Koschei.Besmertnii
Poznat
- Poruka
- 8.488
Posto vidim da ovde mnogi misle da "MI nesto resavamo" osecam se pozvanim, pa i prozvanim da napisem ponesto o tome ko zapravo vodi ovu planetu i gde.
Krize po planu
RIMSKI klub je vrhovna zaverenička organizacija, brak između angloameričkih finansijera i starih evropskih porodica crnog plemstva, posebno tzv. londonskog, venecijanskog i đenovskog "plemstva". Ključ uspešne kontrole sveta su njihova sposobnost stvaranja divljih ekonomskih recesija i kriza, te upravljanja tim recesijama i krizama. Komitet 300 ima zadatak da podstakne socijalne nemire na svetskom nivou, posle kojih sledi recesija kao ublažavajuća priprema za nadolazeće ozbiljnije stanje. To mu je glavna metoda stvaranja masa širom sveta, koje će postati primaoci "pomoći" u budućnosti.
Čini se da Komitet veliki deo svojih važnih odluka, koje se tiču ljudskog roda, temelji na filozofiji poljskog aristokrate Feliksa Đeržinskog, koji je smatrao da je ljudski rod tek malo iznad goveđeg. Kao veoma blizak prijatelj britanskog tajnog agenta Sidnija Rajlija (Rajli je, zapravo, bio kontrolor tokom prvih godina boljševičke revolucije) često se poveravao Rajliju u pijanom stanju. Đeržinski je, naravno, bio zver koja je u pravljala aparatom "crvenog terora". Tokom jedne pijanke rekao je Rajliju:
- Čovek nema nikakvu važnost. Vidi šta se dešava kada ga izgladniš. Počne da jede svog mrtvog druga da bi preživeo. Čoveka zanima samo sopstveno preživljavanje. Samo to je važno. Sva ta Spinozina filozofija samo je jedno veliko đubre.
RIMSKI klub ima sopstvenu obaveštajnu agenciju, a koristi i Rokfelerov Interpol. S njom vrlo tesno sarađuje svaka američka obaveštajna služba, kao i KGB i Mosad. Jedina obaveštajna agencija koja je ostala izvan njenog domena bio je istočnonemački Štazi. Rimski klub ima i sopstvene, visoko organizovane, političke i ekonomske agencije. Upravo su one predsedniku Reganu naložile da zadrži usluge Pola Vokera, takođe važnog člana Komiteta 300. Voker je ostao na položaju predsednika Odbora Američke narodne banke, uprkos tome što je Regan, još dok je bio predsednički kandidat, čvrsto obećavao kako će ga otpustiti čim on, Regan, bude izabran za predsednika.
Rimski klub je, nakon što je odigrao ključnu ulogu u Kubanskoj nuklearnoj krizi, svoj program "upravljanja krizom" (preteču organizacije FEMA) pokušao da proda predsedniku Kenediju. Nekoliko naučnika Instituta "Tavistok" posetilo je predsednika Kenedija s namerom da mu objasne šta to znači, ali je Kenedi odbio njihov savet. Iste godine u kojoj je Kenedi ubijen Institut "Tavistok" je opet bio u Vašingtonu na razgovoru sa čelnicima NASA. Ovog puta razgovor je bio uspešan. NASA je "Tavistoku" dala ugovor o proceni uticaja njenog budućeg svemirskog programa na američko javno mnjenje.
UGOVOR je poveren Institutu za istraživanje Stenford i Korporaciji "Rand". Većina materijala koje su priipremili instituti "Tavistok", "Stenford" i "Rand" nikada nije ugledala svetlo dana i zapečaćeno je do današnjeg dana. Nekoliko senatora, članova odbora i pododbora za nadzor tog projekta, kojima sam se obratio kako bih dobio informacije, rekli su mu da nisu "nikada čuli za to", a nisu imali pojma ni o tome gde bih mogao da pronađem to što tražim. Toliku moć i ugled su imali kod Komiteta 300.
