fanatizmi, ljubavni i ostali

Betty

Elita
Poruka
21.481
:)
Pronašla sam jedan jako inspirušuć tekst na temu opasnosti koje nam prete (ja uvek za sebe, sama za sebe da se razumemo, kažem da sam geek girl - posvećena onome čime se bavim, šta god da je to).
Fanatizam, pa još ljubavni, odakle potiče?


citiram sa www.ogledalce.co.yu

Verovanje da je ljubav smisao života, što je formirano još u detinjstvu, čeka svoju realizaciju u adolescentskom periodu života. Tada počinje da deluje kao unutrašnji gonič. Pronaći ljubav, znači dati smisao životu. Zato to treba učiniti što pre, često vezano za prvu osobu koja se pronađe. I ne samo to. Kada se na vidiku pojavi moguća ljubav, naši će se «uspavani prinčevi i princeze» naglo pretvoriti, ako treba, i u surove otimače ljubavi. Za ostvarenje te najviše vrednosti, iza koje dugo ne postoji ništa toliko važno, neće birati sredstva. Čak će se i zločin smatrati opravdanim. Fanatik se za svoje postupke nikad neće osećati krivim.

Od onog trenutka kada ljubavni fanatik doživi da mu je ljubav za koju se borio uzvraćena, njegova će sreća biti beskrajna. To nije samo ostvarenje ljubavnog zanosa, već i smisla postojanja. [B]Staviće ružičaste naočare i videće samo ono što želi da vidi.[/B]
Čak i kada u ljubavnom odnosu nije zadovoljan, pronalaziće hrpu opravdanja da ga održi. Toliko mu je važan da neće dopustiti da ostane bez njega. Kada se dovoljno napati, pokušaće i da ode iz njega, ali će se ponovo vraćati kao pravi zavisnik, jer za njega je prekid ljubavnog odnosa užasavajući susret sa gubitkom smisla postojanja.

...and thIS is my point: KADA STAVLJATE RUŽIČASTE NAOČARE? :)

Ponekad se dogodi da potencijalni partneri naprosto beže od takvog tipa ljudi. Osećaju da ih žele zarobiti, da ih progone svojom željom za ljubavnim odnosom. Fanatici tada pribegavaju tihom i tajnom jednosmernom obožavanju i voljenju neke osobe. Ljubav prema njoj tada im osmisli život, a ne zavise od njenog uzvraćanja.
Druga je mogućnost usmeravanje pažnje na neku drugu vrstu ljubavi: prema životinjama, siromašnima, nemoćnima, Bogu i sl. I dalje će biti fanatični, ali će biti prilično zaštićeni od depresije.
Treća je moguća kompenzacija zablude da je ljubav smisao života - odustajanje od ljubavi i predavanje jednoj novoj vrednosti: poslu, karijeri i sl.Ipak, takva struktura ne može pobeći od fanatizma. Ponovo će smisao svog života vezati za samo jedan izbor.

:D
Bem ti cunac. :lol:


evo rešenja:


u životu postoji toliko različitih sadržaja koji zaslužuju mesto u vrhu naše piramide vrednosti! To su: ]očuvanje zdravlja, plemenitost, znanje, veštine, samopouzdanje, komunikativnost, prijateljstvo, deca, odnos sa roditeljima, vera, unutrašnji mir, radost, užitak, uspešnost, karijera, kreativnost, skladnost, očuvanje životne sredine, briga za nemoćne, životinje, zaštita ugroženih … Svako će odabrati i svoje vrednosti i redoslede.

Kako stojite s tim?
 
Svakako da je ljubav važna. Svaki čovek ima potrebu za njom. Bežati od ljubavi nije rešenje.
Takođe, ono što si opisala u prvom delu posta deluje kao pasivno-zavisna ličnost, kojoj je ljubav potrebna radi očuvanja samopoštovanja.
I jedna i druga krajnost su loše.
 
Početak je manje važan. Mene je uznemirila OVA defincija fanatizma (jesam ja geekl girl. ali...)

