Trezor Kneza Pavla

Astral-Blade

Aktivan član
Poruka
1.684
Da li neko prati ovaj fenomenalni feljton u Vecernjim novostima? Nije ni pre bila tajna da su engleske obavestajne sluzbe prakticno uvukle Jugoslaviju u II svetski rat uz podrsku domacih "sve za pare" politicara, ali ovoliko detalja i objasnjenja, poverljivih razgovora i ostalih "pikanterija" nisam imao prilike da citam. Evo prenosim tekst iz danasnjeg, 10-tog po redu nastavka, a ovde je i link sa sve ostale odlomke ako nekog zanima http://www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=16&datum=2007-01-06

Za mene je najveci sok bilo saznaje da je Knez Pavle dozvolio britanskim obavestajcima da nekoliko godina nesmetano vrsljaju po tada Kraljevini Jugoslaviji uz izricitu zabranu nasim tajnim sluzbama da prate njihove aktivnosti. Neverovatna naivnost i propust koji su direktno uticali na tok dogadjaja.

EKSKLUZIVNO: TREZOR KNEZA PAVLA (10)

Iza puča - Englezi!
5. januar 2007


Pišu: MIODRAG JANKOVIĆ I VELJKO LALIĆ

BRITANSKA ambasada u Beogradu. Dvadeset sedmi je mart 1941. godine. Telegram potpisuje Čerčilov specijalni obaveštajac Džordž Tejlor:

“A. Puč izvršen pod nespornim vođstvom Simovića i njegovog pomagača Mirkovića i izvesnog broja oficira. Generali nisu bili uključeni u zaveru. Puč su izveli kapetani, majori i potpukovnici.
B. Trifunović nas je obavestio o zaveri, ali smo morali čvrsto da mu obećamo da ćemo o tome ćutati. Obećao je da će nas obavestiti 12 časova pre planiranog puča da bismo mogli da vam pošaljemo tu informaciju. Međutim, puč je nešto ranije izvršen jer je knez Pavle sinoć otišao u Ljubljanu.
C. U privremenu vladu ušla su dva generala: Simović kao predsednik i Ilić kao minister vojske i vođe Zemljoradničke, Radikalske, Demokratske i Nacionalne stranke. Sa njima smo u najtešnjem kontaktu. Slovenački i hrvatski ministri zamoljeni su da, zasada, ostanu u Vladi.
D. Tupanjanin nije ušao u vladu, ali je kao predstavnike Zemljoradničke stranke imenovao Gavrilovića, Čubrilovića i Dakovića.
E. Masterson je izvanredno obavio posao i zaslužuje najveću moguću pohvalu. Pohvalu zaslužuje i Benet koji je otkrio Trifunovića. Isto tako, želeo bih da naglasim da treba da pohvalimo Hanau koji je imao Tupanjanina kao glavnog aduta.”

KNEZU Pavlu “Engleska je bila u kući” i više nego što je mislio, kada je nekoliko nedelja pred puč rekao Olgi pri dolasku Terensa Šouna: ”Tako je lepo razgovarati s njim. Donosi nam Englesku u kuću”. Englezi su, očigledno, već bili tu, i nimalo dobronamerni. Kao, uostalom, i mnogi drugi ukućani.
Jer, kao što vidimo u telegramu Džordža Tejlora, specijalnog agenta kojeg je lično Čerčil krajem 1940. poslao u Beograd da organizuje rad SOE, puč su uz direktan link do Londona vodila dvojica prvaka velikih srpskih stranaka: Miša Trifunović, radikal i Miloš Tupanjanin, iz Zemljoradničke stranke.
Dan posle izvedenog puča idejnom tvorcu “jugosloveskog spasavanja duše” Vinstonu Čerčilu javio se i šef operacija SOE u Jugoslaviji Hju Dalton:

