Astronomija

Vase misljenje u vezi teme koju zelim da zapocnem?

  • Ne prihvatam ovu ideju

  • Prihvatam ovu ideju

  • Glupost

  • Ozbiljna tema


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.

proximo

Ističe se
Poruka
2.233
,, Nauka nam ne obecava ni mir ni srecu, ona nam nudi samo istinu.’’
- Le Bon

Kolike su sanse da je to istina, nazalost ne mogu vam reci. Ne bavim se sansama. Ali da svet ima istinu to mogu da tvrdim kao sto mogu da tvrdim da postoji apsolutna istina ali je ona vrlo relativna za nase trenutne mentalne mogucnosti.
Pitali su vas, da li ste srecni ili religiozni? Oprostite, ali mene trenutno ne zanima vas odgovor na to pitanje jer vi ste na ovoj temi da bi ste citali mene, zar ne? Sedecu mirno i zamisljati vase lice koje se mrsti dok vam pomisao da sam arogantan prolazi kroz glavu. Ok, to je vase pravo. Kao sto imate pravo i da ne citate dalje. Na ovoj temi zelim samo one koji ce postavljati prava pitanja u pravo vreme na jedan zreo nacin.
Vi, koji ste ostali, molim vas, oslobodite se ukorenjenih osecaja da nemate dovoljno vremena, novca ili razumevanja. Nikada ih necete ni imati. Zaboravite svoju sujetu, stavove i tradiciju. Ako vam se ove prepreke isprece na putu ka razumevanju sveta kroz nauku, zamolicu vas unapred da mi ne uzimate za zlo ako je to protiv vase religije, stavova I slicno. Ovde cu pre svega izraziti svoj nacin razmisljanja koji sam gradio ( I gradim) posmatrajuci odredjene direkcije. Neke od tih “ Znakova poredu puta” predstavicu ovde u originalnoj formi jer “delim” misljenje da tudje ideje treba predstaviti u originalu da ih citalac moze razumeti kao pesme Ducica.

“ Mozak ima mehanizam koji funkcionise kao psihicki ekvivalent imunom sistemu – on odbacuje ideje koje su mu strane. Humor zaustavlja rad vasek mentalnog imunog sistema. Neobavezno se bavite novom idejom kako bi ste je ozbiljnije shvatili. Ovo zvuci protivrecno ali protivrecnosti igraju vaznu ulogu u originalnom razmisljanju. “
- Skot Torp

“ Mnoge tradicije traju toliko dugo da se prema njima odnosimo kao prema cinjenicama. Ali se te takozvane istine razlikuju od jedne kulture do druge. Ono sto je besmilseno u jednom delu sveta, u drugom moze da bude elementarna istina. Ne postoji ni jedan razlog da slepo verujemo u to da predrasude nase kulture predstavljaju apsolutnu istinu”.
-Skot Torp


Malo je ljudi koji su sposobni da stalozeno izraze svoje misljenje koje se razlikuje od predrasuda njihove drustvene sredine. Vecina nije u stanju cak ni da formira takvo misljenje. Svi imaju pravila – ukorenjene obrasce razmisljanja za koje cesto pogresno mislimo da predstavljaju istinu. Pravila nastaju prirodnim putem, ideje koje se ponavljaju postaju pravila. Kada pravila prerastu u ustaljenu kolotecinu, sve protivrecne ideje pokusajemo da ignorisemo. Pravila onemogucavaju kreativno razmisljanje. Ona skrivaju brojna sjajna resenja koja postoje ali su izvan kolotecine nasih ustaljenih pravila. Svi smo videli primere kako ljudi sami sebi pokusavaju da naprave pojednostavljenu sliku sveta, onako kako im to najbolje odgovara; zatim pokusavaju da taj svoj svet zameni svetom iskustava i tako ga preovladaju. Ali, nepismeni u dvadeset I prvom veku nece biti oni koji ne budu znali da citaju I da pisu, nego oni koji ne budu znali da uce, zaborave nauceno I ponovo uce zaboravljeno. Ponekad vidimo samo ono sto smo spremni da vidimo I ono sto mozemo da zamislimo to je velikim delom veoma stvarno. Univerzum je bogatiji od nase maste. Ne verujete? I nemojte!!! Ne jos. Jos jedno cu da vas zamolim, opustite se, kao da ste “tabula raza”- neispisani list papira koji ceka za nove redove, zaboravite vasa uverenja jer ona mogu biti mnogo opasniji neprijatelji istine od same lazi.

Ako ste spremni i prihvatate ovu temu ovakvom kakvom sam je zapoceo,ocenite je u anketi.

Zamolicu vas da vase komentare ostavljate na temi " Astronomija - komentari".

Dozvolicu sebi malo slobode da podelim jos jednu misao sa jednim od "Dzinova" koji su hodali nasom planetom a ta misao je u diretknoj vezi sa njim i svim ostalim "Dzinovima" koji su dali svoj doprinos nauci i koji su svoje mesto medju dzinovima stekli po svojim blistavim umovima. " Stojeci na ramenima Dzinova, mozemo videti dalje nego drugi sto vide stvari na vecim daljinama, ne zbog mocnog prodora naseg pogleda, niti bilo koje fizicke distance, vec zbog toga sto smo noseni i uzdignuti njihovom dzinovskom velicinom". Kao patuljak medju njima, velikom paznjom pratim i posmatram njihova lica, osobine licnosti, nacine na koji je funkcionisao ili funkcionise njihov um, njihova dostignuca i njihove greske... Literaturu koju samtram idealnom za " setnju" kroz nauku, koristicu na ovoj temi kako bih na sto bolji nacin prikazao jedno od dva najveca dostignuca covecanstva ( nauka i umetnost ) i kako bih prikazao koliko vredna cinjenica moze biti kao i koliko moze biti relativna u vremenu. Literaturu koju koristim redovno cu osvezavati sa svakim novim primerkom. Unapred napominjem da necu citirati pojedinacno i obelezavati kom delu koji citat pripada. Ovim zelim da izbegnem plagijat koji ce vrlo verovatno neko pokusati da izvede sa daljim postovima koje budem prikazao ovde. Dakle, bilo kakvo javno objavljivanje sledecih postova kao licne svojine moze biti smatrano plegijatom.

Literatura koju sam do sada koristio:

“ Mesecari” - Artur Kestler
“ Big Bang” - Sajmon Sing
“ The elegant universe” - Brian Green
“ Moc nauke” - Milorad Mladjenovic
“ Einstein`s Cosmos” - Michio Kaku
" On Giants` Shoulders" -Melvyn Bragg
" From Copernicus to Einstein" - Hans Reichenbach
" Cosmos" - Edward Carl Sagan
" Nature of the Universe"- Fred Hoyle
 
Od Velikih Stvoritelja do grckih filozofa

Prema kineskom mitu o nastanku sveta koji datira iz vremena oko 600. godine p.ne., Fan Ku Veliki stvoritelj, izlegao se iz jajeta I poceo da stvara svet koristeci dleto da izvaja doline I brda u okruzenju. Zatim je postavio Sunce, Mesec I zvezde na nebu; umro je odmah posto su ovi zadaci bili izvrseni. Smrt Velikog Stvoritelja bio je esencijalni deo kreiranja zato sto su delovi njegovog tela korisceni da se process kreiranja sveta kompletira. Fan Kuova lobanja formirala je nebeski svod, njegovi misici zemlju, od kostiju su postale stene, a od njegove krvi nastale su reke I mora. Njegov poslednji dah pretvorio se u vetar I oblake dok je od njegovog znoja postala kisa. Kosa mu je popadala po zemlji, stvarajuci biljni svet, a vaske koje su zivele u njegovoj kosi oezbedile su osnovu za stvaranje ljutdske rase.I posto je nas nastank zahtevao smrt stvoritelja mi smo prokleti I osudjeni na vecnu patnju posle toga.
U jednom mitu sa Islanda pod nazivom Prose Edda, stvaranje sveta nije pocelo iz jajeta vec iz Praznine koja zjapi. Ova praznina razdajala je dva kontrasna kraljevstva Muspel I Niflhajm, sve dok jednog dana plamena svetlost I toplota Muspela nisu otopile zaldedjeni Niflhajm, tako da je voda upala u prazninu koja zjapi, zacevsi zivot u formi Imira, dzina. Tek tada je moglo otpoceti stvaranje sveta.
Narod Kraci iz Togoa, u zapadnoj Africi, ima pricu o drugacijem dzinu, ogromnom plavom bogu Vulbariju, kod nas poznatom po imenu “ Nebo”. Jednom davno on je lezao preko same Zemlje, ali ga je zena koja je tresla zito dugackim stapom bockala toliko a je, usled ovog uznemiravanja, morao da se podigne u vis. Medjutim, Vulbari je I dalje ostao ljudima na dohvat ruke, tako da su se ovi brisali njegovim stomakom kao nekakvim peskirom I cupkali parcice njegovog plavog tela da bi napravili zacin za supu. Vulbari je zbog toga morao da se podigne jos vise dok plavo nebo nije postalo nedodirljivo za ljude kako je ostalo I do dana danasnjeg.
Za narod Juruba, takodje iz zapadne Afrike, Olorun je bio vlasnik neba. Kada je pogledao ka neplodnoj mocvari zamolio je jedno od bozanstava da odnese puzevu kucicu dole na ono sto je prvobitno bila zemlja. U kucici se nalazio golub, kokoska I malo zemlje. Zemlja je posuta naokolo po mocvarama, tako da sup o njoj golub I kokoska mogli ceprkati I kljucati sve dok mocvara nije postala cvrsto tlo. Da bi proverio svet koji je napravio, Olorun posalje na zemlju kameleona plave boje, koji je tokom spustanja postao braon, sto je bio znak da su kokoska I golub uspesno obavile svoj zadatak.
Sirom sveta, svaka kultura razvila je svoje mitove o kreiranju sveta I njegovom oblikovanju. Ovi mitovi su medjusobno veoma razliciti, pri cemu svaki odslikava okruzenje I drustvo iz kojeg je potekao. Na Islandu to su Vulkanske I meteoroloske sile koje formiraju uslove za rodjenje Imira, dok su prema Jaruba narodu Iz zapdne Afrike poznata bica kao sto su kokoske I golub koji su formirali cvrsto tlo. Pa ipak svi ovi mitovi o postanku sveta imaju nesto zajednicko. Bilo da je rec o velikom, plavom, svom u modricama Vulbariju, ili o umirucem dzinu iz Kine,svi ovi mitovi u centar zbivanja stavljaju najmanje jedno natprirodno bice koje igra glavnu ulogu u objasnjenju nacina nastanka univerzuma. Isto tako, svaki mit predstavlja apsolutnu istinu u okviru drustva u kojem je nastao. Rec “ mit” potice od grcke reci (mythos) koja oznacava pricu ili se moze prevesti kao “ Poslednje reci”. I zaista, svako ko bi se usudio da sumnja u ova objasnjenja izlagao bi se opasnosti da bude optuzen kao jeretik.
Nista se mnogo nije promenilo sve do sestog veka pre nove ere kada se desio iznenadni porast svesti medju obrazovanim ljudima. Prvi put filozofi su bili slobodni da napuste opsteprihvacena mitoloska objasnjenja postanka sveta I da razviju svoje teorije.

