Šakal
Elita
- Poruka
- 17.385
Tomas de Torquemada
Prvi veliki inkvizitor Španjolske rođen je u Valladolidu 1420. godine. Bio je rođak slavnog teologa i kardinala Juana de Torquemade. U svojoj ranoj mladosti pristupio je dominikanskom redu u Valladolidu, da bi kasnije bio imenovan priorom samostana Santa Cruz u mjestu Segovia. Na tom položaju zadržao se 22 godine. Kraljevna Isabella izabrala ga za svog ispovednika dok je boravila u Segoviji. Kada se uspela na tron Kastilje 1474. godine postao je jedan od njenih najpoverljivijih i najuticajnijih savetnika.
U to se vreme držalo kako je čistoća katoličke vere u Španjolskoj u velikoj opasnosti. Španjolska (koja je u Srednjem veku imala najveću populaciju Židova u Evropi) je tada imala velik broj Židova koji su se preobratili na hrišćanstvo, tzv. Marranosa. Neki su se preobratili slobodnom voljom, ali puno veći broj njih učinio je to prisilno. U oba slučaja njihovo preobraćenje praćena je sumnjom i nepoverenjem. Neki od preobraćenih bili su samo nominalno preobraćeni, ali su tajnosti nastavili održavati židovske običaje.
Godine 1483. papa je imenovao Torquemadu, koji je tada bio samo pomoćni inkvizitor (od 11. veljače 1482.), Velikim inkvizitorom Kastilje, a 17. listopada njegove su se ovlasti prošrilie i na Aragon. Uskoro je cijela Španjolska bila pod njegovom nadležnošću, da bi ubrzo zatim utemeljio sudove u Valladolidu, Sevilji, Jaenu, Avili, Cordobi i Villa Realu, te 1484. godine i u Zaragozi (koji je bio nadležan za kraljestvo Aragon). Također je ustanovio i Veliko vijeće koje se sastojalo od pet članova koji su njemu kao predsjedatelju tog tijela pomagali u razmatranju žalbi.
Kao glavni čvojek španjolske inkvizicije Torquemada je u Španjolskoj želio postići sangre limpia (čistu krv). Posvećen svom cilju Torquemada je svoje napore usmjerio ka uništenju Marranosa. Sukladno tome Inkvizicija je izdala upute katolcima kako mogu prepoznati svoje Marrano susjede i tome obavijestiti Inkviziciju. Dio uputa je glasio: Ako vidite susjede da nose čistu i urednu odjeću subotom, oni su Židovi. Ako kuće čiste petkom i pale svijeće ranije nego što je uobičajeno te noći, oni su Židovi.
Najblaža kazna koja je mogla zateći nekog Marranosa bila je zapljena njegove imovine. Uz zapljenu slijedilo je i javno ponižavanje na ulicama jer se nepoćudnog Marranosa oblačilo u sambenito, majicu sumporno-žute boje, s križevima koji su sezali do struka. Potom je nepoćudnik bivao izbičevan na vratima crkve. Kažnjavanje je išlo sve do toga da su nepoćudnici javno spaljivanji na lomači. Taj obred nazivan je auto-da-fé (akt vjere). Osuđenik se morao javno odreći svojih uvjerenja i poljubiti križ da bi potom, kao čin milosrđa, bio zadavljen (užetom oko vrata) te zatim spaljen. Ukoliko bi se osuđenik samo odrekao svojih vjerovanja bio bi živ spaljen u vatri podloženoj brzogorućim drvetom. Ako se ne bi odrekao svojih vjerovanja tada bi vatra bila ložena sporogorućim drvetom.
Kako bi spriječili daljnje progone španjolski su Židovi pristali vlastima platiti 30.000 dukata. No, za to je čuo Torquemada i usprotivio se kralju Ferdinandu, kojem je došao s raspelom u rukama, govoreći: Juda Isakriot prodao je Krista za 30 srebrenjaka. Vaša Visost će ga prodati za 30.000 dukata. Evo ga, ovdje je. Uzmite ga i prodajte! Potom je ostavio raspelo na stolu i napustio prostoriju. To je rezultirao Aktom o izbacivanju 31. ožujka 1492. godine u kojem kraljevski par naređuje svim Židovima da od 1. srpnja napuste Španjolsku i nikada se više u nju ne vrate, a ukoliko se poslije tog datuma nađu na tlu Španjolske biti će ubijeni. Kada govorimo o Torquemadinu žestokom zalaganju za protjerivanje Židova iz Španjolske gotovo je ironično spomenuti da je njegova baka bila Židovka koja je prešla na kršćanstvo.
Nakon što je postiogao svoj cilj - izbacivanje Židova, Torquemada se povukao u samostan svetog Tome u Avili koji je sam dizajnirao. U zadnjim godinama života bio je uvjeren da će biti otrovan, stoga je uvijek držao rog jednoroga pored svog tanjura kao protuotrov. Međutim nije otrovan već je umro prirodnom smrću 16. rujna 1498. godine.
O svemu onome što je učinio kao čelnik čovjek španjolske Inkvizicije jednom je prilikom rekao: Kriv sam za samo jedan zločin... Bio sam premilosrdan!
Hm...ako je bila tema...pod ključ...
