshkam kad pomislim na onu njegovu "ovom prilikom nema tila ( Klavdijine mishice su gole), TIM GORE " :)

Da, definitivno je sve povezano. Ona scena sa olovkom je "katarzichna". Sve je pripremljeno za njen ulazak u njegov zivot, postoji zarishte. I on se stvarno ne zaljubljuje na prvi pogled, vec u snu kada shvata da ona ima iste ochi kao Pshibislav Hipe, i zarishte se aktivira.

A Kastorp iako se pripovedach trudi da on bude prestravljen kao sasvim obichan mlad chovek u neobichnim okolnostima, nije obichan. On je fasciniran smrcu i ne moze se zaljubiti u obichnu zenu, vec bolesnu, sumnjivog morala, bukvalno "trule" unutrashnjosti ... I nema gradjanskog morala koji bi nju sputavao, smrt taj pojam obesmishljava. Kastorp se strasno zaljubljuje, i zivi za to da moze da je vidi i chuje ...

Ono shto ja posebno cenim, i shto se nekako postavilo ko imeparativ, to je njegova ironija, koja ipak zahteva chitaoca koji ni sam nije naivan i ume da se snadje u nijansama. Zato je meni besmisleno preprichati sadrzaj Charobnog brega (izvini, Jovane). Shta da kazem, mladic odlaci u Davos, sanatorijum na Alpima, u posetu bolesnom rodjaku. Tu se zaljubljuje, i razboljeva ... Najednostavnije je da napishem da je to parodija bildungs romana, shto i jeste. Ali kolikom broju ljudi to ishta znachi ;)

Ko shto rekoh, ja ovde nekako igrom Sudbine ...

Medjutim, iako necu imati prilike da te upoznam, pregledala sam sve teme koje si zadala, i nema sumnje da si 08 :) Ti si jedina koja je pomenula Prusta, volish Mana, pokrenula si raspavu o romanu toka svesti na koju niko nije odgovorio shto mi je bilo chudno, kao i to da svi beze od Mana.

Da, nisam videla T. Kregera na spisku tema? A to je po meni jedna od najboljih pripovedaka koje je napisao. Sa druge strane ko bi o tome pisao, samo nas dve :) I upravo, po ko zna koji put, chitam Smrt u Veneciji, mozda ti i odgovorim!

Lilit, keep on the good work! MIslim da si prava osoba za ovaj posao!

Veliki pozdrav!

Хвала ти на бриткоумном одговору и лепим речима.
Упркос појединим изјавама, ни сам Ман није рачунао на широку читалачку публику, па верујем да нам не би ни замерио због ретких одговора :)

Искрени поздрав,
Лилит
 
Ono shto mene je meni posebno zanimljivo je ta jasna distinkcija izmedju obichnih ljudi i umetnika. Secash se kako se Tonio Kreger oseca izdvojenim kad posmatra Inge kako pleshe ... i kako postaje svestan da ga ona nikada nece razumeti ... jer je ona sa druge strane.

Ja ipak verujem da je on zeleo da pomiri "obichne" i "neobichne" I da je to jedna od tema njegove knjizevnosti. Konkretno: knjzevnost ili zivot?

Ne zelim da kritikujem nasheg Andrica ali previshe slichnosti ima u njihovoj poetici. Ona pricha o umetniku sa sumnjivim pasoshem iz Razgovora sa Gojom? to je tako slichno Manovoj autopoetici (preporuka: I. Tartalja : Pripovedacheva estetika, Da li je Andric ishta duzan Manu ;)

Pisac treba da napravi distancu izmedju sveta i sebe da bi mogao o svetu da pishe ... treba da umre. Nemam ovde Tonia Kregera, ali volim jako onaj refren "tada je zivelo njegovo srce ... " To je ko neka mala uteha ...

cheers
 
Питам се зашто се Буденброкови игноришу,а писац је баш за ту књигу добио Нобелову награду.Када би мене неко питао која му је најбоља књига незнам којој бих дао предност Буденброковима или Чаробном брегу.
 
