Antropologija: Kastaneda

stalker1

Zainteresovan član
Poruka
310
Evo, ako ima zainteresovanih za rad Karlosa Kastanede, pokrećem ovu temu kako bi razmatrali delo ovog intrigantnog autora. Za početak, šaljem Vam zaista senzacionalan odlomak iz knjige jednog nemačkog autora.Prava "atomska bomba" koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Ako imate dobre živce, pročitajte.
__________________________________________________________________________

Život u Kokošinjcu

Odlomak iz knjige "Zaostavština don Huana" od jednog nemačkog autora

Evo nas kod jedne vrlo škakljive teme, koja je u toj meri senzacionalna i neobična, da je Kastaneda potpuno izostavio u svom dosadašnjem delu. Tek u zadnjoj knjizi Magija pokreta nalazimo nagoveštaje o postojanju jedne strane sile, koja nas manje-više drži pod potpunom kontrolom, bez pobližeg objašnjenja ili njenog imenovanja. (Zadnja Kastanedina knjiga je “Aktivna strana beskraja”, gde o toj temi detaljnije piše.)

Don Huan kaže svom zaprepašćenom učeniku:


" Ono što ti nazivaš svojim razumom uopšte nije tvoj razum. Čarobnjaci su uvereni da je naš razum strana tvorevina, koja je svakom od nas usađena.
Uzmi to za sada samo na znanje, bez daljih objašnjenja ko nam ga je usadio i kada se to dogodilo."


U predavanjima proteklih godina, Kastaneda je ipak počeo da otkriva pojedinosti o tom procesu i za njega zaslužnim bićima - uprkos Don Huanovom jasnom upozorenju: "Ako sa tim izađeš u javnost, onda će te stvarno spaliti." Pri tom nije sasvim jasno da li je mislio na lomaču za svog učenika ili na simboličko ili čak i stvarno spaljivanje njegovih knjiga. U svakom slučaju sasvim je dobro znao da se u ovom delu njegovog nasleđa radi o nečemu, što ne samo da niko ne bi trebalo, nego i ne želi da zna.

Utoliko je važno upozorenje da izjave koje slede mogu zvučati još neverovatnije od ostalih u ovoj knjizi. Mogu se čak učiniti paranoidnim ili izazvati osećaj paranoje, straha i otpora. Po čarobnjacima, to je normalna i sasvim razumljiva reakcija, jer će razum - jezgro naše receptivne svakodnevne svesti – žestoko da se usprotivi prikazu sebe kao strane instalacije grabežljivih bića iz nekog drugog sveta. Izjava te vrste jednaka je osudi samog sebe, a to je nešto što niko rado ili lakog srca ne čini.

Zato je u ovom slučaju preporučljivo odloziti lični sud i prvo saslušati šta Kastaneda i njegove pratilje imaju da kažu. Jer polako postaje jasno o čemu se u nasleđu Don Huana u stvari radi i kakav značaj njihova otkrića ustvari imaju. Samo je tako moguće izbeći inače programirane nesporazume. No, pređimo na stvar:

Prvi koji su primetili da nešto nije u redu, bili su šamani starog Meksika, muškarci i žene iz davnina, kojima je uspelo da neposredno vide energiju kako protiče kroz Univerzum. Pri njihovim opažanjima su uočili, da ne samo da skupna tačka deteta nije pričvršćena na jednom određenom položaju, već da je i svetlosna čahura novorođenčeta potpuno presvučena jedinstvenom svetlećom navlakom, koja se čini poput prozirne plastične presvlake i čini čahuru izrazito blistavom. (Skupna tačka: – tačka u kojoj je usredsređena celokupna svest živih bića.To je njihova veza sa univerzalnim izvorom svesti, energije – Duhom, Namerom. Šamani je vide kao tačku intezivnog sjaja, koja se kod ljudskih bića nalazi iza leđa, između lopatica, za dužinu ispružene ruke udaljena od tela.Opširnije o tome u Kastanedinoj knjizi “Unutrašnji Oganj”. Vidovnjaci su sposobni da ljudska bića opažaju kao svetleće lopte ili jaja.Autor ovde koristi izraz “čahura.” - Prim.prev.)

U toku detinjstva, međutim, taj spoljašnji sjaj se sve više i više gubi, pa kod odraslih obično nalazimo tek ostatak tog sjaja, neku vrstu svetlosne bare, koja jedva da doseže do visine stopala.

Stari šamani su intuitivno znali da je taj spoljašnji sjaj ustvari ljudska svest, jer su videli da visina tog sjaja određuje nivo svesti isto tako definitivno kao što položaj skupne tačke određuje prirodu opažajnog sveta. Uznemireni spoznajom da se svest u ranom detinjstvu u toj meri smanjuje, iako se upravo u toj fazi čini da postajemo sve svesniji, stari šamani su se bacili u potragu za objašnjenjem tako očigledne protivrečnosti

Najpre su pomislili da je sama fiksacija skupne tačke tokom socijalizacije odgovorna za zagonetno nestajanje svesti, s obzirom da onemogućava percepciju celog niza mogućih svetova i iskustava, i ograničava nas na jednu jedinu stvarnost: svakodnevicu. Kad su međutim svoje viđenje pomnije usmerili na sam proces nestajanja svesti, spazili su bića nalik senkama koja su im do tada, usled blistave pozadine ljudskog energetskog polja, bila promakla. Videli su da se te senke hrane sjajem naše svesti, skoro sistematski ga brsteći. Kako ti razbojnički paraziti izgledaju poput velikih slepih miševa, a kreću se poskakujući ili leteći, stari šamani su ih nazvali Voladores, što otprilike znaci "leteća bića" ili "letači".

Čarobnjaci Don Huanove linije su otkrili da su Voladoresi visoko razvijena svesna bića, koja međutim ne poseduju fizičko telo, pa su zato obično nevidljiva ljudskom oku.

Prema Kastanedi, Voladoresi su u naš svet došli pre puno milenijuma, kada su u potrazi za hranom ovde naišli na odličan izvor. Kako je njihova hrana specifičan tip energije svesti, analogan spoljašnjem sjaju naše svetlosne čahure, u ljudskim bićima su našli upravo ono što su tražili. I tako postadosmo njihova omiljena lovina ili bolje, kako to čarobnjaci kažu, kućne (ili domaće) životinje Voladoresa, koje oni muzu kako im se svidi.

