Budimo realni: i običnim ljudima koji baš i ne razmišljaju o postanku Svemira jasno je da se sve stvari odvijaju pod uticajem neke sile. Da pomakneš nešto, uključujući tu prije svega sebe, potrebna ti je neka sila. Sile su odgovorne za sve prirodne fenomene. One drže na okupu stvari, inače bismo bili i ostali gomila nepovezanih tačkica, sićušnih čestica koje se međusobno ne druže mnogo. U jednoj dalekoj galaksiji, prije mnogo vremena, Jedi su to otkrili i počeli s filozofijom da se iza prirode stvari skriva Sila. Feel the Force, young Skywalker! U suštini, bili su itekako u pravu.
U prirodi se nalazi neizbrojivo mnoštvo tijela i sistema tijela različitih veličina, od malih kao što su atomi i njihovi dijelovi, pa sve do galaksija i, na kraju krajeva - cijelog Svemira. Neke sile su nam realne i shvatljive, čak i kada ne znamo fizikalnu priču iza njih, druge ostaju neprimijećene, ali su ipak tu. Ako vam kažem da postoji sila koja se zove inercijalna i koja djeluje na sva tijela u sistemima koji se u odnosu na druge kreću neravnomjerno ili krivolinijski, malo ko će mi povjerovati. A ako vas pitam da li ste ikada osjetili ovu silu prilikom kočenja tramvaja ili autobusa, ili kada vozač naročito spretno "uhvati okuku", onda ćete se možda i prisjetiti poneke izuzetno realne i opipljive modrice nastale pri djelovanju ove sile.
Malo komplikovanija priča: između jezgre atoma i omotača jezgre je jako mnogo praznog prostora. Između atoma unutar molekule također. Između molekula, od kojih se materija sastoji, uglavnom se nalazi, naravno - prazan prostor. Suma svega je da se svijet koji poznajemo sastoji od daleko više praznog prostora nego samih opipljivih čestica. Zašto onda ne možemo, recimo, provući dlan jedne ruke kroz dlan druge ruke?!
Ne, nije zbog kože i kostiju, jer se i ovi naši organi sastoje od istih praznih molekula i šupljih atoma. "Krivac" za ovo je ponovo sila. Naime, zbog građe atoma, elektroni se uvijek nađu na površinskom dijelu svake materije. A svi se sjećamo one školske da se minus i minus (ili plus i plus) međusobno odbijaju, zar ne? E, upravo zbog tog minus-minus odbijanja između elektrona na vanjskoj strani lijeve ruke i elektrona na vanjskoj strani desne ruke, nemoguće je provući ruku kroz ruku. Ili knjigu kroz sto. Iz istog razloga sto neće propasti kroz pod.
Primjera bi bilo mnogo, načina ispoljavanja sile takođe, ali se sve može skratiti na par osnova. Sila se ispoljava uvijek kao međudjelovanje dva ili više objekata, pa se zato za silu kaže da je mjera međudjelovanja tijela - što je međudjelovanje jače, jača je i sila. A sve sile u prirodi se u osnovi mogu svesti na četiri osnovne: gravitacionu, elektromagnetnu (nekada se ovo smatralo odvojenim silama), nuklearnu i slabu silu. Priča kaže da su nekada davno, trenutak nakon Ništa, ove četiri sile bile spojene u jednu jedinstvenu Silu.
Dakle, Sila je bila s nama od početka, mladi padawani, i biće s nama do kraja - ma kada to bilo.
Ovo je preneseni tekst gospodina Sanjina Kulenovića, tek da se zna. Ja sam samo malo korigovao neke sporne tvrdnje.