KREACIONIZAM

Šakal

Elita
Poruka
17.385
KREACIONIZAM

Postupni razvoj – evolucija, ili – stvaranje u jednom momentu – kreacija? Samorazvoj života, kroz, za čovjeka faktički – beskrajne – vremenske periode razvoja svijeta i sveg na njemu. Ili djelo Tvorca, u jednom veličanstvenom potezu – alatima nama nezamislive tehnologije i moći – najuzvišenije genijalnosti, čije veličanstveno djelo bješe svijet na kojem obitavamo?

Ovo pitanje samo na izgled ima smisla. Jer svjedočanstva su svuda oko nas. Samo ih treba pokupiti, i …pohraniti u svoja srca. Sva priroda, i živa i neživa svjedoči o svome porijeklu. Umijemo li čitati govor bezglasnog kamenja, tihi zov oblaka, nijemi govor riba… veličanstvenu tišinu planina, purpurni sjaj zalazećeg sunca… umijemo li iščitavati čudesno pismo kamenja, razumijemo li poruku fosila, veličanstveni let orla na plavome nebu, iznad uzvišenih planina? Kamenje glasno viče, rijeke svjedoče, subatomski svijet otkriva tajne… čovjek i njegovo tijelo, sposobnosti, intelekt, sve naprosto pršti od svjedočanstva. Zar je moguće da to većina ljudi ne razumije? Zar je istinito da tolike 'učene glave' ne umiju čitati…?

Ili je riječ o strašnoj obmani, ili o porazu ljudskog uma?

Nema treće mogućnosti. Biti slijep pored tolikih dokaza? Tvrditi suprotno tolikim svjedočanstvima, raditi na vlastitu štetu pored jasne spoznaje što je dobro i korisno? Sve to izgleda nevjerojatno. Ali… 'nevjerojatno' je na djelu.

Kroz stoljeća i milenije svoje povijesti, čovjek je uvijek vjerovao u Tvorca, ili u tvorce svijeta i svega na njemu. Samo je moderno tzv. "prosvjećeno" vrijeme iznjedrilo guje drske bahatosti pokondirene u lažnu "učenost" koje s visoka 'prodikuje' novu religiju po kojoj – eto, sve bi stvoreno – bez Tvorca?! Zvuči gotovo nevjerojatno da je ljudski um mogao povjerovati Takvu bajku. Kad čitam bajke za djecu, ne mogu se oteti dojmu, da su istinitije od nauka "tvorenja" bez Tvorca! Ipak… milijuni su prihvatili smrtonosnu bajku, koja će izroditi užase totalitarnih režima, razaranja i krvi kroz cijelo 20. stoljeće!

Nauk po kojem sve nastade "samo od sebe" jest ateističko – materijalistička kvaziznanstvena sekta – po brutalnosti nemjerljiva sa bilo kojom drugom sektom u povijesti. Po katastrofalnim posljedicama za čovječanstvo – apokaliptični jahač Sudnjeg dana! I… sumraka ljudskog uma.

Evolucija, ili, darwinizam neće izbjeći odgovornost za strašne posljedice svojih čini! Kao i svaka sekta – pokušali su izgraditi kult utemeljen na PRETPOSTAVKAMA – a podmetati tvrdnje da su te pretpostavke – dokazane činjenice!? To je zločin protiv čovječnosti i protiv ljudskog roda.

Ali u tom ludilu ima sustava!

Uđem u neke knjižare u centru Zagreba i pitam imaju li što od kreacionističke literature. I… prodavačice (mlađe ženske, dakle, obrazovane, nedavno došle iz škole) 'blijedo' me gledaju! Nemaju pojma što je to kreacionizam!? Važno je da su učile basne evolucijske tlapnje. I to pod plaštem – biologije, tj. "znanosti"!? A u biti, ljudi su toliko sluđeni, da smatraju da je sve to 'nebitno' jer je njima najvažnije da imaju za jesti i piti… ostaviti potomstvo iza sebe!? To je nivo života – ameba ili bakterija. Samo biološki sustav, bez duha, bez samosvijesti. Kako strašno, kako jednostavno! Kako ponižavajuće! Lakoća poniženja u kal materijalnog ciklusa života!

Ništa se ne događa slučajno. Za političko manipuliranje ljudima, potrebno ih je – vjerski i duhovno – obezglaviti! Za izrabljivati ljude, potrebno ih je – uniziti! Za učiniti ljude – životinjama, (brojevima u bazama podataka totalitarnog sustava) potrebno je – obeshrabriti ih! Da… su jadni i nezaštićeni na svijetu, i da iznad čovjeka i njegove sile, nema ničeg višeg. Razumijevajući sve ovo, znamo zašto se pojavio opaki "nauk" da nema Tvorca tvorevine na kojoj živimo i koja – jesmo!?

"Autorica knjige koja se bavi temom humanizma, Claire Chambers, rekla je: "Prije nego što čovjek bude porobljen, njegovo stanje svijesti mora biti reducirano od duhovnog ka tjelesnom. On mora naučiti o sebi misliti kao o vrsti životinje koja nema duhovnih potreba. Kad se čovjek jednom oslobodi obveza prema Bogu, otvoren je put njegovom potpunom potčinjavanju komunističkoj državi, koja će mu biti gospodar". (Ralph Epperson. Nevidljiva ruka. Poglavlje 31. Znanost protiv razuma.)
 
Komunistička država o kojoj govori Claire Chambers jest, svjetska država, koju pokušavaju uspostaviti neprijatelji roda ljudskoga. Kabalističko–talmudistički crnomagijaši i debeli, masni lihvari Waal Streeta.

"Pisac H.L.Manken, koji je prisustvovao čuvenom suđenju u slučaju Scopies, kada se raspravljalo o pravu države da ograničava školske programe, izrekao je i ovo: "Postoji, izgleda, zavjera koja se odvija među znanstvenicima. Njen cilj je da se uništi religija i da se propagira nemoral da bi se na taj način čovječanstvo svelo na nivo životinje. Oni su zaklete i opake sluge Belzebuba (đavola) koji 'žudi osvojiti svijet"! (Ralph Epperson. Nevidljiva ruka. Poglavlje 31. Znanost protiv razuma.)

Francuski znanstvenik Lemoine je kazao još …davno. "Teorija evolucije je jedna vrsta DOGME u koju ni njezini svećenici više ne vjeruju, ali koju još uvijek brane pred narodom. Potrebno je mnogo hrabrosti da se ovakvo nešto izjavi, ali je neophodno, da bi ljudi budućih naraštaja upravili svoja istraživanja drugim stazama…"! (P. Lemoine, Encyclopedie Francaise. 1938. )

"Prastara dilema "što je bio prije, kokoš ili jaje" pravo je pitanje za debatu evolucionista i kreacionista. Svijet je pun primjera životinja i biljaka koje su se morale pojaviti na sceni u apsolutno istom trenutku.

Na primjer, pčele i cvijeće morali su nastati istom trenutku, jer jedno bez drugog ne bi mogli preživjeti.

Sljedeći problem koji imaju evolucionisti jeste pitanje kada su nastale životinje grabežljivci, a kada one kojima se grabežljivci hrane.

U našem okruženju postoji prirodna ravnoteža životinjske populacije, zato što se jedna životinjska vrsta održava u brojčanoj ravnoteži zahvaljujući drugoj životinjskoj vrsti, svom neprijatelju, grabežljivcu. Ukoliko se populacija životinje – plijena naglo poveća, naglo će se povećati i populacija životinje – lovca. I obratno, ukoliko se populacija plijena smanji, smanjit će se i brojnost njenog grabežljivca.

Ovaj sistem izlazi iz svoje ravnoteže jedino u slučaju kada se u okruženje umiješa čovjek." (Ralph Epperson. Nevidljiva ruka, poglavlje 31. Znanost protiv razuma.)

Međutim, Stvoritelj, sebe nije ostavio neposvjedočena. Kroz sva svoja djela, govori nam. Kroz sve što vidimo, ili dotaknemo, ili pomislimo, otkriva nam svoju neizrecivu genijalnost. Da, čak i naša mašta, visokosofisticirana… svjedoči… i to su svjetovi. I postojeće i još nepostojeće nas poučava. Ali iznad svega Tvorac je svome stvorenju podario najuzvišenije svjedočanstvo o sebi samome – pisanu Objavu: Bibliju!

Nemamo potrebe lutati u tami, kad imamo put i svjetiljku!

Upravo zato su evolucionisti, ili, uniformisti, svim sredstvima pokušavali potkopati vjeru čovjeka u – Bibliju. Jer dok god ljudi vjeruju da to jest Objava od Tvorca, dotle totalitarna sekta – darwinizam i evolucionisti ne mogu uspjeti u svojoj obmanjivačkoj misiji… zla! Ma koliko sekta upinjala snage da svoje tvrdnje zavije u "znanstveno" ruho, ipak sve više i više gube bitku i tlo pod nogama.

Naprosto je nevjerojatno da je vjerski nazor jedne sekte – darwinista – (sljedbenika C. Darwina) uveden u mnoge javne škole po svijetu?! Neshvatljivo je to, da se NAŠOJ djeci nameće religijska praksa jednog crnomagijskog kulta, a u isto vrijeme se tvrdi da se u školama ne smije djecu učiti religiji, niti ih "indoktrinirati" "neznanstvenim" tvrdnjama? Je li vi tu vidite – apsurd? Dakle, nauk jedne sekte je prihvatljiv… (jer tako odgovara nalogodavcima iz političke sjenke) a nauci ostalih religija su "neznanstveni" i 'neprihvatljivi'! To je otvoreno mentalno i duhovno nasilje nad obrazovanjem i, ponad svega nad pravom djece – na istinito i objektivno znanje!

Zlo se uvuklo u društvo, dok bijaše oblačno i mračno!
 
STVARANJE

Sve stvoreno moralo je imati – Stvoritelja, ili… Tvorca. To je jedna objektivna i provjerljiva činjenica. Sve oko nas i u nama svjedoči o istinitosti te činjenice. Svaku kuću je napravio neki njen – Tvorac, svaki automobil je 'stvorio' neki njegov Tvorac.

Sve stvari našeg ljudskog svijeta, kojima se služimo, stvorili smo sami, i … mi smo Tvorci tim stvarima. Ali tko je stvorio sve temeljne resurse od kojih mi stvaramo? Tko je izgradio planet na kojem obitavamo? Tko mu je postavio zakone? Tko je sazdao planine i gore…? Tko je postavio oblake i more…? Kako je nastala sama materija? Kako je moglo nastati neživo od nepostojećeg? Može li to i um djeteta povjerovati?

Zamagljivanje floskulama od strane onih koji prodaju "znanstvenu" maglu – neće im pomoći!

Znanost, naime počiva na sasvim drugim temeljima i nose je sasma drugi stupovi od onih koje su ONI željeli uvesti. Prava znanost temelji se na objektivno dokazivim činjenicama. Ne na pretpostavkama ili teorijama kojima se potom manipulira kao s "činjenicama"! Prava znanost temelji se i na – objektivnom pristupu i nepristranom istraživanju bez unaprijed zadanih koordinata ideje koju treba fabricirati! Znanost, iznad svega, počiva na stupovima morala i istinske želje za saznanjem istine ma kakva ona bila. Makar se suprotstavljala svemu do tad naučenom ili iskustveno spoznatom!

Eto, jednostavno.

To je put pravoga znanstvenika. To je put onih koji kao baklje, obasjavaju put čovječanstvu u noći njegova bitisanja… ka zvijezdama!

"Tko će iskazati silu Jehovinu? Ispričati svu slavu njegovu…"? (Ps.106.2.)

"Riječju Jehovinom nebesa se stvoriše i duhom usta njegovih sva vojska njihova. Kao u gomilu sabra vodu morsku i bezdane stavi u spreme (spremišta)… Jer on reče: i POSTADE; on zapovjedi i – POKAZA SE…"! (Ps.33.6.7.9.)

Kad je, u početku… Stvoritelj, iz bezdana ništavila sazdao ovaj naš svijet – uredio ga je čovjeku za stan ugodan. Zemlja je iz ruku Kreatora izašla savršena i bez mane, tako da je sam Kreator mogao kazati: "I gle! Sve bješe dobro veoma…"!(Postanak. 1:31.) Opisano nam je – dan po dan – na prvoj stranici Biblije – veličanstveno djelo stvaranja. Ali pali, nevjerni i drski ljudi kazaše da je to za njihove "uzvišene" umove – 'prejednostavno'!? I išli su tražiti neku teoriju, neko objašnjenje koje bi zadovoljilo njihovu taštinu, a njih same kao lažne male "kreatore" smjestilo u centar zbivanja. Tako je bilo i u pretpotopnom svijetu. Sad je još gore. Oni, koje su podavile vode velikog bezdana, su makar usnama tvrdili da vjeruju u postojanje Kreatora, izvora sve kreacije! Danas… međutim, zli umovi kažu da su to sve "bajke" i da je SVE nastalo od NIČEG a sve to… SAMO OD SEBE… tj. "slučajno"!? Pa tko je pamet našao na putu, neka vjeruje! To i jest teorija za zaglupljivanje, za one koji ne poštuju sami sebe! Niti veličanstveni dar uma, (sličnosti Stvoritelju) koji im je darovan!
 