Energetska šteta, koja se pritom pričinjava našoj svesti je enormna. Spoljašnji sjaj doduše stalno ponovo raste, ali Voladoresi ga ponovno pojedu do određene visine - poput krave koja brsteći održava visinu trave na pašnjaku. Tako i stepen naše svesti stalno ostaje na niskom nivou, koji nam doduše omogućava svladavanje svakodnevice, ali ne i preispitivanje situacije ili čak spoznaju da u određenom smislu delimo sudbinu naših domaćih životinja. Jer, kao što mi držimo kokoške u kokošinjcima i kavezima, kaže Don Huan, isto tako Voladoresi nas drže u ljudskim kokošinjcima, s tom razlikom da mi štale i kaveze u kojima živimo sami gradimo.

Te štale i kavezi, naglašava Kerol Tigs, su naši gradovi, sela i kuće, bez obzira da li živimo u seoskoj idili ili u središtu velegrada. Iz kokošije perspektive nema istinske razlike u tome da li gubimo perje i bivamo pokradeni za jaja zatvoreni u boksove nosilja, štalu ili dvorište, jer na kraju krajeva svejedno živimo i umiremo u ropstvu.

http://stazaratnika.bravehost.com
________________________________________________________________________

NASTAVAK U SLEDEĆEM POSTU
 
NASTAVAK:
___________________________________________________________________________________
Naočigled esencijalne neslobode i izrabljivanja kojem podležemo, možemo i aktuelnu diskusiju o primerenom uzgoju domaćih životinja da pogledamo u novom svetlu. Jer, kao što kaže Kerol Tigs, mi životinjama činimo samo ono što Voladoresi nama čine - kao učeni robovi svojih gospodara besramno ih izrabljujemo: muzemo ih, sisamo i koljemo, krademo njihova jaja i povrh toga činimo ih poslušnima na najrazličitije načine. Vezujemo ih, trpamo u kaveze, podrezujemo im krila, rogove, kandže i kljunove, dresiramo ih, činimo zavisnima i ubijamo u njima agresivnost i prirodan nagon za slobodom.

Naše celokupno ponašanje je prožeto time, jer mi ne samo da izrabljujemo domaće životinje, nego i celokupnu živu i neživu prirodu – uključujući ljude oko nas. Uprkos ukidanju ropstva i opštem načelu modernog sveta, koje propagira slobodu, jednakost i bratstvo, ti uslovi vrede tek za one retke, koji su u socijalnom sistemu izborili gornje položaje. Većina još uvek živi i radi u zavisničkim odnosima, u kojima su manje ili više dobrovoljni robovi, iako danas više ne nose lanac oko vrata. Njihova jedina uteha leži najčešće u činjenici da postoji neko ko je još niže na hijerarhijskoj lestvici, koga mogu da izrabljuju i ugnjetavaju, sasvim u stilu bicikliste: gore pognut, dole gazi.

Sve to čarobnjaci Don Huanove linije nisu videli kao posledicu našeg grabežljivog nasleđa, već kao proizvod neravnopravnog odnosa Voladoresa kao režisera iza kulisa pozorišta zvanog svakodnevica i ljudi kao marioneta na pozornici. Mi imitiramo naše gospodare u izrabljivačkom mentalitetu i potrošačkom ponašanju, dok inače bivamo svedeni na životno najnužnije stvari.

Bara svesti kraj nogu, koju su nam Voladoresi ostavili, ne omogućava nam ništa više nego da živimo od danas do sutra i reflektujemo se u njenoj glatkoj površini. Tako se usled manjka energije pronalazimo u ulozi modernog narcisa, koji u svojoj ograničenoj svesti ne može da otkrije ništa drugo nego sebe i svoje sitničave probleme. Ništa nam nije preostalo, kaže Kastaneda, osim "tabanske svesti", barice koja predstavlja našu samorefleksiju, samovažnost i ego, koji je naš stvarni kavez.

Time je objašnjeno i prividno protivrečje na koje su nabasali čarobnjaci starog Meksika. Uprkos pojačanom nestanku stvarne svesti, u procesu socijalizacije sve više ulazi u igru samorefleksija (samoposmatranje), stvarajući opsenu rasta svesti. Pritom ustvari ne raste svest, nego sposobnost interpretacije percepiranog, interpretacijski sistem, te samovažnost (samovažnost,- nerealno osećanje sopstvene važnosti, oholost, gordost, - prim.prev.) deteta. Vidovnjaci jasno vide taj proces kao narastanje ili naduvavanje skupne tačke.

Time dolazi i do čudne promene u našoj energiji, koju su takođe otkrili šamani starog Meksika. Videli su da svetlosna čahura čoveka sadrži šest velikih energetskih centara, koje možemo percepirati kao svetlosne vrtloge.

Don Huan objašnjava:

"Svaki od energetskih centara u telu predstavlja određenu koncentraciju energije; neku vrstu energetskog vrtloga, koji iz perspektive vidovnjaka koji ga posmatra izgleda kao levak koji se vrti u smeru suprotnom od kazaljke na satu."

Stari šamani su sa zaprepašćenjem videli, da jedan od tih šest vrtloga, (onaj koji odgovara šestom energetskom centru na temenu), tokom socijalizacije i gubitka opšte svesti menja način kretanja. Dok kod novorođenčadi energija u tom centru još kruži suprotno od kazaljke na satu, kod odraslih se ona klati napred-nazad – prema Don Huanu, jedan veoma neprirodan i odbojan način kretanja.

Kod detaljnijeg istraživanja ispostavilo se da takav način kretanja energije biva uzrokovan Voladoresima, te predstavlja neku vrstu implantata, stranu instalaciju, koja kontroliše i rukovodi dotičnom žrtvom; kao da joj Voladores sedi neposredno na glavi i tamo ne samo da srče energiju svoje žrtve, nego joj i došaptava šta joj je činiti i misliti.

Čarobnjaci kažu, kao što smo već napomenuli, da je naš razum strana instalacija - i to nije mišljeno u prenesenom smislu. Jer naš svakodnevni razum nije isključivo ljudsko dostignuće, već predstavlja kontrolni instrument Voladoresa, koji je tu da nas putem jednostavnih kondicionirajućih postupaka učini poslušnima.