. Fanatici tada pribegavaju tihom i tajnom jednosmernom obožavanju i voljenju neke osobe. Ljubav prema njoj tada im osmisli život, a ne zavise od njenog uzvraćanja.
Druga je mogućnost usmeravanje pažnje na neku drugu vrstu ljubavi: prema životinjama, siromašnima, nemoćnima, Bogu i sl. I dalje će biti fanatični, ali će biti prilično zaštićeni od depresije.
Treća je moguća kompenzacija zablude da je ljubav smisao života - odustajanje od ljubavi i predavanje jednoj novoj vrednosti: poslu, karijeri i sl.Ipak, takva struktura ne može pobeći od fanatizma. Ponovo će smisao svog života vezati za samo jedan izbor.


Znači, čemu god da se posvetim....::P
 
Betty:
Početak je manje važan. Mene je uznemirila OVA defincija fanatizma (jesam ja geekl girl. ali...)

. Fanatici tada pribegavaju tihom i tajnom jednosmernom obožavanju i voljenju neke osobe. Ljubav prema njoj tada im osmisli život, a ne zavise od njenog uzvraćanja.
Druga je mogućnost usmeravanje pažnje na neku drugu vrstu ljubavi: prema životinjama, siromašnima, nemoćnima, Bogu i sl. I dalje će biti fanatični, ali će biti prilično zaštićeni od depresije.
Treća je moguća kompenzacija zablude da je ljubav smisao života - odustajanje od ljubavi i predavanje jednoj novoj vrednosti: poslu, karijeri i sl.Ipak, takva struktura ne može pobeći od fanatizma. Ponovo će smisao svog života vezati za samo jedan izbor.


Znači, čemu god da se posvetim....::P
Ja lično uživam u ovoj i sličnim psiho-teoremicama koje obogaćuju fondus ljudskog znanja (a i šire :-) )
 
nesto me mrzelo da citam, pa sam iz discipline procitala, tako dugo izlaganje... koje mi lici kao namotavanje gume za zvakanje na prst... U ustima sve manje, a na prstu sve vise... Pa se onda uvuce prst u usnu (praznu!) duplju, skine se zvaka, omeksa se..pa nanovo namotavanje...
Ja bih to nekako jednostavnije...Kad volim da volim da skroz, i do kraja. Nova ljubav da bude samo dodatak starim, nesto kao (sledeca) nadogradnja, povecanje ukupne sume ljubavi.
A ovo gore mi izgleda kao strah od iste.
 
Meni je vise muka od ovih teorija i teorijica. Najbolje da nikog i nista ne volimo i onda cemo biti "normalni" i isprazni do zla boga i bezgresni naravno.
Ja sam fanatik, bolesnik. Intezitet emocija = kvalitet zivota. Tacka.
 
Betty:
Fanatici tada pribegavaju tihom i tajnom jednosmernom obožavanju i voljenju neke osobe.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Znači, čemu god da se posvetim....::P
Ono gore jeste, tj. verujem u to, jer neki ljudi teže "odrastu od toga". Ponekad poželim da obožavam nekoga, da mi nešto da smisao :) Ali stvarno :shock:

A ovo drugo je tema o meri, isto je negde bila... Nije fora u tome da ti je sve nedostupno i da treba sva mala životna zadovoljstva da držiš na distanci, već da kontrolišeš. Istinski, ne samo naoko. Bar ja tako mislim.
I, da se ne meša sa potiskivanjem... Možda neko ne može da kontroliše emocije, ali doktori bi to nazvali poremećajem. Ne znam da li se neko takav rađa, može biti.
Masa ljudi se tako... posveti kladionici i to traje i traje i traje i tako u beskraj... Internet, piće, cigarete, waljda može i ljubav, a? :)
 
Betty: "Fanatici tada pribegavaju tihom i tajnom jednosmernom obožavanju i voljenju neke osobe...
...Treća je moguća kompenzacija zablude da je ljubav smisao života - odustajanje od ljubavi i predavanje jednoj novoj vrednosti: poslu, karijeri i sl.Ipak, takva struktura ne može pobeći od fanatizma. Ponovo će smisao svog života vezati za samo jedan izbor."

a sad ozbiljno... ovo su sve primeri gde nam je potrebno nesto izvan nas samih da nam osmisli zivot... i to nesto je obicno 'jedno', i najcesce ono koje daje brze rezultate (brzo vraca ulog) ili bar ono sto obezbedjuje zaborav (da cemo umreti a da pre toga bas i ne zivimo u punom smislu te reci)... savremeni covek je prilicno ocajan, kad bolje o tome razmislim. velike ideje koje nas transcendiraju su potrosene, ostale su samo individualne 'srece' koje se cesto pretvore u individualne zablude.
 
zorab:
nesto me mrzelo da citam, pa sam iz discipline procitala, tako dugo izlaganje... koje mi lici kao namotavanje gume za zvakanje na prst... U ustima sve manje, a na prstu sve vise... Pa se onda uvuce prst u usnu (praznu!) duplju, skine se zvaka, omeksa se..pa nanovo namotavanje...

