Greh je ali ..

Licno meni je prihvatljivije resenje imati vanbracno dete nego ici na abortus, posebno ako je razlog za abortus to sto roditelji nisu vencani. Naravno, svako ima pravo na izbor sta je u odredjenoj situaciji najbolje resenje, to uopste ne dovodim u pitanje.
 
larousse:
Kakvo je vaše mišljenje o radjanju deteta u van vracnoj zajednici i abortusu kao altrenativnom rešenju.Od dva greha izabrati manji,šta bi ste vi?

Овако како си изложила мени обе варијанте делују шупље...Као да је дете ту нека колатерална штета, па да видимо само како ће штета бити мања.....
Питање је да ли ти (или та нека) ЖЕЛИ ДЕТЕ, и да ли је спремна да га има и да понесе све што сингл родитељство носи, и да ли је тај њен партнер спреман и жељан да буде отац....
С друге стране, рађање детета само зато што је абортус грех ...мислим да то није довољан разлог....
Дете треба да буде вољено и жељено, да не би после цео живот трпело прекор што се родило и ''уништило живот'' мајци или оцу, или обома!

Ако је вољено и жељено, онда је сасвим небитно да ли је заједница брачна или ванбрачна...
 
Prvo meni radjanje deteta nikako nije greh, bilo u bracnoj ili vanbracnoj zajednici. Mozda je nacin na koji je do njega doslo greh (preljuba i sl) ali kad je dete vec u stomaku, ako ga rodis to je sreca! Jer zamisli, rodis to dete i kad malo poraste da razume neke stvari, neko mu kaze da je njegovo rodjenje bilo greh! Bilo bi ti sigurno krivo, zare ne?
Sto se abortusa tice, ako zaista ne zelis dete ne moze niko da te krivi, tvoja je odluka. Dete je i velika zivotna obaveza. Ako nisi spremna za to, imas zakonsko pravo da abortiras (dok je ranije trudnoca). Medjutim najgore je po meni da abortiras jer te sramota da imas vanbracno dete.
 
Nema nista lose u radjanu deteta van braka.
Naravno ako zena zna da moze da ga izdrzava.
U suprotnom mozda treba razmisliti i o ovom drugom.
Glup mi je komentar da je nesto greh.
Pa svi bi voleli da imaju decu kad ih budu zeleli u srecom braku,ali nije uvek tako.
 
Na abortus se uglavnom odlucuju mladje devojke, evo na primer u NS je sve vise devojaka koje sa 13 ili 15 god prekidaju trudnocu. Ja licno, nikako ne smatram dete rodjeno van braka grehom, ako zena odluci i proceni da je spremna na takav korak, sto da ne, to dete moze da joj donese toliko radosti i lepih trenutaka
 
paaa ako si u vezi,
a pao ti na pamet abortus...
abortiraj.
ali..ja bi rodila dete i sama ga podizala, ako sam u godiama
kada sam zrela za tako nešto, i finansijski, i emotivno...i mentalno....
malo ti konfuzno pitanje,
pa nisam sigura...
šta ti pitaš u stvari?
i da..ja ne mislim da je i jedo od dva navedena greh.
greh je roditi i biti nesrećna, jadna i nesposobna da gajiš dete.
greh, mada za mene pre samoživost, je ne roditi dete, a imati sve mogućosti...
 
ni jedno ni drugo za mene nije greh.
ako mozes i hoces da dizes dete van bracne zajednice,super,nema nikakvog problema.
ali ne treba da radjas dete ni na silu ako ga ne zelis,ako cete i ti i ono biti nesrecni ili ako nemas uslova.
 
...znam, da sam slichajno trudna, ja ne bih rodila dete. iz jednog prostog razloga - mislim da emotivno i fizichki nisam spremna da budem majka, iako imam dovoljno godina za tu funkciju.... zato bih izabrala abortus. moj partner se sa tim ne slazze, ali prihvata moju odluku.
...opet, pomislim, dosta puta, u proshlosti sam sebe pozitivno iznenadila.... rekla sam "ja ovo ne mogu" a ispostavilo se da ipak mogu, i to dobro....
...eto. yebi ga. kako god. sve u svemu, mislim da je vanbrachna/brachna zajednica potpuno nebitna chinjenica za postavku ovog problema.... znam, da sam jednom sanjala kako imam dete, i da sam otishla u prodavnicu a dete zaboravila u frizideru.... znachi neka.
 
