nece bebu

SanDu

Početnik
Poruka
31
Imam veliki problem i ne znam kako da ga resim, ustvari ima li uopste nade za neko resenje koje bi oboma odgovaralo...Naime, suprug i ja smo 3 godine u braku, on ima 32 a ja 30 godina. Zivimo u inostranstvu, on ima manje vise stabilan posao ali je osoba koja je stalno zabrinuta za buducnost i egzistenciju, ja jos uvek ne radim. Prosle godine, u aprilu, smo se dogovorili da krenemo sa pravljenjem bebe, medjutim tada on bio nesiguran (kao sto je i uvek) u smislu da sacekamo jos malo, da stvori malo sigurniju poziciju na poslu (radi kao docent na univerzitu i pise doktorat) pa kao ajde da ostavimo to za jun mesec. Dosao je i jun mesec, on nije odmakao nista sa svojim doktoratom, nije spreman jos da bude otac i opet ista prica, ostavljamo pravljenje bebe za septembar...Dosao septembar i pogadjate, sve isto i u smislu : "sta panicis, te godine koje imas nisu alarmantne, trebalo bi da me razumes da nisam spreman, bas si sebicna...itd.". Ja pokazala razumevanje i odlozili ceo "postupak" za januar sa njegovim obrazlozenjem "neka se desi bilo sta ali januar je zadnji put sto ti odlazem". Naravno, i januara meseca opet nije spreman...Pa dokle vise, stvarno, ja ne mogu vise ovo da podnesem...Razmisljam ozbiljno da ga ostavim, jer ne znam sta vise da radim i dokle ce da mi daje lazna obecanja. On kaze da sam sebicna jer nemam razumevanja za njega ali ima li on za mene ? Doslo mi je vise sve do vrha, u totalnom sam haosu i ne znam sta da radim, cak mi je rekao da on kao hoce bebu ali kad dodje taj trenutak onda nije spreman i da mi je davao ta obecanja samo da bi me zadrzao?! Ne znam vise sta da mislim, vise ne mogu da mu verujem, da li hoce bebu i kad hoce...
 
A da li ti hoces bebu ?
Da li si spremna da sav teret preuzmes na sebe kada se to bozansko stvorenje rodi ? Ako jesi i ako hoces, nista te ne sprecava da sama odlucis da rodis dete. Mozda se on pribojava velikih obaveza a zato ti treba da ga ubedis da on treba samo da ga voli a da si ti tu sve ostalo da odradis.
 
Naravno da hocu bebu i verujte da sam ga ubedjivala na sve moguce nacine ali kada dodje trenutak da pravimo bebu on se predomisli. Ne znam zaista vise sta da uradim, vise nisam ni sigurna da zelim da budem sa takvim covekom...
 
Al' dobro razmisli, mozda se ne radi o obicnom kukavicluku, vec covek hoce da zavrsi neke stvari da bi mogao da potpuno preuzme odgovornost za svoju porodicu. Naravno da to ne treba da traje u nedogled. Ti ipak sedis u kuci u nekom tamo inostranstvu, mozda ti je trenutno zivot praznjikav, mislis da bi ti ga beba upotpunila, sto je verovatno, al' sta bi bilo da ti radis i teras karijeru?
Mozda treba da ga podrzis oko pisanja doktorata, da to sto pre zavrsi i da do tad ne vrsis pritisak na njega, ocigledno da je u krizi. A posle...
Najgore je kad se ne razumete, nije dovoljno da se vode razgovori "hocemo, necemo bebu", morate da zadjete u dublje motive zasto nesto hocete ili necete.
 
