Atomska bomba pre 4000 godina?

*+*+*+*+*

Veoma poznat
Poruka
11.319
Atomska bomba pre 4000 godina?

U Indiji 2300. god.p.n.e. 35.000 ljudi živi i radi u gradu Mohendžo Daro u dolini Inda, na teritoriji današnjeg Pakistana. Mir i spokoj vladaju do trenutka užasa, do trenutka u kome će taj narod nestati bez traga kao da ga nikada nije ni bilo. I tek početkom 20. veka arheolozi uspevaju da pronađu nešto ostataka: 24 skeleta, poneki predmet i ceo jedan pokopani grad.

O ovoj nesreći govori i «Mahabharata», čuveni staroindijski ep u stihovima (veoma slobodan prevod):

«Iznenada podiže se veliki vetar od koga se zatresoše planine i pojavi se vatreni plamen koji se kretaše vazduhom. Na nebu ugledasmo nešto što je ličilo na svetleći oblak poput plamenova usijane vatre»

50 puta radioaktivniji

Ko je ili šta je uništilo sve stanovnike Mohendžo Dara ? Mnogi naučbici sigurni su: pošto su pronađeni skeleti radioaktivni, narod je pobilo neko nuklearno oružje!

Mesto na kome je pokopan Mohendžo Daro otkrio je 1872. godine britanski arheolog Aleksander Kaningem. Godine 1920. indijski arheolog Raj Bahadur Daja Ram Sahni proširio je iskopavanja na susedni grad Harapu. Zašto su žitelji Harape oko 2000. godine p.n.e. napustili svoja staništa? Da li se možda ispostila obradiva zemlja ili je reka Ind skrenula tok i oterala ih? Možda je ipak nešto drugo u pitanju?

Pretpostavka o nuklearnioj katastrofi nastala je kada su pronađeni skeleti 70-tih godina prošlog veka podvrgnuti ispitivanjima pri čemu je utvrđeno da su veoma radioaktivni, čak 50 puta više nego što bi bilo prirodno.

Nuklearni fizičar Surendra Gadakar smatra da su skeleti ozračeni tokom nuklearne probe 18. maja 1978. u oblasti Pokhranu gde se nalazi Mohendžro Daro, kao sve drugo što je iskopano iz njega. Ipak radioaktivnost skeleta daleko je veća od radioaktivnosti svega drugog u provinciji Pokhranu.

Istoričari ne isključuju mogućnost da je u “Mahabharati”, poemi koja u više od 100.000 distiha sadrži epske, filozofske i mitološke priče i rasprave, opsan pad I eksplozija nekog meteora.

Ostaje činjenica da je stihove o velikoj eksploziji opisanoj u “Mahabharati” govorio niko drugi do slavni fizičar Robert Openhajmer (1904-1967) glavni čovek projekta “Menhetn”, za vreme eksplozije prve u istoriji atomske bombe u Alamogordu 16.jula 1945. godine. Openhajmer, strastveni ljubitelj hinduističke kulture i umetnosti, naučio je sanskrit i govorio je, u originalu ono što se dogadjalo, rečima boga Krišne, otelovljenja boga Višnu, iz knjige Bhagavad-gite, jedne od nekoliko desetina koje sačinjavaju “Mahabharatu”:

“Kada bi svetlosti hiljadu Sunca mogle odjednom da obasjaju nebo, bilo bi to kao sjaj Velikog….Postao sam Smrt, rušilac Svetova”
 
AKHENATON:
Atomska bomba pre 4000 godina?

U Indiji 2300. god.p.n.e. 35.000 ljudi živi i radi u gradu Mohendžo Daro u dolini Inda, na teritoriji današnjeg Pakistana. Mir i spokoj vladaju do trenutka užasa, do trenutka u kome će taj narod nestati bez traga kao da ga nikada nije ni bilo. I tek početkom 20. veka arheolozi uspevaju da pronađu nešto ostataka: 24 skeleta, poneki predmet i ceo jedan pokopani grad.

O ovoj nesreći govori i «Mahabharata», čuveni staroindijski ep u stihovima (veoma slobodan prevod):

«Iznenada podiže se veliki vetar od koga se zatresoše planine i pojavi se vatreni plamen koji se kretaše vazduhom. Na nebu ugledasmo nešto što je ličilo na svetleći oblak poput plamenova usijane vatre»

50 puta radioaktivniji

Ko je ili šta je uništilo sve stanovnike Mohendžo Dara ? Mnogi naučbici sigurni su: pošto su pronađeni skeleti radioaktivni, narod je pobilo neko nuklearno oružje!

