samopostovanje=kukavicluk?

vanjusica

Primećen član
Poruka
900
Listajuci neku literaturu u skladu sa raspolozenjem procitah nesto sto me ne samo iznenadilo, vec i na neki nacin naljutilo. Elem, dostojanstvo (samopostovanje) se izjednacuje sa kukavclukom te je izvesni dr psihijatar svoju teoriju potkrepio primerom razvoda ili raskida veze. Naveo je da se razvod ili raskid desavaju zbog mnogobrojnih razloga ali se najcesci svrstavaju u 4 grupe ostavljaca:

1. on/ona pronalazi drugu/drugog
2. on/ona prestaju da vole njega/nju
3. on/ona ne mogu da oproste prevaru
4. on/ona shvata da je on/ona prestao/la da voli nju/njega – najredji slucaj tj jako retko se desava (nije mi bas jasno kako je ovaj slucaj redak)

Slucaj kada on/ona shvata da on/ona ne voli njega/nju te dostojanstveno tj iz samopostovanja okoncavaju brak ili vezu je neistinit. U pitanju je cist kukavicluk jer je dostojansvenije i hrabrije sacekati poraz tj biti ostavljen.
Frapirana sam! Da li se slazete sa konstatacijom da je sampostovanje lepsi izraz za kukavicluk?
 
U pitanju je cist kukavicluk jer je dostojansvenije i hrabrije sacekati poraz tj biti ostavljen.


a biti u vezi u kojoj si prevaren i nevoljen bi onda bila hrabrost?boze, boze...bio neki glupi film na tv juce..i u jednom momentu ona kaze-mogu stajati u basti, gledati mesecinu, i mastati o tvom aftersejvu...a mogu i bolje!
znaci, nije stvar u tome da li mozes izdrzati..naravno da mozes, ljudi su najizdryljivije zivotinje, narocito zene..
pitanje je zasto bi?!
 
Хтедох исто да питам.
Нема то чак много везе са самопоштовањем. Брак (веза) је ОДНОС двоје људи, а не једносмерно апстрактно осећање. Значи, ако је један супружник невољен, то није однос који би га задовољио...(јер и није однос, није узајамни), зашто би неко радио нешто што га не чини задовољним, и био у ''вези'' која га не испуњава?

Ипак највише на свету волимо себе, а ако бисмо пристали да трпимо нешто што нам не одговара, онда је то већ патологија.
 
Onaj ko postuje samog sebe znaci da ce uvek malo dublje razmotriti svaku situaciju u koju je upleten. U slucaju braka - ako bolje razmisli - potrebno je da shvati da je i za ljubav (kao i za sve ostalo u zivotu) potrebna odluka, a za to je ipak potrebno imati hrabrosti. Znaci,
samopostovanje = hrabrost, a onaj ko ne postuje sebe je kukavica.
 
drugachije ljudi dozhivljavaju samoposhtovanje...meni recimo da bolujem od raka...samoposhtovanje ne dozvoljava da umrem kao crv...osetjao bih se hrabrim ako bih odluchio da se ubijem...recimo neko misli da je hrabrost zhiveti do kraja pa makar i kao crv...mislim da se to razliqje prilichno...za neke je hrabrost za druge chist idiotluk...ako hrabar chovek ostaje do samog trenutka smrti onda nek bude da hrabar chovek ostaje do kraja s onim ko ga ne voli...jel iskreno vetji je shit ostati s onim ko te ne voli nego sasetji sve u korenu...dakle psiholog je iz tog nekog ugla u pravu...
 
[


odlican primer za kukavicluk, odnosno dostojanstvo (samopostovanje) dao je psihijatar jer je emotiivni refleks najilustrativnije i najjednostavnije izrazen u partnerskim odnosima. ono sto ljudi ne razumeju je proizvod toga da se ceni forma a ne sadrzaj, kvalitet i mesto pojedinacne uloge u vezi... ....kada nesto ne odgovara...onda mi iz datog odnosa odlazimo, odnosno napustamo postojecu situaciju ne tezeci samom resenju problema vec menjanjamo samo forma ...u braku smo prelazi u nismo vise u braku..u vezi....za to je potrebna daleko manja samosvest i hrabrost ili dostojanstvoa ..........nego "dozvoliti" nekome da ode od vas i hrabro se suociti sa cinjenicom da vise ne postoji ono sto je nekom odnosu, pa i vama kao licnosti davalo kvalitet.....to je biti dostojanstven....a hrabar - ponasati se sa tim u skladu....apsolutno sam saglasan sa ovom tezom..
 
Kukavicluk se i inace krije iza drugih termina ... bas kukavicki zar ne.
Sigurno ste se sretali sa slucajevima kad neko ko ne sme nesto da uradi, pa ne kaze ne smem, nego ne zelim, prosto ubedi sam sebe da ne zeli.Zbog cega do radi? Zato sto je to "ne zelim" mnogo dostojanstvenije, kako da postuje samog sebe kad je kukavica.Tako se, valjda, ego brani.
Mnogo redje, covek moze da ocuva svoje dostojanstvo i samopostovanje,priznavanjem svog kukavicluka pre svega samom sebi, i slozio bih se da je takav potez mnogo hrabriji i dostojanstveniji.
Sta ce izabrati zavisi od karaktera i od slucaja.
Mislim da je naslov teme pogresno postavljen samopostovanje=kukavicluk nije pravilo.
 