Tesko je to :(
Nesiguran je i uplasen taj tvoj covek, mozda postavlja tako neke rokove ne samo da ti ne bi otisla, nego da bi i sebe mobilisao, primorao da nesto uradi - makar da napise taj doktorat... a posle da pravi dete...
(Tako nesiguran, ako bi ga napustila, imao bi opravdanje za svoju nepokretnost, tavorenje u mestu. A ko zna, mozda bi ga brzo utesila neka otresita, energicna zena, pa bi za godinu-dve srela bivseg, sad vec dokrora nauka, u parku sa detetom i trudnom zenom)
Naravno, to sto bi on mozda propao ili se usrecio tvojim odlaskom nije motiv koji te rukovodi da doneses odluku da l' ides ili ostajes. Da li bi radjanje deteta "za sebe" pa cekanje da ga on zavoli (i zahvali se jednog dana sto si bila hrabra pa odlucila za oboje), ili bude ravnodusan posmatrac neko resenje? Pretpostavljam da se volite. Znas da volis, u ovoj situaciji napetog, kolebljivog, coveka. Zabrinutog za egzistenciju, za buducnost. Zasto ne pokusas da ga rasteretis dela briga na najocigledniji nacin - zaposli se. Kazi (dobro, sada malcice karikiram, ali to je to :) ) : "Evo zaradjujem toliko i toliko, ukupni prihodi su nam sada takvi da cemo imati za 'leba, knjiga, letovanje i dete! Mogu, ali necu da radjam u 45!"
To bi, po meni, bilo najbolje. Obostrano ucesce. U radu. U odlukama. U pravljenju potomka.

edit: ja pocela da pisem, pa svratila do rerne... pa nastavila, a u medjuvremenu sve ti je lepo i koncizno napisala divlja (dzaba sam se raspisivala:) )
 
Apsolutno je SVE tacno sto ste rekle, drage moje. Nasla bih ja posao kad bih mogla ovde, doktor stomatologije sam i nije bas tako lako za medicinske nauke nigde a narocito ovde gde je i jezik velika barijera. Zelela sam prvo da rodim dete a posle da se bacim na karijeru, to su nam bili obostrani planovi ali se on sada uspanicio oko nase egzistencije (mada nije toliko sve na staklenim nogama kao sto on predstavlja). Tesko mi je sto mi obeca "pravljenje" bebe i sav je kao ushicen, u smislu "ako je sad napravimo kad bi trebalo da se rodi, pa kako ce da se zove..." i ja konacno pomislim "super, konacno" i kad dodje vreme za to stize me ledeni tus ! Ne znam samo dokle ce da mi daje lazna obecanja jer me svaki put povredi do bola i placemo oboje i kao svaki sledeci put je kao konacna i definitivna odluka ali, nazalost, ipak nije...Pominjali smo i razvod ali on nije za to vec kaze da nece da me izneveri i da budem strpljiva ali dokle vise...Hvata me i panika jer pitanje je i kad krenemo da pravimo bebu koliko ce to da traje, da li ce da bude uspesno, svi oni strahovi koje ima normalna zena koja planira potomstvo. Ne znam stvarno jos koliko cu ovo moci da izdrzim. Hvala vam puno na savetima, divne ste, sve sam to pokusala, jedino sto mi preostaje je da ga ostavim, samo ne znam da li to zaista zelim...A i ovako vise ne ide...
 
ponekad mislim da muskarci nemaju jaja da se izbore za ono sto zele..ili ne zele..i onda kenjaju, daju obecanja koja nisu spremni da ispune, trude se da budu nesto sto nisu..i cela stvar na kraju oboma eksplodira oboma u lice....

pazi, on ima puno pravo da NECE dete..ali, nema pravo da te laze..verovatno te voli, zna da si sama, pa ne zeli da odbije direktno..pa samo prolongira..i celu stvar cini tezim za oboje..istina jeste da nije frka ni godina, ni toga da li cete imati dete ove ili sledece godine...ali, pokusajte oboje da budete iskreni..
nemam pojma zasto je to tako tesko, dodjavola:-?
 
Razni ljudi razne ćudi
On naravno ima pravo da ne želi dete ni u ovom trenutku a možda se i za 100 godina ne ispune preduslovi za koje misli da su potrebni.
Takođe možda nije lepo ali ipak se neću složiti sa SINDI , on ima pravo čak i da te laže ...
Ali samo na tebi je da proceniš šta misliš o tome i kako ćeš reagovati.
Na žalost mi ti na forumu ne možemo pomoći iako imam utisak da ste obadvoje nesigurni.
Ovo je jedna od onih situacija kroz koje morate sami proći jer što bi neki ovde rekli ...
samo od vas zavisi ...
U svakom slučaju glavu gore i bez nervoze , život je lepši nego što ponekad izgleda ...
 