Mesto na kome je pokopan Mohendžo Daro otkrio je 1872. godine britanski arheolog Aleksander Kaningem. Godine 1920. indijski arheolog Raj Bahadur Daja Ram Sahni proširio je iskopavanja na susedni grad Harapu. Zašto su žitelji Harape oko 2000. godine p.n.e. napustili svoja staništa? Da li se možda ispostila obradiva zemlja ili je reka Ind skrenula tok i oterala ih? Možda je ipak nešto drugo u pitanju?

Pretpostavka o nuklearnioj katastrofi nastala je kada su pronađeni skeleti 70-tih godina prošlog veka podvrgnuti ispitivanjima pri čemu je utvrđeno da su veoma radioaktivni, čak 50 puta više nego što bi bilo prirodno.

Nuklearni fizičar Surendra Gadakar smatra da su skeleti ozračeni tokom nuklearne probe 18. maja 1978. u oblasti Pokhranu gde se nalazi Mohendžro Daro, kao sve drugo što je iskopano iz njega. Ipak radioaktivnost skeleta daleko je veća od radioaktivnosti svega drugog u provinciji Pokhranu.

Istoričari ne isključuju mogućnost da je u “Mahabharati”, poemi koja u više od 100.000 distiha sadrži epske, filozofske i mitološke priče i rasprave, opsan pad I eksplozija nekog meteora.

Ostaje činjenica da je stihove o velikoj eksploziji opisanoj u “Mahabharati” govorio niko drugi do slavni fizičar Robert Openhajmer (1904-1967) glavni čovek projekta “Menhetn”, za vreme eksplozije prve u istoriji atomske bombe u Alamogordu 16.jula 1945. godine. Openhajmer, strastveni ljubitelj hinduističke kulture i umetnosti, naučio je sanskrit i govorio je, u originalu ono što se dogadjalo, rečima boga Krišne, otelovljenja boga Višnu, iz knjige Bhagavad-gite, jedne od nekoliko desetina koje sačinjavaju “Mahabharatu”:

“Kada bi svetlosti hiljadu Sunca mogle odjednom da obasjaju nebo, bilo bi to kao sjaj Velikog….Postao sam Smrt, rušilac Svetova”

@ alljeshocarpenterofilovici

kao shto rekoh
pre ce da ima istine u ramajani, mahabharati, vedama i tolkinu nego u Almanahu 8)

shta kazete na ovo? 8)

@pirotjanac

zanimljiv text braticu, veoma... treba malo prelistati.
pozz
 
Koliko samo ima gradova koji su "odjednom" nestali tokom istorije???

Malo je verovatno da se radi o A-bombama ili vanzemaljcima...

Sve je to normalno, nalazenje novih trgovackih puteva, ratovi, bolesti i slicno su uvek bili u stanju da uniste gradove (ili da ih ostave napustene)...
 
Silent Bob:
Koliko samo ima gradova koji su "odjednom" nestali tokom istorije???

Malo je verovatno da se radi o A-bombama ili vanzemaljcima...

Sve je to normalno, nalazenje novih trgovackih puteva, ratovi, bolesti i slicno su uvek bili u stanju da uniste gradove (ili da ih ostave napustene)...

meni su maje extra misterija.
napustili svoje gradove na vrhuncu civilizacije...
nit ratovi
nit bolesti
nit bilo shta poznato...


verovatno neshto religijski. dok su severnoamerichki bili vrhunac civilizacije u religijskom pogledu,
ovi juzniji su bili tolko zanesheni nekim glupostima da nije normalno.
 
Citao sam odavno o nekoj bateriji pronadjenoj valjda u Egiptu, procenjuje se da je stara, ajde da ne lazem posto se bas nesto i ne secam, nekoliko hiljada godina. Samo se pitam cemu je ta baterija sluzila! A jel' znate da je parna masina nastala u helenistickom dobu, ali nije nasla primenu jer je snaga robova bila mnogo jeftinija?
 
Vladazl:
Citao sam odavno o nekoj bateriji pronadjenoj valjda u Egiptu, procenjuje se da je stara, ajde da ne lazem posto se bas nesto i ne secam, nekoliko hiljada godina. Samo se pitam cemu je ta baterija sluzila! A jel' znate da je parna masina nastala u helenistickom dobu, ali nije nasla primenu jer je snaga robova bila mnogo jeftinija?