Sjajna asocijacija! zanimljivo dok čitaš, ali na kraju...čemu sve ovo?
Šta s tim zaključkom?
 
ma ima tu logike... svi smo vaspitavani na nekim bajkama...
tražimo prinčeve i princeze, tražimo ''pravu ljubav'', koja sigurno negde postoji,
i to postaje smisao života... kao, sve drugo je manje važno
...pa posle, kad nađemo nekoga, ubedimo sebe da je baš taj neko, u stvari ona/onaj prava/i...

zanimljivo pitanje... da li je sve to istina, ili u stvari lažemo sami sebe
 
Prvo, betine teme su inspirativne, cak i gluMpavo pitanje (ne koje nikako nemam odgovor...),
Drugo, tekst mi je, da izvinete, kao iz casopisa u kojem siroti saradnik (a inteligentna i obrazovana osoba), da bi zaradio neku crkavicu , iz broja u broj mora da menja teme, apekte i domene...
pa posto je u prethodnom broju objasnio zasto je potreba za emocijama sublimira u potrebu za hranom, sa negativnim odrazom na štitnu zlezdu ali sa izvesnim stimulativnim impulsom na hipofizu... (bar da je dao recept za majonez, da se ovajdimo)...
e, u ovom broju mora da nam objasni (ali da zamrsi, da podstakne sivu masu na hvatenje smisla izlozenog)...sta? Da je fanaticima ostvarenje ljubavi smisao zivota? A moze i bez ostvarenja, onako, izdaleka... a moze i prema biljkama... A nefanaticima nije.
Trece, zakljucak mog prvog posta nije izostao - to su mi one zadnje recenice.
Medjutim, (sad sam i ja ozbiljna :) ) kao šašoljenje je da se pozabavimo pitanjem ljubavi, i dalje, srece, ovaj uvodni tekst moze da prodje. I, sad dolazim do sustine stvari: ljubav i jeste smisao zivota. Upravo to s kim cemo biti i sta cemo raditi odredjuje kvalitet (da ne kazem i svrhu :) ) nasih zivota. I sada bih se pozvala na "moje srce"'s post, onaj drugi deo.
Na stranu sto nam, ipak, treba i neko drugi ("izvan nas samih") da nam osmisli bar deo zivota (covek, ideja, religija...) ili, preciznije, da obogati nasu "unutrašnjost", (pretpostavljam da je srce mislila na one koji samo trče za spoljašnjim "ispunjačima") potpuno se slazem sa tim da je savremeni covek ocajan (otudjen) nasuprot prividu "slobode" i "sreće".
Ta, kako srce rece, individualna sreca ocajnog zoveka čini se da postaje jedina mogucnost samorealizacije, univerzalni alibi i strašan diktat... Kad su vec (he, u tzv, potrosackom drustvu) unapred pozicionirana mesta (rintaj i zaradjuj) , iskreirane potrebe (kad zaradis, troši!) jedino sto konzumentu svih potrosnih dobara pa i sopstvenog zivota prostaje kao poligon slobode je - njegovo telo i ta ljubav.
I tako se krug zatvara.
Hocu da kazem, dolazimo na pocetnu tacku - ljubav kao smisao zivota. Ali, da li osecate razliku u kvalitetu? To je to.
 
Grubo receno, ljudi koji ne mogu da sami osmisle svoj zivot, da uzivaju u zivotu, zele da neko ili nesto spolja da smisao njihovom zivotu - ludacki tragaju za ljubavlju i na kraju "uguse" tu osobu i nateraju je da pobegne, pa kad vide da im ljubav ne ide postanu karijeristi, ili ako imaju decu velike majke, ciji je jedini smisao zivota briga o deci...
 

Back
Top