“ Nauka se mora roditi iz mita I to iz kritike mita”
- Karl Poper

Astronomija je bila prva organizovana intelektualna aktivnost, koja je u sebi imala neke neophodne osnovne elemente prirodne nauke: posmatranje - > ponovljiva kvantitativna relacija - > proracunavanje. Prisetimo se da je osobina nesto sto se ponavlja I sadrzi nesto ne promenljivo. Ne moze se u potpunosti upoznati nesto sto se stalno menja I nikada ne vraca na isto. Najjednostavnije pravilo pre svega bilo je smena dana I noci. Pravilo je bilo ipak slozeno iz razloga sto svaki dan je ili duzi ili kraci od sledeceg ili prethodnog. Dugim posmatranjem je pronadjeno da promena duzine dana sledi svoje pravilo I da se posle onoga sto ce kasnije biti nazvano godina, ponovo vracaju dani iste duzine, a svaka godina je jednako duga. Astronomiji je bila neophodna nauka koja se uporedo sa njom razvijala, matematika. Prva intelektualna ideja u matematickom smislu ili ti operacija bila je prebrojavanje, zatim se javilo sabiranje I oduzimanje ako potreba za poznavanjem tacnog broja odredjenih jedinki koje se uzgajaju. Zemljoradnja I “gradjevinarstvo” istiskuju pojavu geometrije. Astronomija I matematika postaju uzor prirodnim naukama koje se kasnije razvijaju. Priroda je ista I svi koji je posmatraju mogu nastojati da dodju do istih ili slicnih saznanja o njoj. Uslov za to je da nauka bude optimalno objektivna. Neophodan uslov te objektivnosti je ostvaren cinjenicom da recimo, svi fizicari posmatraju istu prirodu. Potrebni uslovi objektivnosti su metodoloske I organizacione prirode, pocevsi od egzaktnosti metoda I organizovane proverljivosti rezultata.
Vratimo se sada Grckim filozofima. Anaksimander iz Mileta, zamisljao je Sunce kao rupu kroz koju se vidi vatreni obruc koji okruzuje Zemlju I da ona obilazi oko Zemlje. Mesec I zvezde je smatrao rupama u nebu koje su takodje otkrivale tu skrivenu vatru. S druge strane Ksenofan Iz Kolofona je verovao da je Zemlja ispusta zapaljive gasove koji se akumuliraju nocu sve dok ne dostignu kriticnu masu, upale se I tako kreiraju Sunce. Noc bi ponovo pala kada bi gasovi potpuno izgoreli, ostavljajuci za sobom varnice koje mi nazivamo zvezdama. Mesec je objasnjavao na slican nacin, gasovima koju su se formirali I sagorevali u ciklusu od dvadeset osam dana.
Cinjenica da ni Anaksimander ni Ksenofan nisu bili ni blizu istine nije toliko vaznja jer je glavni pomak u svemu tome sto su oni razvijali teorije koje su objasnjavale prirodne pojave bez uvodjenja natprirodnih sila ili bozanstava. Njihove teorije o suncu I zvezdama se kvalitativno razlikuju od grckog mita u kome je Sunce vatrena kocija koju nebom cozi bog Helios. Ovo ne znaci da je talas novih filozofa poricao postojanje bogova, vec samo to da su odbijali da veruju da je njihovo mesanje odgovorno za prirodne pojave. Ali, pomenuta dva filozofa su bili prvi kosmolozi utoliko sto su se interesovali za naucno objasnjenje fizickog sveta oko sebe I njegovog porekla. Rec kosmologija potice od starogrcke reci
( kosmeo) sto znaci “ urediti” ili “ organizovati” I reflektuje nadu da se univerzum moze razumeti I da je vredan analitickog proucavanja. Bilo bi preuvelicavanje ako bi smo ove filozofe nazvali naucnicima u modernom smislu te reci. U prkos tome, oni su sigurno doprineli radjanju naucne kriticke misli. Bas kao I ideje moderne nauke, ideje grckih filozofa mogle su biti kritikovane I uporedjivane, poboljsavane ili odbacivane. Grci su voleli dobru diskusiju, pa su se u drustvu filozofa ispitivale razlicite teorije, dovodili u pitanje nacin razmisljanja koji iza njih stoje I, na kraju, izabirali one ideje koje su bile najubedljivije. Nasuprot tome, mnoge se individue iz drugih kultura nebi usudile da dovode u pitanje sopstvene mitologije. Svaka od tih mitologija bila je objekat vere unutar drustva u kojima je nastala.
Pitagora iz Samosa pomogao je da se ucvrste osnove ovog novog racionalistickog pokreta iz perioda oko 540 godine p.n.e. Baveci se filozovijom on je razvijo strast za matematiku I pokazao kako se brojevi I formule mogu upotrebiti pri definisanju naucnih teorija. Svaka prava naucna teorija mora izneti predvidjanja u vezi sa kosmosom koja se mogu opservirati ili meriti. Ako rezultat eksperimenta ili opservacije odgovara teorijskom predvjidjanju to postaje dobar razlog da se teorija prihvati a zatim ugradi u siri naucni okvir. Dve veoma cenjene osobine kod teorije jesu Elegantnost I jednostavnost.

“ Za svaki covekov problem uvek postoji jednostavno resenje – elegantno,
uverljivo i pogresno”.
- H. l. Menken

Pitagorini ucenici su se nadovezali na njegovu filozofiju I poboljsali metode upotrebe brojeva tako da je nauka postala veoma prefinjena I mocna disciplina sposobna za neverovatna dostignuca kao sto su merenja realnih velicina precnika Sunca, Meseca I Zemlje I rastojanja medju njima. Ova merenja su oznacila prekretnicu u istoriji astronomije, predstavljajuci prve razumne bojazljive korake na putu ka razumevanju citavog univerzuma.
 
Prva merenja dimenzija I medjusobne udaljenosti nebeskih tela.

Da bi se u opste izracunala nebeska rastojanja ili velicine nebeskih tela, neophodno je bilo ustanoviti da je zemlja sfera, sto su Grcki filozofi I uradili. Svi ste u skoli iz geografije, predpostavljam, ucili kako se doslo do ideje da je zemlja zakrivljena ( brodovi postepeno nestaju iza horizonta sve dok se sam vrh jarobola ne izgubi). Zvuci poznato? Dakle, ta pojava u vezi broda je imala smisla samo ako je povrsina vode zakrivljena. To implicira da I zmelja mora biti onda zakrivljena sto znaci da je verovatno sfernog oblika. Ovakav stav bio je potkrepljen posmatranjem pomracenja Meseca kruznog oblika, a sto je nagovestavalo da je sfera bila prirodni oblik postojanja, dodajuci tako jos argumenata za hipotezu o sfernoj Zemlji. Ali ideja o Zemlji kao sferi proizvela je pitanje koje I danas muci decu, sta zaustavlja ljude sa druge strane planete da ne padnu?;-). Grci su predlozili kao odgovor na ovu zagonetku ideju o staticnoj Zemlji koja je centar svemira I tako da je sve na njenoj povrsini privuceno ka samom centru.

“ Ovo je jedan od onih slucajeva kada je masta zbunjena cinjenicama”.
-Vinston Cercil

Merenje velicine Zemlje prvi put je izveo Erastoten, rodjen 276. godine p.n.e u Kireni u danasnjoj Libiji. Dok je radio u biblioteci, cuo je za bunar neobicnih karakteristika, koji se nalazio u gradu Sijeni u juznom Egiptu u blizini danasnjeg Asuana. Tacno u podne 21. juna svake godine, na dan letnje dugodnevnice, Sunce je sijalo direktno u bunar I osvetljavalo ga sve do dna. Erastoten je shvatio da se tog posebnog dana sunce nalazi direktno iznad bunara, sto se nikada nije desavalu u Aleksandriji koja se nalazila nekoliko stotina kilometara severno od Sijene. Danas znamo da mesto Sijena lezi blizu severnog povratnika, najsevernije paralele iznad koje se Sunce direktno moze naci.

Svestan da je zaobljenost Zemljine povrsine razlog zbog kojeg se Sunce ne moze nalaziti diretno iznad Sijene I Aleksandrije u isto vreme, Erastoten se zapitao da li bi ovo mogao iskoristiti za merenje obima Zemlje.

1xb2.jpg
[/URL][/IMG]
Slika 1.

Slika 1. pokazuje kako paralelni suncevi zraci stizu do Zemlje 21. juna u podne. Tacno u tom momentu kada suncevi zraci prodiru do dna bunara u Sijeni, Erastoten je zabio stap vertikalno u zemlju u Aleksandriji I izmerio ugao koji zaklapaju zraci I stap. Najbitnije je to sto je taj ugao jednak uglu koji zaklapaju dve zamisljene radijalne linije povucene iz Aleksandrije I iz Sijene ka centru Zemlje. On je izmerio da taj ugao iznosi 7.2 stepena. Na osnovu racuna on je dobio da je obim zemlje 39 250 km sto je 2 % manje od stvarne vrednosti. Greska koju je napravio je bila posledica ne savrsenosti merenja ugla I cinjenice da Aleksandrija nije smestena tacno severno kao sto je on pretpostavio. No, to nije toliko ni bitno koliko je bitno njegova ideja I nacin koji je uspeo da pronadje da bi izracunao obim Zemlje. Pokazalo se tada da jedan inteligentan covek I jedan stap sasvim su dovoljni da se izmeri obim Zemlje. Drugim recima, ako spojite intelekt I aparaturu za merenje skoro sve ce izgledati dostizno.

2cv4.jpg
[/URL][/IMG]
Slika 2.

Za Erastotena je sada postalo moguce da izracuna velicine Meseca I Sunca I njihove udaljenosti od Zemlje. Osnovu za to su postavili raniji mislioci ali su njihova izracunavanja bila nedovrsena zbog nepoznavanja velicine Zemlje. On je posmatrajuci velicinu Zemljine senke kojom prekriva Mesecevu povrsinu za vreme pomracenja Meseca, kao sto je pokazano na slici 2, bilo je moguce zakljuciti da je precnik Meseca iznosio oko cetvrtinu Zemljinog precnika. Jednom kada je Erastoten pokazao da je zemljin obim priblizno 40 000 km, tada je njen precnik grubo iznosio ( 40 000/pi) sto je oko 12 700 km. Zemlja I Mesec su veoma daleko od Sunca u poredjenju sa rastojanjem izmedju Zemlje I Meseca, tako da velicina Zemljine senke prakticno je jednaka velicini zemlje na udaljenosti na kojoj se Mesec nalazi. Slika pokazuje kako mesec prolazi kroz senku Zemlje. U ovom konkretnom pomracenju, kada mesec prolazi otprilike kroz sredinu zemljine senke, potrebno mu je 50 minuta oktako dodirne senku dok potpuno ne zamakne u nju, tako da je vreme od 50 minuta indikator Mesecevog precnika. Vreme potrebno da posmatrana Meseceva strana predje citavu senku zemlje je 200 minuta sto je pokazatelj zemljinog precnika. Zemljin precnik je s toga 4 puta veci od Mesecevog. Stoga je mesecev precnik bio ( ¼ x 12 700 km) ili priblizno
3 200 km.

Bilo je tada jednostavno za Erastotena da odredi I rastojanje od Zemlje do Meseca. Jedan od nacina bio je da se pun mesec posmatra sa zatvorenim jednim okom I rukom ispruzenom u pravcu Meseca. Ako ovo pokusate videcete da mozete prekriti Mesec krajem palca.

3hz7.jpg
[/URL][/IMG]
Slika 3.

Slika 3 pokazuje kako nokat prsta formira trougao sao okom. Mesec formira slican trougao, mnogo veci ali sa identicnim proporcijama. Odnos duzine ruke I duzine nokta na prstu, koji je oko 100:1, mora biti isti kao odnos izmedju rastojanja do Meseca I Mesecevog precnika. To znaci da rastojanje do meseca mora biti sto puta vece od njegovog precnika sto daje vrednost rastojanju do meseca od 320 000km.

Zahvaljujuci hipotezi Anaksagore iz Klazomene I ispravnog razmisljanja Aristarha iz Samosa, za Erastotena je postalo moguce da izracuna velicinu Sunca I njegovo rastojanje od Zemlje.
Anaksagora je bio revolucionarni mislilac iz petog veka p.n.e. ciji je smisao zivota bio prucavanje Sunca, Meseca I Nebesa. On je verovao da je Sunce ogroman usijani kamen a ne bozanstvo a slicno tome je verovao da su zvezde usijano udaljeno kamenje daleko od Zemlje, pa je zato ne greju. Nasuprot tome, Mesec je hladan kamen koji emituje svetlost, a njegov sjaj nije nista do reflektovana Sunceva svetlost. Uprkos tolerantnoj intelektualnoj atmosferi u Atini gde je Anaksagora ziveo, bilo je I dalje veoma kontraverzno tvrditi da su Sunce I Mesec kamenje a ne bozanstva I to toliko da su ljubomorni protivnici optuzivali Anaksagoru za jeretika I organizovali kampanju ciji je rezultat bio njegovo prognanstvo u Lampsak, u Maloj Aziji. Atinjani su imali slabost za ukrasavanjem svog grada kamenim idolima bozanstava te je 1638. godine biskup Dzon Vilkins primetio ironiju ovog slucaja coveka koji je bogove pretvarao u kamenje a bio je kaznjen od ljudi koji su pretvarali kamenje u bogove.

U trecem veku p.n.e Aristarh se nadovezao na Anaksagorinu ideju. Ako je Mesecev sjaj bila reflektovana Sunceva svetlost, tvrdio je on, da se polumesec mora pojaviti kada Sunce, Mesec I Zemlja formiraju pravougli trougao, kao sto je prikazano na slici 4.

4pr8.jpg
[/URL][/IMG]
Slika 4.

Aristarh je izmerio ugao izmedju zamisljenih linija koje su spajale Zemlju sa Suncem I Mesecom a onda iskoristio trigonometriju da izracuna odnos izmedju rastojanja Zemlja – Mesec I Zemlja – Sunce. Taj ugao iznosio je 87 stepeni, sto je znacilo da je Sunce priblizno dvedest puta dalje od Meseca. U stvri preciznija vrednost ugla je 89.85 stepeni a sunce je cak 400 puta dalje od meseca tako da je ocigledno Aristarh imao problema da ovaj ugao tacno odredi. Jos jednom da ponovim, tacnost je ovde manje vazna. Ono sto je bitno jeste metoda koja je pravilna za odredjivanje I to predstavlja uspeh, dok ce bolja sretstva za merenje I posmatranje primaci buduce generacije naucnika tacnijoj vrednosti kao odgovoru na ovo pitanje.
Neverovatna otkrica Erastotena, Aristarha I Anaksagore ilustruju napredak naucne misli u staroj Grckoj, jer su njihovi rezultati bili oslonjeni na logiku, matematiku, opservaciju I merenja.

