ДАНАК У КРВИ
Danak u krvi (rumunski: tribut de sânge i bugarski кръвен данък, turski: devşirme "sakupljanje"; grčki παιδομάζωμα, paedomazoma, "sakupljanje dece") je bio sistem prikupljanja mladih dečaka iz osvojenih hrišćanskih zemalja od strane Otomanskih sultana kao vid redovnog oporezivanja sa ciljem da se napravi verna robovska vojska (koju su pre činili ratni zarobljenici) i klasa (vojnih) administratora: janičara ili drugih sluga kao što je telak u hamamu.
Hrišćani u turskoj carevini, osim Jermena, morali su davati Turcima danak u krvi, t.j. svoju mlađu mušku djecu, koja su bivala poturčena
. Od tog danka bila su izuzeta samo područja, koja su sama priznala tursku vlast ili porodice, koje bi Turcima učinile znatne usluge. Za kupljenje toga danka nije bilo potpuno utvrđenih pravila. Obično se radilo ovako: djeca bi se kupila jedne godine u jednom, druge u drugom, treće u trećem području i t. d. Ukupan broj jednoga kupljenja iznosio bi do 12.000 djece. U težim prilikama turnus pokrajina bio bi kraći, a ponekad bi u nekoj opasnoj godini obuhvatio sve zemlje. Pregledana su sva muška djeca od 10 do 16 godina. Teškim kaznama bio je izložen onaj, ko bi pokušao da obmane vlasti. Spočetka se uzimalo svako deseto dijete, a poslije se taj broj povećao. Uzeta djeca postali bi adžami-oglani, bila bi poturčena i onda bi se odgajala za janičare. Bolji od njih, ičoglani, odgajali su se u Seraju, gdje su imali svoj internat. Od njih su postajale spahije (konjica), a od drugih pješadija. Ponajbolji su bili sultanova garda.
Naš najpoznatiji janičar svakako je Konstantin Mihailović (15. vek) iz Ostrovice koji je po prelasku na hrišćansku stranu napisao delo "Janičarove uspomene".
*************************************************************
НОВИ ДАНАК У КРВИ ............нови јаничари...... променио се "султан" али јаничари остадоше....... био је један добар текст: НЕКАДА СМО БИЛИ ГРАНИЧАРИ А ДАНАС СМО ЈАНИЧАРИ........ 8-)