Alkoholizam-kako sacuvati decu od tog zla?

ringispil

Početnik
Poruka
7
Kako sacuvati decu od tog zla?
-U neposrednoj blizini beogradskih osnovnih ili srednjih škola postoji sijaset trafika, podruma pića, raznih radnji gde bilo ko (imao on pet ili pedeset godina) može da kupi sve i svašta. Između ostalog i alkohol. Naša država, iako deklarativno smatra da je konzumacija alkohola veoma štetna po omladinu, ubira poreze od akciza na alkohol i cigarete.

-Od svakog litra piva država dobije devet dinara, od vina 53,83 dinara, a od viskija 136,55 dinara. Svetska zdravstvena organizacija smatra da je alkoholizam bolest zavisnosti, isto kao i narkomanija. Da li onda, po logici stvari, nije previše štetno da droga bude dostupna u blizini škola?



-Točenje i prodaja alkohola zakonom su zabranjeni u blizini stadiona, za vreme utakmice i tri sata pre i posle sportskog događaja. Zakon koji zabranjuje točenje i prodaju alkohola u blizini škola, međutim, ne postoji.


-Svetska zdravstvena organizacja je 2006. godine objavila rezlutate studije prema kojoj mladi u Srbiji piju najveće količine alkohola u Evropi - čak dva puta više nego u zemlji koja je bila na drugom mestu tog tužnog spiska.

-Zašto nasi ljudi „truju” svoju decu? Zašto nasa deca piju vise od ostale dece u Evropi? Jednom sam videla gde otac daje pivo svom malom detetu dve godine starom.

Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, deca od 11 do 13 godina u Srbiji piju dvostruko više od svojih vršnjaka u Evropi. U Srbiji je alkohol ipak dostupan svima, uključujući i decu. Tolerantan stav okruženja, reklame, niske cene i običaji koji su često vezani za upotrebu alkohola samo su neki od uzroka velikog broja mladih koji piju. Presudni uticaj imaju porodica i vršnjaci. „Počinju sa upotrebom alkohola iz radoznalosti, u porodici, imitirajući roditelje, imitirajući osobe iz socijalnog okruženja. Zatim kada su srećni, kada su tužni, kada žele da smanje stres. Preko 70 % mladih koji konzumiraju alkohol zapravo potiču iz porodica koje su imale jednog ili oba alkoholičara, nekad ili sad”, kaže Milica Šćekić, psiholog iz Instituta za zaštitu zdravlja Batut.
Prema istraživanjima instituta Batut, više od 50 % maloletnika povremeno pije, 20 % se povremeno opija, a njih sedam odsto redovno pije.

Istraživanja pokazuju da se čak devet odsto dečaka u Srbiji prvi put napilo sa 11 godina, četvrtina ispitanika sa 14, a 12 % dečaka i 20 % devojčica prvi put su bili pijani sa 16 godina.
Od ukupnog broja lečenih alkoholičara u Beogradu skoro polovinu čine mlađi od 30 godina, a čak 76 % mladih alkoholičara prvi kontakt sa pićem imalo je u svojoj kući, u prisustvu roditelja i uz njihovo odobrenje.
 
ma nemam pojma...valjda svojim ponashanjem dash rpimer i chekash...sem toga nishta ti ne mozhesh da uchinish...shta kao sedish i prichash im kako je to loshe...pffff...u svakom sluchaju u 16-17toj ne gine im da se napiju i povratjaju il neshto...ok mozhda ne svima al vetjini ne gine...realno nishta ti ne mozhesh da sprechish a da to nema negativne posledice...mozhesh samo da utichesh svojim ponashanjem ko shto rekoh...ponashanje podrazumeva i nachin mishljenja i sve...nisam ti prochitao temu ne mogu to kad navodite istrazhivanja to me jako opteretjuje...
 
ha to je dobra fora...mislim evo u americi je zabranjeno hotjete da kazhete da tamo ima manje alkoholichara?...meni se svidja ideja is sssr-a...kazhnjavati pijanstvo na javnom mestu...molim lepo...zabraniti reklamiranje alkoholnih pitja...zashto ne zabrane alkohol?...zashto?...mislim losh je prilichno...ok nije ko heroin al je svejedno losh...valjda ljudima treba ventil...uvek im je trebao sada mozhda i vishe nego ranije...verujem da zabrana tochenja maloletnicima ne vodi reshenju...
 