Godine 1966. moje kolege iz obaveštajne službe su mi savetovali da se obratim dr Anatolu Rapaportu, koji je napisao izveštaj za koji je Vlada, kako se govorilo, bila zainteresovana. Cilj tog rada bio je da se obustavi NASA svemirski program, za koji je Rapaport rekao da odživeo svoju korisnost. Rapaport mi je dao primerak svog rada, u kome, bez ulaženja u detalje, uglavnom piše da NASA-program treba da bude odbačen.
LOŠ UTICAJ
NASA ima previše naučnika koji imaju loš uticaj na Ameriku jer su uvek spremni da u školama i na univerzitetima drže predavanja o tome kako funkcionišu rakete, od izrade do pogona. Rapaport je tvrdio kako će to proizvesti naraštaj odraslih ljudi koji će hteti da postanu naučnici za svemir, posle čega će samo da shvate da su "nepotrebni", budući da 2000. godine njihove usluge neće biti nikome potrebne.
Ponuda Kremlju
ČIM je NATO dobio Rapaportov izveštaj Rimskog kluba o profilisanju NASA, Komitet 300 je odmah zatražio akciju. Izaslanici Rimskog kluba u NATO zaduženi za hitnu akciju NASA bili su Harland Klivlend, Džozef Slejter, Klajborn K. Pel, Volter J. Levi, Džordž Mekgi, Vilijam Vots, Robert Štraus-Hjup (američki izaslanik pri NATO) i Donald Leš. Odbor za nauku i tehnologiju Severnoatlantske skupštine i Institut za istraživanje spoljne politike organizovali su sastanak. Nazvali su ga "Konferencija o transatlantskoj neravnoteži i saradnji" i održan je na raskošnom imanju engleske kraljice Elizabete u Duvilu, u Francuskoj.
Osnovna svrha i namera konferencije u Duvilu bila je da se zaustavi tehnološki i industrijski razvoj SAD. Konferencija je rezultirala dvema knjigama, od kojih se ovde spominje jedna, Bžežinskog, pod naslovom "Tehnotronska era". Drugu knjigu je napisao Aurelio Peci, predsedavajući Konferencije, pod naslovom "Put u ponor".
Peci se uveliko slaže sa Bžežinskim, ali je dodao da će u budućnosti nastati rasulo na svetu ne bude li tim svetom upravljala svetska vlada. U tom smislu Peci je insistirao da se Sovjetskom Savezu ponudi "spajanje sa NATO", po kojem bi Sovjetski Savez, u svetskoj vladi, bio jednakopravan partner Sjedinjenim Državama. Obe zemlje bi bile odgovorne za buduće "upravljanje krizama i globalno planiranje". Rimski klub je svoj prvi "ugovor o globalnom planiranju" poverio Institutu za tehnologiju Masačusets, jednoj od najvažnijih naučnih instituciji Komiteta 300. Za projekat su bili zaduženi Džej Forestor i Denis Medous.
O čemu je bilo reči u njihovom izveštaju? U osnovnim postavkama se nije razlikovao od onoga što su propovedali Maltus i Fon Hajek. Naime, što se tiče starog pitanja o tome da nema dovoljno prirodnih bogatstava, Forester-Medousov izveštaj je bio prava prevara. Ono što u izveštaju nije stajalo bila je činjenica da će čovekov dokazani inventivni genij najverovatnije pronaći način da se "prevlada" nestašica. Fuzijska energija, taj smrtni neprijatelj Komiteta 300, mogla bi da se primeni za stvaranje prirodnih bogatstava. Na primer, fuzijskom bakljom bi moglo da se iz jedne četvrtine milje običnog kamena dobije dovoljno aluminijuma za naše četvorogodišnje potrebe.