PRETPOTOPNI SVIJET

Današnji čovjek nema niti približnu predodžbu kako je izgledao svijet prije potopa. Svijet u kojem nije bilo današnjih silnih voda – oceana. Koje su prepreka i opasnost! Svijet u kojem je oko 70% površine bilo kopno. Ali, kakvo kopno? Bez pustinja, bez leda, bez oštrih planinskih vrhunaca (koji su nastali u vrijeme potopa sapiranjem milijuna tona zemlje u strašnim bujicama, sa planina i zaravni u – doline… počesto, te doline su današnja dna oceana…) Svijet ujednačene i blage klime, vječnoga proljeća… Svijet fantastične ljepote prirode i nezamislivog bogatstva vrsta flore, ali i – faune! Svijet 'obilan izvorima i vodama' bistrim kao kristal… svaki dan bješe bez oblaka… pod nebom što se plavi, s blagim povjetarcem u večeri kad sunce nebo oboji u predivne boje kakve je samo Uzvišeni Stvoritelj mogao postaviti.

Svijet pun hrane, plodova na sve strane… predivnih jezera koja blistaju kao smaragdi između zelenih brda i pod odsjajem neba… veličanstvenih mora, čije pješčane obale… se pružaju u nedogled, a valovi se igraju na njima… s mnoštvom raznovrsnih riba u dubinama, s jatima ptica – svih vrsta – u visinama.

Bijaše to svijet, kao iz sna… mašte, kao sa čarobne slike.

U tom svijetu, jedini koji su uništavali taj svijet, oskvrnuli ga… zagađivali mu duhovnu atmosferu – bijahu – ljudi!

Oni koji su se ponosili – razumom – radili su NERAZUMNA djela postajući sve drskiji, okrutniji i … robovi svojih razornih strasti. Bili su ljuti na Kreatora svijeta… optuživali su gorkim riječima, da je on kriv za smrt, patnju i nesreću čovjeka?! A sebe su "jadne" žalili!?

Ipak, postojala je i jedna grupa ljudi, koji su bili vjerni. Uglavnom su živjeli u planinskim područjima i izbjegavali se miješati s onima u dolinama. Ovo vjerni ljudi, kojih je bilo sve manje i manje, bili su Setovci… potomci Seta, kojeg Bog dade Adamu umjesto pravednog Abela – kojeg ubi Kain, prvi bratoubojica, krvnik i mason na zemlji! Jer Kain, otišav, proklet i prognan… ispred lica Jehovina – ispunjen mržnjom na Stvoritelja, iz prkosa "sazida grad"! "I ode Kain ispred Jehove i naseli se u zemlji Naidskoj, na istoku, prema Edenu. I pozna Kain ženu svoju, i ona zatrudnje i rodi Enoha. I (Kain) sazida grad i prozva ga po imenu sina svoga Henoka."! (Postanak. 4:16.17.)

Ovaj sveti izvještaj je ujedno prvi u cijeloj Bibliji koji spominje zidanje i zidarstvo. A sazidati grad nije mala stvar. Grad po imenu Henok, nije sazidao sam Kain, (jer to jedan čovjek sam i ne može) nego s njim njegovo potomstvo, sinovi, unuci, praunuci i sve dalje i dalje. Za sazidati jedan grad treba ogromno graditeljsko umijeće, tehničko znanje. Za sazidati grad treba matematika, geometrija, arhitektura, dizajn, i trebaju desetljeća vremena. Grad nije hrpa nabacana kamena. Grad je znanost. Grad je tajna. Grad je simetrija, grad je arhitektonika vremena i prostora. Ujedno, grad je poruka budućim vjekovima i naraštajima. Ovaj grad kojeg je sazidao pobunjeni i prokletstvom obilježeni Kain, ujedno je prvi grad na Zemlji, a Kain postade prvi zidar. Ali, ne bilo kakav zidar. Nego… slobodni, što znači pobunjeni, od Jehove neovisni zidar.

Iz Kainova potomstva razvila se loza velikih graditelja i glasovitih zidara. Oni su u pretpotopnom svijetu gradili i zidali veličanstvene gradove, hramove čudesne ljepote, palače impresivna izgleda i poruke.(Drevni Egipćani su potomci Kainovi)

Kroz stoljeća i stoljeća Kainovi potomci su skupljali ogromno znanje, ne samo iz oblasti graditeljstva, nego i upravljanja gradovima, vladanja narodima, postavljanja zakona, organizacije vojske i poreza. Razvijanja pravne znanosti, religije, medicine, umjetnosti. Međutim, od Setova potomstva oformio se narod koji se držao Božjih propisa. Taj narod dobio je od Boga i svetu Istinu da ju prenosi na buduće naraštaje. Setovi potomci su se distancirali od Kainova potomstva, živjeli su uglavnom u planinskim predjelima zemlje. Obrađivali su zemlju, bavili se stočarstvom i živjeli zdravim, prirodnim životom. A Kainovi potomci zauzeše doline i raširiše se deltama i bogatim nizinama velikih rijeka.

Kainovi potomci su vodili okrutne ratove za prevlast, osvajali, otimali, gradili tvrde gradove, utemeljivali lažne, idolopokloničke religije. Uglavnom, nisu marili za Jehovu – živoga Boga, Stvoritelja. Gradili su svoj svijet, provodili svoje naume, ispunjavali želje i strasti svoga srca. Kainovi potomci su stalno i uvijek (kroz okultnu praksu svoje idolopokloničke religije) Jehovu smatrali nepravednim prema čovjeku i izražavali svoj prkos i revolt prema Nebu i svim nebeskim zakonima.

Setovi potomci su prihvaćali kao gorku činjenicu čovjekov pad, ali i svetu, slatku spoznaju da Bog nije odbacio čovjeka. S radošću su propovijedali i navješćivali dolazak Otkupitelja. Kainovi potomci su to odbacivali i željeli poboljšati svoj život kroz svoje napore, osigurati spasenje kroz svoju religiju, to jest, kroz svoja djela.

Kain, bratoubojica, postao je, tako prvi zidar, to jest, prvi mason. Od Kaina poteče tajno znanje zidarstva, graditeljstva, arhitekture. Ali… ne samo zemaljskog, fizičkog graditeljstva, nego i onog još važnijeg – duhovnog zidarstva. Dakle, znanja po kojem se zida (organizira) društvena zajednica, duhovno graditeljstvo po kojem se uspostavlja vlast i duhovna arhitektura države, to jest carstva.

Zašto ovo sve pišem? Zato da bi razumjeli nešto od tajne. Današnji masoni, to jest masonske lože, napose masonska literatura, voli isticati da su masoni ukorijenjeni u povijesti i društvu još od postanka svijeta. Pa tako vole istaći da oni potječu čak od prvog čovjeka Adama. Time sebi žele priskrbiti vjerodostojnost.

Međutim, prava je istina, kao što možete provjeriti, da masoni potječu od prvog ubojice na zemlji! I to ne bilo kakvog ubojice, nego… od bratoubojice! Ubojstvom i bratoubojstvom će biti obilježena cijela masonska povijest. Krvoproliće će biti njihovo nadahnuće, a zlo njihov duh pokretač.

Prije potopa, zlo se toliko širilo, da su i potomci Setovi počeli ulaziti u bračne veze s neznabožačkim, neobraćenim i bezbožnim kćerima (potomstvom) Kainovim. Sveta povijest o tome kaže: "Vidjeći Sinovi Božji kćeri čovječije kako su lijepe, uzimaše ih za žene, koje su htjele…" (Postanak. 6:2.) Ovi "Sinovi Božji", nisu nikakvi vanzemaljci, niti anđeli, nego, potomci Setovi, ili Setovci. Oni su se zvali "Sinovi Božji" jer su poštivali Božji Zakon, prinosili žrtve po propisima, kako je Jehova zapovjedio prinositi janjce jutrom i večerim, i ostale žrtve koje su predskazivale, kao daleke, lelujave sjenke vremena, najavljivale Otkupitelja – Mesiju – Pomazanika Jehovinog.
 
A "kćeri čovječje", bile su Kainovo potomstvo. Oni, dakle, iz dolina. Kćeri (potomstvo) Kainovo je uveliko koristilo sve dosege uljepšavanja, šminke, mode. I bile su lijepe, ali samo fizički lijepe, i ništa više. Bile su samo tijelo. Tako se sveto sjeme (potomstvo) počelo miješati sa nesvetim, (prokletim) potomstvom. Jer, primijetite, odmah iza ovog stiha o Sinovima Božjim i kćerima čovječjim ide onaj strašni stih: "A Jehova reče: �Neće se Duh moj do vijeka boriti s ljudima, jer su (samo) tijelo; neka im još sto i dvadeset godina…" (Postanak. 6:3.)

Jer za žene iz potomstva Kainova, se kaže da su "kćeri čovječje…" zamijetite, ne "kćeri Božje…" nego, samo kćeri grješnog, palog čovjeka, neobraćene i Bogu neprijateljske "kćeri čovjeka".

Tako se… malo po malo, pretpotopni svijet iskvarivao. A onda kako zlo nije bilo obuzdavano – iskvarivao se – matematičkom progresijom u odnosu na dotadašnje vrijeme. Kao što inače, zlom ima intenciju širenja, a ne mirovanja. Pripremala se scena za konačni Stvoriteljev poziv svome stvorenju… u tome svijetu… prije, nego velike, strašne, bezdane vode postave vječnu granicu, koju više nitko neće preći do konačnog kraja ovoga svijeta! Onaj koji je stvorio naš svijet, onaj kojeg nazivamo Kreatorom, Ocem, Stvoriteljem… strpljiv je i blag, ali "kad se gnjev Njegov jednom podigne…" Tada, jao neprijateljima Njegovim!

U svojoj bogohulnoj želji da budu kao Stvoritelj, pretpotopni ljudi se drznuše zlorabiti svoje veliko znanje! Pohotno su žeđali vladati nad drugim i nad tuđim životima! Počeli su genetski modificirati već postojeće vrste. Križati… mijenjati… praviti nove od dvije ili tri vrste. Iz početka, uspjeh nije bio tako velik. Ali kako su desetljeća i stoljeća prolazila… a znanstvenici živjeli dugo… to su i stvorenja proizišla iz njihovih laborotorija i njihovih ruku, kao lažnih, malih "kreatora" ( u stvari, kvaritelja i uništavatelja svijeta, zbog kojih će i biti zbrisan strašnim vodama potopa.) bivala sve strašnija i užasnija.

Na koncu… nije im više bilo zanimljivo praviti samo čudovišta od životinja. Počeli su eksperimentirati s ljudskim bićima.

Sve rasprave o moralu i etici, bile su… uzaludne. (Kao što će se pokazati i u današnjem svijetu) zlokobna želja da se "bude kao Bog" nije im dala mira ni danju ni noću. Pohota da se vlada nad životom (božanski status) tjerala ih je bjesomučnom snagom kao opsjednute da neprekidno čine zlo. Tj. rade… stvaraju nova i nova čudovišta, sad i od – ljudskih bića!

Nisu željeli znati da su time sami sebi potpisali smrtnu presudu, a i cijelom svijetu za koji su vjerovali da će trajati – vječno!

Današnji čovjek ne može zamisliti što su sve pretpotopni "znanstvenici" i "mudraci" radili… kakve su patnje nanosili, stvarajući užasne kreature, koje su bile sablazan svakom razumu, koje su bile otvoreni izazov nebu i humanosti. Koje su bile sumrak ljudskog uma i početak otvorene vlasti Đavla na zemlji! Kreature koje su se mučile, čiji život je bio patnja i bol… jer su prepravljane, jer nisu bili ni ljudi, ni životinje… Upravo iz samilosti prema naraštajima ljudi koji će doći poslije potopa, Stvoritelj je te strašne činjenice i ostatke, sjećanje i znanje o tome, prekrio silnim muljem, kamenjem i bezdanim vodama velikih oceana!

Ali, pošto današnje čovječanstvo, već, otvoreno ide putem zla, pretpotopnog svijeta… Vlasnik i Kreator ovoga svijeta, dopustit će i dopušta da se otkriva istina, i da se pronalaze ostatci i dokazi zločinstva onih naraštaja "kojima voda prekri temeljima…"! (Job.22:16.) Da opomene i ove danas. Ali On unaprijed zna, da se neće raskajati, niti opomenu uvažiti. Zato, neće više potopom obračunati s pobunom – jer je sam dao riječ – da potopa više neće biti – ali nije rekao da ognja iz zemlje i sa neba neće biti!
 
DOLAZEĆA OLUJA

Kako se primičemo kraju velike borbe na ovoj zemlji tako i događaji sve brže teku. Primiče se onaj veliki sudbonosni, strašni čas, kad će Gospodar Neba i zemlje – Jehova, izreći posljednju riječ za nepokajane stanovnike svijeta koji su zemlju oskvrnuli bezakonjem i ispunili užasom nasilja. Da bi smo razumjeli kakvo je danas već strašno vrijeme u kojem živimo, i kakvo vrijeme još teže dolazi, trebamo pogledati što se dogodilo u vrijeme potopa, kad su ljudi odbacili ponudu Božjeg oproštenja i milosrđa. I danas će se ponoviti isto, ali će uništenje biti još strašnije!

"Gle Jehova razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspršuje stanovnike njene... Oskvrnu se zemlja pod žiteljima svojim, jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, savez vječni razvrgoše. Zato će prokletstvo proždrijeti zemlju..." (Izaija. 24:1.5.6.)