Ovde kod mene pocinju da se nalivaju od svoje 14-15, neki malo kasnije iako se do 18. ne moze kupiti pivo i vino a od 20. neko zesce pice. Uvek se nadje neko stariji ko ce da im kupi. I to se nalivaju tako da bi im nasi stari alkosi pozavideli. :? Bas odvratno. Valjda je jos sladje ako je zabranjeno. Ja sam samo dva puta izasla sa drugaricama sa faksa i smucilo mi se kada sam videla kako piju, izbegavam izlaske zbog toga.
Ne znam kako sacuvati dete, ja naprimer popijem jedan koktel u sto godina dok moj brat voli da popije sa drustvom. A iz iste smo porodice... :?
 
AntunTun:
ma nemam pojma...valjda svojim ponashanjem dash rpimer i chekash...sem toga nishta ti ne mozhesh da uchinish...shta kao sedish i prichash im kako je to loshe...pffff...u svakom sluchaju u 16-17toj ne gine im da se napiju i povratjaju il neshto...ok mozhda ne svima al vetjini ne gine...realno nishta ti ne mozhesh da sprechish a da to nema negativne posledice...mozhesh samo da utichesh svojim ponashanjem ko shto rekoh...ponashanje podrazumeva i nachin mishljenja i sve...nisam ti prochitao temu ne mogu to kad navodite istrazhivanja to me jako opteretjuje...
Sta ima veze ako 17-godisnjaci piju molim te???? Koja je razlika izmedju njih i 18-godisnjaka???
'p.s-nije ovo tebi licno bilo upuceno nego sam te citirala jer si pomenuo
 
Нисам за то да се деци (мислим од 15-16 година) стриктно брани да лизну алкохол, мислим нисам за то да им родитељи направе неки баук од алкохола, јер мислим да то може да произведе контраефекат. (Држава наравно треба да санкционише трговце и угоститеље који крше закон!)
Али, с апекта васпитања, најбезбедније од алкохола неће бити оно дете од којег је алкохол увек уклањан, него оно које има самопоуздање и развијен осећај одговорности. Мислим, ко се није напио са 15-16 година? То је некако нормална фаза у истраживању и сазревању, али деца која су ''правилно закотрљана'' проћи ће безболно кроз ту фазу и имати нормалан однос према алкохолу.
 
U mojoj kuci konzumacija alkohola nije nikada bila branjena. Nisu nas bas nudili sa dve godine da pijemo ali pilo se npr. kuvana rakija za Bozic, vino za krsnu slavu... Nikada me u zivotu nije privlacilo da pijem. Ali... Cigarete su bile zabranjeno voce i to je nesto sto me je strasno vuklo. I posle dugog pusackog staza oduprela sam se tom poroku (ne znam dokle). Ne mora da ovo bude pravilo ali smatram da ne treba biti izricit u zabranama.
Sa decom treba konstantno pricati i ukazivati im na sve i svasta, ali mnoge stvari ce probati znali mi to ili ne, odobravali ili ne... Jednostavno, mislim da im treba dozvoliti da probaju neke poroke u kuci u krugu porodice, pa im mozda nece biti interesantne u drustvu :(
 
Hellen:
Нисам за то да се деци (мислим од 15-16 година) стриктно брани да лизну алкохол, мислим нисам за то да им родитељи направе неки баук од алкохола, јер мислим да то може да произведе контраефекат. (Држава наравно треба да санкционише трговце и угоститеље који крше закон!)
Али, с апекта васпитања, најбезбедније од алкохола неће бити оно дете од којег је алкохол увек уклањан, него оно које има самопоуздање и развијен осећај одговорности. Мислим, ко се није напио са 15-16 година? То је некако нормална фаза у истраживању и сазревању, али деца која су ''правилно закотрљана'' проћи ће безболно кроз ту фазу и имати нормалан однос према алкохолу.
Eto jedno sasvim prihvatljivo misljenje :)
 