PECI je neumorno propovedao protiv države-nacije i o tome koliko je ona pogubna za napredak čovečanstva. Zagovarao je "kolektivnu odgovornost". Nacionalizam je kao čovekov rak bio tema na nekoliko njegovih važnih govora. Godine 1977, njegov bliski prijatelj Ervin Lazlo napisao je knjigu sličnog sadržaja, pod naslovom "Ciljevi čovečanstva", koja je postala ključno štivo Rimskog kluba. Ceo taj rad je jedan žučljiv napad na industrijski razvoj i na urbani razvitak. Svih tih godina Kisindžer je kao osoba za vezu bio u tesnom kontaktu s Moskvom, kao predstavnik Kraljevskog instituta za međunarodne odnose. Pisane radove o "globalnom oblikovanju" sveta redovno je razmenjivao sa svojim prijateljima u Kremlju.
Što se tiče zemalja trećeg sveta, jedan od članova Rimskog kluba, Harland Klivlend, pripremio je izveštaj koji je dostigao vrhunac cinizma. U to vreme Klivlend je bio američki predstavnik u NATO. Ukratko, zemlje trećeg sveta, po tom izveštaju, trebalo bi same da odluče koji će narodi ili delovi naroda da budu eliminisani. Kao što je Peci kasnije napisao (na temelju Klivlendovog izveštaja):
"Narušen sukobljenim politikama triju najvećih zemalja i blokova, delimično grubo sklepan, postojeći međunarodni ekonomski poredak vidno puca po rubovima... Mogućnost potrebe pribegavanja odabiru - odluci ko mora da opstane - uistinu je vrlo surova. Ali, ako događaji, nažalost, dovedu do takvog kritičnog stanja, pravo na odlučivanje ne može se prepustiti samo nekolicini država, jer bi time one dobile zlokobnu moć nad životom gladnih na svetu".
ISKUSTVO AFRIKE
POLITIKA Komiteta 300 o namernom izgladnjavanju afričkih naroda, do smrti, dokazana je i u podsaharskim državama. To je bio cinizam najgore vrste, jer je Komitet 300 već ovlastio sebe za donošenje odluka o životu i smrti, i Peci je to znao. To je pokazao u svojoj ranije izdatoj knjizi "Granice rasta". Odbacio je potpuno razvoj industrije i poljoprivrede i umesto toga izneo zahtev da ceo svet potpadne pod jedno koordinacijsko veće, i to pod Rimski klub i njegove institucije u NATO, tj. svetsku vladu.
Nastavak sledi
Krize po planu
RIMSKI klub je vrhovna zaverenička organizacija, brak između angloameričkih finansijera i starih evropskih porodica crnog plemstva, posebno tzv. londonskog, venecijanskog i đenovskog "plemstva". Ključ uspešne kontrole sveta su njihova sposobnost stvaranja divljih ekonomskih recesija i kriza, te upravljanja tim recesijama i krizama. Komitet 300 ima zadatak da podstakne socijalne nemire na svetskom nivou, posle kojih sledi recesija kao ublažavajuća priprema za nadolazeće ozbiljnije stanje. To mu je glavna metoda stvaranja masa širom sveta, koje će postati primaoci "pomoći" u budućnosti.
Čini se da Komitet veliki deo svojih važnih odluka, koje se tiču ljudskog roda, temelji na filozofiji poljskog aristokrate Feliksa Đeržinskog, koji je smatrao da je ljudski rod tek malo iznad goveđeg. Kao veoma blizak prijatelj britanskog tajnog agenta Sidnija Rajlija (Rajli je, zapravo, bio kontrolor tokom prvih godina boljševičke revolucije) često se poveravao Rajliju u pijanom stanju. Đeržinski je, naravno, bio zver koja je u pravljala aparatom "crvenog terora". Tokom jedne pijanke rekao je Rajliju:
- Čovek nema nikakvu važnost. Vidi šta se dešava kada ga izgladniš. Počne da jede svog mrtvog druga da bi preživeo. Čoveka zanima samo sopstveno preživljavanje. Samo to je važno. Sva ta Spinozina filozofija samo je jedno veliko đubre.