Ljudi se danas rugaju duhu milosti. Preziru krv otkupljenja i smatraju bajkom istinu spasenja. Malo će se ljudi htjeti poniziti kao mala djeca da bi ušli u Kraljevstvo Božje. Duh ovoga svijeta otupljuje čula, opija bogatstvom i zarazom tjelesnosti i raspusnosti užitaka, grijeha koji opija jače od svakog pijanstva. Ali ipak, Bog će pomoći onima koji svoje oči upiru u Njega i samo Njega.

Pretpotopni ljudi su otvoreno kazali Bogu da ne žele da im se miješa u život, i doista, Bog ih je ostavio... na njihovu strašnu propast. Nou pravednika, Biblija iznosi kao primjer vjernosti i pravednosti pred Bogom, po Božjoj milosti. Noa je živio u vrijeme vrlo teško i bremenito.

U pretpotopnom svijetu, kad je zemlja bila kao vrt Edenski, lijepa i bogata, puna darova zamamnih za oči i divnih za jelo, a ljudi bili pokvareni, samoživi, srebroljubci i oholi, a "svaka pomisao njihovih srca bijaše svagda samo zlo..." (Pos. 6:5.) U takvo vrijeme Noa se nije dao povesti za svijetom i njegovim bezbožnim običajima. Svuda oko njega je trajao grabež za bogatstvom, počastima, položajima, za taštom slavom i prolaznom čašću. Noa je, međutim, hodio s Bogom gledajući kako se bezakonje množi, moral ljudske rase srozava do točke gore nego u bezumnih stvorenja. Noa nije želio, niti je učestvovao u tom grozničavom, bezumnom duhu svijeta. Mnogi su ga smatrali osebnjakom koji ne mari za tolike slasti i užitke koje život tako obilno pruža! Obijest, gozbe, zabave, pjesme, seksualne perverzije, strasti, bezakonje, ismijavanje pravednosti kao društvene zaostalosti, to je ispunjalo pretpotopni svijet, kad je Bog rekao strašne riječi:

"Jehova se pokaja i u svome srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. Reče Jehova: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje – od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao što sam ih napravio."

Ali je Noa našao milost u očima Jehovinim. Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. Tri u se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet. U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila..." (Pos. 6:6–11.)

Pretpotopni svijet, cijela planeta Zemlja bila je drugačija nego danas. Bila je neopisivo divna. Nije bilo oceana. Oni su posljedica potopa. Postojala su mora, divna jezera, bistra kao kristal. Blagi brežuljci dižu se u šumovite planinske zaravni. Klima blaga i umjerena, svuda zelen i raskoš ljepote.

Hrane je bilo u izobilju, kultura i tehničke znanosti(među njima istaknuto mjesto zauzimala je biologija i biogenetika – tj. genetski inženjering) su silno napredovale, ali moral ljudi je nazadovao, grijesi i užasni zločini se množili. Ljudi su obožavali djela svojih ruku, divili su se svojoj znanosti, svojoj hladnoj tehnici – bez duše, svojim strojevima i svojim znanstvenim izumima.Stvarana su takva čudesna tehnička i graditeljska dostignuća, da današnji čovjek o tome nema pravu predstavu! Ljudi su bili vrlo visoki rastom, silnoga razuma, živjeli su dugo.
 
DINOSAURI

Pošto su imali ogromno znanje i silan razum pretpotopni ljudi su sve više i više razvijali svoju znanost i tehnologiju. Toliko su daleko otišli da su počeli činiti i takve stvari koje su pred Jehovom gnusoba. Počeli su prepravljati već postojeće životinjske vrste i stvarati nove – križane. Ali išli su i još dalje u svome bezakonju. Usudili su se dirnuti u tajnu života, u genetiku. Mnogi ljudi u današnjem svijetu proučavaju knjige o dinosaurusima ili gledaju filmove o istima i slušaju masonske lagarije da su dinosaurusi živjeli prije 60 ili 70 milijuna godina. Međutim, Biblija, Božja riječ ne kaže tako. Dinosauri su životinje koje Jehova nije stvorio. Pa pitat ćete se kako su onda oni nastali? Dinosaure i cijelu drugu lepezu čudovišta stvorili su i stvarali su pretpotopni ljudi. Velika većina ljudi koji žive danas na zemlji imaju potpuno krivu predodžbu o pretpotopnom svijetu. Većina tih, dakle, ljudi zamišlja da su pretpotopni stanovnici bili nekakva pećinska primitivna plemena. To je još jedna u nizu gojimskih zabluda (lažnih nauka) koje su im dali njihovi masonski "bogovi". Pretpotopni ljudi razvili su silnu i moćnu civilizaciju koja je bila u stanju čak upetljati se u Jehovinu tajnu života. Naravno, nisu sami ljudi genetskim inženjeringom stvarali dinosaure, nego su im u tome pomagali i nevidljivi pomagači – demoni, pali zli anđeli Sotoninog carstva.

To veliko znanje o genetici, naravno, nije razvijeno u jednoj godini niti u deset, a niti u sto godina. Ono je razvijano stoljećima. A pretpotopni ljudi, znanstvenici i stručnjaci živjeli su stoljećima – dakle, dovoljno dugo da bi mogli steći ogromno znanje o kojem ljudi današnje civilizacije ništa i ne slute.

A osim toga imali su i moćni um, intelekt i pamćenje. Nisu im trebali kompjutori u smislu naših današnjih kompjutora; jer su imali pamćenje koje današnji čovjek ne može iskušati niti sebi predočiti. Da dinosauri nisu Jehovina stvorenja jasno je i iz toga što nijednog od te grupe živih bića nije spasio od potopa. To su bila bića – čudovišta, stvarana u bogohulnoj želji čovjeka da se usporedi s Bogom Stvoriteljem – Jehovom. Ta bića držana su u ogromnim rezervatima. Svaki veliki vladar pretpotopnoga svijeta želio je imati što moćnije što strašnije čudovište. Priređivane su i velike i okrutne borbe dinosaurusi na život i smrt, a publika se bjesomučno zabavljala uživajući u krvi, urliku i smrti ovih divova. I ne samo to, uživali su gledati kako pobjednik ždere i kida u komade poraženoga. Bio je to točno onaj duh kakav se iskazivao, samo na drugačiji način i u rimskim arenama. Većina današnjih ljudi nema niti približnu predodžbu o veličini, moći, sposobnostima i sjaju pretpotopne civilizacije.

A "bogovi" ovoga svijeta da bi od ljudi sakrili tu spoznaju, koja bi ih mogla razdrmati u njihovoj oholosti i učiniti mudrima na spasenje, izmislili su cijele bajke o dinosaurima. Te bajke se sad prikazuju kao filmovi, objavljuju se knjige, znanstveni radovi, prave se male slatke igračke groznih čudovišta. Tako da bi se ljude uvjerilo kako su dinosauri u stvari bili relativno dobri i bezazleni. U današnjem svijetu, djecu se odmalena odgaja s tim bajkama koje još nazivaju i "znanstvena istina"?! Stari okultni krugovi, tajna društva, koja i danas vladaju narodima shvatili su da za goye nije dobro da znaju pravu istinu jer bi ih to moglo otrijezniti od zabluda. I moglo bi ih otrijezniti od najvećeg zla, od grijeha.

Upravo u posljednjih desetak godina, od kad se po cijelom svijetu objavljuje ova istina, "iznenada" se pojavilo mnoštvo filmova o dinosaurima, u tim filmovima pokušava se uvjeriti ljude u masonsku obmanu – tzv. teoriju evolucije, odnosno darvinizam. Međutim, Božja riječ je toliko jasna da je ne mogu razumjeti i prihvatiti samo oni koji to svjesno neće. Ljudi – goyi – (a takva je velika većina stanovnika planete Zemlje) žive u jednoj virtualnoj stvarnosti koja je dirigirana kroz obrazovanje, medije, knjige, filmove i simbole. U toj "stvarnosti" umovima se servira laž u koju oni vjeruju kao da je istina. Kao što su sami lažni bogovi priznali u knjizi "PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA" "Mi smo gojimima dali lažne teorije u koje oni vjeruju i brane ih kao da su istinite, a koje razum nije opečatio (potvrdio)."

Ove lažne teorije o kojima se ovdje govori, u prvom redu odnose se na takozvanu "teoriju evolucije" – darvinizam, a potom i na druge teorije, kao što su teorija o postanku svemira, tzv. "veliki prasak", pa dalje teorije socijalne jednakosti, feminizam i teoriju univerzalizma. A tu je također i teorija internacionalizma i drugi "izmi". Ali na prvom mjestu po opasnosti za ljudski um i za cijelo čovječanstvo jest tzv. teorija evolucije. Ona je doista i samo teorija. Ona ne samo da ne prihvaća Boga kao osobnog Stvoritelja, nego negira i samo postojanje Stvoritelja.

"Svijet znanosti nije izmakao pažnji Zavjere, već je potican na nova i sve obimnija istraživanja, sve dok se nije došlo do nove vrlo prestižne teorije.
 
Osnova današnje znanstvene misli je teorija evolucije. Ova teorija je toliko važna, da se, tko god kaže da s njom nešto nije u redu, proglašava neznalicom: 'Ni jedna iole obaviještena osoba više ne sumnja da su mnoge životinjske vrste koje danas nastanjuju Zemlju rezultat procesa evolucije' "! ( Nevidljiva ruka – povijest zavjere. Ralph Epperson. Glava 31. Znanost protiv razuma. Izdavač – Cipetić. Zagreb. 2002.)

"Pored ovog, teorija evolucije ima još jednu namjenu, daleko izopačeniju od puke želje da čitatelja prevede u socijalističke vode. Stručnjak Julian Huxley objasnio je da je 'Darwin pokazao da nije potreban nikakav natprirodni tvorac, pošto prirodnoj selekciji može pripisati svaki poznati oblik života. U njegovoj evoluciji nije bilo mjesta ni za kakvo natprirodno djelovanje'". ( Nevidljiva ruka – povijest zavjere. Ralph Epperson. Glava 31.)

"Masonski red je također stavio jak naglasak na teoriju evolucije, sudeći prema knjizi W. L. Wilmhursta Značenje Slobodnog zidarstva. U njoj se kaže:To, evolucija čovjeka u nadčovjeka, to je oduvijek bio cilj antičkih misterija. Čovjek koji je isklijao iz zemlje, razvio se u nižim carstvima prirode i došao do sadašnjeg racionalnog stanja, još mora završiti svoju evoluciju postajući biće nalik Bogu i ujedinjujući svoju svijest sa Sveznajućim.' Dakle, jedan od ciljeva masonerije jest da pomogne čovjeku u ispunjavanju njegovog evolutivnog progresa na putu do savršenstva.

No, u posljednje vrijeme, posebno u drugoj polovici XX stoljeća, razvila se još jedna nova teorija, koja je suparnica teoriji evolucije. Veoma je važno shvatiti ovu novu teoriju i posljedice koje ona ima na evoluciju i znanost u cjelini." (Nevidljiva ruka – povijest zavjere. Ralph Epperson.)

Ova druga teorija jest – Kreacionizam.

" Kreacionizam: teorija po kojoj su sve osnovne životinjske i biljne vrste nastale djelovanjem Tvorca koji je u tome primjenjivao posebne procese koji danas više nisu na djelu. Zapažate da su obje teorije samo i jedino to: teorije. Nijedna se ne može dokazati u suvremenim znanstvenim laborotorijama. Obje pokušavaju objasniti Zemlju i njene stanovnike pomoću raznih činjenica koje postoje na svijetu. Kreacionisti tvrde da postoje dva zakona koja pobijaju evoluciju. Ti zakoni zovu se zakoni termodinamike (termodinamika je znanost koja se bavi kretanjem, odnosno razmjenom topline.)

...Tokom jedne rasprave između evolucionista i kreacionista u Tucsonu (Arizona), jedan evolucionist, profesor sveučilišta u Arizoni, tvrdio je da bi, čak i kad bi se pronašli fosilni ostatci čovjeka i dinosaura na jednom mjestu, to ozbiljno oslabilo teoriju evolucije, ali je ipak ne bi uništilo. On je objasnio da je to stoga što su, prema teoriji evolucije, dinosaurusi živjeli na Zemlji 60 milijuna godina prije pojave čovjeka. Jedan od gledatelja koji je prisustvovao debati uključio se u razgovor i ukazao na to da upravo takav fosilni dokaz postoji na rijeci Peloksi, u blizini Glenn Rosea (Texas) južno od Fort Wortha. Velika poplava 1900. godine sprala je naslagu mulja i otkrila krečnjački sloj koji se nalazio ispod njega. Ovaj sloj krečnjaka, za koji se pretpostavlja da je star 120 milijuna godina, donio nam je jedno zapanjujuće otkriće.

U krečnjaku su nađeni otisci ljudskih stopala! Pošto se prema teoriji evolucije čovjek pojavio na Zemlji prije otprilike milijun godina, pojavljuje se naobjašnjiva razlika od 119 milijuna godina, ukoliko je bar približno točno ustanovljena starost krečnjaka. No, to nije sve. Iznenađenje je tek uslijedilo kada su u blizini otisaka ljudskih stopala pronađeni i otisci nogu dinosaurusa! ... na istom nalazištu iskrsnuo je još jedan nerješiv problem za evolucioniste. Pronađeni su otisci ljudskih stopala i ispod sloja koji sadrži otiske dinosaura! Sve ove činjenice idu potpuno u prilog kreacionističkoj teoriji, po kojoj su čovjek i dinosauri živjeli u isto vrijeme a ne udaljeni milijunima godina. Na taj način lako su objašnjivi nalazi u krečnjačkoj stijeni na rijeci Paloxy u Texasu." (Nevidljiva ruka – povijest zavjere. Ralph Epperson.)

