Sta god da odlucis, dal da mu pridjes ili da sacekas jos malo, prvo se spremi na moguce odbijanje i kad to namestis u svojoj glavi i oprostis sebi sto te je odbio (a sto moze i da se ne desi), bice ti neuporedivo lakse i potpuno sama ces smisliti i sta, i kako ces da uradis. On ima potpuno pravo i da te prihvati i da te odbije. Ono sto je za pocetak najbitnije, je da prihvatis to njegovo pravo, i da ne optuzujes sebe zbog NJEGOVE odluke! Ti na nju NE MOZES da utices! Kad TO bude prestalo da ti smeta, (nemogucnost uticanja na njegovu odluku), bices opustenija i sinuce ti sta da uradis da bi bila sa njim.
Mi ne mozemo da uticemo na odluke drugih ljudi i zato je potpuno pogresno snositi odgovornost za njih, i optuzivati sebe zbog njih. Ti nisi kriva ako on nesto hoce ili nece. Isto tako, ako on drugima kaze za to - gubitak nije tvoj vec njegov jer nije prepoznao sta mu se nudi: da mu se nude iskrene emocije. A ako to ne prepozna, takav covek ti i nije potreban, hocu reci, to i nije neki gubitak, zar ne?
Dakle, prvo prihvati postojanje mogucnosti da odgovor bude negativan, a onda i cinjenicu da ti NISI KRIVA zbog toga. Pri tom se podseti da ONO STO JE MOGUCE NIJE I OBAVEZNO! A posle ce sve biti onako kako to treba da bude.
Puno srece i pisi sta je bilo!