A sta, da se i ti malo zaposlis i doprineses nesto u porodicni fond, pa se malo zabavis poslom i onda imas bebu?
Mada mislim, da kod tvog supruga nije problem u nesigurnoj situaciji na poslu, nego vise o nesigurnosti, kako ce se snaci kao roditelj. A to niko od nas ne zna, dok ne proba.
 
vd:
Razni ljudi razne ćudi
On naravno ima pravo da ne želi dete ni u ovom trenutku a možda se i za 100 godina ne ispune preduslovi za koje misli da su potrebni.
Takođe možda nije lepo ali ipak se neću složiti sa SINDI , on ima pravo čak i da te laže ...
Ali samo na tebi je da proceniš šta misliš o tome i kako ćeš reagovati.
Na žalost mi ti na forumu ne možemo pomoći iako imam utisak da ste obadvoje nesigurni.
Ovo je jedna od onih situacija kroz koje morate sami proći jer što bi neki ovde rekli ...
samo od vas zavisi ...
U svakom slučaju glavu gore i bez nervoze , život je lepši nego što ponekad izgleda ...

ne razumem..kako mislis ima pravo i da te laze?:? on naravno moze da laze, moze i da ubije, na kraju krajeva..ali zaboga, koja je poenta braka ako ne mozes supruzniku, dakle onom ko bi trebalo da ti je najblizi zivi stvor na svetu, da kazes istinu?istinu o sebi, o svojim sumnjama, strahovima, pa cak i svom sebicluku..i time partneru das mogucnost da te razume..zamisli, mozda se i to cudo desi..mozda se i ne desi, mozda pratner ode..ali makar su oboje postedjeni spanskih serija i optuzivanja i osecanja izdaje i kojecega...
u situaciji kad je on vec doveo sebe u situaciju da ispada lazov, kakav je njen izbor?ili da ostane, osecajuci se pritom kao kreten, i gubeci poverenje u coveka koji bi trebalo da je njen najbolji prijatelj...ili da ode, i da se odrekne neceg sto je bilo verovatno vredno, jer da nije, ne bi se ni vencali...
neki problemi u braku se mogu resiti..neki ne mogu..laz nikad nista nije resila, samo je prolongirala odluke i pogorsala odnose..
malo sam odlutala od teme, ali zaista bih volela da mi pojasnis taj svoj stav-on ima pravo da laze
 
Koliko je meni poznato, medicinski radnici su svugde trazeni, a stomatologi su jedni najtrazenijih. I koliko sam razumela, ti vec tri godine zivis u inostranstvu i nisi naucila jezik. Pa za to postoje skole! Umesto da pitas ovde, zasto on nece bebu, upisi kvalitetni tecaj jezika i garantujem ti, da ces za pola godine znati i jezik i imati posao.
Samo sto ti posle nece neko vreme padati beba na pamet...
 
Ja sam zavrsila kurs jezika ali sada trenutno pohadjam kurs koji je specijalizovan za medicinske nauke i koji cak nije ni u mom gradu, uradila sam nostrifikaciju diplome, pri cemu svi klinicki predmeti mi nisu priznati a to je vise od pola fakulteta...Zabrinuta sam i zbog toga...Sta i kako dalje...
Sto se tice ovog problema o kome sam postavila temu, slazem se sa svim sto je SINDI rekla, strasno mi je zao sto smo poremetili te nase odnose a zaista smo imali divnu vezu, zamislite, godinu dana smo odrzavali vezu na daljinu jer sam ja jos studirala ali to je samo ucvrstilo nasu ljubav i onda je usledila nezaboravna prosidba u Parizu...Osecam da me voli ali se mnogo lomi, i sada ne znam sta je jace od njega, da li da me izgubi ili da pristane na moj pritisak i "pravljenje" bebe...Ja ga, ustvari, ne bih ni pritiskala oko toga ali zivim u nesigurnosti u vezi njegove odluke i ne znam dokle tako, smucilo mi se vise, bolje da je imao hrabrosti i da kaze "necu sada, ali hocu, recimo, za godinu dana" i onda da stvarno uradimo tako a ne vise sa laznim obecanjim ai ocekivanjimsa i nadama. Tako bi mi bilo mnogo lakse. A u svim tim raspravljanjima i razgovorima i kao "konacnim" odlukama i suzama i na kraju opet razocarenjem mnogo smo poremetili nas odnos i poverenje koje je jako bitno...Mislim da mi je zbog toga i najvise zao...
 