:shock: :shock: :shock:

Ti ko da mi citas misli. Malopre sam s nekim razgovarao bas o tome. I o bateriji i o parnoj masini. Pomislice ljudi da si moja reinkarnacija. :lol:
Ta baterija je pronadjena na prostoru Iraka, to je glinena posuda koja ima sve elemente baterije sem neke tecnosti. Kad su nasuli tu tecnost i poivezali dve zice i let diodu sijalica se upalila.

A parnu masinu je pre oko 2000. godina pronasao Heron, ali niko nije bio zainteresovan da jeftini rad robova zameni parnom masinom, pa je pronalayak pao u yaborav.
 
Vladazl:
Citao sam odavno o nekoj bateriji pronadjenoj valjda u Egiptu, procenjuje se da je stara, ajde da ne lazem posto se bas nesto i ne secam, nekoliko hiljada godina. Samo se pitam cemu je ta baterija sluzila! A jel' znate da je parna masina nastala u helenistickom dobu, ali nije nasla primenu jer je snaga robova bila mnogo jeftinija?

Hm...da se i ja malo uključim...kad je građena HE Đerdap...nađeno je par zanimljivih stvarčica...
Što se te baterije tiče...nekada davno sam gledao i neku emisiju koja je bila posvećena baš njoj...primitivno je izgledala...ali je ipak nečemu služila....čemu?
 
Sedam stvari koje ne bi smele da postoje...

Postoje baterije iz vremena pre Hrista, prikazi sijalica na staroegipatskim bareljefima, gvozdene alatke iz kamenog doba i kompjuteri iz Stare Grčke. Da li se radi o falsifikatima ili treba da iznova pišemo istoriju?

1. Jedan od predmeta koji predstavlja enigmu je takozvana baterija iz Bagdada. Austrijski istraživač dr Vilhelm Kenig pronašao je 1936. godine, prilikom iskopavanja u blizini Bagdada, 2.000 godina star glineni ćup naroda Parta, u kome se nalazio bakarni cilindar koji je služio kao ležište za gvozdenu šipku. Cilindar je bio asfaltom prilepljen za otvor ćupa, tako da se u njega mogla sipati tečnost. Zahvaljujući bakru, gvozdena šipka je imala električnu izolaciju. Čemu je služio taj čudnovati ćup? Naučnici su stajali pred zagonetkom sve dok 1940. godine dr Kenig nije objavio svoju smelu tezu: postoji mogućnost da je ćup predstavljao bateriju. To bi značilo da električnu struju nije otkrio Luiđi Galvani (1737-1798 ) kada je pravio eksperimente sa žabljim batacima, već neki nepoznati genije 2.000 godina pre njega.

Činjenica je da je više naučnika dokazalo da je taj stari glineni ćup mogao da proizvodi električnu energiju: napravili su isti takav ćup i sipali su u prostor između dva metala grožđani sok. Merni aparati su pokazali da između bakra i gvožđa nastaje napon od 0,5 volti, što nije baš mnogo, ali ipak potvrđuje teoriju dr Keniga.

To je značilo da su Parti mogli da dobiju struju iz baterija, ali postavlja se pitanje čemu to. Dalekovodi, sijalice, telefoni i motori tada nisu postojali.

2. Ili možda ipak jesu? Autori Peter Krasa i Rajnhard Habek tvrde u svojoj knjizi da je još u Starom Egiptu postojalo električno osvetljenje. Svoju tezu zasnivaju na bareljefu iz Dendere koji potiče iz 50. godine pre Hrista. Tu su prikazani egipatski sveštenici koji drže jedan ogroman predmet sličan balonu, u čijoj se unutrašnjosti nalazi nešto slično munji. Krasa i Habek smatraju da je to grafički prikaz sijalice sa užarenom žicom. Navodno su egipatski graditelji koristili električne sijalice za osvetljavanje hodnika, čime može takođe da se protumači nepostojanje bilo kakvih tragova gareži od lojanica.

To je zanimljiva teza iako prilično neverovatna, jer bi bilo potrebno 40 bagdadskih baterija za sijalicu od samo jednog vata. „Za osvetljavanje egipatskih gradilišta trebalo bi staviti na gomilu 116 miliona baterija, čija bi ukupna težina iznosila 233.600 tona“, kaže fizičar Frank Dernenberg. Osim toga, ni danas ne postoje tako ogromne sijalice kakve su prikazane na bareljefu, jer bi bile opasne po život. Snaga implozije vakuumirane sijalice raste srazmerno njenoj veličini, a na sijalici iz Dendere ležao bi atmosferski pritisak od 63 tone. S druge strane, egiptolozi kažu da su prikazi na bareljefima uvek bili simbolični i stilizovani, što znači da dimenzije uglavnom nisu odgovarale realnim proporcijama.

