Pisete li pisma?

ghost in the shell:
Da slazem se...Ljudi chesto zude za vechnoscu-a trenutak je ono shto jeste bitno i veliko! I energija trenutka,OVDE I SADA je ogromna,nezamisliva...i uvek pishem sve shto mi dodje iz glave-odmah,u tom sirovom obliku,a kasnije ako je potrebno za neshto drugo,preoblikujem...A inache chitao sam par dela koja se bave bash ljudima posvecenim pisanju, i bash me je pogodilo kakvi su to ljudi...(ustvari u pitanju je knjiga chiji se jedan deo bavi tim ali jako lepo)...I inache mi se svidja ta ideja,malo nepraktichna u ovo vreme-ziveti samo za ono shto volish po svaku cenu,pa uspeo ili propao...i na ivici sam da batalim sve i da pochnem i da zivim tako...Pozd josh jednom jako mi se svidja Tvoje razmishljanje :wink:


Koji je naziv knjige? Poz takodje :)
 
VolimSunce:
Koji je naziv knjige? Poz takodje :)
Ovako-da ne budem pogreshno protumachen-knjiga sam po sebi NEMA previshe veze o tome-pisanju,samo se jedan od glavnih likova-kroz sve 4 knjige tetralogije,bavi tj ZIVI SAMO ZA PISANJE SVOJE POEME! I jedan deo u prvoj knjizi,kad...Ma ne bih da preprichavam,ako nadjesh prochitaj OBAVEZNO!Hyperion,Den Simons
P.C.Ne volim puno i svuda da pominjem SF jer postoji puno ljudi koji ne poznaju dovoljno tu materiju, pa te u startu svrstaju u neku levu kategoriju,jer je SF,kao i do skoro Tolkin bio dechja knjizevnost...a ja mrzim ubedjivanja bez kraja i smisla,ako neko nece da razume...PRI TOM NE MISLIM NA TEBE :wink: Izvini shto zakomplikovah :oops: pozd
 
ghost in the shell:
Ovako-da ne budem pogreshno protumachen-knjiga sam po sebi NEMA previshe veze o tome-pisanju,samo se jedan od glavnih likova-kroz sve 4 knjige tetralogije,bavi tj ZIVI SAMO ZA PISANJE SVOJE POEME! I jedan deo u prvoj knjizi,kad...Ma ne bih da preprichavam,ako nadjesh prochitaj OBAVEZNO!Hyperion,Den Simons
P.C.Ne volim puno i svuda da pominjem SF jer postoji puno ljudi koji ne poznaju dovoljno tu materiju, pa te u startu svrstaju u neku levu kategoriju,jer je SF,kao i do skoro Tolkin bio dechja knjizevnost...a ja mrzim ubedjivanja bez kraja i smisla,ako neko nece da razume...PRI TOM NE MISLIM NA TEBE :wink: Izvini shto zakomplikovah :oops: pozd


Ma kakvi zakomplikovao, sta ti pada na pamet, samo sam zaboravila sta sam te ono priupitala.... :) Salim se! ;) Hvala na preporuci...
 
Jao, gde me podseti...Nisam bila ni tako mlada, ali sam bila nesrecno zaljubljena kao stoka. I napisala sam milion pisama, samo jedno poslala, pravo ljubavno...Sad bih ga otkupila, da vidim sta sam to pisala.
 
love4ever:
Jao, gde me podseti...Nisam bila ni tako mlada, ali sam bila nesrecno zaljubljena kao stoka. I napisala sam milion pisama, samo jedno poslala, pravo ljubavno...Sad bih ga otkupila, da vidim sta sam to pisala.
zanimljivo... Pa otkupi ga... SAVET: ako opet budes pisala kojim slucajem... NAPRAVI KOPIJU...
treba li da pretpostavim da ni tvoja prica nije imala sretan zavrsetak... :?: :?: :?:
 
Da, da sve prave su ljubavi tuzne, sto rece Balasevic. Mada ni on to u praksi ne pokazuje...A pismo sam pisala jer sam bila nezdravo zaljubljena. Znas, kad ne spavas, ne jedes, ne mislis, samo prezivljavas zajednicke trenutke i zivis za ponovni susret. I padas iz euforije u depresiju, 5 puta na dan. U takvim uslovima, nema izgleda da ljubavno pismo moze nesto da promeni. Ali sam ga napisala, i nisam mogla da ga procitam ponovo, samo sam ga onako u transu, odnela u postu, i poslala. I bilo me je strasno blam, mislila sam da je to smak sveta, ako me bude iskulirao, ili ako me bude ismejao. Desilo se ovo prvo, ni dan danas ne znam da li je primio to pismo. Ali se nadam da, ako ga je primio, da mu je sad drago, kad naleti na njega, posle toliko vremena. Meni bi bilo. A nisam nikad dobila nijedno pismo, onako pravo, ljubavno.
Mene zanima kako to izgleda kad se posalje pismo, ljubavno, pa ti stigne odgovor, u vidu isto tako ljubavnog pisma.
 
PIŠI MI

Da li još uvek, nekad,
kad pomisliš da stvarnost
u zaborav sve slutnje zavije,
živne u tebi iskra
kroz magičnu nestalnost
i obasja lutanja naša
i susret koji još čeka
tamo negde sred gužve
na uglu pored Slavije...

Da li još uvek snivaš
i snima bojiš sve dane
dok sivi dani teku,
razlivaju se i nose...
I da l' još u uglu usana
iste osmehe skrivaš
i isto, nehajno, rukom
otklanjaš pramenje kose...

Da li ti misli još nose
iste nijanse poleta
ili ih sad seče košava
k'o topli dah zimskim rezom...
Da li još uvek pričaš
plamenim krilima poneta...
Da l' još onako žurno
uveče koračaš Knezom...

Da li jos uvek pušiš?
Čitaš li iste knjige?
Da li još uvek voliš
da slušaš Baha i Lista...
Da li još uvek vešto
u sebi promaje gušiš,
da li još vedro grabiš
i ne haješ za brige...

Da li si još uvek ista?

Ti uvek imaš mesta
u meni i mojim danima
i zato ne pitaj čemu,
ne pitaj da li mi treba...
Kroz tvoje reči i šapate,
kroz susret koji ne presta,
sa tobom i ja šetam
pod svodom našeg neba...

Ne misli da l' i nad mene
poneki oblak se klanja...
Ne brini da l' će me možda
tvoja priča zaboleti...
Dok mi pišeš o svemu
uklanjaš sva rastojanja,
i zato, samo mi piši,
i ne pitaj da li ću voleti...

(Dragana Konstantinovic)
 

Back
Top