“Nauka se gradi od cinjenica kao sto se kuca gradi od cigala. Ali obican skup cinjenica predstavlja nauku onoliko koliko hrpa cigala cini kucu”.
- Anri Poenkare

“ Naucnik ne proucava prirodu samo zato sto je to koristno, on je proucava jer u tome oseca I najvece zadovoljstvo, a ovo oseca jer je priroda predivna. Da ona to nije, nebi bila vredna upoznavanja, a ako nebi bila vredna upoznavanja, zivot nebi bio vredan zivljenja. Naravno, ja ovde ne govorim o lepoti koja deluje na cula, lepoti vrlinskoj I pojavnoj; I ne da potcenjujem ovakvu lepotu, daleko od toga, ali ona nema nista sa naukom. Govorim o dubljoj lepoti koja dolazi iz harmonicnog poretka njenih sopstvenih delova, a koji nasas inteligencija moze razumeti.”
- Anri Poenkare
 
Prva ozbiljna razmisljanja o Suncevom sistemu

Nasi daleki preci proucavali su nebo do detalja, bilo da bi predvideli promene klimatskih prilika, odredjivali vreme ili pravac kretanja. Posmatrali su Sunce kako svaki dan prolazi nebom, a nocu, kao po njegovom tragu, procesija zvezda. Tlo na kome su stajali bilo je cvrsto tako da je bilo prirodno predpostaviti da su se nebeska tela kretala u odnosu na Zemlju a ne obrnuto. Iz tog razloga stari astronomi su razvili takav pogled na svet u kojem je Zemlja bila staticna lopta u centru sa kosmosom koji je kruzio oko nje.
Filolaj iz Krotona, ucenik Pitagorine skole iz 5. veka p.n.e., bio je prvi koji je rekao da Zemlja kruzi oko Sunca a ne obrnuto. U veku koji je predstojao, Heraklid iz Ponta nadovezace se na Filolajeve ideje, a na kraju ovu teoriju prihvatio je I popravio Aristarh koji je rodjen 31. godine p.n.e. iste godine kada je Heraklid umro. I ako je Aristarh doprineo tome da se izmeri rastojanje do Sunca, ovo je bilo malo dostignuce u poredjenju sa njegovim neverovatno ispravnim pogledom na univerzum. On je pokusavao da ukloni onu instinktivnu ( ali pogresnu ) sliku sveta, u kojoj je Zemlja bila centar svega, kao sto je prikazano na slici 1a).

1dt6.jpg
[/URL][/IMG]
Slika 1.
Nasuprot tome, Aristarhova manje ocigledna ( mada ispravna ) slika sadrzala je zemlju koja krzi oko dominantnijeg Sunca, kao sto je prikazano na slici 1b).

Aristarh je takodje bio u pravu, tvrdeci da se Zemlja obrce oko svoje ose svaka 24 casa, sto je objasnjavalo zasto svakoga dana gledamo u Sunce, a nocu smo okrenuti od njega I gledamo u mrak. On je bio veoma cenjen filozof, a njegove astronomske ideje veoma poznate. I zaista njegova ideja o Suncu kao centru univerzuma dokumentovana je od strane Arhimeda koji je napisao :” Njegova hipoteza je da su zvezde I Sunce nepokretni te da se Zemlja okrece oko sunca po kruznoj putanji.” Pa ipak, filozofi su odbacili potpuno ovu dobrim delom tacnu viziju Suncevog sistema a ideja o Suncu kao centru sveta nije se pojavila sledecih 1500 godina. Osnovni problem zbog kojeg je heliocentricni model ( model u kome se Zemlja krece oko Sunca) bio odbacen jeste taj sto je bio suprotan sa opazanjem. Bilo je toliko ocigledno da Sunce obilazi oko staticne Zemlje a ne obrnuto. Medjutim, dobri naucnici ne bi trebalo da budu zavedeni onim sto nazivamo “ Zdravim Razumom”, jer ponekad on ima veoma malo zajednickog sa naucnom istinom koja lezi u pozadini stvari. Albert Ajnstajn osudjivao je zdrav razum smatrajuci ga “ Skupom predrasuda koji se stice do 18 godine”. ( naravno ovo ne treba bukvalizovati da je u pitanju bas 18. godina vec je broj uzet metaforicki da posto on u drustvenom pogledu ima odjredjen nivo zrelosti).
Prvo, Grci su ocekivali da, ako se Zemlja krece, mi moramo osecati stalni vetar koji duva u nas, te da bismo bili oboreni, posto tlo ispod nasih nogu juri. Posto takav stalni vetar ne osecamo, a I tlo nam ne izmice pod nogama, Grci su zakljucili da Zemlja mora biti stacionirana. Naravno Zemlja se krece, a razlog zbog kojeg ne osecamo brzinu kroz prostor je taj sto se sve na Zemlji krece zajedno sa njom, ukljucujuci I nas, atmosferu I tlo. Grci to tada nisu razumeli.
Drugi problem je bio u tome sto se model Zemlje koja se krece nije uklapa sa pojmom gravitacije, onakve kakvu su je videli stari Grci. Kao sto sam vec napisao u nekom od prethodnih postova, tradicionalno shvatanje bilo je da sve ima tendenciju da se krece ka centru univerzuma a Zemlja je vec bila u centru, znaci nije se kretala. Ova teorija je bila veoma logicna I objasnjavala je kako jabuke padaju sa drveta nadole prema centru Zemlje, privucene centrom sveta. Ako bi Sunce bilo u centru sveta, zasto bi predmeti padali na Zemlju? Jabuke bi bile tada usisane ka Suncu kao I sve sa Zemljine povrsine.
Treci razlog zbog kojeg su filozofi odbacili Aristarhov model sa Suncem u centru bio je prividni nedostatak promene pozicija zvezda. Ako bi Zemlja prelazila ogromna rastojanja na putu oko Sunca, onda bi smo imali priliku da vidimo univerzum sa razlicitih pozicija u toku godine. Promenjeni uglovi posmatranja znacili bi da se ono sto vidimo stalno menja, te da se zvezde krecu relativno jedna u odnosu na drugu, sto je poznato pod imenom “zvezdana paralaksa”. Paralaksa se moze videti na delu ako drzite prst podignute ruke nekoliko centimetara ispred lica. Zatvorite zatim levo oko I koristite desno da uravnite prst sa nekim obliznjim objektom. Zatvorite onda desno oko a otvorite levo I primeticete da vam se prst pomerio na desno u odnosu na objekat posmatranja.
Rastojanje od Zemlje do sunca iznosi priblizno 150 miliona kilometara, tako da bi se , ako se krece oko Sunca, Zemlja nasla 300 miliona kilometara daleko od svoje pocetne pozicije posle sest meseci. Za grke je bilo potpuno nemoguce da detektuju bilo kakvu medjusobnu promenu pozicija zvezda preko godine uprkos ogromnoj promeni perspektive kada se gleda sa Zemlje koja obilazi oko Sunca. Znaci, dokazi su I u ovom slucaju ukazivali na zakljucak da se Zemlja ne krece I da je u centru univerzuma.
U to vreme, dokazi protiv Aristarhovog heliocentricnog modela bili su mnogobrojni, pa je I potpuno razumljivo sto su svi njegovi prijatelji filozofi ostali lojalni modelu sa Zemljom u centru. Njihov tradicionalni model je imao smisla, jer je bio baziran na racionalnom razmisljanju I potpuno je bio odrziv. Bili su zadovoljni svojom slikom kosmosa I svojim mestom u njemu. Ali, ipak je postojao jedan veliki problem. Mozda su Sunce I Mesec I zvezde zajedno obilazili oko Zemlje, ali postojalo je pet nebeskih tela koja su tumarala nebom na prilicno nepredvidiv nacin. Ponekad neka od njih vi se cak usudila da stanu nakratko da bi, nacinivski potpuni zaokret, privremeno nastavila kretanje u suprotnom smeru sto je takozvano “ retrogradno kretanje”. Ova nebeska tela, pobunjenici I lutalice, sastojale su se od pet ostalih poznatih planeta: Merkur, Venera, Maras, Jupiter I Saturn. I zaista rec planeta potice od grcke reci “ planetes” sto znaci lutalica.
U stvarnosti planete obilaze oko Sunca na potpuno pravilan nacin, ali ih mi vidimo sa platforme koja se krece tj, sa Zemlje, zbog cega njihovo kretanje izgleda neregularno. Retrogradno kretanje Marsa, Saturna I Jupitera lako je objasniti.
2qt2.jpg
[/URL][/IMG]
Slika 2.

Slika 2a pokazuje uprocsceni solarni model koji sadrzi samo Sunce, zemlju I Mars. Zemlja obilazi Sunce brze od Marsa, a posto mi sustizemo mars I preticemo ga cini nam se da se ova planeta krece napred – nazad. Medjutim, iz perspektive starog modela po kojem smo mi u centru univerzuma a sve obilazi oko nas, putanja Marsa bila je zagonetka. Izgledalo je kao da mars na svom putu oko zemlje pravi petlje na najcudniji nacin. To je prikazano na slici 2b.

Saturn I Jupiter su ispoljavali slicno retrogardno kretanje, koje su Grci takodje objasnjavali putanjama sa petljama.
Ove zapetljane orbite planeta bile su veoma problematicne za stare Grke, jer se predpostavljalo da su sve orbite kruzne, I to prema Platonu I njegovom uceniku Aristotelu. Oni su tvrdili da je krug zbog svoje jednostavnosti, lepote I nemanja kraja ni pocetka, savrsen oblik, a postosu nebesa bila carstvo savrsenosti, nebeska tela morala bi se kretati po kruznim putanjama. Jedan broj astronoma I matematicara razmatrao je ovaj problem I, u sledecih nekoliko vekova, razvio jedan veoma lukav model, to jest nacin da opisu ove putanje sa petljama pomocu kombinacije krugova, sto je bilo u skladu sa Platonovim I Aristotelovim proglasenjem kruga savrsenim. Ovo resenje se uglavnom vezuje za ime jednog astronoma, Ptolomeja, koji je ziveo u Aleksandriji u drugom veku p.n.e.
Ptolomejev pogled na svet polazio je od siroko rasprostranjene pretpostavke da je Zemlja u centru svemira I da je staticna. Slede, on objasnjava orbite Sunca I Meseca kao predpstavke kruzne putanje. Tada, da bi objasnio retrogradno kretanje, on razvija teoriju krugova unutar krugova ( slika 3). Da bi se opisala periodicna putanja sa retrogradnim kretanjem, kaos to je to putanja Marsa, Ptolomej predlaze da zamislimo jedan krug ( poznat pod imenom deferent ) sa jednim stapom zakacenim na samu kruznicu deferenta, ali tako da moze da rotira. Planeta bi se u ovakvom modelu nalazila na kraju rotirajuceg stapa. Ako glavni deferent ostaje fiksiran, a stap rotira oko tacke na kruznici tada planeta opisuje kruznu putanju malog precnika ( pod imenom epicikl, kao sto prikazuje slika 3a) Ako bi, naspuprot tome, glavni krug, deferent, rotirao a stap ostao fiksan, tada bi planeta opisivala kruznu putanju veceg radijusa, sto pokazuje slika 3b. I na kraju ako bi stap rotirao oko svoje tacke kontakta sa diferentom I u isto vreme sam diferent rotirao ( to jest, centar kruga epicikla rotirao ), tada bi putanja planeta bila slozena od kretanja po dve kruzne putanje sto proizvodi retrogradne petlje kao na slici 3c.

3oi6.jpg
[/URL][/IMG]
 
Mada ovaj opis sa krugovima I rotirajucim stapovima prenosi centralnu ideju Ptolomejevog modela, on je, u stvari, bio mnogo komplikovaniji. Prvo, Ptolomej je mislio o svom modelu u trodimenzionalnom prostoru I konstruisao ga uz pomoc kristalnih sfera ali cemo nastaviti uprosceno da ga posmatramo kroz ideju dvodimenzionalnih krugova. Isto tako, da bi objasnio retrogradno kretanje razlicitih planeta, Ptolomej je morao fino da podesi poluprecnike diferenta I epicikla da zarlicite planete I da odredi brzinu kojom je svaka od njih rotirala. Radi vece preciznosti on je uveo jos dva promenljiva elementa. Takozvani “ekscentritet” definisao je tacku sa strane Zemlje, koja je imala ulogu nesto pomerenog centra diferenta, dok je “ekvant” definisao tacku u blizini zemlje, sa uticajem na promenljivu brzinu kretanja planeta. Tesko je I zamisliti ovo komplikovano objasnjenje planetarnih orbita,ali, u osnovi, ono se sastojalo od krugova na krugovima unutar jos krugova.
Ptolomejev geocentricni model sveta smisljen je da bi objasnio I potvrdio verovanje da se sve okrece oko Zemlje, kao I da sva nebeska tela slede kruzne putanje. Kao rezultat ovoga nastao je uzasno kompleksan model prepun epicikla, dodavanih na deferent na razlicitim tackama koje su uzete za centre rotacije ( ekvant, ekscentritet). Ali I pored toga sto je sustinski pogresan, Ptolomejev sistem zadovoljava jednu od osnovnih uslova nekog naucnog modela, a to je da, u poredjenju sa prethodnim sistemima, uspesno I sa velikom tacnoscu predvidja polozaj I kretanje svake planete. Cak I Aristarhov model sveta sa Suncem u centru, koji je u usnovi bio ispravan, nije mogao da predvidi kretanje planeta sa takvom preciznoscu. Sve u svemu, nije iznenadjujuce sto je Ptolomejev model opstao, dok Aristrahov nije.
Svet je morao da saceka sve do sesnaestog veka kada ce jedan astronom imati hrabrosti da drugacije postavi stvari u univerzumu I da ozbiljno posumnja u kosmologiju starih grka. Covek koji je ponovo oziveo Aristotelov heliocentricni model univerzuma bio je krsten pod imenom Mikolaj Kopernik a bolje poznat po svom latinizovanom imenu Nicholas Copernicus ( Nikola Kopernik).
 