Postoji još mnogo dokaza u prilog onog što tvrde drevni pisci Biblije. Svatko može sam doći do tih(kreacionističkih dokaza) knjiga, bilo preko Interneta ili Knjižnica. Mada evolucionisti čine sve da sakriju istinu.

Krajnji cilj ovih teorija jest čovjeku iz svijesti isprati spoznaju Boga, duhovnosti, spoznaju da je on više i plemenito biće. A time čovjek postaje samo niži životni broj. Kad se čovjeka tako obezliči i oduzme mu se bogosličnost onda se nad takvim čovjekom lakše može vladati, jer takav čovjek više nema straha od Boga, nego strah od čovjeka. A to nije ništa drugo nego životinja. Jer životinje su stavljene pod ljudski nadzor, (Postanak 1:28.) i trebaju poštivati i bojati se čovjeka. A čovjek treba poštivati i bojati se samo Boga – Jehove.
 
SVETA OPOMENA

Sve blagostanje i blagoslovi kojima ih je Tvorac tako obilno podario nisu ih navodili da mu zahvale, nego su uzdizali i slavili sami sebe. Klanjali su se pred kipovima od kamena, zlata, srebra, drveta i dragoga kamenja, a u srcu su prezirali Živoga Boga – svoga Tvorca i Oca. Vršena su okrutna nasilja, jači su otimali slabijima, ubojice su se ponosili svojim zločinima (upravo kao i u ovom našem današnjem svijetu), pravda je gažena nogama, a istinu se smatralo primitivnom i zaostalom u njihovom "modernom" svijetu i silnom znanstvenom napretku:

"Onda Jehova reče: "Neće se moj Duh s čovjekom boriti dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu još sto i dvadeset godina..." (Pos. 6:3.)

Bog je odlučio ponuditi ljudima posljednju priliku, zadnju prigodu pokajanja i povratka na put pravde. Bog je naredio Noi:

"Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i spolja paklinom... Ja ću evo pustiti potop – da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života; sve na zemlji mora poginuti. A s tobom ću učiniti savez; ti ćeš ući u korablju – ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. A od svega što je živo – od svih bića – uvedi u korablju od svakoga po dvoje, da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko... Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj, da bude hrana tebi i njima." Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio..." (Pos. 6:14.17–19.21–22.)

Sto i dvadeset godina je Noa pravio korablju, zajedno sa svojim sinovima koji su mu pomagali. Sto dvadeset godina je on opominjao ljude na strahoviti sud i kaznu koja dolazi, njegov glas je odjekivao u ime Jehove, u ime pravde. Mnogi su dolazili da ga čuju i vide, i – da mu se nasmiju. Smijali su se starcu koji gradi brod na suhome i govori o nekakvom "potopu" koji će doći s neba. Do tada na zemlji nikada nije bilo kiše, nego je noćna vlaga natapala zemlju (vidi. Postanak 2:6.), a također i izvori i rijeke. Ljudima je bilo smiješno da će doći nekakva voda "s neba" i "uništiti sve".

Ondašnji znanstvenici su tvrdili da je nemoguće da dođe voda s neba, jer da na nebu nema vode, a to bi bilo i suprotno tzv. "prirodnim zakonima." Tako su se ljudi uljuljkivali u svoje bajke, a odlučni, strašni čas se primicao, i dok je sjenka užasnog uništenja već padala preko sve zemlje, ljudi su se rugali Noi i ismijavali "vjerskog fanatika" koji prorokuje propast svijetu kojeg su oni tako ljubili i u njemu uživali." Naizgled nije bilo nikakvih znakova niti promjena u prirodi. Najveći mudraci i stručnjaci onoga vremena, ljudi silnoga razuma – tvrdili su i znanstveno dokazivali, da se nikakva promjena ne može dogoditi u prirodi odjednom, nego su potrebne godine i stoljeća za bilo kakvu promjenu" – tako su odbacivali tvrdnje "zaostalog" starca Noe da na zemlju može doći potop – voda s neba – koja će sve ljude uništiti i sve životinje i sav život, osim onih koji uđu u korablju.

Noa je bio predmet ismijavanja on je bio već i svjetski vic! Ali na svršetku sto i dvadeset godina Jehova reče Noi:

"Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu... jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio". Noa učini sve kako mu je Jehova naredio. Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju. I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih." (Pos. 7:1. 4–6.7.)

Nježna Jehovina ljubav, vidi se po riječima koje odražavaju Njegovu pravednost: "Pokaja se Jehova što je stvorio čovjeka na zemlji" "i ražalosti se u svome srcu..." (Pos. 6:6.) Naravno, ovaj jedan izraz objašnjava drugi. To što se "Jehova pokajao" samo je naš ljudski izraz za bol Božjeg srca kad je gledao razvrat, grijeh, bezakonje i zločine ljudi koji su prezirali Njegove blagoslove i ismijavali pravdu kao nešto bezvrijedno. Bogu je sve poznato, kao što je rekao Kalvin: "Ništa se ne dešava (događa) slučajno ili da nije bilo unaprijed predviđeno."
 
Bog pretpotopnim ljudima nije bio dopustio jesti životinje, odnosno meso, a oni su ipak usprkos Božjoj zabrani klali životinje i naslađivali se njihovim mesom. Jedući meso i krv, postajali su sve krvoločniji i okrutniji, dok nisu postali potpuno ravnodušni prema cijeni ljudskog života. Bog im je dao voće i povrće, žitarice za jelo, čitaj, Postanak.1:29–30.

Dok je Noa upućivao svijetu svoje svečane opomene, i sam je pokazivao svojim životom i osobnim primjerom da vjeruje u Božju prijetnju i obećanje, gradeći korablju, posvjedočavao je svoju vjeru pred svim bezbožnim stanovnicima planete.

I konačno sedam dana prije početka potopa, Bog je rekao Noi i njegovoj obitelji da uđe u korablju, i sve životinje.

Tada iznenada životinje su počele mirno dolaziti, svaka po svojim vrstama i ulaziti u korablju, Noa ih je smještao i raspoređivao zajedno sa svojim sinovima. Odjedanput se začuo silni huk, mnogi od rugača i ostalih stanovnika svijeta zapanjeno su gledali gdje se nebo zacrnilo od silnih jata ptica, svih vrsta koje lete sa svih strana i ulijeću u korablju. Kad su sve životinje smještene, ušla je i Noina obitelj, tada je ušao i Noa.

"Na strani pravde nije bilo niti velike množine, niti učenih i mudrih. O ovom čudnom događaju, gdje su životinje, pa čak i divlje i opasne ušle same u kovčeg Noin, obaviješteni su vladari i poglavari, te znanstvenici i mudraci." (EGW. Patrijarsi i Proroci) Kad je Sotona kušao Evu u Rajskom vrtu, on je kazao: "Ne, nećete vi umrijeti!..." (Pos.3:4.) Htio joj je reći da Bog neće izvršiti svoju prijetnju. Sad su i najugledniji znanstvenici i mudraci smirivali narod tvrdeći oholo: "Ne bojte se, Božje prijetnje treba samo da nas drže u strahu, ali... u stvarnosti se neće nikad ostvariti. Ne plašite se! Neće se nikad dogoditi takvo što da bi Bog uništio zemlju i tako zatro bića koja su djelo Njegovih ruku. Spokojni budite... Noa je samo jedan vjerski zanešenjak, fanatik."(EGW. Patrijarsi i proroci)

Svijet se smijao ludostima prevarenog starca. Dani su prolazili, pošto se ništa nije događalo i šestog dana svijet je postao još oholiji. Mada su vidjeli kako su anđeli zatvorili vrata korablje i nitko ih više osim Boga nije mogao otvoriti, ipak su se rugali i tome vidljivom otkrivenju Božje sile. Vrijeme milosti i Božjeg strpljenja dano grješnom rodu svršilo se. Sedmoga dana nije bilo još nikakvih znakova uništenja i ljudi su se opustili i čvrsto vjerovali da potop neće nikada doći. Isto tako pred drugi slavni Dolazak našega Gospoda Isusa, svijet će se smijati i rugati onima koji ga čekaju. Izrugivat će zaostale "vjerske fanatike" koji čekaju da Isus stvarno dođe s neba.

Prije nego Gospodin Isus stvarno dođe kao Kralj i Sudac svega svijeta, Sotona će izvršiti svoju posljednju najveću prijevaru čovječanstva. Veliki varalica već sad trasira sebi put da se u završnom činu Velike obmane zavedenim grješnicima, koji su odbacili istinu, prikaže kao Isus koji je došao. Bit će to za cijeli svijet – osim za narod Božji – neodoljiva obmana. Jer, Božji narod je zaštićen silnom Božjom zaštitom koja se zove Istina.

Štoviše, kad se Bog potpuno povuče od bezakonika, Sotona će ih upotrijebiti da se podignu protiv Božjeg naroda i vjernih koji čekaju Isusa, pokušaće ih istrijebiti s lica zemlje. Ali kao što je Bog čuvao Nou u korablji, tako će i sad čuvati svoj narod od ruke zlih i spasiti ga. A vrata milosti za bezbožne će zauvijek biti zatvorena a stanovnici nepokajanoga svijeta uništeni uništenjem strašnijim od potopa.
 
Noa i njegova obitelj su strpljivo čekali. Još se nije pokazivao nikakav znak da se oluja uništenja približava. Za to vrijeme ispitana je njihova vjera. Ostali nepokajani svijet izvan kovčega – trijumfirao je u radosti, da su eto propale sanje i fantazije Noine. Ali, osmoga dana nebo se prekri crnim oblacima." Nikada do tada ljudi nisu vidjeli takvo nešto. Strah poče obuzimati grješna i nepokajana srca, koja je Noa tako usrdno molio i sa suzama u očima da se pokaju i spase. Zatim se prolomi strašna grmljavina i zasljepljujući bljesci munja:" (EGW. Patrijarsi i proroci)

"U dan onaj – šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamanestog – navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći... vode su sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje..." (Pos.7:11–12.17.)

Svijet do tada nije vidio kišu. Udarile su krupne kapi, i sve jače lijevale. Svi su se potajno pitali: "Zar je uistinu moguće da je od ovolikog svijeta ipak samo Noa bio u pravu i da je svijet osuđen na uništenje?" (EGW. Patrijarsi i proroci) Nebo je bivalo sve mračnije i strašnije, kiša je padala sve jače i jače. Na sve strane čula se krika preplašenih životinja, koje su unezvjereno bježale. Izgledalo je kao da voda lije iz neba u snažnim potocima. Rijeke su nakon nekoliko dana izašle iz svojih korita, bujale i nadolazile, mutne vode nosile su kuće, imanja, životinje. Na zemlju kao da se spustila strašna olujna noć bez kraja... sablasni bljeskovi munja, obasjavali su... na trenutke, mutne bujice uništenja. Tada se i zemlja otvori, iz zemlje su pod silnim pritiskom šiknuli strašni stupovi vode, dižući se visoko, i onda se obrušavajući i uništavajući gradove i šume, polja i oltare, putove i hramove. Munje, ali ne obične, prirodne munje... nego munje Jehovinog gnjeva, s neba su navalile na najljepše građevine na koje su ljudi rasipali svoja blaga. Razarani su oltari sa idolima i žrtvenici na kojima su prinašane i ljudske žrtve. Ogromno stijenje izbačeno nepojamnom snagom stupovima vode iz zemlje padalo je na sve strane uništavajući i zatirući djela ruku grješnih ljudi koji su slavili sebe i samo sebe.

Užasna oluja sručila se svom snagom, divovski valovi preplavljivali su zemlju, strašni vjetar i mrak... zemlju je ispunjao jauk, užasni krici životinja koje su bježale u brda i s ljudima se borile za svaku stopu zemlje još nepotopljene. Mutne, muljevite bujice zatrpavale su cijela naselja i mnoštvo ljudi koje je pokušavalo naći spas.

Kako je oluja jačala, tako su građevine, drveće, stijenje i razni predmeti sve više letjeli u kovitlac. "Strah ljudi i životinja postao je neopisiv. Urlik uništavajućeg bijesa oluje nadjačavali su krici onoga ohologa naroda koji je prezreo i odbacio Jehovin autoritet i odbijao ispruženu ruku Božjeg milosrđa".(EGW. Patrijarsi i proroci)

"Mnogi su proklinjali Jehovu i hulili, i da su samo mogli, zbacili bi ga sa prijestolja svemoći. A drugi opet gotovo poludjeli od straha, pružali su ruke prema Noinoj arci, moleći da budu pušteni unutra, ali bilo je prekasno! Savjest im je konačno, ali prekasno proradila. U tom užasnom času, spoznali su kamo ih je odvelo protivljenje istini i prestupanje Božjih zapovijedi. Pa iako su gorko jaukali i vapili za milost, u srcu se nisu promijenili. Oni su očajavali zbog kazne, a ne zbog stvarnog uzroka toga strašnog stanja – svojih grijeha. I da je tada kazna bila obustavljena, oni bi se opet vratili prijašnjem načinu života – prkosu prema Nebu."(EGW. Patrijarsi i proroci)
 
" Kad uskoro Bog bude sudio svijetu vatrom, svi nepokajani će dobro znati što su i kad zgriješili, kako su gazili Božji Zakon. Ali ipak neće osjetiti nimalo iskrenije žaljenje zbog učinjenog zla nego bezbožnici starog svijeta." (EGW. Patrijarsi i proroci)

A izvan korablje koja se podigla, odlijepila od zemlje i plovila na velikim, strašnim, mutnim vodama, obasjana sablasnim bljeskovima munja, u olujnoj tami, prolazeći između kamenih grebenova i visokih brda. Vani, dakle, životinje su bježale k ljudima, kao da od njih očekuju nekakvu pomoć. U vrijeme potopa, naš planet je izbačen iz ravnoteže, i zadobio je nagib pod kojim se sad nalazi. A poremećena mu je i rotacija. Kao posljedica svega toga... a i gubitka vodenog štita koji je bio oko zemlje... pojavile su se strašne posljedice – led, pustinje, oluje, uragani, zime...