Mislim da kod raskidanja dugih veza (brakova) mnogo vishe utice krivica, koja je na neki nacin povezana sa gorepomenutim pojmovima. Poznato je da partner koji raskida u najvecem broju slucajeva ima osecaj krivice, bez obzira da li je taj osecaj realan ili ne. E pa sad osecaj krivice , umanjuje osecaj sopstvene vrednosti , tako da je logicno da moze da se desi nedostatk samoposhtovanja. Ali kukavichluk je samim tim potpuno na drugoj, suprotnoj strani price. Tako da se potpuno slazem sa Vanjushicom...
 
vanjusica:
Listajuci neku literaturu u skladu sa raspolozenjem procitah nesto sto me ne samo iznenadilo, vec i na neki nacin naljutilo. Elem, dostojanstvo (samopostovanje) se izjednacuje sa kukavclukom te je izvesni dr psihijatar svoju teoriju potkrepio primerom razvoda ili raskida veze. Naveo je da se razvod ili raskid desavaju zbog mnogobrojnih razloga ali se najcesci svrstavaju u 4 grupe ostavljaca:

1. on/ona pronalazi drugu/drugog
2. on/ona prestaju da vole njega/nju
3. on/ona ne mogu da oproste prevaru
4. on/ona shvata da je on/ona prestao/la da voli nju/njega – najredji slucaj tj jako retko se desava (nije mi bas jasno kako je ovaj slucaj redak)

Slucaj kada on/ona shvata da on/ona ne voli njega/nju te dostojanstveno tj iz samopostovanja okoncavaju brak ili vezu je neistinit. U pitanju je cist kukavicluk jer je dostojansvenije i hrabrije sacekati poraz tj biti ostavljen.
Frapirana sam! Da li se slazete sa konstatacijom da je sampostovanje lepsi izraz za kukavicluk?


Не, баш обрнуто. Самопоштовање у том смислу, по мени, има везе са храброшћу да се призна неуспех у вези да се та лоша веза заврши. Зашто да неко чека да буде остављен?
 
Ne bih rekla da se u svim slucajevima moze postaviti tako ostra granica samopostovanje = kukavicluk. Moguce je, medjutim, da je u neki slucajevima samopostovanje prikrivena racionalizacija, izgovor. "Nevoljen sam, zasluzujem bolje, imam svoje samopostovanje i zato odlazim" - racionalizacija za - "Nevoljen sam, sigurno cu biti ostavljen, bolje da odem prvi i da mi ostane bar malo samopostovanja."
Ova logika je sasvim prirodna, ako osoba koja ostavlja zato sto je nevoljena ne voli osobu koju ostavlja. Medjutim, ako voli osobu koju ostavlja postavlja se pitanje da li je hrabrost ostaviti, sacuvati samopostovanje, krenuti ispocetka sa nekim novim i izboriti se sa osecanjem ljubavi prema toj osobi, ili je hrabrost ostati sa tom osobom, rizikovati da budes ostavljen i pokusati da ponovo probudis u njoj staru ljubav?
 
Zar je mjerilo nase ljubavi koliko nas netko drugi voli?
Ako volimo onda volimo sebicnost nema sto da trazi u ljubavi...znaci ako nekoga volimo...volimo ga i kada vise nije s nama i ako nas vise ne voli...znaci ima smisla u toj izjavi...problem je samo tko je u stanju od nas da zbilja tako nesebicno voli?
svi koji vole ocekuju i da budu voljeni....cilj ljubavi je naci srodnu dusu koja te isto tako voli kao i ti nju...egoizmus je uvjek prisutan ....odlazimo jer smo povrijedeni i jer smatramo da taj drugi ako nas vise ne voli nije vrijedan nase ljubavi a to je kukavicluk i egoizam....sasvim jasna stvar ...u ljubavi smo svi isti..i svi smo kukavice..hhehe
pozdrav
 
Vanjusice, primecujem da je tema postavljena prilicno sugestivno, i da se u tekstu objasnjenja "citalac" navodi na odgovor i reakciju slicnu tvojoj...
Uprkos tome, slazem se da je tematika potpuno frapantna, i svaki dalji komentar je suvisan...
 
tea36:
Не, баш обрнуто. Самопоштовање у том смислу, по мени, има везе са храброшћу да се призна неуспех у вези да се та лоша веза заврши. Зашто да неко чека да буде остављен?

Slazem se. Ocigledno taj psihijatar ima pogresnu pretpostavku. Ako je samopostovanje izjednacio s kukaviclukom (mada ne bih se bas slozila sa ovim) onda on ne razume ljubav vec tu podrazumeva povredjen ego, ponos ili sl. Dovoljna je cinjenica "da nisi voljen", zasto bi gajio lazne nade (ako vec nepostoji mogucnost uspeha u borbi) ili povredjivao sam sebe ostajuci u toj vezi? Uostalom zasto bi gubio vreme odrzavajuci nesto sto je besmisleno?
 

Back
Top