Arhitektura u slikarstvu Milića od Mačve

lj_950

Ističe se
Banovan
Poruka
2.359
Da li je na slici Od Lepenskog Vira Milića od Mačve Aja Sofija?

Ovu raspravu smo pokrenuli u temi „Potop“, i kako se diskusija razvija preti da ode u off topic u odnosu na Šakalovu temu.

Zato predlažem da je nastavimo u novoj temi, u okviru koje možemo da pišemo ne samo o arhitekturi na Milićevim slikama i crtežima, već o njegovom slikarstvu uopšte, o njemu kao zanimljivoj ličnosti u mnogim oblastima, o kontroverzama koje su ga pratile i koje je sam stvarao o sebi i oko sebe.

miliccrkvekolaz2fn5.jpg


Evo, ja sam napravio jedan kolaž njegovih crteža na kojima su hramovi, kojima je ilustrovao
knjigu "Kaplja na listu" Milke Đuretić (1999).
Na promociji knjige Milić je rekao:
Ja inače čitajući poeziju vrlo često i kad mi je dat zadatak, kao u ovom slučaju da ilustrujem, uvek sam pribelešku i u svoj umetnički dnevnik unosio neki crtež, opažanja koja su me inspirisala, a to su obično bili pojedini stihovi.
Na osnovu stihova koji su u meni kresnuli sliku, nastalo je preko 24 crteža, koji se mogu pretvoriti u sliku.
Da čovek ima vremena pa da islika to sve bio bi sigurno osveženiji slikar nego što je to bio do sada.
U pesmi "Kolevka" meni se slika predstavila u stihu "Metohija kolevka pradedova od crkava sva sazdana", meni je bilo sve jasno odakle je Milka, koji je njen zavičaj, zapravo da nema na kugli zemljinoj prostora koji je ispunjen Hramovima Božijim kao što je Metohija i Kosovo.
"Kosovski božuri" su mi bila izdvojena tema kao i Kosovka devojka, ali ovde je spojena u slici sa Gračanicom naravno "buketi plameniti devojke kosovke".

Dakle, takav poklonik, zanesenjak Vizantijom, kao što je Milić, nije mogao ni u snu da povuče ni jedan potez olovkom, perom, četkicom slikarskom dok bi radio Aja Sofiju, a da ne oiviči glavnu kupolu bar jednom linijom!!! Ili svod zapadnog portala.

A „crkvica“, koju ti Bi, vidiš, ako je neki hram, onda je u tipično romanskom stilu.
 
Lv_14.jpg

Čiča Mijajlo i batica Ćira, 1973, (50x70), ulje na platnu​

Da krenemo redom. Na ovoj slici, Milić je, da bi „odredio vreme“ u kojem su se čiča Mijajlo i batica Ćira „našli“, u pozadini naslikao kuće krovinjare, pokrivene senom ili nekom drugom travom. Ali, ako je hteo da ih vremenski locira u doba kada su krovinjare preovladavale u našim krajevima, onda bi čiča Mijajlo i batica Ćira bili u mnogo dubokoj starosti, a ja bih rekao da su oni slikarevi savremenici.

Naime, u vreme kada su, krajem 18. i početkom 19. veka, naši ljudi živeli po zbegovima, gradili su kuće busare i lubnjače. Busare su bile kupastog oblika i pokrivene lubom od lipe, a ostale od brvana. Docnije se postepeno menjala gradja kuća. Počele su da se pokrivaju slamom (krovinjare), šindrom, ćeramidom...

Ali, slikar je malo pomešao detalje ukupne arhitekture. Jer, krovinjare nisu imale prozore, pogotovo ne sa drvenim ofarbanim ramom, što se odnosi i na vrata koja je, očigledno, izradio stolar.

Milićeva nedoslednost se vidi i u odeći čiča Mijajla i batice Ćire. Recimo, dok čiča Mijajlo ima košulju bez kragne, koja „liči“ vremenu ne samo krovinjare, već i sveukupnim elementima slike, batica Ćira kao da je svoju košulju kupio u robnoj kući, ili u butiku za odrasle.

