Milan Kundera

Hvala Lulu, već sam se zabrinula.
Inače, nakon oduševljenja romanom 'Nepodnošljiva lakoća postojanja', otkrila sam 'Besmrtnost'. Može se reći da je to nastavak (ne po likovima i događajima) i još je bolji.
 
Obozavam Kunderu. On zna tako vesto da pogodi neku pojedinost iz zivota, neku sitnicu koja te likove potpuno ozivi. Svidja mi se sto ljubav zna da predstavi bez imalo patetike, sa svim onim gadostima i bizarnostima koje idu uz nju. (na primer prica "Lazni autostop")
 
genijalan pisac...
koja se knjiga zavrsava (Sala ili Nepodnosnjiva lakoca p.) kad nekoliko intelektualaca raspreda o, pa hm, intelektualnim temama na nudistickoj plazi "dok su njihove k*** tupo i tuzno zurile u vruci pesak".
 
ja bas mislim da covek ulazi u dubinu sto moze da bude smaranje (meni recimo nije, ali shvatam ljude kojima jeste). najvise u sve finese medjuljudskih odnosa 8)
 
Najomiljenija Kunderina knjiga mi je 'Sala'. Oduvek sam se pitala kakav je u stvari bio pocetak komunizma, kakvi su bili ti prvi komunisti, i Sala mi je dala neke odgovore. Nepodnosljiva lakoca postojanja, citala u srednjoj skoli i prvi put se srela sa tipom zene kao sto je bila, Tereza (mislim :confused: ) Tada sam se bas nervirala i pitala kako jedna zena moze da bude toliko glupa :roll: :)
Smesne ljubavi, to mi je isto bilo OK. U principu, bolje su Kunderine starije knjige.
 
Najomiljenija Kunderina knjiga mi je 'Sala'. Oduvek sam se pitala kakav je u stvari bio pocetak komunizma, kakvi su bili ti prvi komunisti, i Sala mi je dala neke odgovore. Nepodnosljiva lakoca postojanja, citala u srednjoj skoli i prvi put se srela sa tipom zene kao sto je bila, Tereza (mislim :confused: ) Tada sam se bas nervirala i pitala kako jedna zena moze da bude toliko glupa :roll: :)
Smesne ljubavi, to mi je isto bilo OK. U principu, bolje su Kunderine starije knjige.

U potpunosti se slazem sa tobom... Sala nije toliko eksponirana knjiga kao Nepodnosljiva lakoca postojanja, ali svakome je toplo preporucujem... (meni je jos veci dozivljaj bio jer sam je procitala na ceskom;))...
 