“Januara ove godine odlučio sam da pošaljem majora Džona Tejlora na Balkan koji veoma dobro poznaje. Evo Tejlorovih instrukcija po redosledu važnosti:

1. Prevrnuti nebo i zemlju da naši prijatelji u jugoslovenskom generalštabu sprovedu u delo plan o blokadi Dunava;
2. Dovršiti pripreme oko pobune u Rumuniji;
3. Organizovati grupe za sabotažu u Bugarskoj, Jugoslaviji, Grčkoj i Albaniji, koje bi bile spremne da stupe u dejstvo u slučaju da njihova zemlja bude okupirana;
4. Nastaviti već dobro uhodani rad u Jugoslaviji na podsticanju jugoslovenskih opozicionih stranaka da na Vladu vrše pritisak u korist naše zemlje.

Od svih gornjih instrukcija ona broj 4. za nas je najinterensantnija. Od kako sam preuzeo SOE u Jugoslaviji potrošili smo najmanje 100.000 funti sterlinga. Novac je, uglavnom, otišao na finansiranje Zemljoradničke stranke i ostale vidove podmićivanja, uključujući i nagrade za povremene manje sabotaže. Uspeli smo da obrazujemo i rezervni fond od šesnaest miliona dinara koji bi se koristio u slučaju da uputnice iz Londona ne mogu da budu dostavljene. Mislim da smo dobili dobru protvvrednost za uloženi novac!
ZAHVALJUJUĆI ovom novcu naši agenti su bili u mogućnosti da održavaju prijateljske veze s glavnim Jugoslovenima raspoloženim protiv Sila osovine (kao što su Tupanjanin iz Zemljoradničke stranke i Trifunović iz Narodne odbrane), a naše agencije za tajnu propaganda neprestano su podsticale narodnu želju da pruži otpor.
U stvari, iz trećeg priloga, će vam biti jasno da je puč, u velikoj meri, Trifunovićevo delo, a da je stvarnu podršku izvan stare vlade pružila Srpska zemljoradnička stranka - glavni instrument naše politike, koja je (kao i Narodna odbrana) na našem platnom spisku. Ponosim se rezultatima koje, u velikoj meri, smatram Tejlorovom zaslugom i zaslugom njegovih glavnim pomagača - poručnika Mastaresona i Beneta”.
Šef SOE se, zatim, pravda Čerčilu kako novac još nije dao rezultate u Rumuniji i Bugarskoj, pa se vraća i na najveći greh dojučerašnjeg prijatelja na dvoru:
“Sećate se i da vaš apel knezu Pavlu za miniranje stene u Đerdapu nije urodio plodom zbog neodlučnosti tog ljigavca. Znači plan u vezi s Đerdapom ne može da se ostvari na vreme zahvaljujući knezu Pavlu. Taj plan će ipak moći uskoro da se ostvari. Tako je bar rečeno Tejloru u jugoslovenskom generalštabu. Puč je bio uspešan. Nadajmo se da će i krajnji udarac biti isti”.
Iz Tejlorovog telegrama, upućenog 26. marta, pak, vidimo da se spremaju još agresivnije akcije po Srbiji.
“Treba da i dalje da radimo na pripremanju puča. Biće potrebno još vremena posebno jer naši prijatelji ne mogu tako brzo da opipaju puls kod generala kako bi obezbedili određeni stepen vojne podrške. Kao drugu liniju akcije preko Tupanjanina i Trifunovića nastojimo da pripremimo demoliranje vitalnih komunikacija, blokadu Dunava, rušenje železničkog mosta kod Maribora, rušenje mosta preko Save kod Beograda, demoliranje železničke pruge Niš-Caribrod i rušenje mosta kod Velesa”.
NAJTRAGIČNIJE je, ipak, što je sve ovo, uključujući i planove za terorističke akcije po zemlji, njen predsednik vlade Dragiša Cvetković saznao devet godina kasnije, i to posle memoara Vinstona Čerčila.
U pismu Pavlu 4. februara 1950. Cvetković traži hitnu akciju:
“Vaše Kraljevsko visočanstvo,
Svakako ste već čitali Čerčilove memoare ("Figaro" 2. i 3. februar) i videli kako je u našem slučaju vrlo oprezno nastupio, izbegavajući da govori o svim onim delikatnim momentima, koji opravdavaju naš postupak. Ali, to ne znači da treba da ćutimo. Svi naši prijatelji savetuju mi da dam detaljan odgovor i popunim onu prazninu, koja opravdava u potpunosti naš stav, a preko koje je Čerčil ćutke prešao.
U memoarima ima i neistina, na primer, da smo Nemcima dozvolili upotrebu železnica, a da je kralj Petar, sutradan posle puča pobegao iz Dvora preko krova i prisajedinio se pučistima. Simpatičan je pasus koji govori o poseti Donovana i aluzija na ovu posetu. Kada se to dovede u vezu s telegramom, koji je uputio Kembel posle potpisa pakta onda je puč potpuno objašnjen. Ja sam lično zadovoljan njegovim izlaganjem jer se jasno vidi da u našem pitanju nije savesno postupio...”