Justina:
A vec sam se uplashila da niko nije ne voli Tomasa Mana i mozda najbolji roman svih vremena.


u Beogradu a vole Mana mogu utorkom od (mislim?) 16-18h na prvom spratu nove zgrade Filoloshkog da slushaju njegova izvanredna predavanja, koja mogu da se shvate i kao putokaz za kretanje kroz T.Mana.

Sta ? Ja mogu sa ulice da usetam i da slusam predavanje ?? Gde je zgrada novog faksa... ??
 
Celt:
Justina:
A vec sam se uplashila da niko nije ne voli Tomasa Mana i mozda najbolji roman svih vremena.


u Beogradu a vole Mana mogu utorkom od (mislim?) 16-18h na prvom spratu nove zgrade Filoloshkog da slushaju njegova izvanredna predavanja, koja mogu da se shvate i kao putokaz za kretanje kroz T.Mana.

Sta ? Ja mogu sa ulice da usetam i da slusam predavanje ?? Gde je zgrada novog faksa... ??
Nije ni tesko ni daleko. Udjes na faks, Studentski trg 3, hodnik desno (odsek za romanistiku) , prodjes kroz prolaz do nove zgrade ( lici na most, tacnije i jeste most),ides na prvi sprat i to je to. Bojim se samo da je za ovu godinu kasno, ne znam da li predavanja jos traju?
 
Лилит:
Да ли вам је Клавдија Шоша физички привлачна и, ако јесте, зашто?

Јаке јагодице са накосим очима је врло лепа и за нас, иако смо словенског порекла, егзотична расна особеност руских жена.
Међутим, мени се највише свиђао лик Вере иѕ Понора Гончарова.
У Хансу Касторпу су владала амбивалентна осећања:одбојност германске расе и културе према словенској и неодољива еротска привлачност жене која је пред њим. И што се више бранио од овог,тим се појачавала љубав.
 
Carobni breg i sve njegove tajne......pa ja bi se najradje okrenuo kapitalnom delu Doktor Faustus,gde je Thomas pokazao da ume makar malo da parira svom starijem bati Heinrichu koji je nepravedno zapostavljen,kao i Thomasov sin Klaus,koji su mnogo mnogo bolji pisci od njega i mnogo istinitiji nego Thomas.
A ja sam prvu Thomasovu knjigu procitao pre 8 godina i to njegov prvi roman "Mali gospodin Frideman".
Ova knjiga jeste malo vise bacena u drugi plan,ali sasvim je ok kao debitantsko delo.
Mada opet kazem,,,Heinrich Mann je taj koji je zasluzio veliko mesto u knjizevnosti,ne Thomas.
 
Dont_Break_The_Oath:
Carobni breg i sve njegove tajne......pa ja bi se najradje okrenuo kapitalnom delu Doktor Faustus,gde je Thomas pokazao da ume makar malo da parira svom starijem bati Heinrichu koji je nepravedno zapostavljen,kao i Thomasov sin Klaus,koji su mnogo mnogo bolji pisci od njega i mnogo istinitiji nego Thomas.
A ja sam prvu Thomasovu knjigu procitao pre 8 godina i to njegov prvi roman "Mali gospodin Frideman".
Ova knjiga jeste malo vise bacena u drugi plan,ali sasvim je ok kao debitantsko delo.
Mada opet kazem,,,Heinrich Mann je taj koji je zasluzio veliko mesto u knjizevnosti,ne Thomas.

Sto se Hajnriha i Klausa, nisam upucen u dovoljnoj meri, te ne bih ni komentarisao...
Hvala na odgovoru...
 
Kakvi su Vasi utisci o Manovim delima? Sta se do sada imali prilike da procitate od njega? Klaus i Hajnrih Man kao pisci?
Ne mislite li da su pisci porodice Man veoma zapostavljeni u razgovorima o knjizevnosti?


_________________________________________________________________________
Da li neko poseduje sabrana dela Tomasa Mana, koja je izdala Matica srpska, i zeli da ih proda? Naravno, trazim dobro ocuvane knjige.
 