Ipak, ne mogu da poreknem da je slika izuzetno dobra, i voleo bih da je imam na zidu u svojoj kući i to ne samo zbog toga što je Milićeva.
 
Hm...svidja mi se ova tema, da znaš..:wink: ....( što si mene pominjao u uvodnoj reči? )

Svako slikarsko delo mora imati neku priču. Jednostavno, mora. Pa, i sva Milićeva. Pogotovu što se, kroz skoro sva njegova dela, provlače jedni te isti elementi. Mislim da je zaslužan naš slikar, i da bi bilo lepo progovoriti koju o njegovim delima. Naravno, sa istorijskog aspekta..:wink:
 
Bi2:
A, da li bi ti mogao nekako (pitam, ne vredjam..:lol: ) da u fotošopu, ili već nekako, "izvučeš" malo jasnije tu crkvicu da se bolje vidi, čisto radi poredjenja sa Ajom?
Bi, evo, tvoja „crkvica“ sa Milićeve slike ne može bolje da se „izvuče“. Veruj mi, problem je u niskoj rezoluciji fotografija koja se na netu koristi, tako da je nemoguće izoštriti detalj veličine 200-300 pixela.

crkvabiut8.jpg


Evo i dve fotografije Aja Sofije, na kojima se zapadno pročelje odlično vidi.

ajasofijabidk7.jpg


Tražio sam sličnost kod naših crkava. Obrisi gradjevine su najbliži zapadnom pročelju Petrove crkve, koje je, doduše dosta
asimetrično, ali kako je to najstarija srpska crkva, moguće je da se oko nje zavrtela Milićeva pamet.
Tu su i Dečani, ali nema velike sličnosti u gornjem delu.

crkvabi2zr5.jpg


E, sad, bilo je nekih priča da je Milić pripadao masoneriji, pa uporedi i ovo dole, naročito „minareta“ levo i desno od svetilišta.
Naravno, i šestar.

masonibirs9.jpg


Ipak, ja kod „crkvice“ vidim obrise sličnih, samo znatno dužih drvenih talpi sa vrhovima obradjenim kao kod ograde oko nalazišta. Krovni deo bi mogao da bude šator istraživača na nalazištu, a desno, ovaj uzdignuti balvan, asocira me na drvenog idola sa prekrštenim rukama...
Neka ti je sa srećom poredjenje! ;)
 
Bi2:
Ajde, bre, komentarišite nešto....!!!
lj_950:
Lv_03.jpg


Kada se voda povukla, pojavile su se srpske kudelje, kašike, poneka kućica, i bogtepita šta je još Milić ovde nabacio...

Inače, ako se ne zezamo – dobra slika!

Jedino joj fali što je ludak naslikao!!!!!!!!

Evo ja ću pokušati. (Slikarstvo mi je neostvarena želja).
Rekoste da se ova slika zove Lepenski mit?
Na njoj su jasno razgraničene tri celine: kopno, vodene površine sa ostrivima, nebo. Sve ukupno to je čitava Zemlja (pa i vasiona).
Kopno predstavlja ovozemaljski (prolazni) život čoveka i njegov istorijski razvoj. Jasno su razgraničena pojedina doba: kameno - stećaci, drveno (? to je sigurno neko drugo, ali ja ga tako krstih) - preslice, metalno i naučno - šestar, savremeno - moderna kuća. Uzvišeni krater na kraju kopna ne znam šta simbolizuje, ako ne raku.
Vodene površine sa ostrvima predstavljaju čovekov mitski i religiozni život. Dostojansvo kipova koji straže pred sakralnim objektom nagoveštava mistiku i tajnovitost (nama) nepoznatog sveta. Meni to izgleda fantastično dočarano.
Nebo (gle apsurda) ne mogu nikako rastumačiti.
Nadam se da sam probio led i da će mi neko pomoći.
 