"I ljudi i životinje bježali su k visokim vrhovima brda i planina. Voda je sve više i više nadolazila, mali broj preživjelih ljudi i životinja često puta se borio na život i smrt za stopu zemlje na vrhovima planina. Borili su se u agoniji... dok ih voda ne bi progutala." (EGW. Patrijarsi i proroci)

"Uskoro, malobrojni ljudi, s najviše planine su gledali ogromni ocean. Velike mutne vode bez kraja",(EGW. Patrijarsi i proroci) dokle god pogled seže." Sad im Noine opomene nisu izgledale smiješne, o kako bi ovi izgubljeni grješnici sad željeli čuti samo jednu riječ sa Noinih usana! Ali prekasno je!" (EGW. Patrijarsi i proroci)Nade više nije bilo. Bezdane, mutne vode su nadolazile i prekrile i najvišu planinu, a posljednji ljudi na njoj bijahu progutani u sablasnim, mračnim dubinama. Sveopći potop o kojem nas Biblija izvješćuje bio je strašna i velika kataklizma. Biblijski izvještaj je relativno kratak, samo nekoliko poglavlja, ali je tragedija bila dugačka i ogromna. Cijeli jedan svijet zbrisan je iz postojanja i preseljen u dubine vječne tišine, u mračni bezdan i zaborav prošlosti. To sve pretslika je onoga što dolazi, i što će se dogoditi na koncu vremena koje je određeno ovome palom svijetu. Ujedno potop i sve njegove posljedice su opomena svim naraštajima i svim ljudima da ne podižu rog svoje sile protiv Boga Višnjega i da ne izazivaju Njegov gnjev.

"Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. Petnaest lakata (oko 7,5 metara) dizale su se vode povrh potonulih brda (planina). Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi... Samo Noa osta i oni što bijahu s njim u korablji. Stotinu i pedeset dana vladale su vode zemljom." (Pos.7:18–21.23–24.)

"Vode potopa definitivno objavljuju: grješnici (nepokajani) su nepopravljivi, i neće im se dati neko drugo vrijeme za popravljanje." (EGW. PP.)

"I danas je veoma slično, ako ne već i isto. Ide se u krajnjosti u svemu. Pohlepa, pohota, pijanstvo, proždrljivost. A ti isti ljudi su naizgled svi pobožni i članovi uglednih crkava. Milijuni i milijuni ne osjećaju nikakvu obvezu držati se moralnih principa. Oni ne žele kontrolirati svoje razorne strasti, izopačeni ukus, oni žive za naslađivanje svojih čula. Nepravda, korupcija, izvrtanje pravde, laž, nalaze se svuda i u višim i u nižim slojevima društva. Moda, ohola raskoš i egoizam isti su kao i u pretpotopnom svijetu, isti grijesi množe se i vape za kaznom do Neba. Tisak je pun izvješća o zločinima, nasilju i krvoprolićima, kao da je svaka ljudskost umrla." (EGW. Patrijarsi i proroci)

Javni mediji reklamiraju zlo i zločince. Hvale bezbožnike i šire nemoral. Pokvarenost prikazuju kao normalni, "moderni" način života.
 
I danas ljudi gaze Božji Zakon , čak tvrde da on više nije obvezan za ljude. Skrnave Subotu Jehovinu i mnogi je preziru. Propovjednici i svećenici po crkvama narodu propovijedaju "mile stvari" stišavaju njihove strahove nazivajući "zavedenim fanaticima" one koji ih opominju da drže Božji Zakon, i poštuju Božje odredbe. Apostol Petar je najavio da "će u posljednje dane doći rugači, koji će živjeti po svojim željama (strastima) i govoriti: "Ta gdje je obećanje Dolaska Njegova? Jer od kako oci pomriješe, sve stoji isto kao i od postanka svijeta." (2. Pet.3:3–4.)

Crkve propovijedaju da će prije Kristova Drugog Dolaska u slavi "sav svijet biti obraćen" i "zavladat će tisućugodišnje kraljevstvo mira." Zato ti lažni proroci, svećenici i pastori, propovjednici i "dušobrižnici" viču "mir, mir!", a Bog nije rekao mir. "Jer nema mira bezbožnicima veli Bog moj..:" (Izaija. 57:21.) Isus je jasno najavio da će pred Njegov dolazak i o Njegovu slavnom Dolasku stanje na zemlji biti kao u vrijeme Noe "kad potop odnese sve.." (čitaj. Matej. 24:37–39.) A apostol Pavao kaže: "da će u posljednje dane, nastati vremena teška..." (2.Tim.4:1.) "Osim toga Pavao nam navodi strahovit spisak najgorih strasti i grijeha koji će se naći među onima koji su svi članovi raznih kršćanskih denominacija i čak veoma ugledni teolozi, propovjednici i priznati i počastvovani članovi društva." (EGW. Patrijarsi i proroci)

"Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni!" (2. Timoteju.3:1–5.)

Kao i u ono raskalašeno i oholo vrijeme prije potopa, vođe naroda državnici, zabavljači, svećenici i svi koji su imali neku vlast, trudili su se ljude zaposliti raznim zabavama, užicima, iluzijama, zgrtanjem bogatstva i društvenim odnosima, samo da ne bi tkogod povjerovao u vijest Jehovine opomene i kazne koja je dolazila. I današnji Novi svjetski poredak gradi se na istom principu, neka se gojimi zabavljaju, dok vrijeme milosti prolazi da se više nikada ne povrati.

"Kad su veliki i mudri ljudi, pretpotopni dovoljno dokazali da je nemoguće da voda razori svijet, kad je strahovanje naroda bilo umireno, kad je Noina opomena smatrana za pravu zabludu, a njega samog svi držali zanesenjakom – tada je za Boga nastupio pravi trenutak: "Razvališe se svi izvori velikog bezdana.. otvoriše se ustave nebeske..." (Pos. 7:11.)" (EGW. Patrijarsi i proroci)

I mutne vode velikog potopa progutaše one koji su se ismijavali. I pored sve silne znanosti, i tehničkog napretka koji su imali, i pored sve one blistave umjetnosti, i pored njihove velike mudrosti ovoga svijeta, uvidješe da je to ustvari sve bila ludost i bezumlje. Isto tako u današnjem vremenu kad zaključci teologa koji izvrću i obesnažuju Božju riječ budu smatrani kao istina, i kad ljudi budu vjerovali da nastupa dugo očekivano razdoblje mira i napretka; kad ljudi budu zabavljeni silnim poslovima, svečanostima, zabavama, građenjem i sađenjem – tada će iznenada na njih napasti velika oluja propasti i neće nipošto uteći... 1. Solunjanima. 5:3.

"Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći kraj... kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti za dolaska Sina Čovječjega. Kao što su ljudi jeli i pili, ženili se i udavali u vrijeme što je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa uđe u lađu, a da ništa nisu naslućivali dok ne dođe potop i sve ih odnese, tako će biti i za dolaska Sina Čovječjega." (Matej 24:14. 37–39.)
 
Po nekim Biblijskim proračunima smatra se da je prije potopa na zemlji živjelo oko osam milijardi ljudi, do osam i pol milijardi.

Potopom i sačuvanjem klice svetoga sjemena – Noe i njegove obitelji (osam ljudi), Jehova je omogućio čovjeku i čovječanstvu novi početak, kao novu mladost, novu nadu, novi život. A stari svijet je, Jehova, smjestio u bezdan zaborava, u dubine vječne tišine i tame, "u najdonji kraj zemlje..." (Ezekijel. 26:20.) Sva njihova lažna mudrost, njihova oholost, taština, samoljublje, zauvijek su pokriveni i sklonjeni ispred ljudskih očiju. Do dana Konačnog Suda, kad će sve tajne biti otkrivene..." oni moraju ostati sklonjeni ispred očiju čovjeka, i sva njihova gnjusna djela.

Čovječanstvo je u vrijeme potopa bilo mlado. A ipak... grijeh se toliko namnožio, pobuna nataložila – da je već bio zreo za uništenje. To nam samo djelomično otkriva strašnu, onu tamom obavijenu "tajnu grijeha".

Pretpotopni svijet bio je jedna moćna, tehnološki visokorazvijena civilizacija. Ali njihovi tehnički pronalasci bili su usmjereni na zlo. Njihove umne sposobnosti na egoizam i samoobožavanje (egolatriju) a njihovi talenti na bezakonje i idolopoklonstvo.

Pretpotopni ljudi su također imali tajna udruženja. Ta udruženja su okupljala najsposobnije Kainove potomke. Oni su pokušavali izgraditi jedinstvenu vlast na cijelom licu zemlje. Taj koncept odbijali su "Sinovi Božji" također vrlo daroviti ljudi, silnoga razuma, moćnoga intelekta i nenadmašne tjelesne snage. Oni su također razvijali svoj svijet i nadali se i vjerovali u dolazak obećanoga Otkupitelja. Ali stoljeća su se nizala. Borba je trajala dugo. Na kraju, Setovim potomcima – "Sinovima Božjim" kao da je dojadilo čekanje, a stoljeća i tisućljeća se nižu. Počeli su popuštati u načelima. Malo po malo počeli su se družiti s Kainovim potomcima. Potom usvajati njihove običaje, a na kraju i ženiti se njihovim kćerima! Tako se iskvari "sveto sjeme", osim nekolicine ljudi, koji ostadoše vjerni do kraja. A obje, nekadašnje grupe pomiješaše se i odlučiše sami, svojom silom i moćima izgraditi novi, bolji svijet. Odlučili su sami napraviti Raj na zemlji, jer... dosadilo im je čekati Boga da to uradi. I stvarali su svoju vlast, uzdižući sebe kao samoproklamirane bogove. I napraviše pakao na zemlji. Tako su sami ispunili čašu svojih zločina, grijeha i bezakonja da ih Jehova sapere sa zemlje, kao gnusobu odvratnu, da zemlju ne prljaju.

Ogromno znanje koje su imali ovi vladari koji su bili članovi (čak elita), tajnih društava prije potopa, nije u potopu potpuno uništeno, niti nestalo. Kad su se ljudi poslije potopa počeli opet množiti i širiti zemljom, govorilo se o tajnama i velikom znanju koje su njihovi predci imali. A mnoga od tih znanja imali su i Noini sinovi, i pričali su o njima svojim potomcima. A ljudi su i od Noe, stoljećima, koliko je živio iza potopa u novom svijetu – mogli slušati o čudesima staroga svijeta – zbrisanog vodama gnjeva i uništenog srdžbom jednog uvrijeđenog Boga.

Tako su se poslije potopa, opet počele stvarati grupe i klanovi nezadovoljni Jehovinom vlašću i pravdom. Od njih su se oformila nova tajna društva. Oni su postali kraljevi, carevi, imperatori, diktatori, svećenici, poglavari, veliki trgovci, magovi, učenjaci. Opet su zidali plan uspostave svoje vlasti na zemlji. To jest vlasti čovjeka, nad čovjekom, odbacujući i prezirući Božji autoritet.
 
KAKO SU NASTALI DINOSAURI

Ako pažljivo pogledate slike različitih vrsta dinosaura, neće vam izmaći osjećaj da tu nešto NIJE PRIRODNO! Da je tu nešto - nakazno, nešto… strašno! U biti: dinosauri su - kompilacija životinja! Od više odabranih vrsta životinja uziman je genetski materijal i miješan. Točno po svakoj vrsti dinosaura, možete shvatiti od koje je prirodne vrste već postojećih životinja 'mixan' i pravljen. To je toliko očito, da upravo - bode oči, nepristranu promatraču. To je onaj osjećaj kojeg sam vam spomenuo. A osjećaj kojeg i suvremeni Kreacionizam znanstveno potvrđuje, a fosili - SVJEDOČE!

I kako današnji čovjek (najčešće u tajnim laborotorijima) pokušava postići isto, to će i važnost i točnost ovoga što pišem postajati sve OČITIJA! Dinosauri su kreature stvorene genetskim inžinjeringom pretpotopnih ljudi. Kad su koncem 19- stoljeća pronađeni prvi veći kosturi - fosili - nekih čudnih ogromnih bića… i kad su pronađena prava groblja tih čudnih kretura o kojima se do tada ništa nije znalo. Neki… zlobni umovi bezbožnika i masonskih 'vodonoša' silno su se uzradovali… tvrdeći, da eto Biblija "nije istinita"! Jer se ova bića tamo ne spominju, a nema ih niti u prirodi, i to su navodili kao svoj "dokaz" da je zemlja mnogo starija nego to tvrdi Biblija i "zaostala" kršćanska vjera!

