Imam veliki problem i ne znam kako da ga resim, ustvari ima li uopste nade za neko resenje koje bi oboma odgovaralo...Naime, suprug i ja smo 3 godine u braku, on ima 32 a ja 30 godina. Zivimo u inostranstvu, on ima manje vise stabilan posao ali je osoba koja je stalno zabrinuta za buducnost i egzistenciju, ja jos uvek ne radim. Prosle godine, u aprilu, smo se dogovorili da krenemo sa pravljenjem bebe, medjutim tada on bio nesiguran (kao sto je i uvek) u smislu da sacekamo jos malo, da stvori malo sigurniju poziciju na poslu (radi kao docent na univerzitu i pise doktorat) pa kao ajde da ostavimo to za jun mesec. Dosao je i jun mesec, on nije odmakao nista sa svojim doktoratom, nije spreman jos da bude otac i opet ista prica, ostavljamo pravljenje bebe za septembar...Dosao septembar i pogadjate, sve isto i u smislu : "sta panicis, te godine koje imas nisu alarmantne, trebalo bi da me razumes da nisam spreman, bas si sebicna...itd.". Ja pokazala razumevanje i odlozili ceo "postupak" za januar sa njegovim obrazlozenjem "neka se desi bilo sta ali januar je zadnji put sto ti odlazem". Naravno, i januara meseca opet nije spreman...Pa dokle vise, stvarno, ja ne mogu vise ovo da podnesem...Razmisljam ozbiljno da ga ostavim, jer ne znam sta vise da radim i dokle ce da mi daje lazna obecanja. On kaze da sam sebicna jer nemam razumevanja za njega ali ima li on za mene ? Doslo mi je vise sve do vrha, u totalnom sam haosu i ne znam sta da radim, cak mi je rekao da on kao hoce bebu ali kad dodje taj trenutak onda nije spreman i da mi je davao ta obecanja samo da bi me zadrzao?! Ne znam vise sta da mislim, vise ne mogu da mu verujem, da li hoce bebu i kad hoce...