Mit o Potopu

Šakal

Elita
Poruka
17.385
Mit o Potopu

Više od polovine kreacionističkih sajtova i knjiga sadrži, između ostalih, i argumente koji pokušavaju da dokažu da se Nojev Potop zaista desio onako kako je to opisano u Bibliji. Verovanje u doslovnu istinitost Biblije je glavni razlog za ovo, ali postoje i drugi razlozi: kreacionisti misle da mogu Nojev Potop da iskoriste kao objašnjenje za postojanje fosila, uglja, nafte, i drugih slicnih stvari, kao i da objasne šta se desilo sa izumrlim vrstama (potop ih je naglo zakopao pod naslagama mulja).
Mada su argumenti iz ove oblasti kreacionizma većinom toliko smešni da jedva zavređuju ikakvu pažnju, oni se toliko često pojavljuju u kreacionističkoj literaturi da ih moramo ovde obraditi zbog potpunosti (i radi demonstracije u šta su ljudi sve u stanju da poveruju kada ne proveravaju svoje izvore informacija).
 
Sama barka



Nojeva barka je, po Bibliji, bila dugačka oko 140m, i napravljena u potpunosti od drveta, u periodu ranog Bronzanog doba, sa primitivnim alatkama. Drvo nije dobar materijal za pravljenje velikih brodova, pošto ne postoji mogućnost dobre izolacije. Najduži drveni brod ikada napravljen, bio je dugačak 115m. Održavan je na okupu pomoću devedeset čeličnih obruča i zahtevao je da posada od deset ljudi danonoćno ispumpava vodu koja je curela u brod. Ovo je bio brod, da se podsetimo, napravljen najboljom tehnologijom koju su ljudi ikada posedovali, i nakon hiljada godina iskustva u brodogradnji.
More je moralo da bude veoma mirno, pošto bi bilo kakva žešća bura i praznu barku polomila na komade. Ako je bila opterećena životinjama teškim više stotina tona ukupno, čak i mala bura koju bi ribarski čamac mogao da preživi bez problema, raznela bi barku na komade.
 
Sakupljanje životinja


Skupljanje životinja je takođe veoma zanimljiva ideja. Australijski lenjivci i koale, recimo, putuju veoma sporo i zahtevaju specifičnu hranu (koale jedu samo eukaliptusovo lišće). Bili bi potrebni vekovi da one dođu od Australije do Izraela. Kako su ponele svaka svoju specifičnu hranu? Kako su organizmi prilagođeni različitim klimama uspeli da prežive ovo putovanje? Kako su ostrvske vrste uspele da preplivaju mora i da dođu do barke? Mnoge pećinske vrste ne mogu da opstanu bez nivoa vlažnosti i tame, koja postoji samo u tropskim pećinama; kako su one stigle do barke?
Neki kreacionisti kažu da su sve životinje nekada ranije živele u Nojevoj blizini, i da su sve razlike nastale kasnije. Vrlo zanimljiva tvrdnja, pošto bi nastanak takvih razlika zahtevao evoluciju ogromnom brzinom u zadnje dve hiljade godina. Takođe, kako to da te vrste nisu ostavile nikakvog traga u Izraelu? Postoji nekoliko hiljada vrsta životinja koje žive samo u Australiji, ili samo na određenim ostrvima, ili samo u Americi. Na tim kontinentima nalazimo i fosile njihovih predaka. Zašto ni traga takvih fosila nema nigde u Evropi, Aziji ili Africi? Kako to da, recimo, nema tragova kengurima i njihovim precima nigde osim u Australiji...?

Takođe, u ekosistemu postoje pozicije koje drži po jedna vrsta. Mešanje vrsta iz različitih ekosistema vodi u katastrofu, pošto će jedna vrsta potisnuti drugu ili čak oboriti ceo ekosistem. Ovo je danas veliki problem, pošto avioni i brodovi prenose živa bića sa jednog kontinenta na drugi, gde upadnu u ekosistem i ponekad ga potpuno unište. Sve vrste (čak i redukovane na način opisan u sledećem pasusu) nikada ne bi mogle da opstanu živeći na istom području.
 
Smeštanje životinja na brod,i njhovo održavanje...