"Zdrav ljudski razum", Common sense socijalnog reda, nam u procesu socijalizacije biva jednostavno nametnut, a da mi pritom kao deca nemamo nikakve mogućnosti da te vrednosti i norme ni preispitatamo, a kamoli da ih odbacimo.


Jer tek pri pomnijem ispitivanju društvenih vrednosti i normi otkrivamo strani uticaj. Koji je smisao biblijskih propovedi "prepustiti se poput jagnjeta" ili "okrenuti i drugi obraz" kada nas biju? Mi ljudi nemamo baš previše koristi od takvog načina ponašanja, međutim kad uzmemo postojanje Voladoresa u obzir, nije teško shvatiti ko tu profitira. Naš robovski mentalitet, za koji u jevrejsko-hrišćanskom kulturnom krugu bivamo tešeni nagradom posle smrti, ne služi nama ljudima, nego jednoj stranoj sili, koja nas u zamenu za energiju isplaćuje verskim ubeđenjima i pogledima, koji nas održavaju glupima i teraju u još veću zavisnost.

Da se kod ubeđenja stvarno radi samo o spoljašnjim dogmama zastarelih religija, ne bi to bilo tako strašno i mi bismo ih uz malo uvida i razboritosti lako odbacili. Neuspeh sličnih pokušaja za vreme Reformacije ili u okviru tzv. Komunističke kulturne revolucije međutim pokazuje, da su te predstave ukorenjene dublje nego što se to nama čini. To međutim, po mišljenju čarobnjaka, ne upućuje toliko na religioznu istinitost dotičnih verovanja i predrasuda, koliko na činjenicu, da oni kao strani implantat čine jezgro interpretacijskog sistema, razuma, pomoću kojeg objašnjavamo svet koji opažamo.

Tako je i modalitet našeg vremena, Poor-baby sindrom ("jadna beba") i naš servilni malograđanski mentalitet, proizvod neravnopravne simbioze između ljudi i Voladoresa. Osećamo se kao žrtve, jer to i jesmo, ali umesto da se pobunimo protiv naših gospodara i jednostavno pobegnemo iz zatvora, ponašamo se kao ovce, koje i pored otvorenih vrata ne napuštaju sigurnost tora. Jer mi smo u sebi potpuno uvereni - a ta uverenost je implantat Voladoresa - da nas izvan nama poznatih granica očekuje zli vuk, sudbina koja će se sa nama mnogo gore poigrati nego što to u svakodnevici čini.

I tako se mi i dalje poslušno reflektujemo u barici naše ograničene svesti i očajnički se držimo onoga što nam je preostalo: našeg ega i "malih satisfakcija" našeg svakodnevnog života. Držimo se posla, koji većini od nas ne pričinjava nikakvo zadovoljstvo, veza i odnosa, koji nas već odavno ne zadovoljavaju, i predstava i sećanja, koja uopste ne odgovaraju proživljenoj stvarnosti.

Kroz naš interpretacijski sistem smo se, svako prema svojim mogućnostima, otkačili od energetske sadašnjice, i uz pomoć Voladoresa stvorili opcije prividnog bega u virtuelne scenarije, kojih je bilo i pre vremena medija i kompjutera. Mnogi preferiraju naslađivanje uspomenama, od kojih je većina ulepšana ili na neki drugi način izmenjena. Pojavljuju se poput slika u pomno čuvanim foto-albumima, koje pokazuju fragmente događaja na koje se kačimo i učvršćujemo sliku o samome sebi, dok sećanja koja toj slici ne odgovaraju bivaju jednostavno retuširana ili potisnuta.
 
NASTAVAK:
___________________________________________________________________________________
Drugi sebe definišu planirajući manje ili više realnu budućnost, pri tom nije bitno da li ti planovi imaju formu strahova i briga ili nada i očekivanja. Sledeći pak gube svaku vezu sa stvarnošću ili vremenom i žive još samo u virtuelnim svetovima: u knjigama i hobijima, u muzici, nauci ili filozofiji, u zdravim ili nezdravim filmskim i televizijskim svetovima, video i kompjuterskim igrama ili u bilo kojoj drugoj spiritualnoj ili religijskoj fikciji. Naša mašta u tom smislu očito ne poznaje granice.

Sva ta raspršenja svakodnevnog života služe tzv. ubijanju vremena ne dopuštajući višak vremena u kojem bismo mogli biti sami sa sobom i postati svesni našeg stvarnog položaja. Čak i kada dođemo u takvu situaciju, stalno skakanje tamo-amo našeg kontinuiranog unutrašnjeg dijaloga - klateće kretanje one strane instalacije – nas sprečava da iskoristimo taj višak vremena i tera nas ponovno u beg iz stvarnosti.

Da je to sve, samo ne prirodno, nije teško shvatiti kad svoje socijalizovano ponašanje uporedimo sa decom ili ostalim sisarima, kojima ništa nije draže nego da potpuno utonu u opažanje sveta i uživaju u njegovoj tako jednostavnoj, a ipak zadivljujućoj stvarnosti. Deci ne treba razlog, delanje ili rezultat, da bi se u svojoj koži i svom svetu osećala dobro.

Očigledno je tipična osobina našeg socijalizovanog domaće-životinjskog mentaliteta, našeg odraslog Common sense, da nam osećaj dobrog raspoloženja i sopstvene vrednosti zavisi od određenog učinka. Za razliku od naših divljih rođaka i male dece, teško nam pada da se bezrazložno radujemo postojanju i jednostavno budemo srećni. Da, čak nam se čini naivnim, ako ne i neodgovornim, kad se odrastao čovek tako ponaša. Mnogim starijim savremenicima čak ni jelo ne prija, ako ga nisu, kako to već Biblija zahteva, zaslužili u znoju lica svoga.

Inače možemo primetiti, da većina ljudi u poodmaklom dobu još više pada u vlast Voladoresa, mada iz toga ne treba izvesti zaključak da su mladi ljudi imuni. Najveći deo naše svesti ionako izgubimo još u ranom detinjstvu, da bi se u vremenu koje sledi pretvorili u krave muzare Voladoresa, koje oni redovno muzu i tako održavaju na određenom stepenu svesti. Ako međutim, usled starosti, slabosti ili bolesti svest prestane da raste ili raste sa zadrškom, Voladoresi skoro potpuno konzumiraju spoljašnji sjaj, ostavljajući jedva ostatak barice. Posledice toga su suženi, kruti razum, te pojačana zaboravnost i zbunjenost, kao i porast opšte razdraženosti, očajničkog držanja za vrednosti i norme socijalnog poretka i sopstvene važnosti, ukratko - svi simptomi senilnosti.

