KAKO POVRATITI NECIJE POVERENJE

penelopa*

Zainteresovan član
Poruka
187
Pitanje se ne odnosi na odredjenu sferu odnosa ili konkretan slucaj. Tvrde da je moguce,ako se nadje pravi nacin. Sta vi kazete?
Ja,konkretno,svakom dajem drugu sansu,nekima cak i vise. Tolerantnija sam prema onima koji mi vise znace i sa kojima imam duzi staz u druzenju ili ljubavi. Ljudima verujem na rec,ukoliko znam da nisu patoloski lazovi,a stim u skladu im i dajem ponovo svoje poverenje verujuci da ga nece ponovo prokockati,ako nisu nikad pre. Ukoliko vidim da nisam pogresila,to je to!
 
Uglavnom je tesko povratiti poverenje, jer cim izgubis poverenje u nekoga, znaci da je on presao neku granicu. Jer, slozicete se, poverenje se ne gubi potpuno posle jednog gafa, vec je potrebno vise puta izneveriti nekoga, da bi on izgubio poverenje.
Naravno, zavisi i od onoga KO gubi poverenje i od onoga U KOGA je izgubljeno poverenje.
 
ja ovih dana razmisljam o tome...
kad uprskas stvar...ipak postoji nacin ako ne da povratis poverenje, da pokazes da si covek a ne gnjida...po mom misljenju je vazno prihvatiti odgovornost za svoje postupke ma koliko da ti je tesko na nacin koji jasno pokazuje da ti je zao...ako postoji mogucnost za to uciniti nesto...ili cekati priliku da se poneses kao covek...
ali ne...ljudima je i tad lakse da pricaju price kako nisu hteli i nisu mislili, ***** i kukumavce, zahtevajuci od drugih da im oproste...pokazujuci koliko su u stvari sami sebi najvazniji...cak mi se cini da ljudi ne padnu toliko nisko zbog lazi vec zbog bedne reakcije onda kada ih u njoj uhvatis...

eto recimo penelopa, tebi iz posta ti vristi pitanje "kako ja mogu?"...pa blago tebi ako mozes, ti si idol svih mladih...ali koga to zanima...tako mozes samo da pljunes na neciju tugu...
i nemoj da nas mastis da se ne odnosi na konkretan slucaj... ;)
 
Код мене, неко поверење може повратити ако преузме одговорност за свој поступак и све последице тога....али не у стилу:''Извинио сам се, рекао сам да сам крив, шта сад још хоћеш?!!'' Значи, не извињење да би мене задовољио, него заиста искрено увиђање сопствене грешке.
Али, не бих прихватила ако би се тај неко претворио преда мном у црва и почео да ме салеће и облеће, да ме моли и преклиње, да се стално посипа пепелом и да се нападно труди да ме придобије... не бих могла да поштујем човека који нема достојанства.

Значи: прихватање одговорности, али не понижавање!
 
Ja sam malo zadrta po tom pitanju. Treba zaista mnogo da neko izgubi moje poštovanje (i poverenje) ali se trudim da, kada jednom odlučim, ne vraćam stvari na staro. Primer - bliska osoba me zayebe, OK, ako joj je žao nije bitno, pravićemo se da se nije dogodilo. Dva puta - ako je baš dugo znam i volim opet ću preći, ali treći put ću da promenim odnos prema dotičnoj osobi, ma kakav on bio. Jer, ako se vratim na staro, zgadiću se sama sebi.
Ako je situacija obrnuta... Hm. Pa bila bih malo "preterano tolerantna":) neko vreme, ali do izvesnih granica. Ako mi se ponovo dogodi da nekoga na isti ili sličan način prevarim (ili štagod) verovatno bih toj osobi rekla izvini i distancirala se - očigledno nisam u stanju da je doživim dovoljno ozbiljno.
I tako...
 