I kreacionisti priznaju da je barka suviše mala da bi u nju stale sve životinjske vrste. Zbog toga su izmislili čitav sistem “tipova” (kinds) umesto “vrsta” (species). Po ovom predlogu, na barci su bili samo predstavnici osnovnih tipova životinja, koje su posle potopa postale različite i pretvorile se u raznoliki svet koga danas vidimo. Recimo, na barci je bila samo jedna pra-mačka, od koje su onda nastale današnje mačke, tigrovi, jaguari, lavovi...
Ovaj argument potiče iz kreacionističkog nepoznavanja fiziologije i biohemije. Mada neke životinje spolja izgledaju slično, njihove unutrašnje razlike mogu biti ogromne. Razlike između jaguara i tigrova su, recimo, tolike da bi bila potrebna rapidna i veoma korenita evolucija da bi razdvojila ove vrste u roku od samo nekoliko vekova. Zanimljivo je primetiti da ako upotrebimo samu Bibliju kao merilo, možemo da datiramo neke događaje u Egiptu i Vavilonu na više od dve hiljade godina p.n.e., samo par vekova nakon potopa. Egipćanski i Vavilonski spisi pominju, recimo, mačke i lavove kao odvojene vrste, kao i konje, kamile i magarce, pse i vukove... Prema tome, ova diferencijacija između vrsta je morala da se odigra u roku od samo dva ili tri veka, počevši od samo jednog para (znači od nultog nivoa genetske raznovrsnosti)!

No, uzmimo – šale radi – da su kreacionisti ovde u pravu. Čak i ako smanjimo broj vrsta na apsolutni minimum, to i dalje ostavlja preko petnaest hiljada životinjskih “tipova”. Dalja smanjenja podrazumevaju da se “istima” smatraju životinje među kojima su fiziološke i biohemijske razlike veće od razlike između šimpanze i čoveka. Pošto je, po kreacionistima, nemoguća veza između šimpanza i ljudi, onda takve veze moraju biti nemoguće i između drugih životinja.

Ovih petnaest hiljada tipova važi ako računamo vrste koje danas postoje. Po Bibliji, Bog je zapovedio Noju da uzme parove svih životinja koje po Zemlji hodaju. Ako je verovati kreacionistima, dinosaurusi i ostale vrste su postojale istovremeno sa ljudima, i tek ih je Potop uništio. Prema tome, Noje je na svoju barku morao da ugura i parove svih dinosaurusa i svih ostalih izumrlih vrsta koje danas poznajemo iz fosila. Ovo povećava broj vrsta na barci na par stotina hiljada. Budimo ovde ljubazni prema kreacionistima, zažmurimo, i zadržimo se samo na onih petnaest hiljada koje su morale da budu da bi danas postojale sve vrste za koje znamo. I toliki broj je prevelik da bi se ugurao na barku.

Veliki deo životinja zahteva svežu hranu. Recimo, mnoge zmije jedu samo živ plen. Mnogi insekti biljožderi ne jedu biljke direktno, već isisavaju sok iz njih, za šta biljka mora biti i dalje živa. Kako je Noje održavao zalihe sveže hrane i odakle je nalazio živ plen za sve životinje koje su ga zahtevale. Ventilacija bi takođe bila ogroman problem sa tolikim brojem životinja, a osmoro ljudi ne bi moglo da pomisli ni o opskrbljivanju hranom i vodom jedne dvadesetine ukupnog broja životinja, a kamoli kada dođe do potrebe potrebe za, recimo, izbacivanjem desetina tona otpada koje bi one proizvodile svakodnevno.
 
Posledice Potopa


Globalni potop bi morao da ostavi ogromne i vidljive tragove. Takvih tragova, međutim, nigde nema.
Različite stare planine pokazuju različite nivoe erozije. Ako su te planine stvorene istovremeno, i ako su erodovane globalnom poplavom, zašto nisu sve iste?

Kako to da postoji polarni led? Ako bi more prekrilo celu Zemlju, led sa polova bi se izlomio, otplivao na površinu i tamo se brzo rastopio. U klimi kakva je postojala u zadnje tri hiljade godina ni blizu dovoljno leda ne bi moglo da se skupi na polovima za ovako kratak period (pogotovo ne na Južnom polu, gde sav led mora da padne u obliku kiše i snega).

