Vojnici
Vojnici, oni su nam bili idoli dok smo bili klinci. Igrali se rata po kraju pa oblačili skafandere i jakne čak i u maju. Noslili plastične puce, a pored nas vodili naše kuce i tako smo bili najveće baje ali sada se svako od nas kaje. Pričali smo o pravim ratovima i kako ćemo da budemo u vojsci na istim spratovima, da branimo nasu otadžbinu od najezde stranaca i kako cemo da se krijemo od padobranaca. Jurcali smo po kraju i pravili nerede, čak su i stanari zvali pandure da nas razrede. Kopali smo rovove pa smo od toga imali i žuljeve i velike bolove. Ali tako smo ustvari bežali od stvarnosti, pa smo čak išli i do krajnosti. Ali ipak posle dosta vremena pojavila su se prva ubistva čemerna. To je bio znak da će rat postati stvarnost, a naša igra realnost...Uskoro su se i začuli prvi pucnji iz pušaka i topova, od daleka pa čak i do Valjeva. Narednih dana je bilo sve jače i jače a nama je pritisak počeo da skače. Jednog jutra smo se svi okupili kod mene na gajbi i pričali o trenutnom državnom stanju, kada je zazvonio poštar na vrata i doneo nam dokaz da smo u velikom sranju!!! Tri bele koverte, adrese ispisane crnim slovima i u ćošku su bile neke slike sa topovima. Ja ga otvaram prvi a u stomaku k'o da mi se setaju crvi. Odjednom osetih za vodom veliku nuznost, kad ono u pismu pise: GOSPODINE, ODAZOVITE SE NA VOJNU DUZNOST.
Ref. Kao mali, vojnik zeleh da budem ja, ali to se desilo posle mnogo godina. Kroz gradove sad prolaze vojnici tuznih lica, medju njima smo i nas trojica. Plasimo se da slucajno ne izgubimo zivot, duvam u dlanove kao u vetrenjace Don Kihot. Srce nam ubrzano lupa i sada se setim skolskih klupa. Jedno je sigurno, da se bojimo, al' cemo da izdrzimo. (2X) Yo, Yo.
Dolazimo u kasarnu, autobusom nekim sjebanim, sa kapetanom, nekim cilcem zajebanim, razdvajaju me od njih i vode u razlicit vod. Mene strpali u artiljerce, obicne krelce, tu samo ocevi dovode svoje prvence, jer zele da od njih naprve dobre strelce. Obuke nije bilo, odmah su me postavili na desno krilo. Palo je vece, ali istog trena pucanj mitraljeza poce da me sece, dosli su do nas, nasli su nas. Sad se vredelo boriti i nije se imalo kud pobeci. To je bio prva pokolj i prva bitka, ovakva kao ova je uvek bila retka. Potukli smo ih, ali sa dosta zrtvi, u glavi su poceli da mi se javljaju glasovi onih mrtvi. Ali nikada necu zaboraviti one reci koje smo pred rastanak jedan drugom rekli, da cemo ostati drugovi vecni i onaj ko prezivi, njemu ce morati ceo svet da se divi.
Ref. Kao mali, vojnik zeleh da budem ja, ali to se desilo posle mnogo godina. Kroz gradove sad prolaze vojnici tuznih lica, medju njima smo i nas trojica. Plasimo se da slucajno ne izgubimo zivot, duvam u dlanove kao u vetrenjace Don Kihot. Srce nam ubrzano lupa i sada se setim skolskih klupa. Jedno je sigurno, da se bojimo, al' cemo da izdrzimo. (2X) Yo, Yo.
Posle prve bitke nismo znali sta nam je sa drugom, i svakako smo se suocavali sa tugom. Ja i Rabbit upali u padobrance, i nocu moramo da skacemo u klance, Dali nam neku knjigu praistorijsku, a nikakvu prakticnu obuku. Prosla su tri dana, ali me zaboli jos vise rana. Rabbit je sinoc otisao i nije se vratio, a Doc je jos pre nedelje nestao. Ostao sam sam, bez ikoga. Morao sam da prezivim i da bih mogao njima da se divim. Dolazi vece, ulazim u avion, padobran na ledja, pa blizu vrata, i odjednom poce da mi se prividja moj tata. Poceh da pricam gluposti, i ostavise me u avionu zbog ludosti.
BUUUUUUUUUUMMMMMM (explozija)
Sve je belo, iz beline izlaze dva coveka. Pustih suzu jer videh da su to moja dva ortaka. Kao sto smo i rekli, mi smo se ponovo sreli, na nekom mestu gde su oko nas oblaci beli....
Ref. Kao mali, vojnik zeleh da budem ja, ali to se desilo posle mnogo godina. Kroz gradove sad prolaze vojnici tuznih lica, medju njima smo i nas trojica. Plasimo se da slucajno ne izgubimo zivot, duvam u dlanove kao u vetrenjace Don Kihot. Srce nam ubrzano lupa i sada se setim skolskih klupa. Jedno je sigurno, da se bojimo, al' cemo da izdrzimo. (2X) Yo, Yo.
Evo ovu sada smislih. Gledao neki film o ratu, i o neka tri druga. Extra film. Nesto u Vijetnamu.
Komentari. Kako vam se cini?