Bi2:
Naravno.
Jako je teško protumačiti ovakvu sliku, zato se ne treba plašiti komentarisanja.
Samo želim da pitam, da li je neko primetio da je Milić slikao crkve i ove balvane, skoro na svakoj svojoj slici, od osamdesetih pa do kraja života?
Nije slikao te motive „skoro na svakoj svojoj slici“. Zavisilo je kako ga šta uhvati. Prečesto je reagovao na dnevnu politiku i onda su mu čitavi ciklusi, ili serijali, bili svojevrsni komentari njegovih vidjenja odredjenih dogadjaja.

Tako se i ponašao. Kada je Sloba počeo od Gazimestana, sa kosovskim Srbima u ruci umesto motke, da hoda po žici nacionalizma, Milić je u gračaničkoj porti postavio „čador“ i proglasio se za viteza od Gračanice. Naravno, usledile su i njegove slike kosovskih crkava i manastira.

Potom, reagovao je na jake pojave u drugim umetnostima. Recimo, ako bi Matija napisao snažnu pesmu na neku temu, na Milićevom štafelaju bi nastala bar jedna slika na tu temu. A neretko bi i on sam napisao čitavu zbirku pesama i čitao je, onako u rukopisu, na izložbama.

Tih poslednjih dvadesetak godina on je zaista sebe toliko rastrzao u misiji mesijanstva, koju je sam sebi zadao, da se ponekad nije moglo prepoznati da li je bio lošiji kao pesnik, ili kao slikar.

Ali, ime, mit koji je stvarao o sebi (čak i kostimografski) i političke prilike su ga spasavale od kritičara i medija.
 
Ne možeš poreći da su u tom periodu nastale mnoge slike sa ovim motivima?..Naravno da je kao slikar, umetnička, osetljiva duša, reagovao na razne dogadjaje,pa i političke.

Zanimljiva mi je ova tvoja misao, da je sebe rastrzao u ulozi mesije.
Čovek ni malo nije bio lud, čak šta više. Sam je stvarao o sebi mit "ludaka" da bi ga društvo pustilo da radi. Vrlo, vrlo mudro...
 
Bi2:
Ne možeš poreći da su u tom periodu nastale mnoge slike sa ovim motivima?
Naravno da ne poričem.
Bio sam u prilici da prisustvujem otvaranju tri njegove izložbe. Jedna je bila u Šapcu (najjača), jedna u Rači Kragujevačkoj (bolji pesnik nego slikar), i jedna je bila u galeriji Muzeja u mom gradu.
Posle otvaranja posetio je „Gošu“, u čijem sam fabričkom listu radio i pretežno pratio dešavanja u kulturi. Desilo se, više slučajno, da sam uradio prilično obiman intervju sa njim.
Bila je izložena i slika „Boj na Čegru...“, ali i još četiri-pet na kojima je preovladavalo crveno nebo sa letećim balvanima. Zamolio sam ga da mi otkrije slikarsku zamisao (misleći na „Boj na Čegru...“), odnosno da kaže da li sam u pravu kada sam u tom nebu i balvanima video ona Višnjićeva nebeska znamenja iz „Početka bune na dahije“.
– To ti je izvrsno tumačenje. Čak jedno od najlepših koje sam čuo... Ali, balvane sam počeo da slikam posle jednog sna. Sanjam ja, tako, jedne noći, da sam u bostandžijskoj kolibi moga oca, bio je već sumrak, i ja taman da izadjem da uberem jednu lubenicu, kad počeše s neba da padaju balvani u bostan. Kako su udarali u lubenice, a one ogromne ko bure akovče, diže se ona crvena slast i prekri mi nebo pred očima. Balvani, kako padoše, tako se i vratiše put nebesa. Od silnog straha sam se probudio, majica je mogla da mi se cedi...

Lv_18.jpg

Boj na Cegru: Najava Cele-Kule sa Vojvodom Sindjelicem, 1981

Eto, ja o krvavim barjacima, on o lubenicama...