Zaista me ne cudi kako to da niko ne zna za starijeg Thomasovog brata Heinricha,koji je za vreme njihova zivota bio mnogo popularniji i cenjeniji nego Thomas i sada je nepravedno zapostavljen.
I to zato sto je Thomas previse pitak,previse razumljiv,do besvesti ironican,dok se Heinrich uvek drzao osnovnih principa klasicne knjizevnosti i trazio u svakoj svojoj knjizi zaplete,dogadjaje,nije obuhvatao epohe,nije bio pod udarom pobesnelog i bolesnog Richarda Wagnera od koga je Thomas crpeo svoju snagu.
Pisuci "Carobni breg", Thomas Mann je na neki nacin pokusao da se identifikuje sa Geteom,da dostigne onaj nivo iracionalnog razvitka duha kakav se nalazi u genijalnom Geteovom delu "Wilhelm Meister".
To Thomasovo konstantno galopiranje za Wagnerovom bukom sa prizvukom ironije i doslednost Geteu su njega nacinili popularnim,a Heinricha gurnuli u zaborav,zato sto Heinrich nije imao svoje idole koje je pratio,nije kopao po staroj nemackoj literaturi da bi pronasao sebe.
A Klaus,,,,sin Thomasa Manna jer prica za sebe.Izuzetno kvalitetan pisac ali sa onom mracnom kobi,sa onom senkom pod kojom je ziveo kao sin velikog nobelovca.

"Svakako da je otezavajuca okolnost i crna sudbina biti sin jednog takvog coveka.I sada svi traze od mene da budem naslednik velikog oca,da pisem kao on,da nastavljam tamo gde ce on stati." - pisao je Klaus Mann 1936 godine.
Svakako da je uticaj oca u dobroj meri napravio oscilacije u kvalitetu njegovih dela,ali je takodje neosporni kvalitet u njegovoj autobiografiji "Pripadanje" gde je do detalja opisao svoj zivot u pravoj svetlosti bez ikakvog ulepsavanja.
Svakako da su i Heinrich i Klaus Mann zasluzili ogromno,i mnogo vece u svetskoj knjizevnosti nego sto je Thomas Mann.
 
Dont_Break_The_Oath:
Zaista me ne cudi kako to da niko ne zna za starijeg Thomasovog brata Heinricha,koji je za vreme njihova zivota bio mnogo popularniji i cenjeniji nego Thomas i sada je nepravedno zapostavljen.
I to zato sto je Thomas previse pitak,previse razumljiv,do besvesti ironican,dok se Heinrich uvek drzao osnovnih principa klasicne knjizevnosti i trazio u svakoj svojoj knjizi zaplete,dogadjaje,nije obuhvatao epohe,nije bio pod udarom pobesnelog i bolesnog Richarda Wagnera od koga je Thomas crpeo svoju snagu.
Pisuci "Carobni breg", Thomas Mann je na neki nacin pokusao da se identifikuje sa Geteom,da dostigne onaj nivo iracionalnog razvitka duha kakav se nalazi u genijalnom Geteovom delu "Wilhelm Meister".
To Thomasovo konstantno galopiranje za Wagnerovom bukom sa prizvukom ironije i doslednost Geteu su njega nacinili popularnim,a Heinricha gurnuli u zaborav,zato sto Heinrich nije imao svoje idole koje je pratio,nije kopao po staroj nemackoj literaturi da bi pronasao sebe.
A Klaus,,,,sin Thomasa Manna jer prica za sebe.Izuzetno kvalitetan pisac ali sa onom mracnom kobi,sa onom senkom pod kojom je ziveo kao sin velikog nobelovca.

"Svakako da je otezavajuca okolnost i crna sudbina biti sin jednog takvog coveka.I sada svi traze od mene da budem naslednik velikog oca,da pisem kao on,da nastavljam tamo gde ce on stati." - pisao je Klaus Mann 1936 godine.
Svakako da je uticaj oca u dobroj meri napravio oscilacije u kvalitetu njegovih dela,ali je takodje neosporni kvalitet u njegovoj autobiografiji "Pripadanje" gde je do detalja opisao svoj zivot u pravoj svetlosti bez ikakvog ulepsavanja.
Svakako da su i Heinrich i Klaus Mann zasluzili ogromno,i mnogo vece u svetskoj knjizevnosti nego sto je Thomas Mann.