Taiša Abelar kaže s tim u vezi, da je moguće naći naročito mnogo Voladoresa u stanovima starih ljudi, staračkim domovima i bolnicama, jer tu lako dolaze do velikih količina svoje omiljene hrane, a to nije samo svest, nego jedna njena posebna karakteristika - jer ne prija njima svaka svest podjednako. Posebno vole egomanijačku, samosažaljivu svest, koja naginje emocionalnim ispadima i prepuštanju, a preziru razboritost i disciplinu.

Zato se rado i nalaze na mestima na kojima se skupljaju mase ljudi u takvom emocionalnom raspoloženju: crkve, groblja i mrtvačnice spadaju u tradicionalna mesta, dok danas sve više masovne priredbe, kao što su to koncerti, demonstracije, skupovi, fudbalske utakmice i ostali sportski događaji, privlače brojne ne-ljudske goste, koji na svoj način učestvuju u opštem veselju. U skromnijoj meri to vazi i za javne zgrade, kao što su železničke stanice, aerodromi, uredi i škole, kao i za privatne zabave i bankete. Gde god se skupljaju ljudi u "jestivom" raspoloženju, ne nedostaje ni Voladoresa.

Kao vizuelni dokaz postojanja Voladoresa, naslednici Don Huana su javno pokazali fotografiju jednog Voladoresa, snimljenu nedugo pre toga na prolećnoj proslavi tibetanskih budista u ruševinama Teitihuakana. Fotograf je bio Kastanedin poznanik, Marko Antonio Taram, vođa Casa-e Tibet u Meksiko Sitiju, koja je i organizovala proslavu, na kojoj je 90 000 hrišćanskih i budističkih učesnika pod vođstvom Dalaj Lame molilo za mir. Za vreme događaja Marko Antonio je, bez da je to primetio, fotografisao ogromnu senku, koja se činila poput oblaka što plovi nad glavama mnoštva okupljenog na molitvu među piramidama.

Kad je Marko Antonio pri razvijanju fotografija otkrio neobičnu senku, koja ga je podsetila na lik čoveka u molitvi, zamolio je Kerol Tigs da ispita tu neobičnu sliku. Ona je, preneražena, odmah uzela kopiju fotografije za Kastanedu i njegove pratilje. Svi su se složili u tome da je Marko Antonio fotografisao ogromnog Voladoresa, koji se toliko bio najeo emocionalne energije okupljenih molilaca, da je uspeo da se delimično materijalizuje i čak postane vidljiv oku kamere. Shvatili su to onda kao znamenje, da je došlo vreme da se i taj deo njihovog znanja oslobodi svog ezoteričnog statusa i preda javnosti.

To naravno ne znači da mi inače pojma nemamo o postojanju tih bića – nama samo nedostaju sredstva i reči, kojima bi ih opisali u kontekstu našeg svakidašnjeg života. Čarobnjaci kažu da su deca koja još nisu socijalizovana često sposobna da vide Voladorese i uglavnom jasno osećaju kako ta jeziva bića parazitiraju na njihovom spoljašnjem sjaju. Nije ni čudo da se boje duhova, čudovišta i demona koji se muvaju ispod njihovog kreveta ili vrebaju iz ormara. Jer kako Voladoresi svoju rabotu najradije obavljaju neprimećeni, najčešće se noću bacaju na posao i zaista se rado skrivaju po tamnim ćoškovima.

Zbog toga se mnogi i u odraslom dobu boje mraka, ili ih fasciniraju stravične priče i horor filmovi. Klasične priče o ljudožderima, kiklopima i vampirima nude fenomenalnu mogućnost projekcije naših podsvesnih slutnji o postojanju i podmuklim rabotama Voladoresa. U novije vreme su u tom smislu popularne priče koje govore o invaziji vanzemaljaca koji žele da porobe ili unište čovečanstvo. Razne filmske obrade bestselera Invazija jedača tela (Die Invasion der Körperfresser), kao i noviji filmovi a là Alien, Independence Day ili Men in Black su pravi hitovi, što se može objasniti samo činjenicom da strah od takvih događaja počiva na realnoj osnovi.

Priče o vampirima i SF-filmovi sigurno nisu dokaz o postojanju Voladoresa, niti indicija koja bi mogla uveriti skeptike. Oni međutim, govore vrlo jasnim jezikom, ako smo spremni da otkrijemo njihovu poruku – baš kao u seriji Olivera Stouna i Brusa Vagnera Vajld Palms, gde pri pažljivijem pogledu na ulazna vrata lokala sa simboličnim imenom Hungry Ghost (Gladni Duh) možemo da pročitamo grafit: Los Voladores: They eat your awereness. (Letači: Oni jedu vašu svest.) Jednostavna poruka neverovatnog dometa.

Moramo uzeti u obzir mogućnost da ovaj teatar našeg svakodnevnog života možda i nije stranputica naše evolucije od primata do čoveka, već da su mnoge njegove karakteristike mnogo čudnijeg porekla. Istraživač ljudskog ponašanja i nobelovac Konrad Lorenc je još pre nekoliko decenija upozorio na čudnovate naznake domestifikacije u psihologiji i ponašanju civilizovanih ljudi, koje delimo sa našim kućnim ljubimcima i koje se mogu objasniti samo time da mi sami sebe domestificiramo. Ali zašto bi mi sebe zatvarali u "štale za ljude", kako Lorenc naziva gradske stambene zgrade i nebodere? Kakvu korist bismo imali od toga, bilo kao vrsta ili kao pojedinci?

Ako međutim uzmemo u obzir postojanje Voladoresa, dosta toga odjednom postaje jasnije. Naravno da mi sami sebe socijalizujemo u naš svakodnevni svet, ali parametre socijalnog reda i razuma koji nama rukovodi ne određujemo mi, nego nama nadmoćnija bića, koja u nama vide svoje kućne životinje. Erih fon Deniken bi se verovatno zapitao "Jesu li bogovi bili Voladoresi?"