Revolucija
Mikolaj Kopernik rodjen je 1473 godine u Torunju. Njegova najveca strast bila je astronomija kojom se poceo amaterski baviti kao student prava I medicine. Uprkos tome, njegove ideje ce ga na kraju uciniti jednom od najpoznatijih licnosti u celoj istoriji nauke.
Interesantno je to sto je citavo Kopernikovo astronomsko istrazivanje y 1,5 publikaciji. A sto je jos cudnije, ta 1,5 publikacija se veoma retko citala u njegovo vreme. Jedna polovina se odnosila na njegov prvi rad, “ commentariolus” ( beleske), koji je bio napisan rukom, nikada zvanicno objavljen, a koji je kruzio medju manjom grupom ljudi, negde oko 1514. godine. Uprkos tome, na samo dvadeset strana, kpernik je protresao kosmos sa najradikalnijom idejom u astronomiji za citavih hiljadu godina. U srcu njegove knjizice nalazilo se sedam aksioma na kojima je Kopernik bazirao svoj pogled na svet:
- Nebeska tela nemaju zajednicki centar
- Centar Zemlje nije centar svemira
- Centar univerzuma je blizu Sunca
- Rastojanje od Zemlje do Sunca je beznacajno sa rastojanjem do zvezda
- Svakodnevno prividno kretanje zvezda posledica je zemljine rotacije oko svoje ose.
- Prividna sekvenca polozaja Sunca u toku godine rezultat je promene pozicije nas kao posmatraca na Zemlji koji se krece.
Kopernikove aksiome bile su korektne u svakom pogledu. Zemlja se zaista okrece oko svoje ose, ona kao I ostale planete kruzi oko sunca sto objasnjava retrogradno kretanje planeta, dok je nemogucnost da se detektuje zvezdana paralaksa bila rezultat ogromnih udaljenosti zvezda. Smatra se da je Kopernik bio pod velikim uticajem Domenika-Marije De Novare, jednog od njegovih profesora iz Italije. Novara je gajio simpatije prema pitagorejskoj skoli koja je u osnovi bila Aristarhovog ucejna, a Aristarh je bio prvi koji je predlozio heliocentricni model sveta, nekih 1700 godina ranije.
Beleske su postale manifest astrnomske pobune, izraz Kopernikove frustracije I razocarenja zapetljanoscu starog Ptolomejevog modela. Kasnije, on ce osuditi ovu sklepanost geocentricnog modela:” To je kao kada bi umetnik nacrtao ruke, stopala, glavu I ostale delove tela razlicitih modela I, dok bi svaki deo za sebe bio perfektno nacrtan, posto ne pripadaju jednom telu I tako ni na koji nacin ne odgovaraju jedan drugom, od ovakvih delova nastalo bi cudoviste a ne covek”. Medjutim, uprkuos svojoj radikalnoj sadrzini, ovaj njegov rad nije uzburkao intelektualne vode Evrope, ali ga to nije omelo jer je to bio samo pocetak njegovih napora da transformise astronomiju. Posle 1512. godine Kopernik je napravio svoju malu opservatoriju I koncetrisao se na osvetljivanje I dokazivanje svojih stavova, dodajuci matematicke detalje koji su nedostajali beleskama. Sledecih 30 godina proveo je preradjujuci svoje beleske, prosirujuci ih do ozbiljnog teksta od oko dve stotinestrana. Tokom ovog dugog perioda istrazivanja, on je dobar deo vremena proveo brinuci ot tome kako ce drugi astronomi reagovati na njegov model univerzuma, koji se u osnovi nije slagao sa prihvacenom teorijom. Postojali su dani kada je cak razmisljao da odustane od objavljivanja svog rada iz straha da bi bio ismejan svuda I na svakom mestu. Stavise, predpstavljao je da ce teolozi biti potpuno netolerantni prema onome sto bi oni nazvali jeretickim naucnim spekulacijama.
Bio je u pravu sto je brinuo. Crkva je jasnije zaista demonstrirala svoju netoleranciju, kaznjavajuci italijanskog filozofa Djordana Bruna, koji je bio deo generacije Kopernikogvih sledbenika. Inkvizicija je optuzila Bruna za osam jeresi. U sukob sa crkvom dosao je napisavsi delo “ O beskonacnom univerzumu I svetovima” koje je tvrdilo da je univerzum beskonacan I da neke zvezde imaju svoje planete, kao I da zivot cveta na nekim od tih planeta. Kada je zbog svog dela osudjen na smrt, on je odgovorio:” VI KOJI IZRICETE MOJU PRESUDU VEROVATNO STE U VECEM STRAHU OD MENE KOJI JE PRIMAM”. Sedamnaestog februara 1600. godine. Odveden je u Kampo dei Fiori ( polje cveca ) u Rimu, svucen do koze, a zatim, napunjenih usta I vezan, spaljen na lomaci.
Kopernikov strah od gonjenja mogao je znaciti preuranjeno napustanje istrazivanja ali srecom jedan mladi obrazovani Nemac I Vitenberga je intervenisao. Georg Joakim fon Lauhen, poznat pod imenom Retikus, otputovao je 1539. godine u Frauenburg da nadje Kopernika I sazna vise o njegovom kosmoloskom modelu. Bio je ovo hrabar potez, jer ne samo da je bilo verovatno da mladog Luterana u katolickom Frauenbergu ne ceka dobrodoslica, vec I zato sto njegove kolege nisu prihvatale ovu njegovu misiju. Raspolozenje je ilustrovao Martin Luter, koji je zapisivao konverzaciju o koperniku, vodjenu jedne veceri za trpezom. “ Postoji prica o novom astronomu koji zeli da dokaze da zemlja ne miruje, vec da kruzi, bas kao kada bi neko ko se krece u kocijama ili brodom, zakljucio da on stoji u mestu dok se zemlja I drvece krecu I pomeraju… Ova neznalica zeli da obrnue astronomiju naglavacke”.
Luter je nazvao Kopernika “ ludom koja dela protiv Svetog pisma” ali je Retikus delio Kopernikovo neoborivo misljenje da put ka nebeskoj istini lezi u nauci pre nego u Bibliji.
Sezdesetogodisnji Kopernik bio je polaskan paznjom dvadesetpetogodisnjeg Retikusa, koji je proveo tri godine u Frauenburgu citajuci Kopernikov manuskript obezbedjujuci Koperniku u podjednakoj razmeri I naucnu saradnju I podrsku.
Do kraja 1541. godine, Retikusova kombinacija diplomatskih I astronomskih umeca urodila je plodom, te je dobio Kopernikov pristanak da rukopis odnese na objavljivanje u stampariju izdavaca Johana Petrajusa u Nimbergu. On je planirao da ostane I nadgleda ceo proces stampanja, ali je iznenada bio pozvan u Lajpcig, urgentnim poslom, pa je predao odgovornost nadgledanja publikacije svesteniku po imenu Andreas Osiander. Napokon, u prolece 1543. godine, knjiga “De revolutionibus orbium coelestium” ( o kruzenju nebeskih tela ) najzad je izdata I nekoliko stotina primeraka bilo je na putu do Kopernika.
U medjuvremenu, Kopernik je krajem 1542. godine imao izliv krvi u mozak I bio je u postelji, boreci se da ostane u zivotu dovoljno dugo da moze da vidi zavrsenu knjigu koja je sadrzala njegovo zivotno delo. Primerci su pristigli bas na vreme. Njegov prijatelj Kanon Gize napisao je pismo Retikusu opisujuci Kopernikove muke: “ danima su mu bile uskracene memorija I mentalna zivorst; uspeo je da vidi svoju zavrsenu knjigu u poslednjem momentu, onog dana kada je I umro”.
Kopernik je uspeo da izvrsi svoju duznost. Njegova knjiga nudila je svetu ubedljive argumente u korist Aristrahovog heliocentricnog modela. De revolutionibus bila je impresivna knjiga, ali pre nego sto kazem nesto o njenoj sadrizin, vazno je pomenuti dve zagonetne misterije vezane za njeno objavljivanje. Prva se tice Kopernikove nezavrsene zahvalnice. U uvodu on pominje nekoliko ljudi kao sto su papa Pavle III, kardinal od Kapue I biskup iz Kulma, ali nema ni pomena o Retikusu, brilijantnom asistentu koji je igrao vitalnu ulugo na rodjenju njegove knjige.
Druga misterija ticala se predgovora koji je dodat knjizi bez Kopernikovog pristanka I koji je u osnovi poricao sustinu njegovih tvrdnji u samoj knjizi. Ukratko, predgovor je opovrgavao ostatak knjige tvrdeci da Kopernikova teza ne mora biti istinita ili da cak nije ni moguca. Naglasavao je apsurdnost unutar heliocentricnog modela univerzuma, imlpicirajuci da je sama Kopernikova detaljna I pazljivo uradjena matematicka analiza nista drugo nego izmisljena. Predgovor, medjutim istice da se Kopernikov model poklapa sa opservacijama do odredjenog nivoa tacnosti, ali oslabljuje teoriju time sto tvrdi da je put matematickih kalkulacija samo zgodan nacin I laksi put, a ne pravi pokusaj da se predstavi realnost. Kopernikov originalni rukopis jos uvek postoji, tako da moze da se vidi po tonu da je mnogo drugaciji od stampane verzije koja je trivijalizovala njegov rad. Dakle, novi predgovor je morao biti ubacen posto je Retikus napustio Frauenburg sa rukopisom. Ovo bi znacilo da je Kopernik bio na samrtnickoj postelji kada je prvi put procitao ovaj predgovor, a tada je knjiga bila vec stampana I bilo je isuvise kasno da se nesto menja. Mozda je bas taj pogled na ono sto je napisano u uvodu I oteralo Kopernika u grob.
Pitanje je onda, ko je napisao I ubacio ovaj novi predgovor?
U svom originalnom prevodu, Kopernik je bio veoma jasan u svojoj nameri da zauzme odbrambeni stav u odnosu na kritiku:” Naravno, bice onih koji ce, mada u opste ne znaju matematiku, dati sebi za pravo da sude o matematickim pitanjima, izopacujuci delove Svete knjige tako da sluze njihovim ciljevima, naci ce greske u mom radu I zabranice ga. Ja ih do te mere ne uvazavam da potpuno odbacujem njihovu kritiku kao neosnovanu.”
Posto je napokon smogao hrabrosti da objavi najvaznije I najkontraverznije otkrice u astronomiji od vremena starih Grka, Kopernik umire sa saznanjem da je Osiander ( svestenik koji je na sebe preuzero odgovornost za stampanje knjige) lazno predstavio njegove teorije, kao nista bise od obicnog trika. Kao posledica ovoga, “De revolutationibus” ce skoro bez traga nestati u nekoliko narednih dekada po objavljivanju, jer ni javnost ni crkva nisu uzimali ovu knjigu ozbiljno. Prvo izdanje se nije dobro prodavalo, a knjiga je samo dva puta ponovo stampana u narednom veku. Nasuprot ovome, knjige koje su promovisale Ptolomejev model bile su samo u Nemackoj stampane nanovo stoinu puta u toku istog perioda. Situacija sigurno nebi bila ista da je Kopernik imao vremena da promovise svoju knjigu.
 
Bas kao I Aristarhova originalna teorija heliocentricnog modela sveta, “ De revolutionibus” je bio odbacen jer je Kopernikov sistem bio manje precizan od Ptolomejevog geocentricnog modela kada su u pitanju predvidjanja buducih polozaja planeta: u ovakvom pogledu u osnovi ispravan model nije mogao da se meri sa sustinski pogresnom teorijom-rivalom. Postoje dva razloga za ovakvo cudno stanje stvari. Prvo, Kopernikovom modelu je nedostajao jedan vitalni sastojak bez kojeg njegove predikcije nisu bile dovoljno tacne da bi bio postao prihvacen. Drugi, Ptolomejev model je postigao svoj nivo preciznosti uvodjenjem epicikla, deferenta, ekvanta I ekscetriciteta, a gotovo svaki netacan model moze se spasti kada se uvede takav finopodesavajuci faktor.

I najizad, Kopernikov model je I dalje imao iste probleme koji su doveli do napustanja Aristarhovog heliocentricnog modela. U stvari, jedina osobina Aristarhovog sistema koja ga je cinila ocigledno boljom od geocentricnog modela bila je njegova jednostavnost. Kopernikov model je koristio kruzne orbite za svaku planetu dok je Ptolomejev model bio nezamisliovo kompleksan sa fino podesenim epiciklima, deferentima, ekvantima I ekscentricitetima za svaku planetu posebno.