Međutim, bilo je obrnuto! Fosili dinosaura su otkriveni… rukom Onoga koji je i ovu zemlju stvorio. Upravo ti fosili su DOKAZ da je Biblija istinita! Ali je bilo žalosno, da ondašnji svećenici, pastori, propovjednici, teolozi, nisu imali blagog pojma o Božjoj istini, niti su imali Božjeg otkrivenja - pa da, odlučno i snažno odgovore Neprijatelju i - začepe mu usta!? A religijski ljudi, nisu to mogli, jer su izdali vjeru. Jer su pogazili Božji zakon… jer su u prijestupu i bezakonju. A takvima Kreator neće pomagati… da bi svoje tašte laži promicali!

Fosili dinosaura i ostalih čudnih životinja, svjedoče o jednom davnom vremenu. Nijemim jezikom pričaju nam veliku istinu o strašnom vremenu oholosti i - kazne! Oni su - svjedoci - pretpotopnog svijeta, svjedoci koje je naš Kreator pozvao da se pojave… kao materijalni dokaz, u parbi (raspravi) s pobunjenicima na ovom planetu!

Ono čim su mislili, masončine… (i njihova lažna tzv. "znanost") da se mogu ponositi - svjedoči protiv njih i njihovih 'pričica'! Protiv njihovih teorija. Što ćemo se još uvjeriti ispitivanjem ovih svjedoka! Pred cijelim sudištem i porotom - vama dragi čitatelji. Jer vi trebate donijeti ODLUKU… u svome umu i srcu. Što je za vas osobno - istina o ovom pitanju! (porijekla i načina postanka svijeta)
 
ČUDOVIŠTA KOJA SU HODALA ZEMLJOM

I sami evolucionisti priznaju i - tvrde - da su prve "vrste" dinosaura (što se ide dalje po uniformistima - evolucionistima… u njihove "milijune" godina unatrag) bili jako primitivni. Gotovo - groteskni. Ali su se, onda, fol… kroz "dugačke i dugačke periode vremena, u milijunima i desetcima milijuna godina… 'razvijali"!? A one vrste koje su "izumrle" naglo i najedanput… (kao, fol, moguće od udara golemom asteroida?? A nije li od UDARA - potopa??) bile su razvijenije! Da, jer su se pretpotopni ljudi usavršili u znanosti zla!

Prvi primjerci dinosaura i ostalih kreatura stvorenih po grješnome čovjeku, bili su doista primitivni. Jer još nisu bili povezani svi konci genetske dinamike i sheme energija. Ali, kroz stoljeća to se, naravno - usavršavalo! E sad… ta stoljeća darwinovi sljedbenici, i sljedbenici njegove sekte - nazivaju - "milijunima godina"?! Fino… samo, dinosauri se također pojavljuju najedanput, Nestaju isto tako.Ii nemaju nikakvih povezujućih karika sa bilo kojom drugom vrstom!

Osim u onom dijelu, u kojem je korišten genetski materijal pojedine već egzistirajuće vrste - stvorene od strane Stvoritelja svijeta! Zašto nam dinosauri izgledaju kao 'veliki gušteri' , a ipak imaju i karakteristike nekih drugih stvorova, kao što su masa… slona, ili rep i vrat - zmije…? Zato, što je temeljni genetski materijal uzet od guštera. Ali ne ovog malog kakvog mi danas poznajemo. Jer su postojali i veći gušteri. Neki od njihovih potomaka i danas postoje po svijetu i na dalekim otocima.

Kako su stoljeća - prije potopa - prolazila, ljudi su živjeli dugo i sakupljali sve veće znanje, koje su zloupotrebljavali. Počeli su već vrlo vješto da prave ogromne životinje, križance, monstrume. Gledali su kako se te životinje bore među sobom, uživali su u krvi i borbi. Te životinje su rađene u laboratorijima i živjele su u velikim rezervatima, specijalno izgrađenim i osiguranim. Ti rezervati su bili u svakoj kraljevini, svaki je vladar htio imati svoje "velike životinje" i to po mogućnosti što krvoločnije, ili što oklopljenije i moćnije.

Znanstvenici su služili svojim vladarima (kraljevima) praveći čudovišta u moru, na zemlji i zraku. Rezervati su bili nadgledani i kontrolirani, a bili su veliki kao današnje omanje države u svijetu. Od 1000 četvornih kilometara do 10. 000 četvornih kilometara. A neki rezervati su bili kompleksi više rezervata jedan uz drugi i zauzimali su i preko 30. 000 kilometara četvornih. Tih rezervata bilo je na više mjesta na planeti. Današnji oceani su bile plodne ogromne ravnice, u kojima su živjeli ljudi. Tako da je bilo mnogo suhozemne površine. Po procjeni stručnjaka a na osnovi Biblije i rodoslovlja koje se tamo spominje a računajući dužinu života, prije potopa na planeti Zemlji je živjelo oko 8. milijardi ljudi.

Tako su ljudi vršeći genetski inžinjering pravili ogromne životinje, prave hodajuće planine kostiju i mesa, a koje nisu ništa radile nego žderala, tijelo im ogromno a mozak kao u kokoške. Pamet ravna nuli. Te su životinje bile ruganje Bogu. Jer Bog pravi obrnuto od toga… On stvara životinje i živa bića koja su ipak pametna. Uzmimo: slon, on je velik, ali i jedna od najpametnijih životinja.

Pa kit u moru, pa dupin, pa galeb, konj, to su sve pametne životinje. Ali nahuškani od Sotone ljudi su pravili dinosaure!

Čudovišne životinje koje nisu imale nikakvu prirodnu svrhu, niti su obitavali u stvarnoj prirodi na zemlji, osim borbi, krvi, nasilja i ruganja Bogu. Ali Bogu se ne može nitko rugati, niti smijati. Pogledajte dinosaure, ogromna glava, ogromne vilice za žderanje, a mozak kao u kokoši. A Božja bića imaju obrnuto.

Ali eto dinosauri imaju mozak kao kokoš a usta za žderanje i uništavanje kao današnji omanji auto. Dinosauri su pravljeni genetskim inžinjeringom. Iz početka nisu bili baš usavršeni, ali kako su stoljeća prolazila to su ih ljudi sve bolje pravili. Pa i ostaci nađenih skeleta to pokazuju. Što su god stariji skeleti to su dinosauri bili primitivniji, gluplji, tromiji i neproporcionalni, (neusklađeni u veličini glave, nogu sa tijelom, jer još u početku ljudi nisu umjeli točno sve genetski uskladiti) no, kasnije bivaju sve bolje pravljeni, kao na tvorničkoj traci.
 
Vrhunac tehnologije genetskog inžinjeringa i ljudskog ludila, bio je najmoćniji stvor od životinja koji je tada postojao u rezervatima - Tyrannosaurus Rex, visok 6,5 metara (ali i više od toga) a dug do 15 metara. Težak najmanje 15 tona. Glava mu je bila zaravnjena odozgor i sa strane, kao malo četvrtasta. Glava duga 1 metar. Vilice ogromne pune zuba velikih 15 centimetara koji su bili klinasti i poput željeznih klinova. Sav je bio u mišićima. Išao je na zadnjim moćnim nogama, a prednje su mu zakržljale (tj. genetski tako stvorene). Prednje nožice su mu bile namjerno zakržljane da bi se sva snaga prebacila u moćni vrat i vilice, te u rep.

Nijedan tadašnji živi stvor od životinja nije mu se mogao suprotstaviti. Pa osim Tiranosaurusa, tu je i moćni ali pitomiji (biljojed) Stegosaurus, tu je sličan Tiranosauru Getarosaurus Nasicornis. Koji je bio grabljivac i išao isto na zadnjim nogama, a prednje su mu zakržljale. Zadnje noge imale su mu tri velika prsta na koje se oslanjao kao Tiranosaurus. Stegosaurus je imao masivni, moćni rep i na njemu četiri koštane izrasline duge pola metra i savršeno ubojite i oštre… kao veliki, okrugli klinovi, deblji od ljudske ruke. Jedan udarac toga repa u samoobrani mogao je ubiti bilo koju životinju. Pa čak i Tiranosaura, koji je po svemu sudeći i po nalazima skeleta dinosaura izbjegavao Stegosaurusa da se s njim uhvati u koštac.

Jer u toj borbi pobjednik je bio neizvjestan. Mada je zacijelo Tiranosaurus napadao sve životinje, osobito kad je bio gladan. Imao je tako snažne vilice i zube da je čak (po nađenim skeletima dinosaura) kidao meso od kostiju i same kosti drobio svojim zubima, to je bila strašna i surova snaga koja je komplet meso trgala od kostura.

Pa su tu razne ptice, koje su doista bili "leteći zmajevi"! Jedna takva leteća neman bio je Pterandon, čiji raspon krila je iznosio oko 7,5 metara. Moguće je bilo takvih letećih čudovišta i sa mnogo većim rasponom krila. Ono što je do sad iskopano iz zemlje u obliku fosila, samo je mali djelić jednog strašnog i današnjem čovjeku gotovo nezamislivog mozaika. Što tek skrivaju dna oceana i velikih mora?!?

Pa je tu Tylosaurus, morska neman… prava zvijer. Kojoj se malo koja druga životinja u moru mogla suprotstaviti.

Da su dinosauri obitavali u određenim rezervatima, vidljivo je iz toga što su najveća nalazišta određenih vrsta tih kreatura, tj. njihovi fosili, pronađeni na relativno malom prostoru. A što su ponegdje, pronađeni posebno jedan ili dva fosila, ili samo dijelovi skeleta, dokaza je potopa. Kad su i rezervati razoreni, većina tih životinja u njima je našla - smrt. Ali neki su uspijevali pobjeći i bujica ih je uništila dalje od do tadašnjeg staništa. Ili ih je čak nosila i zatrpala… stotinama kilometara daleko od rezervata.

Jer je logično da su dinosauri, čudovišta, bili u rezervatima. Jer i nisu mogli živjeti na otvorenom 'ljudskom' prostoru. Jer bi, naravno napadali i ljude i ostale prirodne životinje.

Baš kao što su - naslutili - u Spielbergovom filmu - Jurski park, da su ta čudovišta morala biti u nekom rezervatu. S velikim laborotorijem… Zato su ponegdje pronađeni otisci stopala čovjeka i - dinosaura. Jednostavno: Kako je voda potopa nadolazila, uništavala je gradove, naselja, rezervate… bježali su i ljudi i životinje i dinosauri… na brda, brjegove ili planine (koje tada još nisu bile tako visoke). Tako se događalo da kroz strašnu blatnjavu bujicu, ili raskvašenu zemlju i krečnjak bježi čovjek, ali odmah malo vremena iza njega i neki od 'odbjeglih' dinosaura.
 
Vodila se i borba - na život i smrt… za svaki uzvišeni hum - gdje su se bezbožnici nadali - spasiti, nadajući se da će Bog obustaviti potop. Ali… nije bilo zaustavljanja… "vode su sveudilj rasle…" Kaže Biblija. I "Ustadoše vode jako…"! jednom kad se Božja milost završi, nema povratka… jer "Bog nije čovjek" da mijenja mišljenje!

A kakve su se sve drame odigravale za svaku planinsku zaravan?! Gdje su ljudi, boreći se na život i smrt sa životinjama, pa i sa dinosaurima, pokušavali sebi osigurati - spas, makar još nekoliko dana… života, koje im je ostalo. Mada su tehnički već bili mrtvi. Mi nemamo pravu predodžbu kakva je to kataklizma bila. A izlaza nema! To je slika i simbolika - grijeha, koji će na koncu sve borbe, isto tako završiti - bez izlaza!

Najpoznatija i najveća nalazišta fosila dinosaura nađena su na nekoliko većih lokaliteta u svijetu. (dna oceana i dalje kriju svoje tajne). Ta nalazišta su uglavnom u Bavarskoj, Njemačka… Sjedinjene Države, Rusija, Egipat, Brazil, Britanija, te nešto fosila (ali zanimljivih, čak i jaja dinosaura) u Kini i Mongoliji. Te Novi Zeland. Nađeni su i neki važni i interesantni ostatci u Australiji, te manji lokaliteti u Češkoj i Poljskoj i Južnoafričkoj Republici. Velika nalazišta su također u Sibiru - Rusija, ali zbog klimatskih uvjeta se sporo istražuje, ali je svaki pronalazak, napose Zamrznutih mamuta - izuzetno otkriće! Do sad je ukupno poznato 668. imena različitih dinosaura. U oko 55 njihovih vrsta. Ovdje navodim samo jedan dio važnijih otkrića.

U Sjedinjenim Američkim Državama, u državi Kanzas nađeno je mnoštvo fosila, skeleta, to su ostaci velike ptice čiji je raspon krila dosezao i preko 7. metara. To je Pteranodon. Kad je još 1910 g. G. F. Eaton objavio svoju glasovitu monografiju znalo se za 465 primjeraka Pteranodona. Kanzasko more iz pretpotopnog razdoblja nije bio dom samo Pteranodonu nego još jednoj zvijeri koja je živjela u njegovim vodama Tylosaurusu bio je to gmizavac-mesožder. Vjerojatno je da su ovi gmizavci napadali i Pteranodone dok su oni iz zraka lovili ribu (slično galebu ili albatrosu). Još jedna velika životinja iz roda dinosaura živjela je u Americi: Brachiosaurus Altithorax, po svemu sudeći bio je biljojed i živio je u vodi, tj. hodao je po vodi i tu se hranio. U Africi je iskopan jedan cijeli kostur te životinje, iskopali su ga njemački palentolozi W. Janensch i E. Hening godine 1909 i 1910. Kostur je u Berlinskom Geološko-paleontološkom muzeju, sveučilišta. Dužina usta do kraja repa mu iznosi 25. metara, dužina vrata 5,5 metara, ukupna visina 13, metara širina trupa 3. metara itd. U Sjevernoj Americi je živio još jedan glasoviti dinosaur: Stegosuarus. Oklopnjak, sa četiri moćne bodlje na snažnom repu. Brachiosaurus Altithorax je živio na teritoriju sadašnje savezne američke države Kolorado. I to izgleda u njegovim točno određenim dijelovima.