Uprkos njihovoj nadmoći, Voladoresi sigurno nisu (niti su bili) nikakvi bogovi, iako su nam upravo oni doneli predstavu o bogu, vrednosti i norme našeg socijalnog reda, te ono što u najširem smislu podrazumevamo pod rečju kultura. S druge strane, njima ne samo da možemo da zahvalimo za naše potrošačko ponašanje i izrabljivački mentalitet, nego i za činjenicu da sebe držimo "jadnim malima", mučenicima i gubitnicima. Pa ipak, Voladoresi nisu nikakvi đavoli ili demoni.

Jer upravo je to taj crno-beli pogled na svet, to klateće kretanje između suprotnosti kao što su dobro i loše, nebo i pakao, bog i đavo, ljubav i mržnja, pozitivno i negativno, koje predstavlja suštinu instalacije koju nosimo u glavi. Ako se želimo osloboditi Voladoresa i razuma, koji nije naš vlastiti, moramo za početak prevladati lažni dualizam našeg ega, refleksiju u barici svesti, i svet posmatrati kao ono što on zaista jeste: energija, koja nije ni dobra ni loša.

Ako uspemo u tome, uvidećemo da nas izvan vela poznatog i uskih granica svakodnevnog života očekuje veličanstveni Univerzum. Tačno, to je jedan grabežljiv univerzum, sa grabežljivim Voladoresima i isto tako grabežljivim ljudima. No ta jednostavna činjenica ne iziskuje vrednovanje, nego stavlja nas, Voladorese i sve ostalo na istu stepenicu.

Samo ako se oslobodimo robovskog duha i žrtva-nasilnik šablona, imamo istinsku šansu da ponovno nađemo slobodu - slobodu od Voladoresa, od ogledala samorefleksije, prisila svakodnevnice i fiksacije skupne tačke. Ako odbacimo dualistički sistem vrednovanja, i događaje oko nas više ne prihvatamo kao kaznu ili blagoslov, već kao izazove sa kojima se vredi suočiti, napravili smo prvi korak na putu koji vodi iz zatvora našeg svakodnevnog ja: korak na putu ratnika.



Objavljeno u časopisu "Škorpion", 1999. godine
 
Ја сам размишљала о томе свему. Кастанеда саветује да смањимо на минимум (па и да сасвим укинемо) самосажаљење и самоважност. Чак и без обзира на то да ли Летачи постоје, сигурно ће нам користити растанак :D са овим двема људским слабостима. И као треће -- дисциплина.

Ефекат свега требало би да буде да Летачима наша свест постане "безукусна" па да нас оставе на миру (каже Кастанеда -- као нека воћка са дрвета која је некако безукусна и киселкаста па је оставиш и окренеш се сочнијем и слађем плоду). Дакле, поента је да постанемо безукусни :D за Летаче.

Било како било, заиста би нам добро чинило кад бисмо се одрекли самоважности и самосажаљења а усвојили навику дисциплине. На тај начин имали бисмо више шансе да будемо срећни (кажем -- чак и без обзира на Летаче).
 
Modruna:
Ја сам размишљала о томе свему. Кастанеда саветује да смањимо на минимум (па и да сасвим укинемо) самосажаљење и самоважност. Чак и без обзира на то да ли Летачи постоје, сигурно ће нам користити растанак :D са овим двема људским слабостима. И као треће -- дисциплина.

Ефекат свега требало би да буде да Летачима наша свест постане "безукусна" па да нас оставе на миру (каже Кастанеда -- као нека воћка са дрвета која је некако безукусна и киселкаста па је оставиш и окренеш се сочнијем и слађем плоду). Дакле, поента је да постанемо безукусни :D за Летаче.

Било како било, заиста би нам добро чинило кад бисмо се одрекли самоважности и самосажаљења а усвојили навику дисциплине. На тај начин имали бисмо више шансе да будемо срећни (кажем -- чак и без обзира на Летаче).


A pošto sam ja naučio kako ostati bezukusan za njih e gdje mi je kraj....... :lol: :lol: :lol:

Bez zeze kastaneda ima svakog od nas da nauči ponešto ali ima i drugih čitajte ljudi u tome je spas u ČITANJU 8-)
 
Kastaneda je izuzetan autor ali njegovu pricu shvatam vise simbolicno nego bukvalno...oslobadjanje od voladerosa...voladerose tumacim kao zamke zavisnosti ega...zavisnosti od sigurnosti,uzbudjenja i moci nas zaista drze u ropstvu...i zaista stoji sloboda nasuprot tog ropstva...disciplina i oslobadjanje od samovaznosti,samozaboravljanje i utishavanje racionalnog uma jesu put ka slobodi
 
kako_hocu:
Kastaneda je izuzetan autor ali njegovu pricu shvatam vise simbolicno nego bukvalno...
Схвати како хоћеш :D , само почни да се ослобађаш самоважности и сажаљења. То је први корак. Тек после можемо да покушамо да вратимо разум у његове обале (пошто се мало прелио изван својих обала и меша се у ствари за које није способан).
 
1) Учење дон Хуана
2) Одвојена стварност
3) Пут у Ихтлан
4) Приче о моћи
5) Други круг моћи
6) Орлов дар
7) Унутрашњи огањ
8) Моћ тишине
9) Умеће сањана
10) Магијски покрети
11) Активна страна бескраја
 
Na ovom spisku nedostaje knjiga "Tocak Vremena" objavljena posle knjige "Magija pokreta".