Mnogo je ruzno da zena namece muskarcu bebu. On ucestvuje u toj odluci isto koliko i ti. Nisi ti jedina bitna za to dete... ako imas imalo postovanja prema svom partneru onda sacekaj da i on bude spreman za to... i jeste, sebicna si... on te dobro poznaje ocigledno. I kao takva sebicna majka neces puno moci da pruzis svom detetu... razmisli malo o tome...
 
ja trenutno imam pritisak od muza,isti taj koji ti vrsis na svog
znaci on hoce bebu a ja ne,i ne osecam se lepo,ja zelim da on razume moje razloge,on ih prihvata ali ne razume,i sto vise on hoce to vise ja necu
pusti ga na miru,mozda promeni misljenje
 
To je u pocetku bila obostrana odluka, nisam vrsila nikakav pritisak na njega, pricali smo o tome i resili da pocnemo da radimo na tome, a kada je dosao trenutak da se to ostvari on se je jednostavno povukao i promenio misljenje. Ja sam tada cutala i razumela, ali on meni taj datum pomera vec 4. put i mislim da stvarno nije u redu sa njegove strane da mi daje lazna obecanja. Dokle vise, pitam se ?! Kao sto sam ranije rekla, trebalo je da kaze kada zeli, makar bilo to i za godinu dana, ili dve, a ne ovako, svaka 3 meseca menja misljenje, hoce-nece... Eto, to mislim da nije u redu i zato se u mene uvukla strepnja i nesigurnost kada ce i da li ce uopste da bude to sto on predlaze i kaze jer ocigledno da ne mogu vise da mu verujem sto se toga tice. Imam itekako postovanja prema njegovim odlukama i mislim da je on u ovoj situaciji sebican a da se odluke u braku donose zajedno i da se pravi kompromis. Jedini nacin da ovo resimo je da ga ostavim na miru, kao sto rece hanibalka, samo do kada...sve ima svoje granice, ili da jednostavno prekinem sve, ali nisam sigurna da je to prava odluka...ne znam...
 
Не бих да звучим као нека злослутилица, али имам другарицу која је 100 година у вези и браку са својим мужем, и он је стално тако: чекај још ово, чекај још оно, има времена, млади смо....и дочекаше обоје 36. годину...он јесте и даље млад, али она више није! Кад је он кончано рекао да је спреман - њој је прошао воз! Сад обијају прагове разних лекара, три пута су покушали вантелесну оплодњу и није успело.
Она је сад већ прегорела у жељи за бебом, није јој више толико стало, прошо је воз, а он је сад тај који инсистира, али сад не иде....
И шта? Он може сутра да је откачи јер је нероткиња, и да се ожени 10 година млађом и да са њом изроди петоро деце, а она - ништа!
 
"Он може сутра да је откачи јер је нероткиња, и да се ожени 10 година млађом и да са њом изроди петоро деце, а она - ништа!"

Apsolutno tacno, Hellen ! I to sam navela kao argument u nasim beskonacnim razgovorima...
I sto je najgore, svega toga se i ja plasim jer kako je krenulo upravo ta surova realnost mi sve vise pada na pamet i bojim se da i ja tako ne zavrsim...Zato zelim od njega potpunu iskrenost, makar bila u suprotnosti sa mojim zeljama i planovima, da znam sta da radim sa sobom i svojim zivotom a ne da budem u zabludi i neprestanom iscekivanju znajuci da na kraju mozda do toga nece ni doci, a ako i dodje mozda ce za mene i moj reproduktivni kapacitet biti kasno...
On nema hrabrosti da preuzme na sebe odgovornost i obaveze roditeljstva ali ni da mi kaze istinu o svojim stavovima. Mislim da necu moci jos dugo na takav nacin.
 
Ako ti mislis da ce on da te otkaci zbog nekog... bilo koga, pa i nekim ko je mladji od tebe i moze da rodi dete... zasto si onda sa njim???

Osim toga SanDu, budi obazriva kada primas savete od razocaranih razvedenih zena (kao sto je Hellen).
 

Back
Top