Hellen:
Нисам за то да се деци (мислим од 15-16 година) стриктно брани да лизну алкохол, мислим нисам за то да им родитељи направе неки баук од алкохола, јер мислим да то може да произведе контраефекат. (Држава наравно треба да санкционише трговце и угоститеље који крше закон!)
Али, с апекта васпитања, најбезбедније од алкохола неће бити оно дете од којег је алкохол увек уклањан, него оно које има самопоуздање и развијен осећај одговорности. Мислим, ко се није напио са 15-16 година? То је некако нормална фаза у истраживању и сазревању, али деца која су ''правилно закотрљана'' проћи ће безболно кроз ту фазу и имати нормалан однос према алкохолу.
Slažem se s Hellen
Deca su sklona experimentima i hoće sve da probaju. Isključivo od porodice zavisi da li će to ostati samo na experimentu.
Ako roditelj pije, verovatnoća da će piti i dete je ogromna. Najbolji način da sačuvate dete od alkohola je da vi ne pijete i da se u vašoj kući ne pije, bar ne redovno.
Sad ovde vole da se umešaju pametnjakovići koji vole da kažu za nekog da pije zato što ga je povuklo loše društvo. To je sramotna i bezočna laž. Ako je neki klinac u "lošem društvu" - on sam je to loše društvo, njegov ravnopravni deo. Osnovno pitanje je šta on tu uopšte traži, kako je tu dospeo, zašto su ga privukle baš takve osobe?
Čak i ako dospe u takvo okruženje, dete sa razvojenim samopouzdanjem i osećanjem odgovornosti (o čemu piše Hellenka) će odoleti provokacijama i čak s vremenom uticati na ostale da smanje piće ili prestanu da piju. S kim si - takav si, a jači uvek prevagne.
Inače, naš zakon je zabranjivao reklamiranje alkoholnih pića. Izuzetno su mogla da se reklamiraju pića koja su nagradjena na nekom sajmu, bilo je propisano kad, kako i koliko to može da traje. Sa dolaskom Slobe Miloševića na vlast, taj zakon je prestao da se primenjuje, tadašnjoj političkoj eliti su trebali ljudi koji loču i ne razmišljaju. Ista situacija je i danas, a ne znam da li je nekadašnji zakon ukinut ili još uvek važi, da li je promenjen. Itd...
 
tacno je da zabrane mogu da imaju kontraefekat....a sta cete sa cinjenicom da deca alkoholicara imaju predispozicije za to da kasnije postanu alkoholicari...to je kongenitalno....a i samo okruzenje u kojem deca rastu.......nesto sto je negativno, opasno za zdravlje postoji u njihovoj porodici......sa pijancima se srecu prvo u svojoj kuci, ne ispred kioska, a konzum. alkohola im nije izazov za oponasnje ili beg.... a deca su sklona oponasanju starijih, posebno roditelja......
 
ringispil:
Preko 70 % mladih koji konzumiraju alkohol zapravo potiču iz porodica koje su imale jednog ili oba alkoholičara, nekad ili sad”, kaže Milica Šćekić, psiholog iz Instituta za zaštitu zdravlja Batut.
dobar primer u porodici je presudan... nikakve zabrane tu ne pomazu, to je glupo, narocito od 16-19, pice sigurno tu i tamo, ali do alkoholizma doci, za to treba mnogo vise od srednjoskolske faze ispitivanja ovoga i onoga.
kaznila bih jedino prodavce alkohola (ako isti prodaju deci).
 
Mislim da je to stvar prvenstveno kucnog vaspitanja. Kao i sve stvari i to krece iz kuce. Roditelji i uza porodica su prvi korak ka alkoholizmu, pri tom tu ne iskljucujem kasnije spoljne faktore. Pa znam X primera gde tatice i dekice nalivaju svoje 2 godisnje sinove/unuke pivom i daju im da lickaju rakijicu i pri tom se slatko smeju. Licno sam videla kako dete od 8 god. stuce veliko pivo s uzivanjem, a roditelji rastu od ponosa.
Ako izuzmemo uticaj na zdravlje te dece, ostaje taj odnos prema alkoholu kao necemu porodicno i drustveno prihvatljivom, cak pozeljnom. To je dobra osnova na koju se kasnije kroz zivot nadogradjuju drugi faktori i eto ti alkosa.
 
Sad ovde vole da se umešaju pametnjakovići koji vole da kažu za nekog da pije zato što ga je povuklo loše društvo. To je sramotna i bezočna laž. Ako je neki klinac u "lošem društvu" - on sam je to loše društvo, njegov ravnopravni deo. Osnovno pitanje je šta on tu uopšte traži, kako je tu dospeo, zašto su ga privukle baš takve osobe?
Čak i ako dospe u takvo okruženje, dete sa razvojenim samopouzdanjem i osećanjem odgovornosti (o čemu piše Hellenka) će odoleti provokacijama i čak s vremenom uticati na ostale da smanje piće ili prestanu da piju. S kim si - takav si, a jači uvek prevagne.