Na srecu po Kopernika, jednostavnost je osobina koja se u nauci ceni, kao sto je na to ukazivao Vilijam od Okama, engleski franjevacki teolog iz cetrnaestog veka, koji je postao poznat u svoje vreme po tome sto ej tvrdio da ckve nebi trebalo da poseduju imovinu ili bogatstvo. On se zalagao za svoje glediste sa takvim zarom da je izbacen sa Oksfordskog univerziteta, te je morao da se preseli u Avinjon, na jugu Francuske, odakle je optuzivao papu Jovana XII za jeres. I ne zacudo bio je ekskomniciran. Nakon sto je podlegao kugi 1349. godine, Okam je posthumno postao poznat po svojoj zasluzi za nauku, poznatoj pod imenom “ Okamova ostrica” koja tvrdi da, ako postoje dve ekvivalentne teorije ili objasnjenja, tada ako su sve ostale osobine jednake, jednostavnija teorija ima vecu verovatvnocu da bude tacna. Okam to ovako izrazava” Slozenost nebi trebalo postulirati bez potrebe”.
Jedan zanimljiv primer je taj da kad cujete topot kopita sigurno pomislite na konje a ne na zebre zar ne?
Prema Okamovoj ostrici, Kopernikova teorija bila je bolja od Ptolomejevog modela ali je Okamova ostrica odlucujuci faktor jedino kada su dve teorije podjednako uspesne a u sesnaestom veku Ptolomejev model je bio ocigledno jaci u nekoliko pogleda; najvazniji je bio taj sto je tacnije predvidjao polozaje planeta. Zbog toga je jednostavnost heliocentricnog modela smatrana irelevantnom.
Tada je za mnoge ljude, heliocentricni model sveta bio isuvise radikalan cak I da se zamisli I u tolikoj meri da je koperniov rad mogao biti razlog za novo znacenje jedne stare reci. Naime, jedna etimoloska teorija tvrdi da je rec “ Revolucionaran” koji se odnosi na ideju potpuno suprotan nekom ustaljenom shvatanju, potekla iz naslova Kopernikove knjige “ De revolutionibus”. Osim sto je bio revolucionaran, heliocentricni model univerzuma izgledao je potpuno nemoguc. Zato je rec “ copernicus” postala u svernoj Bavariji, rec kojom se opisuje nesto neverovatno ili nelogicno.
Sve u svemu, ideja o heliocentricnom modelu bila je ispred svog vrmena, isuvise revolucionarna, previse neverovatna I isuvise neprecizna da bi dobila neku siru podrsku.
Model je utonuo u hibernaciju I cekao na nekoga ko ce ga oziveti, prouciti, poboljsati I pronci taj fini sastojak koji ce dokazati ostatku sveta da je Kopernikov model univerzuma istinita slika realnosti.
 
Revolucija II

Rodjen u Danskoj plemickoj porodici 1546. godine, Tiho Brahe ce postati poznat medju astronomima nakon 1588. godine kada objavljuje “ De mundi oetherei recentioribus phoenomenis” ( O novim fenomenima u nebeskom svetu ), u kojem je tvrdio da sve planete kruze oko Sunca, ali da Sunce obilazi oko zemlje.
Bio je toliko slobodan da je tvrdio da je Sunce centar oko koga se krecu planete, ali je bio I toliko kontraverzan da je smatrao Zemlju centrom sveta. Nije zeleo da dislocira Zemlju, jer je njena predpostavljena centralnost bila jedini nacin da se objasni zasto objekti padaju prema centru Zemlje.
Pre nego sto je Tiho Brahe mogao nastaviti do sledeceg nivoa svog programa astronomskih osmatranja I razvijanja teorije, njegov naucni rad doziveo je ozbiljan udarac. Njegov patron, kralj Frederik umro je nakon sesije prekomernog ****, iste godine kada je Brahe objavio svoj rad, a novi kralj, Kristijan IV, nije vie hteo da finansira njegovu ekstravagantnu opservatoriju, niti da tolerise njegov hedonisticki nacin zivota. Tiho Brahe nije imao drugog izbora nego da napusti Uranijenburg I da ode iz Danske sa svojom porodicom i pomocnicima I prtljagom sastavljenim od velikog broja astronomskih uredjaja. Na srecu, njegovi instrumenti bili su dizajnirani tako da se mogu transportovati, jer , kako je I sam mudro zakljucio:” Astronom mora biti kosmopolit, jer ne moze ocekivati od vladara neznalica da postuju njegove usluge”.
Tiho Brahe je emigrirao u Prag, gde ga je car Rudolf II postavio za imperijalnog matematicara I dozvolio mu da ustanovi novu opservatoriju u dvorcu Benatki. Ovaj dogadjaj se pokazao kao vrlo pozitivan, jer se u pragu Brahe udruzio sa novim pomocnikom, Johanesom Keplerom, koji je dosao u grad samo nekoliko meseci posle njega. Kepler je kao luteran bio primoran da napusti svoj dom u Gracu kada mu je okoreli katolik nadbiskup Ferdinand pretio egzekucijom, u skladu sa svojom dekleracijom da bi radije od zemlje napravio pustinju nego vladao nad jereticima.
U skladu s tim, Kepler se zaputio u prag 1. januara 1600. godine. Pocetak novog veka obelezice I pocetak nove saradjnje koja ce dovesti do ponovnog otkrica univerzuma. Tiho I Kepler zajedno cinili su odlican tim. Za napredak nauke potrebni su I opservacija I teorija. Brahe je akumulirao najbolju kolekciju podataka dobijenu iz opservacije u istoriji astronomije, a Kepler ce se pokazati odlicnim tumacem ovih opservacija. Mada je kepler patio od miopije I video visestruko jos od detinjstva, on ce na kraju videti dalje I od samog Brahea. Bilo je to partnerstvo formirano u poslednjim momentima. Nekoliko meseci posle keplerovog dolaska, Tiho je bio pozvan na veceru kod barona od Rozenberga I pio je na svoj uobicajeni, preteran nacin, odbijajuci pri tom da prekrsi bonton time sto bi ustao pre barona. Kepler je zapisao” Kada je mnogo pio, osecao je da mu pritisak u besici raste, ali lepo ponasanje stavljao je ispred zdravlja”. Kada je stigao kuci, dobio je groznicu I od tada je bio u stanjima dilerijuma ili nesvesti. Nakon deset dana posle toga je umro.
Na samrtnickoj postelji Tiho Brahe je ponavljao: “ Samo da moj zivot ne bude uzaludan”. Nije bilo razloga za strah jer se Kepler postarao da Brahove detaljne opservacije urode plodom. U stvari, veoma je verovatno da je I bilo potrebno da Brahe umre kako bi njegov rad pokazao neke rezultate, jer dok je bio ziv, pazljivo je cuvao sve svoje zabeleske I nikada nisakim nije delio svoje opservacije, mastajuci da sam objavi veliko delo.
On svakako nije razmisljao nikada o ukljucivanju Keplera u ravnopravno partnerstvo – Tiho je ipak bio danski aristokrata- dok je Kepler poticao iz nizih slojeva. Medjutim, sagledavanje dubljeg znacaja njegovih opservacija, bio je van njegovog dometa I zahtevalo je umece vestog matematicara kakav je bio Kepler.
Kepler je rodjen u siromasnoj porodici koja se borila da prezivi nedace uzrokovane ratom, kao I religiozna trovanja, od oca samovoljnog kriminalca I majke koja je bila optuzena kao vestica I prognana. Ne bez razloga on je postao nesiguran I hipohondrican, sa veoma malo samopouzdanja.
Jedino mu je njegova strast za astronomijom donosila olaksanje. Sa dvadeset pet godina on je napisao: ” Mysterium cosmographicum”, prvu knjigu koja je branila Kopernikovu “ De revolutionibus”. Posle toga, ubedjen u ispravnost heliocentricnog modela, on se posvetio pronalazenju onoga sto ga je cinilo nepreciznim. Najveca greska bila je u predvidjanju tacne putanje Marsa a sto je bio problem koji je mucio I Kopernikovog asistenta Retikusa.
Kepler je smatrao da ce pristupom Braheovim opservacijama, moci da resi problem Marsa I da izbaci nepreciznost iz heliocentricnog modela u roku od osam dana. Medjutim, trebolao mu je osam godina da to uradi. Vredno je naglasiti ovo vreme koje je Kepler proveo poboljsavajuci heliocentricni model ( osam godina!!!) jer kratak rezime koji sledi moze vrlo lako umanjiti njegovo ogromno dostignuce. Keplerovo finalno resenje bilo je rezultat veoma teskih I napornih izracunavanja koja su iznosila devet stotina strana. Kepler je napravio najveci napredak, odbacujuci jedno od antickih verovanja da se sve planete krecu po kruznim putanjama ili putanjama koje su kombinacije krugova. Cak je I Kopernik ostao veran ovoj kruznoj dogmi, dok je Kepler uocio da je ovo bila jedna od Kopernikovih pogresnih predopstavki. U stvari, Kepler je tvrdio da je njegov prethodnik pogresno predpostavljao sledece tri stvari:
- Planete se krecu po savrseno kruznim putanjama
- Planete se krecu konstantnom brzinom
- Sunce se nalazi u centru ovih orbita
Mada je Kopernik bio u pravu tvrdeci da planete kruze oko Sunca, a ne oko Zemlje, njegovo verovanje u prethodne tri pogresne predpostavke pokvarilo mu je sansu da ikada predvidi kretanje Marsa kao I drugih planeta, sa velikim stepenom tacnosti. Medjutim, Kepler ce uspeti tamo gde kopernik nije, jer je odbacio ove pretpostavke, verujuci da se istina pojavljuje samo kada se ideologija, predrasude I dogma sklone na stranu. Otvorivsi oci I razum, uzeo je opservacije koje je zabelezio Tiho Brahe za osnovu I I izgradio sopstveni model na njegovim podatcima. Postepeno, jedan neutralni model univerzuma je poceo da se pojavljuje. I zaista, Keplerove nove jednacine za orbite planeta poklapale su se sa posmatranjima, tako da je Solarni sistem najzad dobio svoju formu. Kepler je skrenuo paznju na Kopernikove greske I pokazao:
- a se planete krecu po elipsama, a ne po savrsenim kruznim putanjama
- Da se planete krecu promenljivom brzinom
- Da se sunce ne nalazi bas u centru ovih orbita
Keplerovo drugo I trece zapazanje proisticu iz prvog koje tvrdi da su planetarne orbite elipsaste. Elipticne putanje koje planete slede su takve da se Sunce nalazi u jednoj od ziza, a ne u centru planetarne orbite. Iz toga sledi da ce u nekim trenutcima planeta biti bliza Suncu nego u nekim drugim, kao da planeta “pada” prema Suncu. Ovo priblizno ce prouzrokovati da planeta ubrza I obrnuto, planeta ce da uspori kada je udaljenija od Sunca. Kepler je pokazao da jedna zamisljena linija koja spaja planetu I Sunce kako planeta sledi svoju elipticnu putanju oko Sunca, ubrzavajuci se I usporavajuci uz put, prebrisava jednake povrsine u jednakim intervalima.
Geometrija elipse proucavana je od antickih vremena, pa zasto onda niko nije ranije pomislio da su planetarne orbite elipticne? Jedan od razloga je, kao sto smo videli, ustaljeno verovanje u neprikosnovenu savrsenost kruga, sto je zatvaralo sve druge mogucnosti za astronome. Medjutim, drugi razlog je bio taj sto je vecina planetarnih orbita samo “ malo” elipticna, tako da one, osim ako se detaljno ne prouce, izgledaju kruzne. Na primer, duzina male ose podeljena je duzinom velike ose. Ovaj odnos je 1 za krug, a u slucaju Zemlje, on je, 0.99986. Mars, planeta koja je Retikusu zadavala glavobolju, problematicna je, jer je njena orbita vise spljostena, s tim da je odnos dveju osa jos uvek blizu 1, tj. 0.99566. Ukratko, orbita Marsa je samo malo elipticna, tako da je zavaravala astronome cineci se krugom, ali je ipak bila dovoljno elipticna da izazove prave probleme bilo kome ko je pokusavao da modelira ovu putanju pomocu krugova.
Keplerove elipse obezbedile su kompletno I precizno vodjenje naseg Suncevog sistema. Njegovi zakljucci bili su trijmumf nauke I naucnog metoda, rezultat kombinovanja posmatranja, teorije I matematickih proracunavanja. On je prvi put objavio svoje otkrice 1609. godine u jednom ogromnom radu pod naslovom “Astronomia nova”, koji je detaljno prikazivao osmogodisnje pazljivo istrazivanje, ukljucujuci I mnogobrojne redove sa proracunima koji nikuda nisu vodili. Molio je citaoce da istraju u citanju : “ Ako vam je dosadan ovaj cudni nacin proracunavanja, sazalite se na mene koji sam morao da prodjem kroz njega najmanje 70 puta, gubeci pri tome mnogo vremena.”
Keplerov model Solarnog sistema bio je jednostavan, elegantan I bez sumnje, tacan u predvidjanju putanja kretanja planeta, pa ipak skoro niko nije verovao da je reprezentovao realnost. Najveci broj astronoma filozofa I crkvenih poglavara prihvatali su ovaj model kao dobar za proracune, ali su ostajali pri tome da je Zemlja u centru univerzuma. Njihova naklonjenost geocentricnom modelu bila je bazirana najvecim delom na Keplerovom propustu da razresi neke od problema. Isto tako, Keplerovo oslanjanje na elipse, sto je bilo u surpotnosti sa doktrinom o krugovima, smatrano je neadekvatnim. Holandski svestenik I “astronom”, David Farbicus, rekao je sledece u svom pismu Kepleru: “ Usvajajuci elipse, vi napustate kruzno kretanje, kao I uniformnost ovog kretanja, sto mi se sve vise cini apsurdnim sto dublje o tome razmisljam…Ako biste samo mogli da savuvate savrseno kruzno kretanje a zadovoljite vasu elipticnu orbitu malim epiciklom, bilo bi mnogo bolje”. Ali, elipsa se ne moze napraviti od krugova I picikla, pa je I kompromis bio nemoguc.
 
