Pa,iskreno,i ja mislim da nije.Bar se tako dosta puta pokazalo.Evo imam svjež primjer...Komšinica u kraju gdje žive moji roditelji je muslimanka,a ljetos je upoznala momka rodom sa sjevera Crne Gore,pravoslavca.I prije par mjeseci je pobjegla s njim u njegov kraj,tamo su se i vjenčali,izgleda da je u drugom stanju i tako...A njeni otac i majka da polude,stari kaže ubiće je...Njih dvoje i inače mrze sve što je srpsko,pa kako ne bi zeta...Valjda jadni imaju kompleks,i oni su nekad bili Srbi,ko onaj Safet-beg.Ja sam udata za čovjeka svoje vjere,pravoslavca i nikako drugačije nisam ni pomišljala dok sam bila mlađa.Ne zato što nekog mrzim,već zato što volim svoj narod i vjeru i ne bih mogla da prihvatim drugu.A opet da se vratim na ove komšije,znam da su njihovi rođaci udavali i ženili svoju djecu samo za muslimane,i bilo je slučajeva da se nisu znali već samo preko slike,on npr.u Americi,ona u Crnoj Gori,vidjeli se preko slike i vjencaju se,važno im je da je njihova vjera.Al možda bolje prođu muslimanke udate za pravoslavce,neznam,jer kad se sjetim onog Safet-bega,jeza me prođe,a takvih je bilo dosta kao on što je.Kad tad njihova mržnja ispliva,neka iskonska,i zato mislim da te ljubavi nisu baš moguće...Mada ko zna,možda ima i izuzetaka i normalnih ljudi,nezadojenih mržnjom,al sve mi je to klimavo...U kom si ti dijelu ove naše planete,imaš li kakvih primjera o ovim mogućim,tj.nemogućim ljubavima.