Inace,pratim ovu diskusiju o Kastanedi i ne mogu da se ponovo ne zacudim neverovatnoj ljudskoj osobini da se prosudjuje i presudjuje o stvarima samo na osnovu rekla-kazala. Kastaneda ovo, Kastaneda ono... Zamislite nekoga ko nikada nije vozio bicikl ali je o tome procitao literaturu koju su uglavnom napisali oni koji takodje nikada nisu vozili bicikl, pa je nakon dubokoumnog razmisljanja doneo genijalne zakljucke: "Biciklizam je najveca glupost!" - ili - "Biciklizam je najbolja stvar na svetu!"
Sam Kastaneda na vise mesta govori da su stvari koje opisuje u svojim knjigama potpuno razumljive jedino kada se prakticno iskuse - jednostavno radi toga sto direktno opažanje energije ("videnje") nema paralelu u nasem svakodnevnom iskustvu te ga sa njim ne možemo porediti a upravo to cine svi ovi bajni kriticari, i pozitivni i negativni.Dakle, ako npr. neko nikada u životu nije video boje jer je daltonista kako taj može biti siguran da zna nešto o tome na osnovu onoga sto mu pricaju oni koji ih vide? Takvome mozete do kraja vremena opisivati predivan svet boja uzalud.
Eto, ja sam citao Kastanedine knjige preko 15 god. i bio ubedjen da sam sve shvatio i da sam poseban. Medutim u svetu svakodnevice sam bio isti shupak kao i ranije a mozda cak i gori.
Jednoga dana sam setajuci ulicom naisao na ulicnog prodavca knjiga i spazio Kastanedinu knjigu "Magija Pokreta." Kupio sam je i procitao i bio sam fasciniran i naravno, nisam mrdnuo ni malim prstom da makar pokusam sa izvodjenjem nekog od pokreta (najzad da "uzjasem taj bicikl" he, he, he...)
Posle nekog vremena dogodile su mi se velike nesrece u privatnom zivotu, razvod, gubitak posla,depresija, svi moguci problemi... Sada, sa ove vremenske distance, znam da je to bio pravi blagoslov sudbine (ili Duha) jer su me te nevolje naterale da se setim knjige i iz nje u ocajanju zapocnem uciti pokrete tenzegriteta ne bih li sakupio snagu da izadjem na kraj sa naizgled nepremostivim preprekama.
Svakako, na pocetku je to islo veoma tesko i mucno, ali nakon kraceg vremena vezbanja, iznenada sam poceo da osecam kako celo moje telo vibrira,kako kroz njega struji nekakva sila nalik elektricitetu ili kao kad lisce susti u krosnji drveta pod naletima vetra.Ta sila je prosto isijavala iz mene - u pocetku slabašno,a kako sam nastavio sa redovnim vežbanjem, to zracenje je bivalo sve intezivnije dok napokon nisam postao potpuno sposoban da jasno doživim sebe i svet kao energetska polja.Zaista,magijski pokreti su me doveli do spektakularnih stanja svesti i snage tako da sam mogao da se uverim kako Kastaneda i don Huan ne pricaju izmisljotine.Ta praksa mi je donela neophodnu energiju pomocu koje su se srusile barijere koje nas sprecavaju da dozivimo sebe kao cistu energiju, kao jedno malo sunce.Mogu da kažem da sam dosao do licne potvrde kako je kljuc za budenje ove svesti naša pažnja koja je nasilno, od strane Letaca, žestoko usredsredena na usko podrucje kosmicke vibracije koju zovemo ovaj svet svakodnevnog života.Vrednost tenzegriteta je u tome što on na cudesan nacin rusi tu usredsredjenost i preusmerava našu totalnu pažnju u podrucje gde smo sposobni da primecujemo energiju i - Letace.
Tako sam, sa jacanjem te percepcije, poceo da ih primecujem i mogu reci da je to bilo najjezivije iskustvo u mom dotadasnjem zivotu,gore od najstrasnijeg horor filma.Na srecu, posle kraceg vremena sam postao sposoban da vidim kako je svo to zastrasivanje samo iluzija.Naime,jedne veceri,kada sam legao da spavam i vec bio u polusnu,zacuo sam jezive i neljudske zvuke od kojih se ledi krv u zilama.Odmah potom sam ga ugledao: crna amorfna senka Letaca koja se preteci ustremljuje ka meni.Bilo je to vec po ko zna koji put da mi se to desava i ja bih uvek cvileo i uvijao se kao crv umiruci od straha, ali tog puta mi je iznenada sve preselo i pomislio sam da je bolje i umreti nego da skoro svake veceri trpim takvo maltretiranje.Naljutio sam se i okrenuo prema Letacu usmerivsi svu svoju paznju na njega spreman da umrem.Osetivsi moj bes i resenost da se suocim sa njim, Letac se zaustavio na trenutak a onda je ispustio neopisivo zastrasujuci urlik.Ja sam ga oponasao pa sam i ja urlikao na isti nacin, nemilosrdno ga gledajuci pun gneva. Onda sam osetio da se Letac totalno zbunio i cak uplasio,i odjednom je postao samo bleda i bezopasna senka bez ikakve snage. Tada sam spoznao da oni u nasem umu samo vesto stvaraju iluziju,tako sto uzimaju oblik nasih najgorih strahova.Obrt situacije mi je postao veoma smesan: prvo sam ja
bio prestravljen pa sam urlao kao budala, a onda je on postao preplasen i poceo da se povlaci.To je bilo veoma slicno psu koji laje i juri za nama dokle god bezimo, a kada se mi okrenemo i pojurimo njega on podvije rep pa bezi.Misleci o tome poceo sam da se smejem i smejao sam se dok me nije zaboleo stomak i dok mi suze nisu krenule na oci. Kad sam se smirio, osvrnuo sam se: Letaca nije bilo nigde na vidiku.
Susret i okrsaj sa Letacima ocekuje svakoga ko ozbiljno pocne da se bavi tenzegritetom ili bilo kojom drugom disciplinom koja povecava svest i percepciju, zato sto Letaci odmah primete da ih covek vidi pa onda navale na njega kako bi ga preplasili i strahom naterali da odustane od povecavanja svesti.To rade zbog toga sto oni znaju da kada covek postane sposoban da ih vidi, onda on moze i da se zastiti od njih i otera ih. Ne mozemo se braniti od onoga sto ne vidimo.
Zbog ovakvih neprijatnih iskustava, Kastaneda kaze da "staza ratnika nije za svakoga" i da je potrebno imati "muda od celika" da bi se tom stazom islo.
__________________________________________________________________________
 
Evo par citata iz razgovora sa Kastanedom:

"Prava revolucija je u drugom svetu. Lako je uključiti se u politički protest, ali koja je svrha? Uradite nešto sa tačke gledišta čoveka koji će da umre.

Šta su vam to uradili? Šta radite sebi i svom telu? Pogledajte kako živite. Prestanite da pušite.

Šta su vam uradili? Naše prirodno nasledstvo je da živimo i umremo kao budale. Ovo je vreme za revoluciju."

"Ali kako to da učinimo bez nekoga poput don Huana? Kako to možemo da učinimo bez pridruživanja..."

"Niko se ne 'pridružuje' nama. Nema gurua. Ne treba vam don Huan", istaknuo je. "Meni je on bio potreban - tako bih to mogao da vam objasnim. Ako želite slobodu, potrebna vam je odluka. Nama treba masa u svetu; ne želimo da budemo masturbatori (samozadovoljni, prim.prev.). Ako rekapitulirate, skupićete energiju - i mi ćemo da vas nađemo. Ali treba vam mnogo energije. Za to treba uložiti silan napor. Zato, suzdržite se od prosuđivanja i prihvatite mogućnost. Učinite to."


