Kao da smo se već navikli da je sve oko nas lažno, isfolirano, napumpano, iskrivljeno...
Da ...svi smo mi nekada bili povređjeni...ali i sami povredjivali ...često ni ne znajući šta je razlog naše okrutnosti prema njemu koji to ničim nije zaslužio...Sujeta je čudo...
I onda PAF....Direkt prizemljenje
Pojavi se neki drugi ON, sa najlepšim osmehom, i najdubljim pogledom ...i sa.....ma sa svim što treba da ima Mr perfect...Ali ima i jednu manu...bolesno je normalan... i dobar...i svojom emotivnom, psihičkom zrelošću garantuje odsustvo skandala, suza, frke, panike, igranja igara ...ali isto tako obećava stabilnu mirnu luku...
I šta onda...pa naravno...okrećemo se i ...bežimo koliko nas noge nose...
A podrazumeva se, u intermezzu proklinjemo sudbinu okrutnu što se na nas obrušila...
I ...TRAS...odgovor sudbine...opet neki ON... i opet nam je srce zaigralo ...ma loodilo... kao nikad do tad...I pogled ...i osmeh i...sve...Ali.. on je gradska faca...nabedjen lik...reputacija, avioni, kamioni... na kilometar sve miriše (smrdi) na frku u najavi... i patnju...i igre (koje nisu yamb i preferans) i skandale...Ali šta je tu je... tešimo se da to tako ustvari treba...
Se la vie...
I opet slomljeno srce...i ponovo super lepak radi radnju...
...
Rane zacele... tuga ispari... i opet smo ko novi...skoro...
...do prvog sledećeg udarca sudbine...
Da... to je tako..."ne pravi od tuge nauku"...panonski mornar lepo reče...
Jeste...ali da li zaista mora tako da bude...?
Da ...svi smo mi nekada bili povređjeni...ali i sami povredjivali ...često ni ne znajući šta je razlog naše okrutnosti prema njemu koji to ničim nije zaslužio...Sujeta je čudo...
I onda PAF....Direkt prizemljenje
Pojavi se neki drugi ON, sa najlepšim osmehom, i najdubljim pogledom ...i sa.....ma sa svim što treba da ima Mr perfect...Ali ima i jednu manu...bolesno je normalan... i dobar...i svojom emotivnom, psihičkom zrelošću garantuje odsustvo skandala, suza, frke, panike, igranja igara ...ali isto tako obećava stabilnu mirnu luku...
I šta onda...pa naravno...okrećemo se i ...bežimo koliko nas noge nose...
A podrazumeva se, u intermezzu proklinjemo sudbinu okrutnu što se na nas obrušila...
I ...TRAS...odgovor sudbine...opet neki ON... i opet nam je srce zaigralo ...ma loodilo... kao nikad do tad...I pogled ...i osmeh i...sve...Ali.. on je gradska faca...nabedjen lik...reputacija, avioni, kamioni... na kilometar sve miriše (smrdi) na frku u najavi... i patnju...i igre (koje nisu yamb i preferans) i skandale...Ali šta je tu je... tešimo se da to tako ustvari treba...
Se la vie...
I opet slomljeno srce...i ponovo super lepak radi radnju...
...
Rane zacele... tuga ispari... i opet smo ko novi...skoro...
...do prvog sledećeg udarca sudbine...
Da... to je tako..."ne pravi od tuge nauku"...panonski mornar lepo reče...
Jeste...ali da li zaista mora tako da bude...?