Btw. da ne odemu u off topic, na ovoj slici imamo ponovo kuću krovinjaru, gore je „remek delo“ osmanlijske arhitekture – Ćele kula, a arhitektonski elementi su, osim balvana na nebu koji čine jedan izuzetno simboličan slavoluk Sindjeliću i ostalim junacima Čegra, i ovi balvani u ogradi čegarskog šanca... Moram da priznam da mi vojvoda Sindjelić deluje dosta mrljavo.

Laku noć, Bi, verna ljubiteljko i tumačice Milićevog lika i dela.
 
lj_950:
To ti je izvrsno tumačenje. Čak jedno od najlepših koje sam čuo...
Ekscentričnost umetničkog genija (kao Salvador Dali). Milić kaže da ti bolje razumeš njegovu sliku od njega samog!
U jednom intervjuu, negde u jeku kolapsa EX YU, Voja Stanić je izjavio da je slikarstvo perverzija i da je to čisti parazitizam, jer time svak može da se bavi. Međutim, bolno je zacvilio kad su mu kolege umetnici i kritičari počeli tako da se odnose prema njegovim delima.
Jedan, vrlo poznati,slikar je izjavio da nikad ne zna šta je naslikao i šta mu slika znači (navodno slika iz duše), kao i da mu slika nikada nije završena nego bi je uvek mogao dorađivati.
Mislim da je sve to u sklopu marketinga, odnosno gradnje umetničog imidža.
Sada o Boju na Cegru.
Balvani na nebu su horizontalni, sirovi, bez srca i duše, međusobno udaljeni, pokretni, stropoštavaju se... Moguće da simbolizuju silu, vlast, političare...
Balvani na zemlji su vertikalni, fino oblikovani, sa srcem i dušom (produhovljeni), zbijeni, stabilni, čvrsto ukopani u zemlju, nepokretni.. Moguće da simboliziraju narod (naciju) i njegovo materijalno i duhovno blago.
Plamen izbija iz zemlje i u njemu ne sagorijevaju ljudi, kao da ih (plamen) oživljava. Plamen izdiže Ćele kulu netaknutu i ne uništava je. Moguće da simbolizuje pobedu dobra nad zlom.
Koliba je netaknuta, okružena je ogradom i senom. Simbolizuje dom, odnosno kontinuitet čovekovog života.
Iznad kolibe lebdi raspukli orah u ulozi jajeta iz kojeg će se poroditi život. Simbolizuje kolevku.
Okolo mrtvih vojnika nema tragova borbe (osim prisutnosti oružja). Kao da su usnuli ili trenutno zamrznuti. Moguće da to simbolizuje Božju kaznu.
Sinđelić zahteva posebnu obradu. Teško ga je rastumačiti.
 
ristob:
Ekscentričnost umetničkog genija (kao Salvador Dali). Milić kaže da ti bolje razumeš njegovu sliku od njega samog!
U jednom intervjuu, negde u jeku kolapsa EX YU, Voja Stanić je izjavio da je slikarstvo perverzija i da je to čisti parazitizam, jer time svak može da se bavi. Međutim, bolno je zacvilio kad su mu kolege umetnici i kritičari počeli tako da se odnose prema njegovim delima.
Jedan, vrlo poznati,slikar je izjavio da nikad ne zna šta je naslikao i šta mu slika znači (navodno slika iz duše), kao i da mu slika nikada nije završena nego bi je uvek mogao dorađivati.
Mislim da je sve to u sklopu marketinga, odnosno gradnje umetničog imidža.
Sada o Boju na Cegru.

Balvani na nebu su horizontalni, sirovi, bez srca i duše, međusobno udaljeni, pokretni, stropoštavaju se... Moguće da simbolizuju silu, vlast, političare...
Balvani na zemlji su vertikalni, fino oblikovani, sa srcem i dušom (produhovljeni), zbijeni, stabilni, čvrsto ukopani u zemlju, nepokretni.. Moguće da simboliziraju narod (naciju) i njegovo materijalno i duhovno blago.
Plamen izbija iz zemlje i u njemu ne sagorijevaju ljudi, kao da ih (plamen) oživljava. Plamen izdiže Ćele kulu netaknutu i ne uništava je. Moguće da simbolizuje pobedu dobra nad zlom.
Koliba je netaknuta, okružena je ogradom i senom. Simbolizuje dom, odnosno kontinuitet čovekovog života.
Iznad kolibe lebdi raspukli orah u ulozi jajeta iz kojeg će se poroditi život. Simbolizuje kolevku.
Okolo mrtvih vojnika nema tragova borbe (osim prisutnosti oružja). Kao da su usnuli ili trenutno zamrznuti. Moguće da to simbolizuje Božju kaznu.
Sinđelić zahteva posebnu obradu. Teško ga je rastumačiti.