"Moj otac je bio besmrtan. Živeo je svoj život opkoljen problemima tipa: 'Oni me ne vole!' Šta su 'problemi' kada ćete da umrete? To je ono što nam Letači daju u zamenu za energiju – naše JA – i, svi smo mi jadne bebe."

Karlos Kastaneda imitira plakanje: "Niko me ne razume!" Don Huan je imao običaj da pita: "Šta da razume?" Drugim rečima: "Niko ne obraća pažnju na mene onako kako bih ja to voleo. Niko me ne grli i ne govori: 'Ti jadna, jadna bebo'."

"Posle izvesnog vremena te premise će imati smisla za telo. One će zaobići razum i stvarno će imati smisla za nešto što se zove energetsko telo. To je naše stanje - nesposobni smo da vidimo(opazimo) energiju kako protiče. Zašto? To je samo dogovor koji miroljubivo sklapamo sa Letačima." Oni nam kažu: "Nemoj da se žališ (u vezi s tim dogovorom). Žali se na svoju ženu ili svog muža."

"Samo u terminima don Huana i njegovog čarobnjaštva možemo da razumemo dubinu naše situacije koja nas stvarno vodi ka tome da budemo pojedeni. Mi dobijamo ogromnu količinu ideja da nas 'podese'. Letači su nam dali sve naše ideje i ideale." Don Huan je rekao: "Da je to (ideje, ideali- prim.prev.) prepušteno čoveku, mi ne bismo bili tako glupi."

"Mi smo govnari. Mi mislimo da smo tako učeni, ali ne primenjujemo te iste metode na svakodnevni život. Ta aktivnost (nauka) neće nas izlečiti od naše opsesije gledanja samog sebe. Neće nam dozvoliti ništa drugo osim razmišljanja o sebi. Čak ni to, jer da stvarno marimo za sebe ne bismo radili ono što radimo našim telima."

"Tako je čarobnjačka prva linija napada razmišljanje o samom sebi. To je najopasnija stvar koju mi imamo. To mora da se zaustavi, da se ugasi. To je obavezno. Pitajte me u vezi s tim. Ali ne očekujte da otkrijem kako ste vi čudesni. Vaša čudesnost je nevažna u odnosu na putovanje u nezamislivo. Vaša čudesnost je važna samo u svetu svakodnevnog života, kome ja više ne pripadam."
"Don Huan to nikada nije dozvoljavao, on je zahtevao moju pažnju, da obratim pažnju na svaki detalj sveta oko mene. Ali na sebe? Ne."

Prema Kastanedi, Letači su odgovorni za strašnu 'instalaciju', koja je poznata kao letački um. "Oni su veliki, tamni, spljošteni, odvratni govnari sa likom aligatora, koji žele da osiguraju da ostanete lepi i mekani i “njam-njam,” tako da mogu da nastave da vas jedu do nivoa nožnih prstiju, dok ne umrete. Oni jedu sjaj vaše svesti, svetlost koja okružuje vaše energetsko telo. Oni vas pojedu do nivoa nožnih prstiju tako da vama ne ostaje ništa drugo, osim razmišljanja o samome sebi. JA, JA, JA!

Ali strogom disciplinom, životom ratnika, vaša svest postaje čvršća i manje privlačna za Letače i, na kraju, ako uspete da postanete ratnik, oni prestaju da vas jedu. Postajete neprijatni kao hrana. Postajete veliki ružni kvarilac dobrog raspoloženja, što je, što se vas tiče, mnogo dobra stvar!"

"Um Letača je druga priča, i on zahteva posebno predavanje. Kastaneda je opisao um Letača kao petu kolonu, nakon što je ispričao istinitu priču o tome kako je mala armija zauzela veliki grad unajmivši grupu branilaca. "Ja sam sada veoma umoran, pošto sam putovao cele noći, tako da ću izostaviti detalje i daću vam samo kratak izvod:

Postojao je veliki grad koji je imao velikog kralja (ili tako nešto) i bila je mala armija sa velikim komandantom koja je želela da ga zauzme. On je postavio četiri kolone vojnika ispred grada, a veliki kralj je na to rekao:

"Ha! On misli da će da zauzme moj veliki grad sa tom malom armijom!?" Ali, vidite, komandant je zauzeo grad zato što je imao tajno oružje: imao je petu kolonu. On je unapred tajno rasporedio petu kolonu vojnika koji su živeli unutar grada sve vreme, oni su bili saboteri i ubice koji su već radili unutar kraljevog grada." Karlos je podigao opominjući prst u tom trenutku i rekao:

"Um: to je peta kolona! Tajno ubačen od strane Letača da nas sabotira, da spreči naše putovanje, našu navigaciju u nepoznato i da nas nasuče ovde. Mi više nismo navigatori. Postali smo plen Letača."

"Sva ljudska bića su na istom nivou. Na početku moje obuke kod Don Huana Matusa, uspeo je da mi pokaže koliko je slična ljudska situacija. Ja sam, kao Južnoamerikanac, bio jako uključen, intelektualno, u ideju društvene reforme. Jednog dana sam pitao Don Huana pitanje za koje sam smatrao da ima presudnu važnost: Kako možeš da ostaneš nedirnut užasnom situacijom tvojih zemljaka, Jaki Indijanaca iz Sonore? Znao sam da je određeni procenat Jaki stanovništva patio od tuberkuloze i da ne može biti izlečen zbog teške ekonomske situacije. "Da," reče Don Huan, "To je vrlo tužno ali, vidiš, i tvoja situacija je vrlo tužna, a ako veruješ da se nalaziš u boljem položaju od Jaki Indijanaca, varaš se. Uopšte je ljudska situacija u užasnom stanju haosa. Nikome nije bolje od nekog drugog. Svi smo mi bića koja će umreti, i ako to ne uvidimo, za nas nema leka." To je još jedna tačka šamanskog pragmatizma: postati svestan da smo bića koja će umreti. Oni tvrde da kada to uradimo, sve stekne transcendentalni (uzvišeni) red i meru."
 