RIMSKI klub ima sopstvenu obaveštajnu agenciju, a koristi i Rokfelerov Interpol. S njom vrlo tesno sarađuje svaka američka obaveštajna služba, kao i KGB i Mosad. Jedina obaveštajna agencija koja je ostala izvan njenog domena bio je istočnonemački Štazi. Rimski klub ima i sopstvene, visoko organizovane, političke i ekonomske agencije. Upravo su one predsedniku Reganu naložile da zadrži usluge Pola Vokera, takođe važnog člana Komiteta 300. Voker je ostao na položaju predsednika Odbora Američke narodne banke, uprkos tome što je Regan, još dok je bio predsednički kandidat, čvrsto obećavao kako će ga otpustiti čim on, Regan, bude izabran za predsednika.
Rimski klub je, nakon što je odigrao ključnu ulogu u Kubanskoj nuklearnoj krizi, svoj program "upravljanja krizom" (preteču organizacije FEMA) pokušao da proda predsedniku Kenediju. Nekoliko naučnika Instituta "Tavistok" posetilo je predsednika Kenedija s namerom da mu objasne šta to znači, ali je Kenedi odbio njihov savet. Iste godine u kojoj je Kenedi ubijen Institut "Tavistok" je opet bio u Vašingtonu na razgovoru sa čelnicima NASA. Ovog puta razgovor je bio uspešan. NASA je "Tavistoku" dala ugovor o proceni uticaja njenog budućeg svemirskog programa na američko javno mnjenje.
UGOVOR je poveren Institutu za istraživanje Stenford i Korporaciji "Rand". Većina materijala koje su priipremili instituti "Tavistok", "Stenford" i "Rand" nikada nije ugledala svetlo dana i zapečaćeno je do današnjeg dana. Nekoliko senatora, članova odbora i pododbora za nadzor tog projekta, kojima sam se obratio kako bih dobio informacije, rekli su mu da nisu "nikada čuli za to", a nisu imali pojma ni o tome gde bih mogao da pronađem to što tražim. Toliku moć i ugled su imali kod Komiteta 300.
Godine 1966. moje kolege iz obaveštajne službe su mi savetovali da se obratim dr Anatolu Rapaportu, koji je napisao izveštaj za koji je Vlada, kako se govorilo, bila zainteresovana. Cilj tog rada bio je da se obustavi NASA svemirski program, za koji je Rapaport rekao da odživeo svoju korisnost. Rapaport mi je dao primerak svog rada, u kome, bez ulaženja u detalje, uglavnom piše da NASA-program treba da bude odbačen.
LOŠ UTICAJ
NASA ima previše naučnika koji imaju loš uticaj na Ameriku jer su uvek spremni da u školama i na univerzitetima drže predavanja o tome kako funkcionišu rakete, od izrade do pogona. Rapaport je tvrdio kako će to proizvesti naraštaj odraslih ljudi koji će hteti da postanu naučnici za svemir, posle čega će samo da shvate da su "nepotrebni", budući da 2000. godine njihove usluge neće biti nikome potrebne.
Ponuda Kremlju
ČIM je NATO dobio Rapaportov izveštaj Rimskog kluba o profilisanju NASA, Komitet 300 je odmah zatražio akciju. Izaslanici Rimskog kluba u NATO zaduženi za hitnu akciju NASA bili su Harland Klivlend, Džozef Slejter, Klajborn K. Pel, Volter J. Levi, Džordž Mekgi, Vilijam Vots, Robert Štraus-Hjup (američki izaslanik pri NATO) i Donald Leš. Odbor za nauku i tehnologiju Severnoatlantske skupštine i Institut za istraživanje spoljne politike organizovali su sastanak. Nazvali su ga "Konferencija o transatlantskoj neravnoteži i saradnji" i održan je na raskošnom imanju engleske kraljice Elizabete u Duvilu, u Francuskoj.
Osnovna svrha i namera konferencije u Duvilu bila je da se zaustavi tehnološki i industrijski razvoj SAD. Konferencija je rezultirala dvema knjigama, od kojih se ovde spominje jedna, Bžežinskog, pod naslovom "Tehnotronska era". Drugu knjigu je napisao Aurelio Peci, predsedavajući Konferencije, pod naslovom "Put u ponor".