Tomas de Torquemada - Pravo lice sveštenika.
Prvi veliki inkvizitor Španjolske rođen je u Valladolidu 1420. godine. Bio je rođak slavnog teologa i kardinala Juana de Torquemade. U svojoj ranoj mladosti pristupio je dominikanskom redu u Valladolidu, da bi kasnije bio imenovan priorom samostana Santa Cruz u mjestu Segovia. Na tom položaju zadržao se 22 godine. Kraljevna Isabella izabrala ga za svog ispovednika dok je boravila u Segoviji. Kada se uspela na tron Kastilje 1474. godine postao je jedan od njenih najpoverljivijih i najuticajnijih savetnika.
U to se vreme držalo kako je čistoća katoličke vere u Španjolskoj u velikoj opasnosti. Španjolska (koja je u Srednjem veku imala najveću populaciju Židova u Evropi) je tada imala velik broj Židova koji su se preobratili na hrišćanstvo, tzv. Marranosa. Neki su se preobratili slobodnom voljom, ali puno veći broj njih učinio je to prisilno. U oba slučaja njihovo preobraćenje praćena je sumnjom i nepoverenjem. Neki od preobraćenih bili su samo nominalno preobraćeni, ali su tajnosti nastavili održavati židovske običaje.
Godine 1483. papa je imenovao Torquemadu, koji je tada bio samo pomoćni inkvizitor (od 11. veljače 1482.), Velikim inkvizitorom Kastilje, a 17. listopada njegove su se ovlasti prošrilie i na Aragon. Uskoro je cijela Španjolska bila pod njegovom nadležnošću, da bi ubrzo zatim utemeljio sudove u Valladolidu, Sevilji, Jaenu, Avili, Cordobi i Villa Realu, te 1484. godine i u Zaragozi (koji je bio nadležan za kraljestvo Aragon). Također je ustanovio i Veliko vijeće koje se sastojalo od pet članova koji su njemu kao predsjedatelju tog tijela pomagali u razmatranju žalbi.
Kao glavni čvojek španjolske inkvizicije Torquemada je u Španjolskoj želio postići sangre limpia (čistu krv). Posvećen svom cilju Torquemada je svoje napore usmjerio ka uništenju Marranosa. Sukladno tome Inkvizicija je izdala upute katolcima kako mogu prepoznati svoje Marrano susjede i tome obavijestiti Inkviziciju. Dio uputa je glasio: Ako vidite susjede da nose čistu i urednu odjeću subotom, oni su Židovi. Ako kuće čiste petkom i pale svijeće ranije nego što je uobičajeno te noći, oni su Židovi.
Najblaža kazna koja je mogla zateći nekog Marranosa bila je zapljena njegove imovine. Uz zapljenu slijedilo je i javno ponižavanje na ulicama jer se nepoćudnog Marranosa oblačilo u sambenito, majicu sumporno-žute boje, s križevima koji su sezali do struka. Potom je nepoćudnik bivao izbičevan na vratima crkve. Kažnjavanje je išlo sve do toga da su nepoćudnici javno spaljivanji na lomači. Taj obred nazivan je auto-da-fé (akt vjere). Osuđenik se morao javno odreći svojih uvjerenja i poljubiti križ da bi potom, kao čin milosrđa, bio zadavljen (užetom oko vrata) te zatim spaljen. Ukoliko bi se osuđenik samo odrekao svojih vjerovanja bio bi živ spaljen u vatri podloženoj brzogorućim drvetom. Ako se ne bi odrekao svojih vjerovanja tada bi vatra bila ložena sporogorućim drvetom.
Kako bi spriječili daljnje progone španjolski su Židovi pristali vlastima platiti 30.000 dukata. No, za to je čuo Torquemada i usprotivio se kralju Ferdinandu, kojem je došao s raspelom u rukama, govoreći: Juda Isakriot prodao je Krista za 30 srebrenjaka. Vaša Visost će ga prodati za 30.000 dukata. Evo ga, ovdje je. Uzmite ga i prodajte! Potom je ostavio raspelo na stolu i napustio prostoriju. To je rezultirao Aktom o izbacivanju 31. ožujka 1492. godine u kojem kraljevski par naređuje svim Židovima da od 1. srpnja napuste Španjolsku i nikada se više u nju ne vrate, a ukoliko se poslije tog datuma nađu na tlu Španjolske biti će ubijeni. Kada govorimo o Torquemadinu žestokom zalaganju za protjerivanje Židova iz Španjolske gotovo je ironično spomenuti da je njegova baka bila Židovka koja je prešla na kršćanstvo.
Nakon što je postiogao svoj cilj - izbacivanje Židova, Torquemada se povukao u samostan svetog Tome u Avili koji je sam dizajnirao. U zadnjim godinama života bio je uvjeren da će biti otrovan, stoga je uvijek držao rog jednoroga pored svog tanjura kao protuotrov. Međutim nije otrovan već je umro prirodnom smrću 16. rujna 1498. godine.
O svemu onome što je učinio kao čelnik čovjek španjolske Inkvizicije jednom je prilikom rekao: Kriv sam za samo jedan zločin... Bio sam premilosrdan!
Hm...ako je bila tema...pod ključ...