Za moju pudlu svi koji je znaju kazu:"Samo sto ne progovori"
Ona toliko toga razume da svi ostaju
kad vide. A nikad ali bukvalno nikad je nista osim "sedi" nisam ucila. Sve je sama skopcala, verovatno zato sto puno pricamo s njom. Recimo kad idemo u setnju razume i:"ajmo napolje", "idemo u setnju", "jel ti se piski". Za sve to reaguje na isti nacin-trci kod vrata. Kad je u pitanju hrana:"jel si gladna", "ko ce to da krka"
, "mmmmmm", "mljac". Uvek zna da ce dobiti klopu
A kad joj je frka da ide napolje, ona radi isto ono sto je Mackic opisala
A reci koje razume su izmedlju ostalog: cokolada, keks, klopa, loptica, laser, igracka, ko to ide, zna svakog clana po imenu(kad pitam "gde je taj i taj" trci kod njega), kad kazemo "ko to ide" trci kod vrata i naculji usi, posto se plasi buba(na gazdaricu) kad kazem "muva" ili "buba" sva se unezveri. A tek ako vidi da uzimam papucu trci po sobi i gleda uvis, da nadje bubu
I odaziva se na svaki od 56578 nadimaka koji smo joj dali. Mada mislim da je tu vise do intonacije.
A kad dolazim ja kuci to je cika, vriska, urlanje, skakanje, grebanje, grizenje za usi
, bar 5 minuta.
Kad je gladna stane ispred tanjira i gleda u njega(posto je bila bas bolesna pa smo je razmazili i granule jede samo iz ruke). Ako par minuta to niko ne konstatuje onda pocinje sapom da udara ispred njega i gleda naizmenicu u tanjir pa u nas.
Kad ucim i ona zakljuci da sam preterala, onda mi legne na knjige i uzdise
A ako je ne daj boze nesto kritikujemo onda sedne onako pokunjeno ali sve gleda okolo, bas u fazonu:"nisam ja nista...
"