Razlozi za promenu posla

- neadekvatna plata,
- losi medjuljudski odnosi,
- dziberaj u stilu neplacenog konstantnog prekovremenog rada (sto se opet svede na neadekvatnu platu).
ova tri se podrazumevaju (ako postoje).
ja imam srecu da nemam nijedan od tih problema.
ali zato imam drugi problem - losa organizacija posla, i osecaj da ne napredujem u svom usavrsavanju koliko bih zelela i mogla. ovo drugo cu da promenim od juna meseca.

licno ne bih zelela da imam svoju privatnu firmu, a ni profesija mi nije takva da to mogu. jedno vreme sam radila u maloj privatnoj firmi, gde sam bila vrlo blizu "rada za sebe" i videla koliki je to stres i posvecivanje (zaraditi plate i sebi i drugima, akanje sa drzavom, itd). to, bar u ovoj drzavi (i u ovom zivotu) nije za mene.

i jos nesto - ja razumem ljude koji tavore u nekim firmama po deceniju i vise, radeci monotone poslove. oni se cesto, zaklonjeni kakvom-takvom sigurnoscu, posvete podizanju dece, i posao im uopste nije teziste zivota, nego mesto gde rutinski odradjuju vec poznate stvari.
 
sad...svako mora da napravi prioritet ciljeva.....ali mislim i da mora da se pokuša sve što se tiče posla, ali ne na račun privatnog života, nije to ni pitanje...... nije nemoguće, to najbolje znaju koji nemaju ni vremena da piskaraju po forumima........ako si u bilo kojoj oblasti nerealizovan, to se lako odražava na sve ostale..........negde moraš da se udeneš sa poslom......važno je...
 
Ma, ljudi suština je da uživamo u onome što radimo koliko god je to moguće, jer onda nismo pod stresom, ne razboljevamo se, radujemo se životu, i naravno, borimo se da za to što radimo sa ljubavlju budemo maximalno plaćeni - i to je to.
Tavorenje ubija u pojam (mene), ne mogu ništa da odradjujem i neću da odradjujem, hoću da mi bude lepo, neću da jedva čekam kraj radnog vremena, i da budem smorena. Pritom, ja nisam karijerista, ali ne mogu da podnesem da se mrcvarim na poslu, iz prostog razloga što radeći i bivajući u kontaktu i sa poslom i sa kolegama provodimo mnooooogooo sati u životu, pa ne mogu da dozvolim da mi ti sati prolaze tako rutinski. Meni je to stres.
 
Za mene je idealan posao onaj koji: je dobro placen, koji radim sa kvalitetnim ljudima, dobrim u svom poslu i kvalitetnim kao licnosti,koji mi pruza mogucnost i zahteva od mene usavrsavanje, dobro je ako ukljucuje kontakt sa ljudima, radno vreme je od 9-5 i ne ostajem cesto prekovremeno, nema histerika, nema muvaca, nema maltretiranja, dopada mi se okruzenje u kome preovladjuju obrazovani ljudi i naravno jos vaznije od toga je da bud kulturni.
 
Ne tražimo nemoguće. Možda samo onaj deo koji se odnosi na "sigurnost", jer je to pojam malo neprimenjiv u bilo kojoj sferi života, to je bilo samo u komunizmu, pa i tada je to bilo na silu, a ne zato što je to normalno.
Ali sve drugo što je Charlotte navela je moguće za očekivati i treba tome težiti... Najpre, to treba dati, pa zatim i očekivati.
 
Komentar se i odnosi na sigurnost posla. Ništa nije sigurno, pa očekivati siguran posao je utopija.

U svemu tome što je @Charlotte navela nedostaje jedna bitna stavka, a to je da voliš posao koji radiš. Ukoliko to nije slučaj, sve ostalo je nevažno.
 
...Dodajem- da ti ostane vremena i za takve stvari kao što je net.Odakle ideja da ako radiš nešto posvećeno to treba da radiš 24 časa?Zbog čega ako si uspešan u poslu to automatski znači da se moraš odreći svega u životu?Kakav je onda to život?Treba raditi da bi se živelo a ne obrnuto.
 
to je posao a ne zivot
zivot je negde napolju

Charlotte, jesi li supela da nadjes / stvoris sebi takav posao i okruzenje? Jesi li pravila neke kompromise, ako jesi - gde?
Ljude treba stalno popravljati jer se stalno pomalo kvare (danas sam dok sam isla na posao ukapirala i kako!).
Moje dostojanstvo ima cenu. Nemojte me pogresno shvatiti, ali ostati OK i normalan - kosta. Ulaganje u sebe - kosta. Kad sve to radis, nekako ocekujes vise a ne manje nego sto si imao ranije.
Ne znam da li da mi bude zao ili drago sto vise nije nista nije isto kao pre :)
Blago niscima duhom....njihovo je carstvo nebesko!
 
ostati OK i normalan - kosta. Ulaganje u sebe - kosta. Kad sve to radis, nekako ocekujes vise a ne manje nego sto si imao ranije.

dect d point .................