Слажем се да су и Хајнрих и Клаус веома запостављени, да не кажем заборављени, међу данашњим српским читаоцима. Када у претрагу по презимену аутора, у Библиотеци града Београда, унесете Ман, па потражите Хајнрихова или Клаусова дела, наићи ћете тек на пар референци. Следећи твој дојам, позајмио сам Хајнрихове приповетке и врло брзо ћу их прочитати, те писати о својем виђењу ситуације, тј. величине свачије уметности. Наравно, Клаус је следећи. Уопште узевши, некаква резерва постоји код данашњих изадавача према породици Ман. Наиме, никако се не бих сложио да је Ман "питак" или да прилази укусу масе. Напротив, он је управо писац кога и образовани ретко узимају у руке због полисемичности његових идеја и наобузданог богатства језика који у извесном смислу гуши фабулативни ток... Наравно, непревазиђени су преводи Анице Савић-Ребац... И још да додам: Манова одабрана дела су објављена само једном у историји српског издаваштва - и то само одабрана! Да не говорим о непреведеним (и после толико година) томовима и томовима његових дневника, који се могу наћи у Гетеовом институту у Београду, наравно, на немачком језику. Стога, мислим да је крајње време да се после толико деценија коначно на српски језик преведу и објаве дела како Томаса Мана, тако и чланова његове породице.

Срдачан поздрав.

П.С. Да не причам да "Јосифа и његову браћу" не можете комплетну наћи ни у БГБ!
 
Dont_Break_The_Oath:
Zaista me ne cudi kako to da niko ne zna za starijeg Thomasovog brata Heinricha,koji je za vreme njihova zivota bio mnogo popularniji i cenjeniji nego Thomas i sada je nepravedno zapostavljen.
I to zato sto je Thomas previse pitak,previse razumljiv,do besvesti ironican,dok se Heinrich uvek drzao osnovnih principa klasicne knjizevnosti i trazio u svakoj svojoj knjizi zaplete,dogadjaje,nije obuhvatao epohe,nije bio pod udarom pobesnelog i bolesnog Richarda Wagnera od koga je Thomas crpeo svoju snagu.
Pisuci "Carobni breg", Thomas Mann je na neki nacin pokusao da se identifikuje sa Geteom,da dostigne onaj nivo iracionalnog razvitka duha kakav se nalazi u genijalnom Geteovom delu "Wilhelm Meister".
To Thomasovo konstantno galopiranje za Wagnerovom bukom sa prizvukom ironije i doslednost Geteu su njega nacinili popularnim,a Heinricha gurnuli u zaborav,zato sto Heinrich nije imao svoje idole koje je pratio,nije kopao po staroj nemackoj literaturi da bi pronasao sebe.
A Klaus,,,,sin Thomasa Manna jer prica za sebe.Izuzetno kvalitetan pisac ali sa onom mracnom kobi,sa onom senkom pod kojom je ziveo kao sin velikog nobelovca.

"Svakako da je otezavajuca okolnost i crna sudbina biti sin jednog takvog coveka.I sada svi traze od mene da budem naslednik velikog oca,da pisem kao on,da nastavljam tamo gde ce on stati." - pisao je Klaus Mann 1936 godine.
Svakako da je uticaj oca u dobroj meri napravio oscilacije u kvalitetu njegovih dela,ali je takodje neosporni kvalitet u njegovoj autobiografiji "Pripadanje" gde je do detalja opisao svoj zivot u pravoj svetlosti bez ikakvog ulepsavanja.
Svakako da su i Heinrich i Klaus Mann zasluzili ogromno,i mnogo vece u svetskoj knjizevnosti nego sto je Thomas Mann.

Samo jedno pitanje nevezano za temu za, naravno, Dont_break_the_oath> Sta studiras? Svetsku ili...?

Hvala unapred.
 

Back
Top