Razocaran slabim prijemom na koji je naisla “Astronomia nova”, Kepler je krenuo dalje I poceo da primenjuje svoja umeca u drugim oblastima. Uvek je bio radoznao I zainteresovan za svet oko sebe, a ovako je opravdao svoje neumorno naucno istrazivanje: “ Obicno se ne pitamo cemu sluzi pevanje ptica, jer pevanje pticama pricinjava zadovoljstvo, stvorene su da pevaju. Slicno tome, ne bi se trebalo pitati zasto se covek muci da razume tajne neba… Raznovrstnost prirodnih fenomena je tako velika, a na nebo toliko skriveno bogatstvo, bas zbog toga da ljudski razum nikad ne ostane bez svezeg izazova.”
Osim svog istrazivanja elipticnih planetarnih orbita, Kepler se bavio I drugim oblastima sa varirajucim kvalitetima. Napisao je “ Somnium”, naucno-fantasticnu knjigu u kojoj je opisao kako tim avanturista putuje na Mesec. A nekoliko godina posle “Astronomia Nova-e”, napisao je jednu od svojih najoriginalnijih naucnih radova, :” O sestougaonoj pahuljici” u kojem je razmatrao simetriju pahuljica I izasao u javnost sa atomistickim pogledom na svet. U martu 1610. godine, Kepler je cuo jako radosne vesti o uredaju konstruisanom za posmatranje nebeskih objekata. Prvi put je cuo o teleskopu koji je Galileo koristio za istrazivanje neba I otkrivanje potpuno novih osobina nocnog neba. Zahvaljujuci ovom novom otkricu, Galileo ce otkriti dokaz koji ce pokazati da su teorije Aristraha, Kopernika I Keplera ispravne.
 
Galileo Galilej

Rodjen 15. februara 1564 godine, Galileo Galilej je cesto nazivan ocem nauke i zaista njegovo pravo na takvu titulu zasnovano je na neizrecivo impresivnom sadrzaju njegovog stvaralastva. On mozda nije bio prvi koji je razvio naucnu teoriju, niti je bio prvi koji je izveo eksperiment, cak ni prvi koji je posmatrao prirodu, pa ni prvi koji je pokazao moc nekog otkrica, ali je verovatno bio prvi koji je uspevao u svemu ovome: brilijantan teoreticar, odlican eksperimentator, detajan opserver i umesan pronalazac.

Kao student, posamtrao je luster sa zapaljenim svecama kako se njise i merio oscilacije pomocu svog pulsa usled cega je ustanovio da period jednog ciklusa ostaje konstantan i kao bi se siroki luk oscilovanja na pocetku smanjio samo na malo pomeranje na kraju casa. Kada bi dosao kuci, prebacio bi se sa posmatrackog na eksperimentalni deo i igrao se klatnom razlicitih duzina i tezina. Tada bi iskoristio svoje eksperimentalne podatke da razvije teoriju koja je objasnjavala kako je period oscilovanja nezavisan od ugla oscilovanja kao i od tezine tega id a zavisi samo od duzine klatna. Nakon istrazivackog dela posla, Galileo je otpoceo pronalazacki deo. Radio je na razvoju jednostavnog klatna sa ravnomernim oscilovanjem koje je sluzilo kao instrument za merenje vremena takozvanog “pulsilogia”.
Taj instrument se kasnije koristio u medicini za merenje pulsa. Dakle, potpuno je prekorenuo sliku, na pocetku merio oscilacije pulsom a kasnije puls oscilacijama.
Njegova velika radoznalost i njegov intelekt u mnogom su mu doprineli kao naucniku pronalazacu. Ali, njegova radoznalost bila je povezana sa elementom otpora. Nije gajio postovanje prema autoritetu, kao sto nije prihvatao da je nesto istinito samo zato sto su ucitelji, teolozi ili stari Grci tvrdili da jeste. Na primer, Aristotel je koristio filozofiju da pokaze kako tezi objekti padaju brze od laksih, ali je Galileo izveo eksperiment kojim je dokazao da Aristotel nije bio u pravu. Bio je cak dovoljno hrabar da kaze da je Aristotel, do tada najpriznatiji intelekt u istoriji, pisao suprotno od istine. Kada je Kepler prvi put cuo da je Galileo upotrebljavao teleskop da istrazuje nebo, on je verovatno pomislio da ga je on i izmislio. I zaista, mnogi ljudi i danas to misle. U stvari teleskop je patentirao Hans Lipershej, holandski optirac u oktobru 1608. godine. Nekoliko meseci kasnije kada je Galileo cuo da je neki holandski opticar napravio uvelicavajuce staklo, odma se bacio na posao da napravi svoj teleskop. Galileov najveci doprinos bio je to sto je transformisao Hansov rudimentalni dizajn u zaista izvanredan instrument.
Konkurentni instrumenti imli su uvecanje 10X dok je Galilejev, zbog boljeg razumevanja optike, imao uvecanje 60X. Kada je usmerio teleskop u pravcu nocnog neba, mogao je da vidi dalje, jasnije I dublje u proctor nego sto je to iko mogao pre njega. Kada je Her Vaker ispricao Kepleru o Galilejevom teleskopu, kolega – astronom je odmah prepoznao njegov potencijal. Galilej je prvo proucavao Mesec, i pokazao da je pun velikih izbocina, dubokih ambisa id a je talasaste pobrsine, sto je bilo u direktnoj suprotnosti sa Ptolomejevim misljenjem da su nebeska tela besprekorne sfere. Na nesavrsenost nebeskih tela Galilej je jos vise ukazao kada je usmerio teleskop ka Suncu i primetio fleke i mrlje, naime Sunceve pege, za koje danas znamo da su hladniji delovi Sunceve povrsine koji mogu biti do 100 000 km u precniku.
Tokom januara 1610. godine, Galileo je napravio jos jednu znacajnu opservaciju kada primetio ono za sta je on u pocetku mislio da su cetiri zvezde u neposrednoj blizini Jupitera. Uskoro je postalo ocigledno da ovi objekti nisu zvezde, jer su se kretali oko Jupitera, sto je znacilo da su ovo Jovijalni meseci. Nikada do tada niko nije video neki drugi mesec osim naseg. Ptolomej je tvrdio da je Zemlja centar sveta, a evo ovde je lezao nepobitni dokaz da ne kruzi sve oko Zemlje. Galileo, koji se dopisivao sa Keplerom, potpuno je poznavao poslednju Keplerovu verziju Kopernikovog modela i shvatio je da je njegovo otkrice Jupiterovih meseca obezbedilo vaznu podrsku heliocentricnom modelu univerzuma. Nije nimalo sumnjao da su Kopernik i Kepler bili u pravu, ali je ipak nastavio da trazi nove dokaze u korist ovog modela u nadi d ace preovratiti vladajuce misljenje koje se jos ucek drzalo tradicionalnog pogleda to jest geocentricnog modela. Jedini nacin da se prekine mrtva trka izmedju dva modela bio je da se pronadje jasna predikcija, koja bi napravila razliku medju njima. Ako bi se takva predikcija mogla testirati, ona bi potvrdila jedan model, a odbacila drugi. Prava nauka razvija teorije koje se mogu proveravati, a kroz ovo proveravanje nauka zapravo i napreduje.
Kopernikov model je napravio bas jednu takvu predikciju koja je cekala proveru kada za to budu na raspolaganju instrumenti kojima bi se mogla obaviti odgovarajuca opservacija.
De revolutionibus, on je tvrdio da bi Merkur i Venera morali biti prolaziti kroz razlicite faze analogno Mesecevim menama, a tacan redosled ovih faza bi zavisio od toga da li zemlja obilazi oko sunca ili obrnuto.
U 15. veku niko nije mogao da proveri redosled ovih faza jer su teleskopi bili prilicno nemocni ali je Kopernik bio ubedjen da je samo pitanje vremena kada ce neko to dokazati.
U jesen 1610. godine Galileo je postao prvi koji je ikada video i nacrtao Venerine faze. Kao sto je ocekivao, njegove opservacije su se savrseno uklopile u predvidjanja koja slede iz heliocentricnog modela, te je tako obezbedio jos oruzja za kopernikansku revoluciju.
Medjutim, bilo je astronoma koji su drali svoj princip i nisu da se odreknu doctrine o staticnoj Zemlji oko koje se sve okrece. Francesko Sizi, astronom, koji kada je cuo za Galilejeva otkrica, napisao je: “ Meseci su nevidljivi golim okom is toga nemaju uticaja na zemlju te su stoga beskorisni i zapravo ne postoje”! Filozof Dulio Libri zauzeo je slicno nelogican stav, pa cak odbio da pogleda kroz teleskop iz principa.
Katolicka crkva takodje nije zelela da napusti svoju doktrinu Zemlje fiksirane u centru sveta, cak i onda kada su jezuitski matematicari potvrdili superiornost heliocentricnog modela. Potom su teolozi prihvatili da je heliocentricni model mogao odlicno da predvidi putanje kretanja planeta, ali su u isto vreme odbijali da private da je to ispravna reprezentacija stvarnosti. Drugim recima, Vatikan je video heliocentricni model na isti nacin na koji mi gledamo ovu recenicu: “ Sad k meni s casom pritrcite da likere svima dam, posle kvantnih postulate, uznasnog predavanja”. Ova recenica je mnemoricka asocijacija sa brojem Pi i dobro ga predstavlja ali broj Pi u sustini zaista nema nikakve veze sa alkoholnim picem. Crkva je upravo tako gledala na heliocentricni model sveta, precizan i koristan ali ne odgovara realnosti.

Medjutim, pristalice Kopernikove teorije su nastavile da tvrde da je heliocentricni model dobar u predvidjanju realnosti bas zato sto Sunce jeste u centru univerzuma. Naravno, ovo je izazvalo ostru reakciju crkve. U februaru 1616. godine, skup savetnika pri inkviziciji formalno je objavio da je misljenje o suncu kao centru univerzuma jereticko. Kao relzultat ovog edikta, Kopernikova knjiga, De revolutionibus, zabranjena je u martu iste godine, to jest 63 godine nakon sto je objavljena.
Galileo nije mogao da prihvati osudu sopstevnih naucnih pogleda. Mada je bio vaspitan kao katolik bio je ekstremno racionalan, pa je tako mogao da pomiri ova dva sistema verovanja. Dosao je do zakljucka da su naucnici najkompetentniji da komentarisu materijalan svet dok su teolozi dobri za prosudu o spiritualnom svetu kao i o tome kako bi covek trebao da zivi u materijalnom svetu u moralnom smislu.
Dok je crkva kritikovala heliocentricni pogled na svet, pronalazeci slabosti u samom modelu, argumetnaciji ili nedostatku podataka , tada bi Galileo i njegove kolege bili spremni da slusaju, ali je kriticizam crkve bio cesto ideoloske prirode. Galile je odlucio da ignorise poglede kardinala i godinu za godinom je nastojao da se bori za novu viziju univerzuma.
 