Ma koliko se egiptolozi sporili oko toga šta je zapravo prikazano na bareljefu iz Dendere, izvesno je da radnici nisu radili pod svetlošću električnih sijalica već petrolejskih lampi. U Dolini kraljeva pronađeni su precizni zapisi o tome koliko je lampi izdavano radnicima i koliko ih je uveče vraćeno predradnicima. Što se tiče odsustva gareži, to je čista izmišljotina dvojice autora, jer su do sada neki hodnici morali biti restaurirani zato što se crteži zbog tamnih naslaga nisu videli.

Ako bagdadske baterije nisu služile za osvetljavanje, šta je bila njihova svrha? Jedino donekle logično objašnjenje glasi da su na taj način Parti pozlaćivali statue jer je za galvanizaciju dovoljna struja veoma malog napona. Ipak i dalje ostaju otvorena mnoga pitanja: u nekim „baterijama“ pronađene su bakarne šipke u bakarnim cilindrima, a sa dva ista metala ne može da se proizvodi struja. Iako ne znamo pravu namenu glinenih ćupova iz Bagdada, ne bi trebalo da potcenjujemo naše pretke, među kojima je pre više hiljada godina nesumnjivo bilo genijalnih pronalazača. Možda su postojale čitave naučne grane, od kojih je ostala samo poneka zaostavština koja danas zbunjuje istraživače.

3. Među takve artefakte mogao bi da se ubroji i „kompjuter“ iz Antikitere. Ovaj čudnovati instrument veličine kutije od cipela pronašli su ronioci u proleće 1900. godine, u blizini grčkog ostrva Antikitera, kada su iz broda koji je ležao na dubini od 42 metra vadili grnčariju, vino u amforama, mermer i bronzane figurine. Očigledno je ovaj grčki teretni brod iz prvog veka pre Hrista prevozio luksuznu robu. Tek dve godine kasnije, kada se jedan od sanduka raspao zato što je drvo presušilo, otkriven je mehanizam sa zupčanicima. Bilo je potrebno da prođe još 70 godina da bi se posle rendgenskih snimaka i pažljivog restauriranja shvatilo o čemu se radi: naučnici su pred sobom imali astrolabijum, instrument koji koriste astronomi da bi pratili izlaske sunca, kretanje pet tada poznatih planeta, mesečeve mene i ravnodnevice. Skoro 30 zupčanika napravljenih od legure bronze sa primesom kalaja bilo je savršeno uklopljeno. Okretanjem ručice na strani uređaja četiri kazaljke su rotirale različitom brzinom, pokazajući na skali pozicije planeta.

Ovo otkriće predstavlja pravu senzaciju zato što je teško poverovati da su Stari Grci bili u stanju da naprave tako komplikovan instrument koji bi svojom složenošću mogao da se meri sa satnim mehanizmom nastalim 1.400 godina kasnije. Osim toga, astrolabijum iz Antikitere imao je diferencijalni pogon, to jest zupčanike čije osovine pokreću drugi zupčanici. Taj mehanizam je patentiran tek 1828. godine. Kako to da su Grci za njega znali 1.900 godina ranije? Da li da poverujemo Denikenu koji postavlja pitanje: „Koji astronautski kum je ostavio ovaj mali poklon?“ U njegovu teoriju ne uklapa se jedna „sitnica“. Zašto bi tehnički i naučno superiorni vanzemaljci prikazali samo pet planeta za koje su znali Stari Grci, a ne svih devet?

Logično je objašnjenje da razvoj čovečanstva nije išao pravolinijski već je bilo uspona i padova, i u tim previranjima nestajala su mnoga saznanja i otkrića, do kojih se mnogo kasnije dolazilo posle mukotrpnog eksperimentisanja. Heron, grčki matematičar iz Aleksandrije, izmislio je u prvom veku pre Hrista parnu mašinu i napravio dva modela koja su odlično funkcionisala. Međutim, mi danas ovaj izum vezujemo za Džejmsa Vata, koji je 1765. godine time napravio revoluciju u industrijskom društvu. Beton takođe postoji još iz vremena Starih Rimljana, a ne tek od 1765, kada ga je patentirao Džejms Parker.
 

Back
Top