Na osnovi ovoga vidimo da su kao vrsta, dinosauri, doista živjeli u određennim oblastima, gdje se i danas najviše njihovih kosturova nalazi i istražuje. Živjeli su jedna velika grupa u Kanzasu i nekadašnjem moru koje je tu bilo, te u Koloradu koji je uz sami Kanzas, tj. graniče. Tu je bio jedan od većih rezervata dinosaura. Zapravo više takvih rezervata na teritoriji te dvije Američke savezne države. Pa onda druga velika zona, je Bavarska u Njemačkoj. U Bavarskoj je pronađeno mnoštvo kosturova raznih pretpotopnih vrsta životinja.

U Bavarskoj su nađeni ostaci Pterodaktilusa-letećeg gmizavca, pa Rhamphorhychusa, njegovi nalazi iz Bavarske glasoviti su širom svijeta. Nema ni jednog značajnijeg muzeja u svijetu a da se u njemu ne nalazi bar jedan kostur ovog letećeg gmizavca koji je iskopan u Bavarskoj. Na stotine je fosila iskopano i dijelova pronađeno u Bavarskoj, što je poklanjano raznim muzejima. A izvan Njemačke rijetki su ostaci ovog gmizavca. Što nam potvrđuje to da su razne vrste pretpotopnih gmizavaca pravljene u raznim dijelovima svijeta. Jer su se pretpotopne laboratorije borile za prestiž i ugled, pa su izmišljali čudovišnije životinje sa raznim performansama. To su zapravo bili potpuno strojevi, ali živi strojevi. U Njemačkoj i Engleskoj je živio Cryptoleidus koji je živio u vodi i hranio se ribom, školjkama i svim što se je moglo loviti u vodi. Također u Južnoj Njemačkoj je pronađen i ostatak Eurhinosaurusa kojega je majstorski preparirao i specijalno se njime bavio i drugim pronađenim kosturovima toga roda dr. Bernhard Hauff iz Holcmadena. U Njemačkoj je pronađen kostur i Stenopterygiusa.
 
Sad ćemo nabrojati sva mjesta i vrstu gmizavaca koja je pronađena po svijetu da i sami vidite te rezervate:

Južna Njemačka (Bavarska):

Eurhinosaurus longirosatris ( iz roda Ichtyosaurida) mnoštvo kosturova pronađeno širom Njemačke ali najviše u podnožju Švapskih Alpa.

Vjerojatno da svaki značajniji muzej u svijetu ima po neki kostur ove životinje koja je iskopana u Južnoj Njemačkoj.

Cryptocleidus, Thaumatosaurus, Eretmosaurus, Macrocleidus, (svi iz roda Plesiosaurida)

Rhamphorhyncus, Ctenochasma (iz roda Pterosaurida)

Rijetki ostaci Rhamphorhyncusa nađeni su osim Njemačke tj. Bavarske samo još u Tendagurua u Africi, i to nađeni su samo ostaci, a rijetko veći dio kostura. Vidimo, dakle, da je ova vrsta životinje živjela samo u jednom mjestu, u svome rezervatu. Mnogi su kosturi izvađeni od ovog pterasaurida u Bavarskoj i dati mnogim muzejima širom svijeta.

Pterodactylus, u Bavarskoj nađeni su mnogi odlično sačuvani fosili. Jedna slična vrsta iz istog roda u malim količinama otkrivena je u Francuskoj, a neki neprovjereni nalazi potječu iz Tendaguruau Africi. To je bio leteći gmizavac.

Brojni otisci nogu krupnog Iguanodona nađeni su u vildskim naslagama po Njemačkoj i Engleskoj.

Compsognathus langipes, (Jahenhauzen, Bavarska) tu je pronađeno i kosturova zubate ptice Archaepteryx. Na tim područjima Bavarske nađeno je još nekih ostataka i dijelova kosturova drugih zubatih ptica.

Deinotherium (iskopani manji ostaci 1832 g. ) Epelshajm, oblast Rajne. Dijelovi iskopani i u Opatovu, kod Češke Tšebove, 1853 g. Najveći poznati primjerak poznat kod Mazantija 1890 g. Mastodansaurus (Njemačka)

To su nabrojane neke od najglasovitijih vrsta koje su pronađene po Njemačkoj, osobito Bavarskoj, a ima još ostataka drugih životinja manje ili više cijelih, poznatih i nepoznatih.

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE - (Kanzas, Kolorado, Dakota, Vajoming)

Mesohippus (Nebraska, Južna Dakota) Merychippus, Hipparion. (Vajoming) Orohippus osbornianus, Eohippus. (Pronađeni u Bridger Basin Vajoming) Diplodokus. (Kanzas) Hesperornis, Ichtyornis.

Brontotherium, Titanotherium, (J. Dakota, Zapadna Nebraska). Uintatherium, Loxolophodon.

(Kolorado) Ceratosaurus nasicornis, Stegosaurus, Triceratopsx horridus, Diplodokus. Brachiosaurus.

Brontosaurus, (jedan skelet sastavljen od raznih kostiju nađenih na više dijelova Amerike.

KANADA- Gorgosaurus libratus, Scolosaurus ( pronađeni u dolini Jelenove Rijeke u pokrajni Alberta.)

Styracosaurus, (1913, Alberta) Monoclonius (isto nađen u dolini Jelenove Rijeke.) i još neke druge manje vrste i ostaci raznih kostiju.

AFRIKA - Moschops, Arsinoitherium (Egipat 1900 g.) Mesosaurus, (Južna Afrika i Brazil, oni su nekad bili jedno kopno - kontinent, jer se vidi da se Južna Amerika uklapa u Afriku.)

OSTALI DIJELOVI SVIJETA - (Mongolija, Kina) Protoceratops andrewesi, (Saberak Usu, Mongolija) Nađeno i jaja tog dinosaura, i preko sedamdeset lubanja i kostura u blizini. Baluchitherium grangeri, (Balučistan, Mongolija)

NOVI ZELAND - Dinornis (velike ptice.) Nađeni su u velikim količinama ostaci tih ptica, prava groblja na Novom Zelandu.
 
Kod Buenos Airesa nađen kostur Megatheriuma. U El Pasu Novi Mexiko nađen ostatak Nothrotheriuma. No, najmoćniji od svih dinosaura Tyrannosaurus rex, nađen je u sjevernoj Montani, (dva kostura dobro očuvana). Bio je to najstrašniji i najmoćniji gmizavac među svim dinosaurima.

Tako, malo po malo, možemo vidjeti dio slagalice što se događalo u pretpotopnom svijetu. Sve što je fosila do sad pronađeno, samo je maleni dio onoga što zemlja, mora i oceani kriju. A sve je opomena. Današnjem oholom čovjeku da ne čini ono što su činili naši predci, i zbog čega su bili kažnjeni!

U suvremenom svijetu možemo vidjeti pravu industriju snimanja (na kompjutorima) uz pomoć specijalnih efekata - tzv. "znanstvenih" prikaza života dinosaura. Sve to ima za cilj ljude (pogotovo mlade) uvjeriti u laž darwinizma i njihovih- evolucionističkih - milijuna godina magli lažne povijesti zemlje. Nije to slučajno. To je prava propaganda darwinističke sekte. Da se pogotovo djecu od malena obmane lažima. Ljudske pretpostavke se pokušavaju prikazati kao utvrđene znanstvene istine. To je drskost koja vapi do neba - da bude razotkrivena. To je drska propaganda koja se silom nameće našoj djeci. Zato je potrebno stalno iznositi dokaze o lažima i manipuliranju od strane uniformista.
 
SJEĆANJE NA POTOP

Kako je nastao naš svijet? Kako život? Kako je nastao čovjek? To su sve pitanja na koja je čovječanstvo i cijela ljudska rasa pokušavala i pokušava odgovoriti kroz povijest.

U svim narodima postoje priče o postanku čovjeka i zemlje, one su često puta različite, ponekad slične, ali samo jedna priča iz drevnih vremena je ista kod svih naroda. To je priča o velikom potopu. Potop, to je riječ svim ljudima u svim dijelovima svijeta poznata u njihovim jezicima, naravno. Svi narodi u svojim predajama i legendama imaju i priču o potopu. Svatko je priča na svoj način, ali ipak istu. To je priča o Velikim strašnim vodama koje su preplavile zemlju, uništile njenu izvornu ljepotu, opustošile joj lice, zauvijek ga izmijenivši . Po predajama, svih naroda… spasio se samo jedan par, ili čovjek i njegova žena, i od njih je počeo novi svijet . Negdje se spominje da je preživjelo nekoliko ljudi i žena itd.

Neki istraživači su smatrali da je potop o kojem govore legende svih naroda a najpoznatiji je izvještaj iz Biblije ipak bio samo velik potop u području Mezopotamije, i današnjeg Istoka. No, vremenom takva razmišljanja su gubila na snazi. Jer, ispostavilo se da svi narodi, pa i oni koji se nikada nisu mogli vidjeti niti čuti imaju gotovo istu priču o potopu. Na osnovu toga je zaključeno da se nekada u prošlosti doista dogodio Veliki sveopći potop svijeta, u tom potopu zbrisana je sva prijašnja civilizacija.

Nestala je pod debelim naslagama mulja, zemlje, pijeska i ogromnih voda oceana. Kao dokaz da svi narodi svijeta imaju legendu o velikom sveopćem potopu i preživljavanju čovjeka i žene od kojih je od "nule" ponovo krenula civilizacija, navodim samo neke najpoznatije. "Ep o Gilgamešu" iz kulture Sumeraca , i babilonskih Asiraca koja je sačuvana u biblioteci kralja Asurbanipala. Jedan od junaka toga epa zove se Ut Napištim, on je kao i u priči o Noi, u jedan brod ukrcao "sjeme života" (sve vrste života, životinje i biljke) i s njim prošao potop i ponovo se tako započeo rađati drugi svijet, naš današnji.

O potopu pored Hebreja i Asiraca govore i Sumerani i Grci, (po njihovu predaju preživjeli su potop Deukalion i Pira), pa Indijska "Mahabharata" (njihov Noa se zvao Manu, a spasila ga je jedna riba). Jedna druga indijska knjiga "Purans" Nou naziva Satiravata. Tu su i Perzijanci (njihov Noa se zvao Ima) Velšani, (spasio se samo bračni par Dvifan i Dvifak), pa Norveški ep "Eda" (spasili se Bergalmer i njegova žena), irske legende (kraljica Cezair), Kinezi, (Fa Li i njegova žena), Asteci (Teocipakti, njegova žena, djeca i životinje), Chichiba indijanci, pleme iz Kolumbije (spasili se Boknika i njegova supruga).

Dalje: Maje, Tolteko, Gvarni iz Paragvaja, Inke iz Perua, Indiosi Tuskarora iz Brazila, Hjuroni indijanci, pa sjeveroamerički indijanci, glasovita plemena Mandali, Dakote, Sijuksi, Hopi, Eskimi pa čak i Aboridžani - starosjedioci i urođenici Australije.

Svi ti narodi, da ne nabrajamo druge, imaju gotovi istu priču o potopu. Dakle ta priča potekla je iz istoga izvora za sve te narode, samo ju je svaki narod kroz tisućljeća prilagodio svome mentalitetu i jeziku, kulturi i običaju. Ali ta kolektivna spoznaja o potopu živi dalje u svijesti i podsvijesti svih naroda. Koji uzroci su mogli dovesti do jedne takve kataklizme koja je uništila cijelu površinu zemlje, zbrisala rasu i zauvijek promijenila izgled cijele planete. Pristalice teorije evolucije uljuljkivali su se drugim pričama o topljenju ledenjaka prije mnogo tisuća godina, drugi su tvrdili da je uzrok vanjski. Da je veliki asteroid udario u Zemlju itd.

Drugi znanstvenici opet vjeruju da se potop odigrao upravo onako kako Biblija daje opis, oni naime vjeruju, da je prije potopa na Zemlji postojala super razvijena civilizacija koja je zbog određenih razloga uništena i to izvana, iz svemira! Ti stručnjaci vjeruju da je katastrofa potopa bila znanstvena operacija koju su izvela inteligentna bića iz svemira.
 
Možete zamisliti kako je izgledao taj jezivi prizor opustošene zemlje. Ugledali su se ogromni, oštri kameni vrhovi planina koji se dotle nisu vidjeli, jer je prije potopa zemlja bila prekrasna kao Raj. Ogromne doline, planine prekrivene zemljom, šumom, cvijećem, zelenilom. Velika jezera i rijeke vode bistre i sjajne kao kristal što se ljeska na sunčevim zrakama. Mnogo životinja, plavetnilo neba. A sad pred očima umornoga Noe i suputnika pružao se stravičan prizor pustoši, sivila, ogromno mutno more - koje se polako povlači ostavljajući iza sebe saprane, prijeteći oštre vrhove planina, blatne velike doline… ogromne kamene gromade, isprevrtana brda, ogromna stabla drveća razbacanih po zemlji i obalama. Leševi životinja i ljudi bili su zatrpani stotine metara debelim naslagama mulja i zemlje. Cijele planine je Bog prevalio na doline gdje su bili uništeni ljudi, životinje i gradovi i sve zatrpano. A druge dijelove prekrili su oceani kilometrima debelom vodom i naslagama mulja.