Ako zelis bebu, ako mislis da ti ona treba u ovom momentu u zivotu onda je rodi...
abortus ili ne , zavisi od puno, puno okolnosti...nimalo jednostavno....najvise od prirode nas samih i dozivljavaanja problema u zivotu...a nije toliko bitno dal su roditelji u braku ili ne...
 
koliko je u svemu tome vazan hriscanski dozivljaj vanbracne trudnoce od pre 2000 godina? gde si ti u svemu tome? bitnija je zelja da imas dete ili odsustvo te zelje. bitno je koliko je zena spremna da se sama nosi sa odgovornoscu za dva zivota. bitno je koliko moze da pruzi detetu, finansijski i emotivno, da li moze da se osloni na nekoga iz porodice, pa i koliko godina ima.
vera nije elasticna, za vernike je abortus ubistvo i tacka. pa greh je i imati sex pre braka, greh je pociniti preljubu a greh je i abortirati. abortus i vera su dve nepomirljive krajnosti, ne mozes da abortiras i da budes vernik. ali, zar je u tvojoj trudnoci bitan zvanican stav crkve? za mene je odrzavanje trudnoce samo zbog toga sto je greh abortirati, izbegavanje odgovornosti.
 
Abortus, eutanazija i smrtna kazna su 3 "ubistva" za koja ne mozemo reci da su ubistva. Glupo receno, ali to je sociolosko objasnjenje. Cim nije kaznjivo, po drzavi nije grijeh.

Ja sam sa 16 pomislila da sam trudna i nije mi palo na pamet da abortiram. Draga moja, sama pala, sama se ubila. Kad si mogla da ne vodis racuna o nekim stvarima, snosi posliojedice. E, sad, ruzno je reci za dijete poslijedica, ali sve na svijetu se zvodi na to. Ajde da sada ne filozofiram, mada sam sklona.

Ne podrzavam abortus nikako i kad cujem da je neka djevojka abortirala jer "ima samo 15 godina", "nece da se obavezuje"... gadi mi se i stvaram najnize misljenje o njoj. S tim da, kada posmatram razumno, bolje tako nego da rodi dijete koje nece voljeti i nece znati da ga odgaja.

Ako mene neko pita sta bih od to dvoje predlozila - definitivno vanbracno radjanje.
Najljepsa je ona treca opcija - ne ostati trudna sa covjekom koji nece brak, ozbiljnu vezu, a pogotovo ne to dijete, nego se kasnije srecno udati i sa pravim covjekom podizati svoju djecicu. Ali ta opcija ovdje nije navedena. Svi mi znamo st abi bilo najbolje.
 
Jbt, kakva glupost. To je toliko individualna stvar i zavisi od toliko okolnosti da je besmisleno savetovati i govoriti ja bih ovako ili onako. Moja dobra drugarica govori -nikad ne reci nikad, jer ne znas sta te ceka iza coska.
Uvek sam govorila da nikada ne bih abortirala ali...Sa svojim muzem sam ostala trudna dok smo bili u vezi 3 meseca. Nismo se poznavali dovoljno a ni on ni ja nismo bili spremni za tako nesto. On je nastao iz braka, prinudnog, zbog trudnoce, pa su se njegovi razveli kada je imao samo 2 godine. Prosto nisam zelela da on oseca neku obavezu da bude sa mnom zbog bebe. Ja bih je bez obzira na sve rodila bez braka da sam bila spremna, ali nisam. Tri godine kasnije smo se vencali i sad imamo predivnog decaka u kome oboje uzivamo. Naravno da sada imamo drugih problema i konflikata ali oboje znamo da smo sami izabrali brak zbog nas a ne bilo cega drugog.
Mislim da je to greh. Stupiti u brak koji je manje vise osudjen na propast zbog deteta.
 
larousse:
Kakvo je vaše mišljenje o radjanju deteta u van vracnoj zajednici i abortusu kao altrenativnom rešenju.Od dva greha izabrati manji,šta bi ste vi?

ne postoji manji ili veci greh...greh je greh...to je odgovor na drugo pitanje...na prvo...hm...malko mi je glupo da razmisljash o tome nataj nachin...nije bitno da li je i koji je greh veci...bar u ovozemaljskom zhivotu, jel...vec shta ti zhelish...grozno je roditi dete jer se bojish osude...nezheljeno...pa onda se tako i postavljati prema njemu...osudjivati ga shto je doshlo na svet...ne podrzhavam abortus..ali...situacija ponekad zahteva isti...ako ga zhelish...rodi ga...nebitno kakva je zajednica....ako ga ne zhelish...nisi spremna...onda, znash i sama...odgovor na pitanje...
 