MI SMO KUPILI REVOLUCIJU
U ARHIVU kneza Pavla nalaze se mnoga pisma ser Sesila Perota, vaspitača kralja Petra Drugog, koji 12. januara 1977. godine održao predavanje na temu: "Zalazak jedne dinastije" (Karađorđevića). Ser Perot je kazao:
„Krajem marta 1941. navratio sam do mog starog univerziteta u Kembridžu. Tu u društvu mojih ranijih profesora i kolega, poveo se razgovor o državnom udaru u Beogradu. Nekoliko od prisutnih nastavnika izjavilo je: "Nisu Jugosloveni izvršili puč, nego mi". Upitao sam ko su "mi"? Odgovor je glasio: "Mi, SOE, ili britanska tajna služba pod upravom ministarstva za psihološko ratovanje.
Kralj Petar uopšte nije imao nikakvog učešća u puču, niti je bio konsultovan. Proklamacija koju je navodno čitao kralj na radiju, potpuno je lažna. Kralj istu nije video, niti potpisao, niti odobrio. Proklamaciju je pročitao jedan oficir imitirajući kraljev glas..."
Ovu tezu kasnije je potvrdio i pukovnik Donovan, specijalni izaslanik predsednika SAD i boravio je u Beogradu uoči puča. On je izjavio: "Srbi se ne mogu pozivati na 27. mart 1941, jer smo mi tu revoluciju kupili..."
Knez Pavle je bio upoznat sa ovim aktivnostima britanske obaveštajne službe u Jugoslaviji. Ministru spoljnih poslova Halifaksu je poručio da se sve te akcije za njega "krajnje neodgovorne".
Početkom 1940. godine, britanski obaveštajci su, i pored svega, u Beogradu osnovali telegrafsku agenciju "Britanova", čiji je zadatak bio da širi dobro raspoloženje prema Britaniji i njenim saveznicima.
Agenti sekcije D isplaćivali su pojedine novinske izdavače. Tako je beogradski večernji list "Pravda" dobijao 150.000 dinara. Od sredine 1940. godine, britanski agenti su Zemljoradničkoj stranci isplaćivali 5.000 funti sterlinga mesečno. Samostalnoj demokratskoj stranci Svetozara Pribićevića, takođe, isplaćivane su značajne sume, a član ove stranke Srđan Budisavljević je bio član vlade.
Britanski novac je davan i raznim patriotskim udruženjima u Beogradu, na primer, Udruženju starih ratnika. Seljačka stranka Dragoljuba Jovanovića takođe je bila na platnom spisku, a dva engleska izvora spominju da su funte na računu Srpskog kulturnog kluba Slobodana Jovanovića i Dragiše Vasića.
(Nastaviće se)
 

Back
Top