jeste nekad razmisljali o tome da pobegnete od kuce...porodice....svega?

da li nekad pozelite da pobegnete od svega?

  • da

    glasova: 19 65,5%
  • ne

    glasova: 4 13,8%
  • nikada

    glasova: 3 10,3%
  • cesto

    glasova: 3 10,3%

  • Ukupno glasova
    29
  • Anketa je zatvorena .
Хмм...било је тих фаза...негде око 10. године...ваљда под утицајем ''Тома Сојера''.....:roll:

Или оно, као, наљутим се на матроце па кажем себи:''Нека, нека, побећи ћу ја од куће, па ће они да виде како је без мене!'' :lol:

Једном сам, после свађе са сестром (маторци нису били код куће), решила да бежим од куће, узела сам велики кофер (празан) и мог меду и, као, претила сестри да ћу отићи....а она ме изљубила у стилу ''супер! пиши кад стигнеш!'' и изгурала ме на степениште...па сам тамо чучала једно 10 минута док нисам схватила да је глупа идеја да бежим тако без пара, са празним кофером и медом у руци...па сам звонила и тражила јој да ме пусти назад јер напољу пада киша, а не могу ваљда по киши да бежим од куће....8-)
 
dulce maria:
jeste nekad razmisljali o tome da pobegnete od kuce...porodice....svega?
Razmishljao sam xyz puta,cak sam i dvaput pobegao,pa se iz nekih cudnih razloga opet vratio(pod uticajem majke,a i zbog nemogucnosti da mogu josh uvek opstati samostalan cega sam i sad svestan)Cesto mi je padalo na pamet to da odem negde u tri lepe,i da niko nezna gde sam i shta radim!Ali opet sa druge strane bez nekih ljudi cini mi se da nebih nikada mogao,a neke bih pozeleo nikada da nevidim ovima vishe u svom zivotu(ma sad bi ih zaklao da mogu da prodjem bez robije :) )
Najgore mi je kad mi svi kenjaju da kada bih negde ostishao i ziveo samostalno,sve sam sebe izdrzavao da nebih mogao da zaradim samo da se prehranim....i da cutim i zahvalim bogu shto sam u solidnoj materijalnoj situaciji,da mi nije pojedinih pasao bih travu...e tu puknem!Znam da to APSOLUTNO nije istina!I neznam kako mogu da pricaju tako neshto kada se licno nisu ni uverili u to!E tad mi ljudi moji dodjem da odem u tri lepe negde,da pobegnem od svega!.....ma mogu do sutra da vam pricam razloge zbog kojih bi otishao u tri lepe....a poenta je u tome shto ima vishe razloga da odem nego onih koji bi me zadrzali,ali shta cesh....sudbina valjda .... :(
 
nisam....al sam zato spašavao ove što su pobegli......smorili su se od bega posle pola dana i zvali mene da ih krijem i pravim im društvo........ jednom je drugarica pobegla u rolerima od kuće i toooo je bio najveći problem...vratila se kući da se presvuče i posle je tamo i ostala jer je zaboravila da beži.... krio sam se po kući od roditelja, to mi je bila veća fora...da čujem komentare što me nema....hehe... eo ti pet zvezdica ........
 
Hellen:
Хмм...било је тих фаза...негде око 10. године...ваљда под утицајем ''Тома Сојера''.....:roll:

:) Mene je inspirisao Haklberi Fin! Jednom smo ja i brat pobegli od kuce, napisali smo oprostajno pismo i stigli smo čaaak do samoposluge (10 minuta hoda od kuce, ali nama je to bila avantura) i tamo smo jeli sladoled dok nas mama nije našla :)

A posle sam bezala iz skole, poprilichno. Nema nista lepse, da vam kazem. Obozavam bezanje od obaveza. Osetis se tako nekako slobodno... uf, divota!
 
Isto, Tom Sojer i Hak... Drugarica i ja, po 10 godina, napravile plan, spakovale torbe (skolske, ali ne one za klince, nego normalne, sa kaisom preko ramena)... To je bilo za vreme vikenda, kao bezimo...posle se zaigrale, vratile se kucama, a u ponedeljak... ja u skoli izvadila bajat sendvic od subote.
A kad sam porasla, nikada nisam htela da pobegnem...tj. bezala bih sa sve ovima mojima
 
Jesam dva puta.......prvi put kad sam imala 17 godina,nisam dolazila dve nedelje kuci,i onda sam shvatila koliko sam pogresila,koliko sam bezveze napravila sranje.Bila sam kod decka sa kojim sam se dugo zabavljala....
Drugi put sam otisla kad sam imala 19 godina,posvadjala sam se gadno sa ocem i nisam se vracala dva meseca,sa tim sto je keva znala gde sam i bila u kontaktu samnom.
Mislim sada kada se setim toga........sve je to glupo.Ok,mozda sam bila u pravu donekle mozda sam imala i razloge,,,,,,,ali sam samo sebi tovarila problem na ledja,ja ne znam sta bih uradila da mi dete ode od kuce......moje to iskreno nije mnogo potreslo......ovo drugo bezanje doduse jeste,jer sam stvarno imala jak razlog da odem,i bila je jos veca mogucnost da se ne vratim nikada.
A prvi put.......ma jok.
 

Back
Top