Same sebi na prvom mestu...

Ako zelis da qckas o tome...samo napred...ne verujem da ce ti bas svi zameriti ;)
Tama je same sebi na prvom mestu jer tako bi trebalo da bude...valjda...
ja prva ne postujem to pravilo... :?
Ok, jel treba ja prva da otvorim dusu...evo sta mene trenutno muci:
U vezi sam dve i po godine, od toga godinu i po dana zivimo zajedno...zapravo "nezvanicno" smo vereni...
Mislim da je nebulozno da pisem koliko ga volim i koliko mi je stalo do njega...i znam da on oseca isto...
Problem je sto se u poslednje vreme extremno(ne mislim na ono u svakoj vezi postoje carke, bla, bla, bla) svadjamo... Dobra stvar je sto se uvek i pomirimo, i to u narednih par sati...ali cela ova situacija mi jako ide na zivce...a cini mi se da svadje upravo ja pocinjem...ranije nisam imala duge veze...i nemam pojma da li je ovo samo neki krizni period...volela bih da cujem drugo misljenje...ako nije problem :roll:
 
Pojasni ti to nama.
Svadjate se, dobro, ali oko cega?
Sustinske stvari? Npr, hteo bi da ne studiras/radis nego da heklas i kuvas za njega? Ne zeli decu, vodi te na skijanje a ti volis decicu i ne kapiras sta ljudi traze na nekim daskama pricvrscenim za noge?
Ili se svadjate oko beznacajjnih stvari? Ko ce da opere casu, ko ne spusta dasku na solju, cija mama bolje pravi sarmu?
Ako je ovo prvo, mozda posle tog zajednickog zivljenje dolazite u fazu da se uskladjujete , da tako kazem, - sustinski. Znaci, da vam se ljubav sprema da bude zrelija, da se proziveli medjusobnu fascinaciju, ono kad je on princ za tebe, a ti princeza na kub za njega. Sada pocinjete da se gledate realnije, svesni sopstvenih i tudjih mana ali i vrlina, i malo se svadjom (moze i neki drugi nacin) pripremate na neminovne korekcije i buduce kompromise.
A ako se svadjate zbog sitnica, to mi se javlja kao jos neosvesceno saznanje da ste poceli uzajamno da se gusite pomalo zagubljeni u pitanju sta dalje, da li to (zabavljanje, verenistvo) prava stvar, da li sebe gubis u tom odnosu (stoga naslov teme?)...
Posto se volite, a i brzo pomirite, verovatno treba sebi samo dozvoliti da se jos malo sazri. Ne mislim nista uvredljivo, i osobe od 50 godina sazrevaju do nekih odluka, osluskuju svoja osecanja, koriguju zahteve, ocekivanja...
 
pa kako da ti objasnim...krene oko sitnice...ja puknem oko sitnice...recimo...juce...polomim se da operem ves na ruke, jer je crkla ves masina, dok on kucka na ovom istom forumu i tek posle sat vremana, kad ga opomenem, se seti da je trebao da oljusti krompir, da bih spremila klopu za drustvo koje dolazi...i kada ja, naravno, puknem, jer takva sam, sto na umu to na drumu...on mi kaze pa sto mi nisi rekla da ti pomognem.......i ja naravno skrenem! :twisted: i tu krene svadja oko onih ne sitnih tema...
Posle 15min on me grli, ljubi, preklinje da se smirim...ja se naravno sva rastopim i rasplacem zbog reci koje sam u afedtu rekla...i tako...onda sledi pomirenje(samo da napomenem, na to se ne zalim...dodje mi da se svadjam samo zbog toga :D )
i tako u krug
 
To su neke svakodnevne situacije, nesto sto smo svi preziveli :)
Taman da krenes ( ili krenem ) pricu o uzajamnom postovanju, uvazavanju, uzajamnosti ( dakle, "sustinska stvar"!) a on prosto zaboravio zadubljen u internet ili vec tamo nesto. Ni na kraj pameti mu nije da te omalovazi, povredi, ne pomogne...
Juliane, zasto si tako strog? Mozda bi bolje bilo da je zvuk napisala "moja drugarica ima problem..."? Devojka jednostavno hoce da zna da li je to uobicajeno, normalno, cesto...
Mislim, kod zvuka je prosto benigno, sta sve neke pisu o muzevima, majkama i svekrvama, bivsim momcima, osobama sa kojima rade (valjda su okruzene nepismenima?)!
 