Najizad 1623. godine video je priliku da srusi oficijelno misljenje kada je njegov prijatelj cardinal Mafeo Barberini, izabran za papu kao Urban VIII.
U toku jednog prjema kod pape, Galileo je pomenuo pisanje knjige u kojoj ce opisati dva modela koja su trenutno u suprotnosti. Mislio je da je dobio papin blagoslov i posvetio se pisanju knjige. No, usled rata koji je tada trajao religijske i politicke prilike su se menjale i papa je bio spreman da srusi i Galilea i njegovu argumentaciju.
U vreme kada je knjiga objavljena, rat je vec trajao 14 godina i katolicka crkva se osecala sve ugrozenijom od rastuce opasnosti. Posto je papa bio najveci cuvar katolicke vere, on je odlucio da napravi pazljiv zaokret id a osudi blasfemna pisanja svih naucnika – jeretika koji su se usudili da dovedu u pitanje tradicionalni geocetrnicni pogled na svet.
U svojoj knjizi Galileo je upotrebio dva razlicita lika u dijalogu koji zastupaju razlicite modele. Salviati je zastupao heliocentricni model koji je Galileo zastupa dakle, a Simplicijo je zastupao geocentricni model. Ujednom odlomku te knjige, Galileo je napisao:” Simplicio – omnipotentan bog kreirao je univerzum ne vodeci racuna o zakonima fizike,” To je pre svega bila izjava galilejevog prijatelja pape Urbana VIII koju je on preneo na lika Simplicia, pa se papa verovano osetio osramocen Salvijatijevim sarkasticnim odgovorom Simpliciju :“ O, sigurno, Bog je mogao uciniti da ptice lete imajuci kosti od suvoga zlata, vene ispunjene zivom, meso teze od olova i majusna krila. Ali nije, ato bi trebalo da znaci nesto. Bogom sve objasnjavas samo da bi prikrio sopstveno neznanje.”
Ubrzo nakon objavljivanja knjige, Inkvizicija je optuzila Galilea za osnovanu sumnju da je pocinio jeres i naredila da se pojavi pred njom. Kad se Galileo pobunio rekavsi da je isuvise bolestan za putovanje, Inkvizicija je zapretila da ce ga uhapsiti i okovanog odvuci u Rim, posle cega je Galileo pristao da krene na put. Sudjenje je zapocelo aprila 1633. godine, optuzba za jeres bazirala se na konfliktu izmedju Galilejevih pogleda nasvet i dela Biblije u kojem se kaze da je Bog izgradio Zemlju na cvrstoj osnovi tako da se nikada ne pomeri. Mnogi clanovi inkvizicije slagali su se sa misljenjem koje je imao cardinal Belarmine:” Tvrditi da se Zemlja okrece oko Sunca je pogresno isto toliko kao kada bismo tvrdili da Hrista nije rodila device”. Kada je proglasen krivim, Galileo nije poslat na egzekuciju niti su ga bacilli u tamnicu, vec je osudjen na kucni pritvor na neodredjeno vreme a njegova knjiga pridruzila se listi zabranjenih knjiga. Sudjnje galileu i kazna koja je usledila spadaju u jednu od najmracnijih epizoda u istoriji nauke, trijumf iracionalnog nad logikom. Na kraju sudjenja Galileo je bio primoran da se povuce, da negira istinitost svojih argumenata. Medjutim, uspeo je da sacuva malo ponosa i kada se uspravljao sa kolena nakon presude izrekao one cuvene reci:” Eppur si mouve”. Ipak, istina je odredjena realnoscu a ne inkvizicijom i crkvom jer bez obzira sta ona tvrdi univerzum se ipak pokorava svojim stalnim naucnim zakonima, te se Zemlja zaista okretala oko Sunca.
 
Zdavo, zdravo!
Hajde malo da predjemo sa monologa na dijalog! :cool:

proximo: Merenje velicine Zemlje prvi put je izveo Erastoten, rodjen 276. godine p.n.e u Kireni u danasnjoj Libiji.

solomonwalterjb0.jpg

Thomas Ustick Walter: Solomon's temple*

Solomonov hram (mjere u svetim laktima, biblijski "lakat stare mjere"):

- portal ("zvonik") = 120
- duzina hrama = 60
- visina hrama = 30
- sirina = 20

Brojevi ovog hrama jesu kod za pokazivanje da je Bog arhitekta Zemlje, Velike piramide i Solomonovog hrama, jer je mjere hrama Davidu dao Gospod:
- broj 120
- broj 60
- broj 30
- broj 20

Ekvatorski precnik Zemlje = 12,757.00336 km = 20,089,769.07 svetih lakata:

20,089,769.07 : 120 = 167,414.7423 svetih lakata

167,414.7423 : 60 = 2790.245704 svetih lakata

2790.245704 : 30 = 93.00819014 svetih lakata

93.00819014 : 20 = 4.650409507 svetih lakata = 2 x 2.325204754 svetih lakata = 2 x 147.6505019cm = 1/100 od ukupne visine Velike piramide.

I sad ocekujem da kazes kako su stari Egipcani prvi izracunali velicinu Zemlje!:rotf:
-----------------------
* Solomonov hram:
http://www.philaathenaeum.org/tuw/ancient.html

Velicina Zemlje:
http://www.google.ca/search?hl=en&q=earth+40,077km&btnG=Google+Search&meta=
 
Poslednja izmena:
Vidis a moze i ovako,
120 podelis sa (60-20 ) i dobijes 3 sto oznacava sveto trojstvo. Dalje onda broj 120 podelis sa brojem meseci u kojem se sveto trojstvo praktikuje a to je 12 i tako dobijes broj 10, onda broj deset pomnozis sa brojem 3 i dobijes broj 30. A posto si vec imao jedan broj 30 i racunom si dobio jos jedan broj trideset to mora da nesto znaci. Vrlo lako, taj broj pokazuje geografsku sirinu i geografsku duzinu na kojoj se nalazi drzava ciji je narod prvi put izmerio dimenzije zemlje.

Evo ti karta da proveris:

http://www.mapsofworld.com/world-maps/image/world-lat-long.jpg

Slobodno uvecaj sliku da nebude zabune.

Vidusa, matematika je cudo, ali tvoju matematiku ni rec cudo ne moze da opise. Po tvojim metodama ti mozes i dimenzije moje web kamerice dovesti u vezu sa precnikom zemlje i slicno.
Igrajmo se brojevima.:-)
 
Stari druze ne bacaj reci zalud jer te ne razume. Zamolio bih sve kvazi vernike i nazovi filozofe da ovu temu ako vec nemogu zbog svog neznanja , gluposti ili lenjosti da dorade i obogate da je ne prljaju svojim idiotizmom.
Pozdrav Gradjanima Republike
 
Kad vas vjernik dokazom po pameti osamari, posto ne mozete puskom, strijeljanje izvodite ruganjem i uvredama. :D

proximo, ni i na ovo nikad nisi odgovorio:

jerugizaik8ia0.png

Sl. 1. Polozaj Velike piramide u Gizi i polozaj Jerusalima (crtez nije u razmjeri).

Geografski polozaji Velike piramide i Jerusalima:

Velika piramida = 30º N

Jerusalim = 31,7972159º N

Ugao β = 0,26644693 (2 x 0,26644693 = 0,53289386 = ugao Suncevog paralaksa).
U odnosu na polozaj Velike piramide Jerusalim se nalazi sjevernije za 1,7972159º = A-B (Sl.1.).

Na zakrivljenoj povrsini Zemlje 1º = 111 km:

1,7972159º = 199,4909649 km = A-B

Jedna strana Piramidine baze = 365,242 sveta lakta = 0,23192867 km.

Ukupna duzina svih strana Piramidine baze = 0,92771468 km = B-C (Sl.1.):

0,92771468 : 199,4909649 = 0,00465041 = tangens ugla β (Sl.1-2.)

easunoh8du1.png

Sl. 2. Sunce, Mjesec i Zemlja (crtez nije u razmjeri)

Srednja udaljenost Sunca od Zemlje = 149.597.870 km = 1 Astronomska jedinica (AU) = S-E (Sl. 2.).
149.597870 x 0,00465041 = 695.691,4306 km = R = poluprecnik Sunca.

Poluprecnik Mjeseca = 1738 km:

1738 : 0,00465041 = 373.730,4883 km = najcesca udaljenost Mjeseca od Zemlje. Po ovom proracunu biva jasno zasto pri pomracenju Sunca mali Mjesecev krug tacno zaklanja divovski krug Sunca. Tako je to Gospod postavio.

Ukupna duzina svih strana Piramidine baze = 4 x 365,242 = 1460,968 svetih lakata:

1460,968 : 0,00465041 = 314.159 svetih lakata = 100.000 x 3,14159 (100.000Pi) = 199,4909438 km = A-B (Sl.1.).

-------------------------
Geografski polozaj Jerusalima:
http://www.timeanddate.com/worldclock/city.html?n=110
http://www.realestate3d.com/gps/world-latlong.htm

Udaljenost Mjeseca:
http://www.eso.org/public/outreach/press-rel/pr-2002/phot-19-02.html
http://www.tmclark.com/Starwatch/10_26_98.html

Ugao β = 0,26644693 stepeni

0,26644693 x 2 = 0,53289386 stepeni = = ugao izmedju linija izmedju Sunca i Zemlje sa slike ispod:
eclipsexzt2.gif


Evo, ovdje jasno pise:

"... 0.0092 radians, or about 0.53 degrees..."


http://www.bme.unc.edu/~bbaird/cofc.phys101.ch5to9.html

Ko zeli da provjeri neka potrazi u pretrazivacu ove rijeci:
Sun subtends angle size 0.53 degrees

---------------------------------------------

Gospodo, vrijedjanje nije nikakav dokaz! Dajte dokaze o netacnosti!
 
Poslednja izmena:
bata79:
Stari druze ne bacaj reci zalud jer te ne razume. Zamolio bih sve kvazi vernike i nazovi filozofe da ovu temu ako vec nemogu zbog svog neznanja , gluposti ili lenjosti da dorade i obogate da je ne prljaju svojim idiotizmom.
Pozdrav Gradjanima Republike

A ovo je za tebe, uceni gospodine. Pazi, ovdje se radi o faktima, a ti kao covjek od nauke dokazi da ovo nije tacno, ali ne subjektivnim rijecima kroz uvrede, nego brojevima , matematikom.
Ako ne uspijes ili ne nadjes matematicko objasnjenje, onda po tvojim rijecima, ti si obicni idiot. :super:

ca2xoha7zd2.jpg
odnoskrugaikvadratate9odg1.png


Gle, Zemlja je krug A. Povrsina tog kruga ista je kao povrsina kvadrata B preko kruga A. Vidis sve cista geometrija, a posto se radi o Zemlji kao planeti, dakle spada u astronomiju, zar ne? :rtfm:

Zemlja = 40.077,27418 km = obim kruga A

Krug A = presjek Zemlje:
- radijus = 6.378,501679 km
- povrsina kruga = 127.816.480,3 km2 = povrsina kruga B = povrsina presjeka Zemlje.

Duzina jedne strane ovog kvadrata = 11.305,59509 km = 1.130.559.509 cm.

Solomonov hram (u svetim lasktima):
- visina portala = 120
- duzina = 60
- sirina = 20
- visina = 30

Brojevi Solomonovog hrama jesu kod, sifra za ovo izracunavanje:
broj 120
broj 60
broj 30
broj 20

a) 1.130.559.509 : 120 = 9.421.329,241 cm

b) 9.421.329,241 : 60 = 157.022,154 cm

c) 157.022,154 : 30 = 5.234,071801 cm = 2.060,658189 inchi

d) 5.234,071801 : 20 = 261,70359 cm = 103,0329095 inchi

Uporedimo krajnji rezultat od 103,0329095 inchi sa mjerama Kraljeve odaje u Velikoj piramidi:

- duzina = 412,1316378 inchi
- sirina = 206,0658189 inchi
- polovina sirine Kraljeve odaje = 103,0329095 inchi

Dakle, od mjera Zemlje geometrijom do mjera Velike piramide, do u sedmu decimalu. :super:

Hajde, dokaze i brojeve na vidjelo, da vidimo ko je idiot! :rotf:

--------------------------------------

Mjere Zemlje:
http://www.google.ca/search?hl=en&q=earth+40,077km&btnG=Google+Search&meta=

:super::klap:
 
Poslednja izmena:
Zemlja = 40.077,27418 km = obim kruga A

Krug A = presjek Zemlje:
- radijus = 6.378,501679 km
- povrsina kruga = 127.816.480,3 km2 = povrsina kruga B = povrsina presjeka Zemlje.

Duzina jedne strane ovog kvadrata = 11.305,59509 km = 1.130.559.509 cm.

Kao prvo, podatke o obimu i radijusu si uzeo prilicno proizvoljno (sto se tice decimala), lice na podatke na ekvatoru ali se za malo razlikuju od zvanicnih podataka (dovoljno da bi ti pokvarili krajnju racunicu)
Kao drugo, radijus ne odgovara tacno vrednostima ni obima ni povrsine kruga koje si dao, sto znaci da si i tu namestao podatke.
Kao trece, stvarno ne znam ko je izmerio kraljevu odaju na manje od mikrometra tacnosti, sto ni nema smisla za merenje prostorije sa zidovima od kamena. To opet znaci da si uzeo vrednost koja ti je odgovarala.
Sa takvim namestanjima i dovoljno operacija mozes da "dokazes" sta god hoces.
 
Kao prvo, podatke o obimu i radijusu si uzeo prilicno proizvoljno (sto se tice decimala), lice na podatke na ekvatoru ali se za malo razlikuju od zvanicnih podataka (dovoljno da bi ti pokvarili krajnju racunicu)
Kao drugo, radijus ne odgovara tacno vrednostima ni obima ni povrsine kruga koje si dao, sto znaci da si i tu namestao podatke.
Kao trece, stvarno ne znam ko je izmerio kraljevu odaju na manje od mikrometra tacnosti, sto ni nema smisla za merenje prostorije sa zidovima od kamena. To opet znaci da si uzeo vrednost koja ti je odgovarala.
Sa takvim namestanjima i dovoljno operacija mozes da "dokazes" sta god hoces.

He-he-he! Zvanicni podaci? Kolika je razlika izmedju mjera koje Piramida pokazue i mjera zvanicnih podataka? Hajde da vidimo:
- zvanicni podaci kazu: 40077 km
- Piramida kaze 40077.27418 km

Razlika u duzini ekvatora = 274.18 metara
Razlika u poluprecniku = 87.27427831metara

Stvarno veeeeelika razlika! I sta sad mislis: koja mjera je potpuno tacna?

11,305.59509 km = 1,130,559,509 cm. I sta ovdje nije tacno.

Ako je strana kvadrata 11,305.59509 km, krug iste povrsine kao taj kvadrat imace radijus 6378.5018 km (ili zelis a izracnavamo do dvaesete decimale)?

