M
margita
Gost
Zivot mi je bio prava nocna mora sto se tice ljubavne strane! Imam mnogo posledica od toga! Najveca posledica po moje zdravlje je bio taj monstruozni abortus koji sam imala pre 1.5 god. i jos uvek ne mogu da se pomirim sa tim. Moja luda glava je uradila nesto sto ce da me boli ceo zivot! Moju dugogodisnju vezu sam prekinula time sto sam zatrudnela sa drugim covekom (mojim bivsim deckom). Morala sam da abortiram...a moju ljubav prema mom dugogodisnjem momku UPROPASTILA!
Jednostavno sam bila jedna velika glupaca...
Sada sam trenutno udata za njega i imam 26 god. ali nikada nebih rekla mom muzu za tako nesto. On nikada nije saznao razlog naseg ranijeg prekida. Srecna sam sa njim i lepo nam je u braku, ali jos uvek ne mogu da se pomirim sa tom TRAGEDIJOM.
Poceo je da mi pominje "stvaranje porodice", mislim na decu. Uvek kada mi pomene decu ja pocinjem da se jezim i izbegavam da pricam o tome. Samo kada se setim kroz sta sam sve prosla...decu pocinjem da mrzim. Cini mi se da ih vise nikada nebih imala. Mrzim i sebe zbog toga i zivot sto me je na taj nacin OSAMARIO. TO me je navelo na cinjenicu da mrzim ceo svet. Uvek me boli glava po ceo dan kada razgovaramo na tu temu, cak i kada mi drugi ljudi kazu ono "A, kada planirate da sirite porodicu?!"- KATASTROFA.
Pomozite mi, molim vas. Zelim zauvek da izbrisem ovu proslost iz glave i da je shvatim kao nesto najprljavije sto mi se desilo. Zelim da uzivam u zivotu kao i sve druge mlade zene, da imam ljubav i da budem zdrava. Kako da izlecim cinjenicu "DECA"? Kako da se pomirim sa tim da moram da imam nekad decu kada ih uopste ne zelim zbog te kastrofalne tragedije?
Molim vas pomozite mi. Zelim samo da budem srecna...
Margita
Jednostavno sam bila jedna velika glupaca...
Sada sam trenutno udata za njega i imam 26 god. ali nikada nebih rekla mom muzu za tako nesto. On nikada nije saznao razlog naseg ranijeg prekida. Srecna sam sa njim i lepo nam je u braku, ali jos uvek ne mogu da se pomirim sa tom TRAGEDIJOM.
Poceo je da mi pominje "stvaranje porodice", mislim na decu. Uvek kada mi pomene decu ja pocinjem da se jezim i izbegavam da pricam o tome. Samo kada se setim kroz sta sam sve prosla...decu pocinjem da mrzim. Cini mi se da ih vise nikada nebih imala. Mrzim i sebe zbog toga i zivot sto me je na taj nacin OSAMARIO. TO me je navelo na cinjenicu da mrzim ceo svet. Uvek me boli glava po ceo dan kada razgovaramo na tu temu, cak i kada mi drugi ljudi kazu ono "A, kada planirate da sirite porodicu?!"- KATASTROFA.
Pomozite mi, molim vas. Zelim zauvek da izbrisem ovu proslost iz glave i da je shvatim kao nesto najprljavije sto mi se desilo. Zelim da uzivam u zivotu kao i sve druge mlade zene, da imam ljubav i da budem zdrava. Kako da izlecim cinjenicu "DECA"? Kako da se pomirim sa tim da moram da imam nekad decu kada ih uopste ne zelim zbog te kastrofalne tragedije?
Molim vas pomozite mi. Zelim samo da budem srecna...
Margita