Tavorenje ubija u pojam (mene), ne mogu ništa da odradjujem i neću da odradjujem, hoću da mi bude lepo, neću da jedva čekam kraj radnog vremena, i da budem smorena. Pritom, ja nisam karijerista, ali ne mogu da podnesem da se mrcvarim na poslu

nema lepo ako nisi karijerista...uloži se ...... he
 
A šta kada si sve postigao u tom poslu i nema više gde da se napreduje?Kada sve što ti treba za taj posao imaš u malom prstu?Ok-možeš i dalje da unapređuješ znanje ali da bi to radio potreban ti je motiv,jer čemu znanje koje se neće upotrebiti?
Postoje statični i dinamični poslovi.U statičnim kada se postigne određena tačka-nema dalje. U dinamičnim uvek ima dalje.
 
bojan p:
Uvek može bolje i nikada ne treba biti zadovoljan, jer tada nema napretka.
Pa čemu onda sav rad ako ćeš stalno biti nezadovoljan.
I da li postoji neka granica i znači li to da ćeš celog života biti nezadovoljan?
Iako ti posao napreduje.
Pazi nisu svi ljudi isti ne delimo svi isti sistem vrednosti.
Ja sam upravo zbog te nervoze napustio za mnoge posao iz snova u ekstra firmi.
I veruj mi ne kajem se.
 
evo neko misljenje s druge strane....jako je tesko naci dobar i odgovoran personal...
..od kad imam firmu uvek sam u potrazi,i uvek mi fali makar jedan radnik-ca...
...nudim jako dobre uslove za rad,dobro placam...ali sam jako zahtevan...i radno vreme je non-stop....u dve- tri smene.....kvalitetnih radnika je vrlo malo....retko ko hoce da radi uvece,vikendom...itd.....kad je ustvari meni najpotrebnije...
..iz iskustva...oni koji hoce da rade...i da zarade novac....da ozbiljno shvate posao,vrlo su retki....ove druge odmah provalim...
 
vd:
Pa čemu onda sav rad ako ćeš stalno biti nezadovoljan.
I da li postoji neka granica i znači li to da ćeš celog života biti nezadovoljan?
Iako ti posao napreduje.
Pazi nisu svi ljudi isti ne delimo svi isti sistem vrednosti.
Ja sam upravo zbog te nervoze napustio za mnoge posao iz snova u ekstra firmi.
I veruj mi ne kajem se.
Faze idu ovako: uočavanje problema - nezadovoljstvo - smišljanje rešenja - primena rešenja - zadovoljstvo rezultatom i sada ponovo na početak. Ako se ne vratiš na početnu fazu, onda je vreme da promeniš posao ili si u tom poslu postigao sve što se može uraditi. Kraj svake faze donosi neko zadovoljstvo, ali da bi uradi nešto novo potrebno je nezadovoljstvo postojećim kao jedan od motiva za dalji rad.
 
moje srce:
- neadekvatna plata,
- losi medjuljudski odnosi,
- dziberaj u stilu neplacenog konstantnog prekovremenog rada (sto se opet svede na neadekvatnu platu).
ova tri se podrazumevaju (ako postoje).
ja imam srecu da nemam nijedan od tih problema.
ali zato imam drugi problem - losa organizacija posla, i osecaj da ne napredujem u svom usavrsavanju koliko bih zelela i mogla. ovo drugo cu da promenim od juna meseca.

licno ne bih zelela da imam svoju privatnu firmu, a ni profesija mi nije takva da to mogu. jedno vreme sam radila u maloj privatnoj firmi, gde sam bila vrlo blizu "rada za sebe" i videla koliki je to stres i posvecivanje (zaraditi plate i sebi i drugima, akanje sa drzavom, itd). to, bar u ovoj drzavi (i u ovom zivotu) nije za mene.

i jos nesto - ja razumem ljude koji tavore u nekim firmama po deceniju i vise, radeci monotone poslove. oni se cesto, zaklonjeni kakvom-takvom sigurnoscu, posvete podizanju dece, i posao im uopste nije teziste zivota, nego mesto gde rutinski odradjuju vec poznate stvari.


Sa ovim se nekako najvise slazem...ta tri razloga plus nemogucnost napredovanja u poslu koji je isto navela su po meni najveci razlozi za promenu posla....naravno zelje su nam razlicite, mogucnosti, prioriteti....jako je bitno kakvim poslom se bavis...neke profesije od nas zahtevaju cesto menjanje posla, neke ne...

U svakom slucaju potrebno je dobro razmisliti...danas se posao tesko nalazi....
 
vd:
Pa čemu onda sav rad ako ćeš stalno biti nezadovoljan.
I da li postoji neka granica i znači li to da ćeš celog života biti nezadovoljan?
Iako ti posao napreduje.
Pazi nisu svi ljudi isti ne delimo svi isti sistem vrednosti.
Ja sam upravo zbog te nervoze napustio za mnoge posao iz snova u ekstra firmi.
I veruj mi ne kajem se.

yes yes...šta kad prestaneš da budeš neurotičan? Moraš da menjaš posao :lol:
 
alya:
nemogucnost napredovanja u poslu
....
U svakom slucaju potrebno je dobro razmisliti...danas se posao tesko nalazi....

sori za skraćenje, samo ovo:
1. zar STVARNO svi želite da npredujete izbog toga biste dali otkaz :) (drago mi je, ali prosto želim potvrdu, ispadne da svi oni koje svakodnevno srećemo ovde u VL ne psotoje :) URA!)

Iam li poslova gde ne moraš da napreduješ a da, recimo, budeš zadovoljna?


2. Ovo drugo je stereotip.
 

Back
Top