Nego, volela bih da sam čovek koji uvek i sve može da oprosti. Ma koliko naivno i idiotski to delovalo i ma kakve posledice povlačilo. Za koju godinu, možda... Nothing's impossible.
Zamišljam, kada bi postojala takva osoba, koliko bi njen duh bio miran, pitom i dobar.
 
penelopa: Ljudima verujem na rec,ukoliko znam da nisu patoloski lazovi,a stim u skladu im i dajem ponovo svoje poverenje verujuci da ga nece ponovo prokockati,ako nisu nikad pre. Ukoliko vidim da nisam pogresila,to je to!

sa ljudima ni ne mozes da budes u odnosima (bliskim) ako ne odlucis da im verujes.
to je postulat.
moje poverenje se ne gubi bezveze, ali se gubi zbog sistemski loseg ponasanja, koje je karakteristika neke osobe.
da li postoje ljudi koji pogrese na jednu temu samo jednom i iskreno se pokaju i nauce nesto iz svog iskustva?
postoje, ali to se iz njihovog ponasanja VIDI, i to se iz njihove licnosti vidi.
vidis kad je covek posten prema sebi, vidis kad uci na svojim greskama, a vidis kad se neko uvlaci u sve nove i nove pomije kako bi se opravdao.

licno, kad nesto zaserem, prvo priznam otvoreno, a onda uradim SVE sto je u mojoj moci da ispravim nastalo sranje. i da ga ne ponovim.
ako je sranje neispravljivo, onda se povucem iz zivota te osobe.
 
Uh, uzasno me povredjuje kad me osoba do koje mi je stalo, slaze...i onda nastavi to da radi...Medjutim, vrlo sam tolerantna...Sateram tu osobu u cosak, da mi sve isprica i onda sve oprostim...Al crv sumnje radi jedno vreme...Dok ne uvidim da me vise ne laze...Mada, moj problem je, da kad nekog volim, u stanju sam svasta da oprostim...I preko svega da predjem...
 
septembar:
Uh, uzasno me povredjuje kad me osoba do koje mi je stalo, slaze...i onda nastavi to da radi...Medjutim, vrlo sam tolerantna...Sateram tu osobu u cosak, da mi sve isprica i onda sve oprostim...Al crv sumnje radi jedno vreme...Dok ne uvidim da me vise ne laze...Mada, moj problem je, da kad nekog volim, u stanju sam svasta da oprostim...I preko svega da predjem...


Dobro je,nisam jedina! Vec sam pomislila da mozda samnom nesto nije u redu. :roll:
 
penelopa*:
Pitanje se ne odnosi na odredjenu sferu odnosa ili konkretan slucaj. Tvrde da je moguce,ako se nadje pravi nacin. Sta vi kazete?
Ja,konkretno,svakom dajem drugu sansu,nekima cak i vise. Tolerantnija sam prema onima koji mi vise znace i sa kojima imam duzi staz u druzenju ili ljubavi. Ljudima verujem na rec,ukoliko znam da nisu patoloski lazovi,a stim u skladu im i dajem ponovo svoje poverenje verujuci da ga nece ponovo prokockati,ako nisu nikad pre. Ukoliko vidim da nisam pogresila,to je to!

poverenje....teško....ali praštam, obazriv sam sledećo put, jer moram...gledam da izbegnem situaciju koja bi je dovela da isto postupi......pa opet moju reakciju........... a u ostalim relacijama smo tu gde smo bili pre gubljenja poverenja..........
i ja isto verujem dok se ne dokaže suprotno......
baš ako je neko totalna budala, onda nema pomoći.....
 
Jednom izgubljeno poverenje se tesko povraca.
Ako osoba cije je poverenje prokockano premnogo zeli da se vrati u status quo onda ponovno steceno poverenje nije kao predjasnje vec stoji na staklenim nogama tim vise sto ga ona toliko zeli natrag...
Cast izuzecima...
 
S_K_V_O:
ja ovih dana razmisljam o tome...
kad uprskas stvar...ipak postoji nacin ako ne da povratis poverenje, da pokazes da si covek a ne gnjida...po mom misljenju je vazno prihvatiti odgovornost za svoje postupke ma koliko da ti je tesko na nacin koji jasno pokazuje da ti je zao...ako postoji mogucnost za to uciniti nesto...ili cekati priliku da se poneses kao covek...
ali ne...ljudima je i tad lakse da pricaju price kako nisu hteli i nisu mislili, ***** i kukumavce, zahtevajuci od drugih da im oproste...pokazujuci koliko su u stvari sami sebi najvazniji...cak mi se cini da ljudi ne padnu toliko nisko zbog lazi vec zbog bedne reakcije onda kada ih u njoj uhvatis...
Mislim da je ovaj odgovor pogodio sustinu.
 

Back
Top