Ne znam tacno sad na koga se to “prosudjuju I presudjuju na osnovu rekla kazala”odnosi,jednostavno se zanimamo I pisemo svako na svoj nacin I na svom nivou svesti. Mi koji smo citali te knjige malo pisemo o tim knjigama koje smo procitali,ja nisam sve ali one koje jesam svidele su mi se…jos kad nabavim te madjije pokreta pa kad isprobam,gde ce mi bit kraj,ihaaj
(btw. ne volim tu rec “magija”,podseca na mracni srednji vek I horor filmove, odbija ljude od istrazivanja sebe samih I od lepote I cudesa Prirode)
Inace,muda od celika…niko se ne radja sa mudima od celika,ta muda rastu kako raste I svest…koliko se secam I kastaneda je piskio u gace dok je ucio.
 
“Covek se u jogi bori – to je staza ratnika. Na stazi tantre,borba uopste nije potrebna. Pre je potrebno prepustanje,ali svesno. Joga je svesno gusenje zelje,a tantra je svesno prepustanje zelji. Tantra kaze:ma kakvi da ste,transcedentnost vam se ne suprotstavlja. To je rast : mozete se razviti da budete transcedentnost. Izmedju vas I stvarnosti nema razlike. Vi ste deo nje. Zato borba,sukob,suprotnost prirodi nisu potrebni. Treba da koristite prirodu,treba da koristite ono sto jeste da biste dosli iza.

U jogi je potrebna borba sa sobom da biste dosli iza. U jogi, svet I moksha (oslobodjenje)-vi kao ono sto jeste I ono sto mozete biti,dve su suprotstavljene stvari. Potisnite,borite se,ponistite ono sto ste da biste bili ono sto mozete biti. U jogi je odlazak “iza” smrt. Morate umreti da bi se vase pravo bice rodilo. U ocima tantre,joga je duboko samoubistvo:morate ubiti prirodnog sebe-svoje telo,svoje instinkte,svoje zelje,sve. Tantra kaze: prihvatite sebe onakve kakvi jeste. To je duboko prihvatanje. Ne stvarajte prazninu izmedju sebe I stvarnosti,izmedju sveta I nirvane. Ne stvarajte nikakvu prazninu!
Tantra kaze:budite svesni zelja. Ne stvarajte borbu.Krecite se medju zeljama potpuno svesni. I kada se tako krecete potpuno svesno,preobrazavate ih. U njima ste I niste u njima. Prolazite kroz njih ali ostajete nedodirnuti.
Joga je negacija ,tantra je potvrda. Joga razmislja u okvirima dvojstva:zato je tu I rec “joga”. Ona znaci staviti dve stvari u jedno,ujediniti dve stvari. Ali dve stvari su tu,dvojstvo je tu. Tantra kaze da nema dvojstva.

Ako postoji dvojstvo,ne moze se ujediniti. I ma koliko se trudili,ostace dvoje:ma koliko ih spajali,ostace dvoje. Borba ce se nastaviti I dvojstvo ce ostati. Ako su svet I bozanstvo dvoje,ne mogu se spojiti. Ako zaista nisu dvoje I samo se cini da su dvoje,samo onda mogu biti jedno. Ako su telo I dusa dvoje,ne mogu se spojiti. Ako ste vi I Bog dvoje nema mogucnosti da se spojite. Ostacete dvoje.
Tantra kaze da nema dvojstva : to je privid. Zasto onda pomagati prividu da jaca? Tantra kaze:zasto pomoci tom prividu dvojstva da raste? Resite to odmah! Budite jedno! Jedno postajete kroz prihvatanje,ne kroz borbu. Prihvatite svet,prihvatite telo,prihvatite sve sto je ukljuceno u taj process. Ne stvarajte neko drugo srediste u sebi jer za Tantru to drugo srediste nije nista drugo nego EGO.Zapamtite to!Ne stvarajte ego,budite samo svesni onoga sto jeste. Ako se borite,ego ce biti tu. Zato je tesko pronaci jogija koji nije egoista. Tesko je ! A jogiji mogu da nastave sa tvrdnjama da nemaju ego,ali oni ne mogu biti bez ega. Sam njihov process stvara ego. Borba je taj proces. Ako se borite ,morate stvoriti ego. I sto se vise borite,ego ce biti jaci. I ako pobedite u borbi,steci cete vrhunski ego.
….Mozete izabrati Jogu,mozete izabrati tantru. Postoje dve vrste osoba : osnovno,muske I zenske-ne bioloski ,vec psiholoski. Oni koji su u osnovi psiholoski muskarci-grubi,agresivni,ekstrovertni-biraju jogu za put.
Za one koji su u osnovi zene – osecajni,pasivni,nezni - Tantra je njihov pravi put.” OSHO
 
kako_hocu:
Kastaneda je izuzetan autor ali njegovu pricu shvatam vise simbolicno nego bukvalno...oslobadjanje od voladerosa...voladerose tumacim kao zamke zavisnosti ega...

Eh, pa naravno da Kastanedinu priču ne shvataš bukvalno kada nisi doživeo nijedno od iskustava koje je on opisao. Većina ljudi nema dovoljno energije jer su je popapali Letači :twisted: tako da ne mogu da u praksi provere Kastanedine izveštaje. Ali najgori su oni koji donose zaključke o onome što nisu videli niti praktično proverili, baš kao što sam rekao na osnovu rekla-kazala tj. pričanja. To su ljudi koji su pročitali neke knjige i uvrteli u glavu da su sve shvatili pa sada mogu da se prave važni i propovedaju svoju "mudrost" ostalima. Slepac priča drugom slepcu o lepoti gledanja, bah... :mrgreen:
Narod lepo kaže: "Ne sudi o konju koga nisi jahao."
Inače Voladoresi (Letači) nisu nekakve "zamke zavisnosti ega" kako si rekao, već stvarna i svesna bića kao što smo i mi i žive zajedno sa nama na ovoj zemlji.

Sledeće, primetio sam da ste ti i tvoj kolega Tantrista započeli fini razgovor o vašem učenju i to me je baš obradovalo ali, moram da kažem da se ova tema koju sam otvorio nažalost bavi Kastanedinim delom i mogućnostima njegove praktične primene. Tako da ste off-topic. Ako ne želite da se vratitie na temu, onda Vas molim da na ovom forumu otvorite temu koja bi se zvala Tantra, Mantra ili sl., kako već hoćete, pa da tamo o tome raspravljate.
 

Back
Top