То о договорсности сам написала из сопственог искуства. Наиме, својевремено, са 14-15 година упала сам у ''лоше друштво'', сви су били много старији, трава и алкохол су биле свакодневне ствари међу њима, а и игла је онда била врло у моди (још се није причало о сиди).... Мене су они јако привлачили, били су тако хипи, тако слободни, ван стереотипа, тако ми је све то изгледало кул...
Цео осми разред ја сам била са њима, као најмлађа у друштву...и забављала се чак са једним наркоманом (који се повремено фиксао)...
АЛИ!
Све то време ја сам знала ко сам и ко морам остати! Родитељи су ми врло рано некако усадили тај осећај одговорности и према себи и према другима...тако да сам умела да кажем НЕ. У почетку су ме нудили, али када су видели да сам доследна, ценили су то, и као да су ме ''чували'' од тога...
После неколико месеци сам их изгустирала, видела сам да се све те њихове ''луде журке'' претварају у пијано бауљање, превазишла сам их, схватила колико им је живот јадан и празан, и окренула се другом друштву и другим занимацијама.
Не сећам се да су ми родитељи икада рекли да не смем да пијем, нити су ми ишта бранили, нити су ме икада терали да учим......али су ме научили да будем свесна који је мој пут у животу, и даље сам све сама знала.

Значи, мислим да то има много веза са љубављу, са пажњом, са квалитетним временом којке проводимо са децом, са личним примером, са поверењем и са одговорношћу.
 
Nedostatak organizovane licnosti u pubertetu (preadolescenciji i kasnije adolescenciji) uslovljava izrazitu potrebu da se pripada ‘plemenu’ u kome ce se biti jednak i prihvacen, u kome se nece strcati ni na koji nacin. S toga podloznost svim porocima raste jer je i stepen povodljivosti, nesigurnosti, straha, anksioznosti i bioloskih pulzija uslovljenih hormonskim promenama ogroman. Zelja za dokazivanjem postaje gorivo koje tera adolescenta da ulece u nove i opasne avanture i eksperimente: adolescent tek utvrdjuje granice svojih mogucnosti – on ne zna koliko moze da trci, koliko moze da voli, koliko moze da trpi i koliko da podnosi bol; adolescenti su po pravilu omnipotentni – dozivljavaju da mogu da ostvare sve sto pozele, da mogu da nadvladaju sve prepreke, da su im mogucnosti neogranicene i da nista strasno ne moze da im se desi. Otuda i cesta recenica ‘Mogu da prestanem kad hocu!’ i ‘Meni to nece nikad da se desi, to se desava drugima!’ Oni nisu svesni da se zavisnost stvara brzo i da se iz nje izlazi veoma tesko!
Ove, po pravilu normalne stvari za njihov uzrast dovode ih na samu ivicu opasne provalije od koje samo jedan korak vodi u pad koji se po mnoge zavrsava katastrofalnim posrnucem u poremecaj zavisnosti od psihoaktivnih substanci! Ono sto ih deli od tog koraka koji vodi u pad jeste roditeljska kontrola i vaspitna uloga skole. Vaspitna uloga skole je nesto na sta ne mozemo uticati nazalost i sto je drustveni problem koji mora da se resi na drzavnom nivou . Ali porodica i roditeljsko delovanje jeste nesto sto zavisi samo od vas, sto je u vasim sopstvenim rukama, i sto mozete da odlucite da sprovedete, sto ne zavisi ni od jedne drzave, institucije, ministarstva niti zakona: kakvi ce biti vasi adolescenti to zavisi ponajvise od vas samih, od toga koliko ste vremena, napora, energije, volje i truda spremni da u njih ulozite .
Istrazivanja kazu da je 30% dece izgubilo interesovanje za skolu, drustvo, sport i hobi; da je 40% ispitanika odgovorilo da nije srecno, 46% da je povremeno ili stalno usamljeno, 24% nije sigurno da li je uopste prihvaceno u drustvu, a 11% da nema ni jednog prijatelja! Preko 10% se oseca dosta bespomocno, 30% nema samopouzdanja i nezadovoljno je sobom i drugima. Iz ovih podataka koji obiluju dozivljajima nesigurnosti, izgubljenosti, usamljenosti, neuspesnosti, i depresivnosti jasno je koliko je ovaj period plodno tlo za ulazak psihoaktivnih substanci koje olaksavaju sve pomenute mucne dozivljaje u zivot prosecnog tinejdzera!
 

Back
Top