sad sam kao oni u tramvaju sto vam citaju novine preko ramena... mesam se u dijalog... ali, hocu da kaaaazem!
Juliane, ostani!
Zvuku, Julijan je stvarno dobar i nezlobiv..samo se ponekad pravi satarasan (rece drveni advokat, pokloni se, i ode...)
 
Hehhe..slatko a i nije.....pokusaj nekako, da mu nagovestis, da ti uradi nesto tad kad ga zamolis i nece bit zvocanja i nerviranja...sretna ti sretan on...
Reci mu jasno, da ti to zaista smeta...pitaj ga kako bi njemu bilo, da i ti kazes evo sad cu, kad on izjavi, da je gladan i da spremis nesto...ili operes...

To su ti muskarci...kad ti usisavas, on samo digne noge...kad kuvas, on se samo primakne, da jede...

I kakve veze ima sto je postavila temu, bas na kutku koji on posecuje..nek se zamisli malo...valjda zeli, da usreci svoju devojku a i ona njega...nije to nikakva blamaza...
 
opcinjena_zvukom:
pa kako da ti objasnim...krene oko sitnice...ja puknem oko sitnice...recimo...juce...polomim se da operem ves na ruke, jer je crkla ves masina, dok on kucka na ovom istom forumu i tek posle sat vremana, kad ga opomenem, se seti da je trebao da oljusti krompir, da bih spremila klopu za drustvo koje dolazi...i kada ja, naravno, puknem, jer takva sam, sto na umu to na drumu...on mi kaze pa sto mi nisi rekla da ti pomognem.......i ja naravno skrenem! :twisted: i tu krene svadja oko onih ne sitnih tema...
Posle 15min on me grli, ljubi, preklinje da se smirim...ja se naravno sva rastopim i rasplacem zbog reci koje sam u afedtu rekla...i tako...onda sledi pomirenje(samo da napomenem, na to se ne zalim...dodje mi da se svadjam samo zbog toga :D )
i tako u krug

slusaj, muskarci nemaju osecaj kao mi zene. oni su prakticni, i greska je, da ocekujes od njega da "primeti", da si se ti polomila oko pranja, i da ti treba pomoc. jednostavno moras da mu kazes, da trazis, da ga zamolis, da uradi nesto i da ti pomogne...
i znam da to nekada zna da iznervira, ali to je tako. te neke razlike samo treba prihvatiti, i tada sve postaje lakse... :)
pozdrav
 
ja imala isti problem.
i isto se tako svadjalu (u stvari nismo se svadjali nego sam ja bila naqurcena a on pokusavao da sazna sta mi je)
i na kraju se dogovorili da u pomoc ukljucimo - tefter
tako ja zapisem sve sto treba da se uradi
a on da kaze na vrijeme sta ce uraditi
i no - stress
sve se rijesi
i sretno i zadovoljno docekamo goste (ili sta smo vec cekali ;))
 
opcinjena_zvukom:
U vezi sam dve i po godine, od toga godinu i po dana zivimo zajedno...zapravo "nezvanicno" smo vereni...
Mislim da je nebulozno da pisem koliko ga volim i koliko mi je stalo do njega...i znam da on oseca isto...
Problem je sto se u poslednje vreme extremno(ne mislim na ono u svakoj vezi postoje carke, bla, bla, bla) svadjamo... Dobra stvar je sto se uvek i pomirimo, i to u narednih par sati...ali cela ova situacija mi jako ide na zivce...a cini mi se da svadje upravo ja pocinjem...ranije nisam imala duge veze...i nemam pojma da li je ovo samo neki krizni period...volela bih da cujem drugo misljenje...ako nije problem :roll:
Tu negde sam te izgubio. Mozesh opet, ali skraceno?
 

Back
Top