Novi sneg se skuplja svake godine na Grenlandu, onda se delimično topi preko leta, i zatim ponovo zamrzava tokom zime, stvarajući slojevit led, svake godine dodajući po jedan sloj. Izbrojano je preko 40.000 ovih slojeva. Čak i ako zaboravimo na trenutak da je ovo mnogo veća starost od ukupne starosti Zemlje po nekim kreacionistima, kako je ovaj led preživeo potop?

Kako to da su biljke preživele potop? Najveći deo kopnenih biljaka na svetu bi uginuo posle samo par meseci pod vodom, uključujući i njihovo seme. Biljke i seme koje bi preživelo, bili bi zakopani ispod mnogo desetina metara, ili čak kilometara sedimenta, što bi ih uništilo. Mnoge biljke zavise od semenki koje rastu tek posle vatre, ili tek nakon što prođu kroz creva životinja; oba ova događaja ne bi postojala posle Potopa.

Noje nije mogao da ponese seme sa sobom, pošto mnoge biljke ne proizvode seme, a i veliki deo semena ne može da preživi godinu dana. Takođe, mnoge biljke rastu samo na određenim ostrvima ili delovima kontinenata. Noje nije mogao da obiđe svet i zasadi svaku semenku tamo gde treba.

Kako su sve ribe preživele? Nekim ribama je potrebna hladna voda, nekima topla, nekima slana, nekima slatka... U situaciji kada su sve vode sveta izmešane, mnoge vrste riba koje danas postoje bi bile uništene.

Kako su korali preživeli? U Potopu, korali i mnogi drugi organizmi koji opstaju samo u plitkoj vodi našli bi se na dubini koju ne bi mogli da prežive.
 
Kako su bolesti preživele?

Mnogi mikroorganizmi koji izazivaju bolesti mogu da postoje samo u živim ljudima i nigde drugde. Mnoge druge bolesti mogu da prežive samo u ljudima i komarcima. Čak i one bolesti koje mogu da opstanu u mrtvim telima ne bi preživele, pošto posle godinu dana od tih tela ništa ne bi ostalo. Noje i njegova porodica su, dakle, morali da nose u sebi mikroorganizme tifusa, malih i velikih boginja, polia, gonoreje, sifilisa, side... A par komaraca koje je Noje poveo sa sobom su morali da nose u sebi sve ljudske parazite (malarija, nilski virus, spavajuća bolest...), mnoge od kojih nekim čudom danas nalazimo samo na izolovanim mestima na svetu.

Kako su preživele vrste koje kratko žive? Voćne mušice, recimo, žive samo dva dana, a da bi se nove rodile, potrebna je bara plitke, slatke vode. Vilini konjici bi zahtevali ne samo baru sa tihom slatkom vodom, već i velike organizme u toj bari koje bi njihove larve mogle da love.

Kako su preživeli mesožderi? Mesožderi su morali da gladuju nekoliko godina dok se biljožderi ne bi dovoljno namnožili.

Kako je bilo šta preživelo? Ekolozi koji se danas bore da očuvaju nestajuće vrste su ustanovili da retko koja vrsta koja bude svedena na manje od 20 jedinki može da preživi čak i kada veliki broj ljudi ulaže ogromnu energiju u njihovo očuvanje.

Kako su se životinje vratile do svojih staništa? Recimo, šume sekvoje imaju specifične parazite koji žive pod njihovom korom. Kako su ti paraziti stigli do Severne Amerike? Kako su se očuvale fini mehanizmi koji postoje u ekosistemima?

Kako je ljudska populacija tako brzo obnovljenja? Sama Biblija pominje gradnju Vavilonske kule nekih 150 godina nakon Potopa, i grad oko Kule. Ali, odakle su došli ljudi koji su naselili Ameriku, izgradili Piramide, stare grobnice po Kini, dolini Inda...?

Kako to da postoje zapisi u Indiji i Kini koji datiraju u doba Potopa? Kinezi i Indijci nisu primetili da se odjednom nalaze ispod nekoliko kilometara vode?
 
Geološki zapis

Neki kreacionisti tvrde da su fosili nastali u toku Potopa. Kako to da su fosili tako dobro sortirani? Kako to da, recimo, nigde ne nalazimo dinosaurusa u istom sloju kao i ostatke bilo kog razvijenog sisara? Kako to da se neke vrste, recimo školjke, nalaze u svim slojevima, dok se druge vrste iako iste veličine i generalnog oblika tela, na primer trilobiti, nalaze samo u određenim slojevima. Zašto ovaj redosled naizgled prati evolucioni razvoj? Zašto je čak i fosilni polen sortiran tako da se polen primitivnijih biljaka nalazi u nižim, a polen modernih biljaka u višim slojevima?