Milan Kundera rođen je u Brnu 1929. godine. U rodnom gradu je 1948. godine maturirao, a zatim upisao Filozofski fakultet Karlovog univerziteta u Pragu. Završio je nekoliko semestara, prekinuo studije, ali ostao uvek vezan za filozofsku literaturu. Studirao je muzičku kompoziciju kod poznatog profesora Vaclava Kaprala. I sam je u mladosti komponovao. To će iskustvo značajno uticati i na kompoziciju njegovih romana. Kundera 1958. godine završava Filmsku akademiju – i kod nas poznatu FAMU, na kojoj su studirali mnogi naši filmski reditelji i umetnici. Na FAMU je Kundera kao asistent i docent predavao svetsku književnost. Kao pisac i intelektualac angažovao se u širokom pokretu čeških i slovačkih intelektualaca, poznatom pod nazivom Praško proleće. Veliki odjek je doživelo njegovo istupanje na Kongresu čehoslovačkih pisaca 1967. godine. Bio je istaknuti saradnik, zajedno sa kod nas dobro poznatim filozofom Karelom Kosikom, slavnih praških Literarnih novina. Posle gušenja Praškog proleća i okupacije Čehoslovačke 21. avgusta 1968. godine Kundera je u svojoj domovini bio nepostojeća ličnost. Samo su dve njegove knjige – roman Šala i zbirka pripovedaka Smešne ljubavi – ugledale svetlo dana u Čehoslovačkoj do 1970, kada su bile povučene iz knjižara i biblioteka. Godine 1975. Kundera prihvata poziv francuskih intelektualaca koji su ga podržavali da bude gostujući profesor na fakultetu u Renu. Kunderini romani doživeli su svetski uspeh. U nizu polemičkih intervjua i ogleda koji su doživeli veliki odjek u Francuskoj i u svetu, Kundera je izazovno progovorio o važnim istorijskim i društvenim temama. Zbog takvog njegovog književnog i vanknjiževnog delovanja, komunističke vlasti u Čehoslovačkoj mu 1978. oduzimaju državljanstvo. Punih dvadeset godina, od 1970. do 1990. godine, Kundera će biti zabranjen u svojoj domovini. Njegove pripovetke i romani biće u toku tih dvadeset godina objavljivani na češkom u inostranstvu, u Kanadi, u izdavačkoj kući Zdene Salivarove Škvorecki i Jozefa Škvoreckog u Torontu i u francuskim prevodima u Parizu. Biće prevođene širom sveta u velikim tiražima. Pisac slavan u čitavom svetu bio je u isto vreme zabranjen i prećutan u svojoj domovini. U toku tih dugih dvadeset godina Milan Kundera u Francuskoj pronalazi svoju novu, drugu domovinu. Godine 1981. dobija francusko državljanstvo, ali odlučno odbija etiketu „disident“ koju mu novinari nastoje prišiti. Svakako da je u njegovom slučaju „kulturna asimilacija“ bila značajan deo i njegove književne poetike. Na češkom jeziku objavio je romane: Šala (1967), Život je drugde (1973), Oproštajni valcer (1973), Knjiga smeha i zaborava (1978), Nepodnošljiva lakoća postojanja (1984) i Besmrtnost (1990); zbirku pripovedaka Smešne ljubavi (1968) i dramu Žak i njegov gospodar (1971). Na francuskom jeziku objavio je romane: Usporavanje (1995), Identitet (1997), Neznanje (2000) i Praznik beznačajnosti (2013); kao i knjige eseja: Umetnost romana (1986), Iznevereni testamenti (1993), Zavesa (2005) i Susret (2009).
 
Besmrtnost

„Važna knjiga koju ćemo pamtiti.“ Guardian

U trenutku u kom se okrenula, nasmejala i mahnula mladom učitelju plivanja (koji nije izdržao i prasnuo je u smeh), nije bila svesna svojih godina. Nekakva esencija njene privlačnosti, nezavisna od vremena, tim se gestom na sekundu otkrila i očarala me. Bio sam neobično dirnut. I palo mi je na um ime Anjes. Anjes. Nikada nisam poznavao nijednu ženu s tim imenom.

Besmrtnost
izvire iz pokreta ruke jedne žene koja odlazeći sa časa plivanja maše svom instruktoru. Taj trivijalni gest stvara besmrtni književni lik u oku posmatrača čije ime je Kundera. Poput Floberove Eme ili Tolstojeve Ane, Kunderina Anjes postaje predmet fascinacije i neodređene čežnje. Iz tog lika izranja roman, gest imaginacije koji istovremeno utelovljuje i artikuliše Kunderinu vrhunsku umetnost romana i njenu svrhu: temeljno istraživanje velikih egzistencijalnih tema prožeto istančanim humorom.

„Jedno od onih velikih bezvremenih remek-dela kakvo se pojavi jednom u dvadesetak godina.“ Independent

Besmrtnost je uistinu svetkovina koja traje, pravi praznik za um.“ Observer

„Mudar, tužan, duhovit roman koji čitaoca izaziva provokacijama i paradoksima.“ Evening Standard

„Briljantan Kunderin roman. Knjiga koja drži pažnju i očarava od prve do poslednje stranice.“ Cleveland Plain Dealer
 

Back
Top