Zaljubio sam se u cerku i pridobio njene simpatije (maloletna je bila - nisam nista ni pokusavao ni ocekivao ali sam imao nadu).
Kasnije sam bio sa majkom (razvedena) duze vreme, da bih bio blize cerci, i ne samo zbog toga...
Ostavila me je (majka, naravno) zbog drugog... zbog para...
Preboleo sam sve to!!!
Samo bih hteo prijateljski odnos sa cerkom i donekle ga imam, ali nju je sramota. Da li je u pravu sto se stidi?
Na kraju, okolina i ne mora da zna sve ove nase detalje, zar ne?
Prosvetlite me! Znaci, zelim samo prijateljstvo!!!
Sta vi mislite o svemu? Hvala!
Znam da na forumima ima raznih ljudi, ali ne budite povodljivi, hteo bih da cujem licno Vase misljenje, a ne misljenje mase.
Iskreno hvala!
P.S. Razlika u godinama postoji. Ne bih o tome, svi smo sada punoletni.