"Dolazim po tebe i vodim te sa sobom"

Dido:
Myro dozivela sam da cujem tu recenicu - ali mu jos nisam dozvolila - ako si to napisala iz licnog iskustva zelela bi da cujem tu bajku - PLEAS HELP ME

Dido,
Samo sam citirala naslov mog omiljenog romana, na italijanskom TI PRENDO E TI PORTO VIA mog omiljenog pisca Nikola Amanitija. To se i vidi jer sam poruku stavila pod znake navoda. Neobicno mi se dopala njegova recenica i zelela sam da je i drugi procitaju. Nisam je napisala iz licnog isksustva, mada bih to jako volela. Pored ostalog, Amaniti je napisao jos jednu – isto veoma lepu pricu – roman ciji je naslov “Ne bojim se” ili IO NON HO PAURA. Zato – pravac knjizara – ne verujem da ih imaju biblioteke (ali nije lose proveriti), jer ih je pisac relativno skoro napisao.
 
Savremenik:
E ljudi, pa da li je neko ipak citao tu knjigu. Zaboravih kako se zove taj Italijan sto ju je napisao, ali nije mu to jedina knjiga koja valja. I da... postoji forum o knjizevnosti! 8)
Savremenice,
Znam da postoji forum o knjizevnosti, ali sam smatrala da je naslov poruke veoma romantican (procitaj sta sam napisala Didi) i pogodan za pricu i razmisljanje o istom... Ne ljuti se na mene.
 
Scheherezade:
kojote:
Prihvatio reci...zgrabio za ruku...a sa duse,e sa duse najlakse skidam-muku... cekam te tamo gde se sve to...ukrshta. :idea:

Ne, ne čekaš me, već me vodiš. Drži me čvrsto za ruku, jer tamo gde ukrstimo reči, možda će se duše prepoznati. :wink:

Da,cekam...i vodim te.A reci...ukrstamo ih i ovde...prepoznale su se...ukrstenica je tu...a i tamo je...zato cekam i vodim ... :idea:
 
Stižem, ubrzano dišući. Ne znam da li zbog žurbe ili uzbudjenja, ali srce je nemirno. Pružam ti obe ruke... vodi me... vodi me tamo gde se ukrštaju reči, osmeh i ljubav...[/quote]

Svojom suvom usnom lupkam vec po tebi,ko motkom kad pastir lupa po samoci...mirno nije...samotno je...uzbudjenje svoje donesi,zurbu...zaboravi se u njoj uvek nesto...zauvek :idea:
 
Pa, dobro, koju ti volis od nas dve? :cry:
Ne volis me nimalo... :cry: :cry:
Plakacu u tisini, ledenim, kristalnim suzama... U svom ledenom, sneznom svetu... Daleko od ljudi... samo zvezde i ja... svetlucaju zvezde, ali i moja tuga, moje suze, moja zelja... i svedoce o vremenu, vecnosti, ljubavi, strahu i snovima... isto tako neostvarenim i ledenim... hladno je... zagrej mi srce, nek se istopi od strasti...
Samo tvoja, Snezna_kraljica...
 
Stižem, ubrzano dišući. Ne znam da li zbog žurbe ili uzbudjenja, ali srce je nemirno. Pružam ti obe ruke... vodi me... vodi me tamo gde se ukrštaju reči, osmeh i ljubav...[/quote]

Smiri nemirno srce svoje,makar na tren ...nije to- tamo-zaseok mali,pridji...ruke sto pruzas na pogled moj stavi,pa nakon sto dlan jedan drugom javi...:gle,videh ja osmeh...a ja rec dodirnuh dlanom,odjekom javi brat-dlan...na tom je mestu ljubav,zapljeskaces tad...dok dlanom o dlan... :idea:
p.s.evo ti pokloncic cmizdravice slatka...po jedna ruza princezi svakoj...
 

Back
Top