Ukopani duboko u Zemlji, nalaze se tragovi događaja koji su se morali odigrati na površini, ali u više slojeva. Recimo, tragovi dinosaurusa na sloju iznad slojeva uglja. Ili fosili trilobita ispod fosila pustinjskih dina, koji su opet ispod fosila riba, koji su opet ispod fosila dinosaurusa. Kada na osnovu takvih tragova rekonstruišemo istoriju Zemlje, klimu, nivo vode, temperaturu, položaj mora, pustinja i okeana... i to uradimo na osnovu više stotina ili hiljada takvih nalaza širom sveta, oni se svi uklapaju jedni sa drugima. Kako je to moguće?

Kako su formirane doline i planine? Vrh Everesta se sastoji od morskog krečnjaka, sve sa fosilima sa morskog dna. Kako je krečnjak uspeo tako brzo da se formira, i kako je Everest mogao da iskoči od morskog dna do devet kilometara visine u roku od četiri hiljade godina?

Kako je granit erodovao? Ogromne formacije koje se sastoje od erodovanog granita su prisutne na mnogim mestima na svetu. Brzina erozije granita je veoma mala, i nije bilo vremena da se to desi u samo nekoliko hiljada godina.

Kako su nastale slojevite šume? Na više mesta u svetu postoje čitave fosilne šume, jedna iznad druge. Na jednom takvom mestu, u zalivu Fundi, postoji slojevita šuma debela skoro tri kilometra. Svaki sloj se sastoji od odraslih stabala, sa korenjem i granama, i fosilima potpuno razvijenog zemljišta, i čak tragovima šumskih vatri. Sa stanovišta moderne geologije, ovakve šume su nastale kroz niz vulkanskih erupcija. Šuma bi izrasla, postojala neko vreme, onda bi bila prekrivena pepelom i lavom. Zemljište bi se polako obnovilo preko nekoliko hiljada godina, i nova šuma bi izrasla. Ali kako ovo objasniti sa stanovišta kreacionizma? Po kreacionistima, Zemlja nije dovoljno stara da bi čak i deset takvih slojeva moglo da nastane...

Otkud kreda? Vode Potopa nisu mogle da deponuju čestice krede, koja sedimentira brzinom od 0,0000154 milimetra u sekundi. Potop dug godinu dana bi mogao da sedimentira oko pola metra krede; postoje naslage debele kilometrima. Ako je Zemlja mlada, kada su svi životinje čiji su skeleti postali kreda uspele da se rode, odrastu i umru?

Gde su bile sve te životinje pre Potopa? Samo Karu formacija u Africi sadrži ostatke preko osam stotina milijardi kičmenjaka . Ukupni brojevi svih životinja koje su ostavile tragove u fosilnom zapisu, astronomski je veliki. Ako su fosili nastali onako kako nauka smatra, tokom stotina miliona godina, sa ovim nema problema. Ako su kreacionisti u pravu i ako je život stvoren nedavno, nije bilo dovoljno vremena da se sve te životinje rode, odrastu, umru, i ostave svoje kosti za fosilizaciju.

Ovo su, da ponovimo, samo neki od problema sa idejom Potopa.
 
Ti upravo koristis neke cinjenice koje koriste kreacionisti da bi dokazali Potop, kao dokaze protiv Potopa? Tibetanski plato, nekoliko kilometara debeo sedimentni sloj na visini od 5.000 metara nije mogao nastati laganim evolucionim talozenjem sedimenata, jer bi ta debljina onda postojala svuda u svetu, Karu supergrupa je dokaz da je "nesto" taj ogroman broj kicmenjaka (800 milijardi) natalozilo na jednom mestu, jer toliki na tako malom prostoru nisu mogli istovremeno ziveti; Kumberland pecina u Merilendu, koja sadrzi fosilizovane ostatke nekoliko desetina vrsta sisara koje su sad prilagodjene razlicitim klimama i stanistima, od arktickih regiona do tropskih zona; itd.
 
Mislim da puno čitaš ''Treće Oko''...šala mala...naravno...
Nije ti loš tekst...kako god ličio na fantastiku...sve je moguće...sva vrata ostaju otvorena sem...''Mitskog biblijskog Potopa''...
 