Peci se uveliko slaže sa Bžežinskim, ali je dodao da će u budućnosti nastati rasulo na svetu ne bude li tim svetom upravljala svetska vlada. U tom smislu Peci je insistirao da se Sovjetskom Savezu ponudi "spajanje sa NATO", po kojem bi Sovjetski Savez, u svetskoj vladi, bio jednakopravan partner Sjedinjenim Državama. Obe zemlje bi bile odgovorne za buduće "upravljanje krizama i globalno planiranje". Rimski klub je svoj prvi "ugovor o globalnom planiranju" poverio Institutu za tehnologiju Masačusets, jednoj od najvažnijih naučnih instituciji Komiteta 300. Za projekat su bili zaduženi Džej Forestor i Denis Medous.
O čemu je bilo reči u njihovom izveštaju? U osnovnim postavkama se nije razlikovao od onoga što su propovedali Maltus i Fon Hajek. Naime, što se tiče starog pitanja o tome da nema dovoljno prirodnih bogatstava, Forester-Medousov izveštaj je bio prava prevara. Ono što u izveštaju nije stajalo bila je činjenica da će čovekov dokazani inventivni genij najverovatnije pronaći način da se "prevlada" nestašica. Fuzijska energija, taj smrtni neprijatelj Komiteta 300, mogla bi da se primeni za stvaranje prirodnih bogatstava. Na primer, fuzijskom bakljom bi moglo da se iz jedne četvrtine milje običnog kamena dobije dovoljno aluminijuma za naše četvorogodišnje potrebe.
PECI je neumorno propovedao protiv države-nacije i o tome koliko je ona pogubna za napredak čovečanstva. Zagovarao je "kolektivnu odgovornost". Nacionalizam je kao čovekov rak bio tema na nekoliko njegovih važnih govora. Godine 1977, njegov bliski prijatelj Ervin Lazlo napisao je knjigu sličnog sadržaja, pod naslovom "Ciljevi čovečanstva", koja je postala ključno štivo Rimskog kluba. Ceo taj rad je jedan žučljiv napad na industrijski razvoj i na urbani razvitak. Svih tih godina Kisindžer je kao osoba za vezu bio u tesnom kontaktu s Moskvom, kao predstavnik Kraljevskog instituta za međunarodne odnose. Pisane radove o "globalnom oblikovanju" sveta redovno je razmenjivao sa svojim prijateljima u Kremlju.
Što se tiče zemalja trećeg sveta, jedan od članova Rimskog kluba, Harland Klivlend, pripremio je izveštaj koji je dostigao vrhunac cinizma. U to vreme Klivlend je bio američki predstavnik u NATO. Ukratko, zemlje trećeg sveta, po tom izveštaju, trebalo bi same da odluče koji će narodi ili delovi naroda da budu eliminisani. Kao što je Peci kasnije napisao (na temelju Klivlendovog izveštaja):
"Narušen sukobljenim politikama triju najvećih zemalja i blokova, delimično grubo sklepan, postojeći međunarodni ekonomski poredak vidno puca po rubovima... Mogućnost potrebe pribegavanja odabiru - odluci ko mora da opstane - uistinu je vrlo surova. Ali, ako događaji, nažalost, dovedu do takvog kritičnog stanja, pravo na odlučivanje ne može se prepustiti samo nekolicini država, jer bi time one dobile zlokobnu moć nad životom gladnih na svetu".
ISKUSTVO AFRIKE
POLITIKA Komiteta 300 o namernom izgladnjavanju afričkih naroda, do smrti, dokazana je i u podsaharskim državama. To je bio cinizam najgore vrste, jer je Komitet 300 već ovlastio sebe za donošenje odluka o životu i smrti, i Peci je to znao. To je pokazao u svojoj ranije izdatoj knjizi "Granice rasta". Odbacio je potpuno razvoj industrije i poljoprivrede i umesto toga izneo zahtev da ceo svet potpadne pod jedno koordinacijsko veće, i to pod Rimski klub i njegove institucije u NATO, tj. svetsku vladu.
Nastavak sledi