Bravo, Ristob !!!
E, sad to sve treba povezati.Medjutim, nemoguće je bez dobrog poznavanja nacionalne istorije.
 
Bi2:
Čitam, čitam ja ovaj tvoj post...I sve se mislim kako je to bio mudar čovek...
Ako se, na osnovu čitanja mog posta, ova podvučena konstatacija odnosi na mene, zašto pišeš u prošlom vremenu?

Pa, ja sam, za razliku od Milić, itekako živ... Vidiš – i kuckam po tastaturi.

Jes ti pila nešto na Brodu?

bojnacegrukucadr5.jpg
ristob:
Koliba je netaknuta, okružena je ogradom i senom. Simbolizuje dom, odnosno kontinuitet čovekovog života.
Iznad kolibe lebdi raspukli orah u ulozi jajeta iz kojeg će se poroditi život. Simbolizuje kolevku.
Svaku ti potpisujem, pogotovo ovo o kolibi i raspuklom orahu, iz kojeg se zaista nešto pomalja, ali zbog niske rezolucije fotografije ne mogu da razaznam šta je tačno.

Ali, zašto i čačkati dalje, dovoljno je ovo tvoje iz kojeg će se poroditi život, a u kom obliku, koje živo biće, zar je to važno?

Mislim da u ovom slučaju nije.
 
ristob:
Ekscentričnost umetničkog genija (kao Salvador Dali). Milić kaže da ti bolje razumeš njegovu sliku od njega samog!
U jednom intervjuu, negde u jeku kolapsa EX YU, Voja Stanić je izjavio da je slikarstvo perverzija i da je to čisti parazitizam, jer time svak može da se bavi. Međutim, bolno je zacvilio kad su mu kolege umetnici i kritičari počeli tako da se odnose prema njegovim delima.
Jedan, vrlo poznati,slikar je izjavio da nikad ne zna šta je naslikao i šta mu slika znači (navodno slika iz duše), kao i da mu slika nikada nije završena nego bi je uvek mogao dorađivati.
Mislim da je sve to u sklopu marketinga, odnosno gradnje umetničog imidža.
Sada o Boju na Cegru.
Balvani na nebu su horizontalni, sirovi, bez srca i duše, međusobno udaljeni, pokretni, stropoštavaju se... Moguće da simbolizuju silu, vlast, političare...
Balvani na zemlji su vertikalni, fino oblikovani, sa srcem i dušom (produhovljeni), zbijeni, stabilni, čvrsto ukopani u zemlju, nepokretni.. Moguće da simboliziraju narod (naciju) i njegovo materijalno i duhovno blago.
Plamen izbija iz zemlje i u njemu ne sagorijevaju ljudi, kao da ih (plamen) oživljava. Plamen izdiže Ćele kulu netaknutu i ne uništava je. Moguće da simbolizuje pobedu dobra nad zlom.
Koliba je netaknuta, okružena je ogradom i senom. Simbolizuje dom, odnosno kontinuitet čovekovog života.
Iznad kolibe lebdi raspukli orah u ulozi jajeta iz kojeg će se poroditi život. Simbolizuje kolevku.
Okolo mrtvih vojnika nema tragova borbe (osim prisutnosti oružja). Kao da su usnuli ili trenutno zamrznuti. Moguće da to simbolizuje Božju kaznu.
Sinđelić zahteva posebnu obradu. Teško ga je rastumačiti.



Ristob, svaka cast.....na pravom si putu :wink:
 

Back
Top