Priča o sveopštem potopu univerzalna je, i pojavljuje se u predanjima mnogih naroda Srednjeg istoka - u sumerskoj, vavilonskoj, asirskoj, literaturi i kulturi, čak i u najstarijem spevu čovečanstva - Epu o Gilgamešu. Ateistima, koji Stari zavet, i Bibliju u celini posmatraju samo kao literaturu, ova činjenica služi kao dokaz da je pleme Avramovo samo preuzelo i nasledilo mitove od naroda sa kojima su istovremeno živeli između dva kraka tekozvanog polumeseca, od Eufrata do Nila.
Drugima, koji u Bibliji vide mnogo više od najlepše literature među drevnim književnim delima, upravo ova činjenica, priča o potopu u različitim kulturama, je argument za sasvim suprotnu tvrdnju, a to je - da isto predanje u raznim narodima definitivno svedoči da ih je zaista pogodila zajednička kataklizmična nesreća.
 
Krajem prošlog veka, šokantno otkriće engleskog arheologa Lajonarda Vulia, pronalazača Ura Haldejskog, obradovalo je i potkrepilo tvrdnje vernika da je priča iz Starog zaveta o Nojevom potopu tačna, odnosno da predstavlja istorijsku činjenicu.
Naime, iskopavajući grobnice sumerskih kraljeva s početka trećeg milenijuma pre Hrista, na dubini od 14 metara ispod zemlje, Lajonard Vuli je otkrio naslagu rečnog mulja debelu tri metra. Genijalni arheolog nastavio je da kopa sve dublje, da bi, ispod svih naslaga, otkrio tragove ljudskog naselja koje je pripadalo sasvim drugoj kulturi. Raspored slojeva u zemljinoj utrobi protumačio je na sledeći način: Neka davna poplava užasnih razmera uništila je naseobinu nama nepoznate kulture, a kad se voda najzad povukla, Mesopotamiju su naselili Sumeri, tvorci najstarije poznate civilizacije na kugli zemaljskoj.
Potom su naučnici izračunali: da bi se nagomilalo tri metara mulja, voda je morala na tom mestu stajati veoma dugo, i to na visini od najmanje osam metara. To, drugim rečima znači, da bi pri takvom nivou vode bila potopljena cela Mesopotamija.
Pitanje je: da li potapanje Mesopotamije znači kataklizmu lokalnog karaktera, ili, se taj prostor za ondašnje stanovništvo može vrednovati kao ceo svet?
Odgovor na ovo pitanje određuje odnos prema predanju o velikom potopu.
 
Da dodam još ovo, u ove rane jutarnje sate:
" Pokaja se Gospod što je stvorio čoveka na zemlji, i bi mu žao u srcu.
I reče Gospod: Hoću da istrebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od čoveka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio."
Da...volela bih da verujem...da predanje o neko davnoj, prastaroj katastrofi, usečeno u sećanje i pamćenje niza pokoljenja svedoči kroz priču Starog zaveta o čudesnoj istini među svim ostalim čudesno lepim i bukvalno čudesnim prčama..
Jedan bajkolik pogled u rano jutro koje sneži..
 
angel 021:
Krajem prošlog veka, šokantno otkriće engleskog arheologa Lajonarda Vulia, pronalazača Ura Haldejskog, obradovalo je i potkrepilo tvrdnje vernika da je priča iz Starog zaveta o Nojevom potopu tačna, odnosno da predstavlja istorijsku činjenicu.
Naime, iskopavajući grobnice sumerskih kraljeva s početka trećeg milenijuma pre Hrista, na dubini od 14 metara ispod zemlje, Lajonard Vuli je otkrio naslagu rečnog mulja debelu tri metra. Genijalni arheolog nastavio je da kopa sve dublje, da bi, ispod svih naslaga, otkrio tragove ljudskog naselja koje je pripadalo sasvim drugoj kulturi. Raspored slojeva u zemljinoj utrobi protumačio je na sledeći način: Neka davna poplava užasnih razmera uništila je naseobinu nama nepoznate kulture, a kad se voda najzad povukla, Mesopotamiju su naselili Sumeri, tvorci najstarije poznate civilizacije na kugli zemaljskoj.
Potom su naučnici izračunali: da bi se nagomilalo tri metara mulja, voda je morala na tom mestu stajati veoma dugo, i to na visini od najmanje osam metara. To, drugim rečima znači, da bi pri takvom nivou vode bila potopljena cela Mesopotamija.
Pitanje je: da li potapanje Mesopotamije znači kataklizmu lokalnog karaktera, ili, se taj prostor za ondašnje stanovništvo može vrednovati kao ceo svet?
Odgovor na ovo pitanje određuje odnos prema predanju o velikom potopu.