A mene, eto, čudi koliko se neko emotivno vezuje za tuđe probleme.
Nevena kaže da sa objektivnim stavom misli da je bolje nemati neželjeno dete, onako kako je opisano, da sada ne citiram.
Ali ne izostavlja da iskomentariše kako joj se gadi pomisao da 15-ogodišnja devojka abortira jer joj nije vreme, joj bogo naravno da joj nije vreme :shock:
Ali to ipak nije razlog da se ja istinski šokiram, kao ovaj smajli. Stvarno ne osećam mržnju ni prema onom čiči što je silovao devojčicu u Batajnici. OK, ono, osudila bih ga i tukla samo zato što je to realno odvratno.
Odakle vam tolika emotivnost? Ili to ja samo tako doživljavam, možda...
Ovo sve da skrenem pažnju kako bi bilo krajnje vreme da batalimo to stopiranje i upiranje prstom u ljude. Ko daje pravo kome na to, ko?
A čak i preko svega ovoga, jeste sebičnost, po sebi. Abortus. Sve ovo što ste vi ispisali je čisto opravdanje. Abortirati jer će se dete osećati odbačeno, blaaa, kao da ta majka ili otac, zaboga, neće zavoleti svoje dete, ako su u stanju da ono, rođeno nekoliko godina kasnije, zavole...
Toliko se dece rodi, "željene", pa ih roditelji doslovno mrze. A oni ipak žive.
Poenta - mislim da čovek mora biti iskren prema sebi. Koji god da je razlog za abortus - nije mi bilo vreme. Uradila sam to zbog sebe, kao što sve radimo zbog sebe. Ne da beba, koja nije ni rođena, ne bi rasla u neprijateljskom okruženju. Nije rođena, to je ipak prioritet, a?
Nisam za to da se od abortusa pravi tolika buka.
On je čisto individualno ubijanje u pojam. Nema te žene koja se neće zapitati kakvo bi bilo to dete.
E, da, zaboravih da napomenem da većini žena ni ne padne na pamet da to dete može i da se zadrži :shock:
Kao što nekima ne padne na pamet da, opet, ne mora.
Zato one sestre tamo, valjda, uvek ukažu na to. Što je OK.
 
Postoje brojni metodi kontracepcije. Ne moze se abortus koristit kao supstitut.

Onaj ko je abortirao iz ovog ili onog razloga sebi nece priznati, a najmanje drugima.... da je ucinio nesto lose. Sve su to samo racionalizacije. Svi vi dobro znate da je to greh i da ste uradili nesto na sta nemate pravo... Naime, vi niste bogovi, niti bilo kakav autoritet na temu ko ima, a ko nema pravo da zivi. Niti ste vi nuzni tom detetu za opstanak. Mozda bi ga neko primio u svoje srce kada je vec vama bilo smetnja.
 
Ali isto tako nisi ni ti Bog da ZNAŠ šta je greh, šta je neka ona ili neki on smeo uraditi sa svojim telom i svojim životom, ili svojim, zaboga, detetom...
Majka je nužna tom detetu za opstanak. Da nije tako ne bi se osuđivalo bacanje u kontejnere, i dete bi se vadilo iz materice onog momenta kada je začeto. Ali suština neželjene trudnoće je u samoj TRUDNOĆI, mnogo manje u bebi koja sledi posle, nažalost...
Da se razumemo, ne govorim ovo isključivo tebi, iznad.
Ako mi ostali nismo Bogovi, ko je tebe proglasio za proroka?

Što se kontracepcije tiče, da li to znači da ako dete padne pod kola, jer je jurilo za loptom, i ostane bez noge, treba da bude omraženo od naroda jer je znalo da ne treba da istrčava na put?
Kako odlučiste da sebi date sva ta prava da osuđujete?
Znam da sam dete spustila na nivo saobraćajne nesreće, nema potrebe da mi skrećete pažnju na to stvar je u pojmu greške, ne greha.
 

Back
Top