Noa je širom otvorenih očiju, kao hipnotiziran gledao taj strašni prizor beskrajne pustoši uništenja… Sa vrha Ararata… pucao je pogled… gotovo, na beskrajnu strahotu, kao posljedicu drskosti - ljudi - tih crva u prašini svoga svijeta. Noino lice, bilo je kao okamenjeno. Njegove oči, do nedavno navikle gledati svijet čudesne ljepote, sad su gledale ono što je malo smrtnika vidjelo!

Sliku tako strašnu (osobito u kontrastu sa onim svijetom u kojem se Noa rodio i živio) da se ne može riječima opisati, niti to i najživlja mašta umjetnika može naslikati! Kako je vrijeme prolazilo a vode opadale, tako su se pojavljivali vrhovi planina … u daljinama, zaravni… sve prekriveno muljem, stjenjem izvaljenim iz planina, razbacanim drvećem… ugledale su se i prve rijeke sa visoravni… malo po malo, počela se pojavljivati zelen. Život se vraćao… ne možete zamisliti kakva je to radost bila za Noino srce, kad je vidio kako se pojavljuju prve šibljike drveća, trava…

Cijeli jedan svijet… stari svijet, premješten je "u dubinu" u vječnu tišinu i tamu - prekriven bezdanom velikih voda. U proroku Ezekijelu, Bog je objavio čudesne riječi, govoreći Caru drevnog grada Tira (a u biti, govoreći Luciferu, vođi pobune i palih anđela) : "Jer ovako govori Jehova Gospodin: "Kad te učinim pustim gradom, kao što su gradovi u kojima se ne živi. Kad pustim na tebe bezdanu i velika te voda pokrije… "! (Ezekijel. 26. 19.)

Kao izravna posljedica potopa, došlo je do nagiba našeg planeta, os planeta se pomjerila gotovo za 24 stupnja. A uslijed toga došlo je i do pojačanih klimatskim promjena uslijed različite snage sunčevog djelovanja. Pojavile su se… zime, i u umjerenom pojasu. Noa je sa čuđenjem gledao prve mrazeve, tuču s neba… a na strašnu tutnjavu gromova i zasljepljujući bljesak munja… srce mu se stezalo… iako je Bog dao obećanje - da više nikad neće biti potopa - nije bilo svejedno ni Noi niti njegovim sinovima i ženama od sinova. Njihove su oči gledale uništenje kakvo nikad nisu gledale oči smrtnika… i strah od tih strašnih sila - prirode - koje je Jehova upotrijebio protiv bezbožnika staroga svijeta - genetski im se urezao u pamćenje… preko njih u memoriju cijelog čovječanstva!
 
Noa i njegovi sinovi su, neko vrijeme živjeli uz veliku planinu gdje se zaustavila korablja. A onda su, kako su se rađala djeca, i odrastala… počeli polako kretati prema velikim dolinama… koje su natapale velike rijeke - Eufrat i Tigris… tamo će se podići civilizacija čiji sjaj i slavu neće više dosegnuti ni jedno carstvo do kraja vremena određenog povijesti ovoga svijeta i sustava stvari ovoga poretka.

Potop je postarao naš planet… učinio ga oronulim, kao da je mnogo stariji, nego što stvarno jest! Poslije potopa i ljudski život, odnosno životni vijek se naglo skraćuje! Jer, nema više čiste atmosfere, nema više vodenog omotača oko zemlje… pojavile se bakterije, virusi, zarazne bolesti. Ljudski se organizam iscrpljuje u borbi s ovim neprijateljima. Poslije potopa pojavljuju se u većem broju i bolesti, što je prije potopa uglavnom bilo - nepoznato!

Prema ovim biblijskim navodima Noina korablja ili arka se zaustavila na planini Araratu. Planina Ararat je danas na tromeđi Irana, Turske i bivšeg Sovjetskog Saveza. Većim djelom Ararat pripada Turskoj, ali mu obronci spuštaju i u Iran i do granica sa bivšim Sovjetskim Savezom. Turci ga pišu "Agri" (Aĝri). Visina Ararata je 5156 metara a po nekim mjerenjima i više od te visine za koju se smatra da nije baš potpuno točna. Nekoliko desetljeća, desetci poduzimljivih znanstvenika, istraživača i avanturističkih tipova tragalo je za Noinom barkom tj. korabljom. Tragali su za "povijesnim dokazom" biblijske priče. 1829. godine jedan njemački liječnik, Dr. Fridrih Parot, izveo je prvi dokumentarni uspon na Ararat i, između ostalog samostan Ehmiazdin, gdje su "pravoslavni svećenici obožavali jedan drveni križ napravljen od drveta iz kovčega".

Druge neuspješne ekspedicije zabilježene su 1835 (Karl Berens), 1845 (Hermon von Abich) 1846 (Danbi Sejmur), 1850 (pukovnik Kodzko) i 1856 (Robert Steward).

Prvo "viđenje" korablje bilo je između 1850 i 1880, ali datum nije zabilježen. Jedan Jermen, Hađi Jeram, izgleda da je čak bio i ušao u korablju. Prvi dokaz o postojanju korablje donio je Englez sir James Braise 1876, i to u London. Bio je to komad drveta star najmanje 3.000 godina, nađen na visini od 4.000 metara. Godine 1883 i zvanično je Turska vlada objavila pronalazak korablje, ali poslije to više nije nitko spominjao. U našem stoljeću je jedan jermenski pastir po imenu Hagopijan (1902) i jedan ruski pilot, Vladimir Roskovitski (1916) izjavili da su vidjeli korablju, arku, ili kovčeg, kako se sve već naziva. To je čak zainteresiralo i Cara koji je uputio trupe na to mjesto. Priča se da su vojnici pronašli kovčeg i da su izvršili vrlo pažljiva i točna mjerenja: ali poslije nekoliko dana izbila je oktobarska revolucija i ta je vijest o korablji pala u zaborav. Tek mnogo godina kasnije, bivši carski časnik visokog ranga, Aleksandar Kor, koji je učestvovao u tom traženju, potvrdio je otkriće, i pružio čak i detaljne dijagrame zone nalazišta korablje.
 
Prije oko dva desetljeća, korablju su primijetili i neki ruski piloti i američki sateliti. Američki su sateliti čak snimili na vrhu Ararata jedan predmet gotovo potpuno prekriven ledom, veoma sličan dugačkom velikom brodu, kao što je i opisano u biblijskoj priči. Na satelitskom snimku se vide tamne konture kamenih vrhova, i između dva vrha poprijeko, preko ostalih manjih grebenova dugačka tamna mrlja - ispod leda - pravilnog oblika. Veliki potop se odigrao oko 1700 godina od postanka svijeta.

Fosili se ne mogu objasniti bez velikog potopa. Jer fosil i može nastati samo pod uvjetom da je neka životinja, ili strv životinje, naglo zatrpana bujicom mulja… koji se kroz godine i stoljeća - okamenio. Tj. pretvorio u kamen. Pokazujući i različite naslage u sebi. Svaka životinja kad ugine u prirodi, raspada se, i druge životinje je - pojedu i razvuku, da često niti kosti ne ostanu na jednom mjestu niti skelet u jednom komadu. Riba kad u moru ugine, pada na dno. Ali je druge ribe, pojedu. A fosili su nalaženi, jako očuvani, kao da ih je nešto u jednom trenu - konzerviralo u kamenu.

Ogromne naslage mulja, na mnogim mjestima su se pretvorile u mekše ili tvrđe stijene. Oni svjedoče o razarajućoj sili potopa. Svjedoče svakom nepristranom istraživaču i znanstveniku.
 
NIJEMI SVJEDOCI

Svuda po svijetu postoje svjedočanstva o velikom, sveopćem potopu. Ne samo fosili, nego i - planine, sa svojim neprirodno uzdignutim grebenima, koji su nastali uslijed snažnih tektonskih poremećaja za vrijeme potopa, te i odmah poslije njega. Naslage mulja … okamenjene u čudnim oblicima. Oštri vrhunci planina, s golim kamenom, kao strašno svjedočanstvo onih voda koje su padale s neba 'četrdeset dana i četrdeset noći' pretvarajući se u divovske bujice. Koje su sapirale, nekoć pitome brežuljke, divne zaravni, blage padine prekrivene šumama i livadama… iza tih bujica počeli su izvirivati oštri kameni vrhovi. A nivo dolina se podizao uslijed zatrpavanja muljem i svime što je sa sobom nosio. U Sjedinjenim Američkim Državama postoje mnoga takva svjedočanstva. U planinama, pustinjama, velikim zaravnima. Ali ta svjedočanstva postoje i u Africi, Australiji,Kini, Europi, Aziji, dalekim otocima po svijetu. Međutim, u Sjedinjenim Državama postoje izuzetno upečatljiva svjedočanstva u stijenju. Nijemi svjedoci koji glasno viču, što jest istina o našem svijetu i njegovu postanku!

Pojedini znanstvenici su - na veliko vlastito iznenađenje - došli do otkrića koja su i njih istinski šokirala (s obzirom na do tadašnju izobrazbu i znanstveno 'vjerovanje') A šokirala su i druge znanstvenike! Američki znanstvenik Dr. Robert Gentry objavio je knjigu sa svojim otkrićima o ostatcima radioaktivnosti u zemlji, odnosno - drevnom stijenju, radioaktivnosti koja je jedna vrsta 'pečata stvaranja' i potvrđuje da je naš planet stvoren, gotovo trenutno. Evolucionisti su ovo otkriće nazvali "mali misterij" i potvrđuju da u ovom trenutku nemaju nikakvo suvislo objašnjenje!

Evolucionisti, vjerojatno, smišljaju "odgovor" u obliku neke nove - 'zabavne' teorije za površne goyske umove!

I jedan islamski učenjak - Harun Yahya, potpuno je porazio darwinističku sektu u svojoj, već svjetski glasovitoj knjizi - THE EVOLUTION DECEIT . Knjiga čije provo poglavlje nosi znakovit i snažan naslov, koji je ujedno i poziv svakom istinskom znanstveniku : TO BE FREED FROM PREJUDICE! Inače ovu knjigu možete pročitati i na stranicama samog pisca. Da, onaj tko želi saznati istinu - ma kakva ona bila… mora prvo: BITI SLOBODAN OD PREDRASUDE! Predrasude koju u glave mladim ljudima - još u nezreloj školskoj dobi ugrađuju zli ljudi, indoktrinirajući mlade umove strašnim lažima!

Jedan od dokaza potopa - a kojeg su pripadnici Darwinove sljedbe i masonskog kulta - obmane i nasilnog nametanja "dokaza" - pokušavali okrenuti u svoju korist, a okrenuo se u korist kreacionističke istine - jest i tzv. 'okamenjena šuma' u Yellowstone Parku u Sjedinjenim Državama. To je područje poznato kao - Specimen Brdo. Tu je otkriveno 27 ili više, vodoravnih slojeva otvrdlog vulkanskog materijala. I stabla… uspravna, okamenjena, ali bez grana, samo korijen, i to ne ni on cijel, samo onaj krupni, veći dio. Pored tih stabala, postoje i stabla položena na zemlji. I tako, sloj po sloj. Evolucionisti su to pokušali "objansiti" vulkanskom aktivnošću kroz "milijune" godina!? Međutim, kreacionistički znanstvenici su vršili istraživanja i utvrđeno je da sva ova okamenjena uspravna stabla - potječu iz istog perioda! I nisu bili potrebni milijuni godina. Jer su u samom Yellowston parku izvršili pokuse. Stavili su komad običnog drveta u vruće, alkalne izvore… gdje je voda bogata silicij-dioksidom, zbog prolaska kroz vulkanski pepeo i naslage. I nakon godinu dana su taj komad drveta izvadili, i isti se već velikim dijelom okamenio! Uostalom, i u laborotorijama je proizvedeno, tzv. 'tvrdo drvo' ili 'kameno drvo' i već se počinje rabiti za - podove!

Pored Specimen Brda, pronađeno je još… čak do 50. ovakvih naslaga!

Često puta u velikim bujicama, iščupana drveća… sa korijenom a uništenih grana, plutaju - uspravno… s korijenom u vodi, a sablasno stablo bez grana, ili polomljeno viri iz vode , odn. mulja. Bujica je mogla veliku masu takvog drveća i u vrijeme sveopćeg potopa nanijeti na pojedina brda. Gdje su zauvijek ostali. A vulkani su ih vremenom zasipavali pepelom. A pored tih drveća, u zatišjima vulkanskih aktivnosti (koje su bile mnogo snažnije i češće iza potopa, kao njegova posljedica) izrastala su nova drveća… ta su, vremenom starjela i… padala… leže na zemlji. A ona uspravna drveća, sablasna stabla… su tako ostala, jer su se vode potopa povlačile i ondašnji mulj i nanos se stvrdnuo i kao da je okamenio tu sliku!

Onaj koji je stvorio našu zemlju, svjedoči, ne samo svojom Pisanom riječju, nego i mnogim nijemim svjedocima. Sve više i više, "Jer će kamenje iz zida vikati, i čvor (god) iz drveta svjedočit će…"! (Habakuk.2:11.) Zar ne čujete? Zar ne vidite? Potražite i razne stranice na Internetu o ovim temama. Istina je svuda oko nas.
 

Back
Top