mnogo dugo... mislish 40 dana???
 
sam potop nije nista neobicno, to se desavalo nekoliko puta kroz istoriju, a predpoststavka je da se desio jedan veliki - onaj o kom prica noje. on je verovatno bio uzrokovan udarom meteora u okean (Atlantik najverovatnije), i izazvao talas koji je potopio tadasnji poznat svet.
jos jedna mogucnost je mogucnost zemljotresa i cunamija, ali se ona uzima kao manje verovatna.

price o vanzemaljicima, nojevim barkama, i slicnim budalastinama su u rangu prica o zlatnim zabama i dobrim vilama...
 
Obersturmfuehrer:
sam potop nije nista neobicno, to se desavalo nekoliko puta kroz istoriju, a predpoststavka je da se desio jedan veliki - onaj o kom prica noje. on je verovatno bio uzrokovan udarom meteora u okean (Atlantik najverovatnije), i izazvao talas koji je potopio tadasnji poznat svet.
jos jedna mogucnost je mogucnost zemljotresa i cunamija, ali se ona uzima kao manje verovatna.

price o vanzemaljicima, nojevim barkama, i slicnim budalastinama su u rangu prica o zlatnim zabama i dobrim vilama...
Ima i varijanta da je voda došla iz atmosfere i da je padala kao kiša. Samo je pitanje odakle tolika količina vode u atmosferi.
 
tacno tako - otkud ta voda...
zato je ta teorija i napustena i najverovatnija je ona sa meteorom - ne samo zbog Nojea i price o njemu vec i o mitovima drugih naroda koji spominju potop u slicno vreme....
 
Hm...pre 74.000god. je eksplodirao supervulkan...vrlo moguće da je izazvao cunami velike jačine koji je prouzrokovao neki potop...mada...tih ''potopa'' je kroz istoriju bilo mnogo...priroda je neumoljiva...
 
Кад већ знаш за тај, мислим да је био још један у Колораду пре 8 хиљада година? или око тог времена, и Немци су прорачунали да ће се опет пробудити у овом веку.
 
Јесте интересантно, хвала на линку, али сам, на немачки начин описано разумео више и катастрофалније последице, које би погодиле цео свет. Ради се о истом чудовишту.
 
Hm...pisaću opširnije o tome...
Ako dođe do erupcije tog supervulkana (a mora doći kad tad) posledice po sav živi svet na planeti će biti ne sagledive...kao najgori a ujedno i najverovatniji scenario je nastanak novog ledenog doba...samo...problem je u tome što ja mislim da ćemo i bez toga za koju godinu...dvadesetak maksimalno...utrčati u novo ledeno doba...
Btw. za koji dan ću tamo postaviti temu...katastrofe...pa će biti malo detaljnije...
 
angel 021:
Priča o sveopštem potopu univerzalna je, i pojavljuje se u predanjima mnogih naroda Srednjeg istoka - u sumerskoj, vavilonskoj, asirskoj, literaturi i kulturi, čak i u najstarijem spevu čovečanstva - Epu o Gilgamešu. Ateistima, koji Stari zavet, i Bibliju u celini posmatraju samo kao literaturu, ova činjenica služi kao dokaz da je pleme Avramovo samo preuzelo i nasledilo mitove od naroda sa kojima su istovremeno živeli između dva kraka tekozvanog polumeseca, od Eufrata do Nila.
Drugima, koji u Bibliji vide mnogo više od najlepše literature među drevnim književnim delima, upravo ova činjenica, priča o potopu u različitim kulturama, je argument za sasvim suprotnu tvrdnju, a to je - da isto predanje u raznim narodima definitivno svedoči da ih je zaista pogodila zajednička kataklizmična nesreća.

Da, upravo je rasprostranjenost prica o globalnom potopu po svim krajevima sveta i zapanjujuca slicnost nekih detalja, na neki nacin dokaz da se taklo nesto zaista desilo u ne preterano davno vreme.
 

Back
Top