Sto se tice mjera Kraljeve odaje, zar ti mislis da se sa aritektinog plana nekog objekta moze prakticno na objektu prenijeti mjera do u hiljaditu? E vidis, ne moze! Arhitekta na svom planu moze imati i do deset decimala, ali zidar majstor to ne moze da uradi prakticno, nego do u dvije-tri decimale da prenese mjeru na terenu sto je sasvim dovoljno da se nadju prave arhitektonske mjere.
 
Poslednja izmena:
Vidis a moze i ovako,
120 podelis sa (60-20 ) i dobijes 3 sto oznacava sveto trojstvo. Dalje onda broj 120 podelis sa brojem meseci u kojem se sveto trojstvo praktikuje a to je 12 i tako dobijes broj 10, onda broj deset pomnozis sa brojem 3 i dobijes broj 30. A posto si vec imao jedan broj 30 i racunom si dobio jos jedan broj trideset to mora da nesto znaci. Vrlo lako, taj broj pokazuje geografsku sirinu i geografsku duzinu na kojoj se nalazi drzava ciji je narod prvi put izmerio dimenzije zemlje.

Evo ti karta da proveris:

http://www.mapsofworld.com/world-maps/image/world-lat-long.jpg

Slobodno uvecaj sliku da nebude zabune.

Vidusa, matematika je cudo, ali tvoju matematiku ni rec cudo ne moze da opise. Po tvojim metodama ti mozes i dimenzije moje web kamerice dovesti u vezu sa precnikom zemlje i slicno.
Igrajmo se brojevima.:-)

E, vidis, bas je cudno sto se ne dobija ni ovo ni ono, niti dimenzije tvoje web kamerice, nego, brale, dobijemo mjere Zemlje i mjere Velike piramide.

A ti, ako vjerujes u to sto govoris, eto ti brojeva hrama pa nam ovdje dokazi na nekom primjeru da je sve ovo sto ja pokazujem besmislica. Ali, bavimo se astronomijom, a ne web-kamericama. :ok:

Za tu prilozenu kartu potpuno si u pravu:

Zemlja = 40,077.27418 km

Dijelimo 40,077.27418 sa 120, 60, 30, i 20 = 927.7146801m = cetiri strane Piramidine baze.

:whistling:
 
Poslednja izmena:
Zemlja = 40,077.27418 km

Dijelimo 40,077.27418 sa 120, 60, 30, i 20 = 927.7146801m = cetiri strane Piramidine baze.

Zanemarujuci sva ostala pitanja (kao sto je zasto sabiramo bas cetiri stranice, zasto ne sabiramo sve? Ili zasto delimo sa 120, 60, 30, i 20, a ne sa, recimo, 120, 60, 30, i 15 - sto bi makar pratilo neki logicni sled?), nije mi bas jasna matematika.

Strane Velike Piramide su 230.5m dugacke. Ako saberemo cetiri strane, dobijamo 922m.

Ako uzmemo 40077km, iliti 40077000m, pa podelimo po sekvenci koju navodis (120, 60, 30, 20), dobijamo 9.27m. Devet i kusur metara, ne devet stotina.

Ti ovde tvrdis da posto kroz uvrnuto deljenje dobijas rezultat od 9.27m, a posto je zbir cetiri strane piramide 922m, da to nesto kaze o piramidi?

Hej, punjac za moj telefon je 9.3cm dubok, a 18.6cm dugacak. Jesu li i u njega ugradjene dimenzije Zemlje?
 
A ovo je za tebe, uceni gospodine. Pazi, ovdje se radi o faktima, a ti kao covjek od nauke dokazi da ovo nije tacno, ali ne subjektivnim rijecima kroz uvrede, nego brojevima , matematikom.
Ako ne uspijes ili ne nadjes matematicko objasnjenje, onda po tvojim rijecima, ti si obicni idiot. :super:

ca2xoha7zd2.jpg
odnoskrugaikvadratate9odg1.png


Gle, Zemlja je krug A. Povrsina tog kruga ista je kao povrsina kvadrata B preko kruga A. Vidis sve cista geometrija, a posto se radi o Zemlji kao planeti, dakle spada u astronomiju, zar ne? :rtfm:

Zemlja = 40.077,27418 km = obim kruga A

Krug A = presjek Zemlje:
- radijus = 6.378,501679 km
- povrsina kruga = 127.816.480,3 km2 = povrsina kruga B = povrsina presjeka Zemlje.

Duzina jedne strane ovog kvadrata = 11.305,59509 km = 1.130.559.509 cm.

Solomonov hram (u svetim lasktima):
- visina portala = 120
- duzina = 60
- sirina = 20
- visina = 30

Brojevi Solomonovog hrama jesu kod, sifra za ovo izracunavanje:
broj 120
broj 60
broj 30
broj 20

a) 1.130.559.509 : 120 = 9.421.329,241 cm

b) 9.421.329,241 : 60 = 157.022,154 cm

c) 157.022,154 : 30 = 5.234,071801 cm = 2.060,658189 inchi

d) 5.234,071801 : 20 = 261,70359 cm = 103,0329095 inchi

Uporedimo krajnji rezultat od 103,0329095 inchi sa mjerama Kraljeve odaje u Velikoj piramidi:

- duzina = 412,1316378 inchi
- sirina = 206,0658189 inchi
- polovina sirine Kraljeve odaje = 103,0329095 inchi

Dakle, od mjera Zemlje geometrijom do mjera Velike piramide, do u sedmu decimalu. :super:

Hajde, dokaze i brojeve na vidjelo, da vidimo ko je idiot! :rotf:

--------------------------------------

Mjere Zemlje:
http://www.google.ca/search?hl=en&q=earth+40,077km&btnG=Google+Search&meta=

:super::klap:

Iskren da budem voleo bih da vidim taj matematicki dokaz koji ce dokazati da je povrsina kruga jednaka povrsini kvadrata.To se valjda zove kvadratura kruga cini mi se neki matematicar ce me vec ispraviti Znam da su neke kolege iz Japana racunale broj Pi na par miliona decimala i da nisu naisli na niz koji se ponavlja. Tako da ja tebe pitam ima li uposte smisla to o cemu pricas. Da uvek mozez da zaokruzis broj na jednu dve tri decimale. Da si se nekad bavio fizikom znao bi da i ponekad i 32 decimala iz korena menja stvari. Iskreno voleo bih da mi kazes da li otprilike znas koliko je zemlja kao planeta stara koliko je suncev sistem star uostalom koliko je stara vasiona. Zasto vredjas ime Bozlje, onog ko je stvorio vasionu toliko veliku u prostoru i vremenu toliko neshvatljivu u svojoj slozenosti i jednostavnosti daju ci mu ljudske mere. zasto mislis da smo mi jedini razlog njegovog postojanja. Da li kao smrtnik imas prestavu o broju zvezdi planeta tamo negde. Obzirom na broj koji se procenjuje verovatno postoji barem mililjardu kombinacija recimo udaljenosti solarnih planeta od svoje maticne zvezde koje bi na kraju dale te iste brojeve kojima se nemilosrdno igras. Sta to ustvari dokazuje. Piramida pa sta? Da li si nekada cuo za entropinski princip, sumnjam. Nisam ni ja njegova pristalica, vise volim teoriju haosa. Ali da si cuo onda bi shvatio koliko je svaka decimala zaista bitna i da dobri Bog svoje tvorevine ne zaaokruzuje. To ljudi rade kada ne mogu da dosegnu potrebno savrsenstvo Da li su ti brojevi jedina stvar koju mozez da pokazes ovde ? Ako bih morao da biram izmedju njih (brojeva) i 1000 godina znanja koje su sa verom u Boga a slaveci njegovo ime i naum prikupljali najveci i najbrilijantniji umovi sveta covecansta , Hm verujem da ti je jasno sta bih izabrao.
 
Vidim da neki ljudi imaju strasno mnogo inspiracije da ukaljaju ovako lepu temu nekim praznoglavim natucanjem o svetim kvadratima, obimu zemlje i kako to sve pasuje u sveta kolena, pardon, laktove.

Q: Zasto ovo dole sve ne stoji?

A: Prvenstveno, podaci koji se koriste za proracun su vrlo proizvoljno uzeti. Npr:
"Zemlja - radijus = 6.378,501679 km"

Ovo je podatak sa milimetarskom preciznoscu. Medjutim koliko on stoji?

Da bismo ovako odredili raidijus planete, morali bi smatrati da je ona:
1.savrseno sfericno
2.apsolutno kruto telo.
3. Homogeno telo.

Zvanican podatak o zemljinom radijusu je 6371km, i on je savim dovoljno precizan za vecinu proracuna koji se ticu nauke. Inace ovo je takozvani "zapreminski radijus", a postoje i "ekvatorijalni radijus" 6378.1km i "polarni radijus" 6356.8km O vecoj preciznosti od 1 decimale nema ni govora. Ovakvi podaci uzimaju
u ubzir gore navedene uslove, i ovakav postupak se naziva aproksimacija, i ona se ovde ogleda u dve stvari. Aproksimirali smo oblik zemlje i njene mehanicke osobina. Sa stanovistva kosmonautike, astronomije i drugih disciplina ova preciznost je sasvim dovoljna da se vecina stvari moze sracunati, opet, dovoljno precizno.

Medjutim za Vidusin proracun potrebna je mnogo, mnooogo veca preciznost, posto vidim da barata sa milimetarskim ciframa. Dakle, prvo se mora uzeti bolja aproksimacija oblika zemlje:

1. Zemlja je apsolutno kruto telo. - Otpada. Zemlja trpi razlicite oblike deformacija usled interakcije sa gravitacionim poljem drugih planeta, i sopstvene geoloske aktivnosti.
2. Homogeno telo - Otpada. Tektonske ploce, okeani, razlicit sastav zemljista i tako dalje...
3. Savrseno sfericno telo. - Otpada. Zemlja je nepravilno plasticno deformisan geoid* izlozen stalnom dejstvu dinamickih sila usled interakcije sa prvenstveno suncem i mesecom.

Uzevsi sve ovo u obzir vidimo da se prica o 6.378,501679 km raspada kao kula od karata a s njom i ovaj besmisleni proracun o piramidama, solomonovom hramu i tako dalje.

Dalje, ovakvi proracuni u kojima se otkriva neka drevna mistika i bozanske prporcije mogu se naci u prakticno svakoj gradjevini na ovom svetu. Samo se malo treba poigrati sa brojevima. Polovina duzine od kvadrata precnika jedne polovine mogu u sa radnji sa malo "shtelovanja" rezultata da nacine cudo cak i od limenog kioska na kojem kupujete novine. Verovatno se i u mom imenu krije famozni 666. Samo ga treba potraziti. Ovo je primetio i Umberto Eko u svom delu Fukoovo Klatno", i jedan poveci dijalog izmedju dva lika se vodi upravo oko "misticnih" proporcija jednog kioska.

Ukratko, ovo je klasicno prodavanje magle od strane popaljenih mistika i kvazimislilaca. Zao mi je sto nemam lepih reci, ali glupost zasluzije da bude ismejana (Sokrat).

Puno srece i nadahnuca zelim u poduhvatu premeravanja svega i svacega, i nadam se da cete jednog dana ukapirati da su sve to ipak samo brojevi. Drugim recima, dve cinjenice ne treba dovoditi u vezu ako ne postoji jako dobra teorija da bi one trebalo da budu povezane.

Geoid - oblik koji bi poprimilo hukovsko telo sfericnog oblika mase m pri rotaciji oko sopstvene ose. (nije elipsa). Naime, precizan oblik zemlje nije jos tacno utvrdjen ali je u tu svrhu u orbitu lansiran Gravity field and steady-state Ocean Circulation Explorer koji treba da utvrdi tacan oblik zemlje.

Hvala na paznji. P.
 
Pozdrav svim sagovornicima,

... nema nam Proxima, mladog naucnika... ;)

Nema uopšte potrebe niti svrhe izvrgavati ruglu i potcenjivati misteriju začetka dela graditeljske civilizacije, koja pripada celokupnoj ljudskoj baštini. Misterije možda postoje da bi se baš potrudili oko njene demistifikacije, a ne da bi još više mistifikovali ili puko i mehanicistički uprošćavali značaj. Možemo reći i stvar viđenja i posmatranja, na kraju neki naši drevni preci su dugim opažanjima i razmišljanjima možda u vedrim i pustinjskim noćima, shvatili neka pravila i na kraju najvažnije da pripadaju jednoj opštoj i zajedničkoj konstelaciji prirodno ali i društveno kao mikrokosmosi u jednom makrokosmosu.Ukoliko bih se morao ne po detaljima i decimalima, već po ideji, suštini i svrsi svrstati na nečiju stranu to bih uradio za Vidušu. Viduša pokušava da dovede tu makrokosmičku vezu i njen simbol koji je nekim civilizacijskim slučajem ima oblik piramide. Civilizacija je eto nekom igrom slučaja otišla u tom smeru i mere su iskazane u tom obliku. Mogao je hram (piramida) da izgleda i drugačije gde bi se te primećene, zapisane i učene pravilnosti skrivane milenijumima drugačije bile iskazane. Svakako da je i Pitagora skroz promenio način razmišljanja i imao ogroman uticaj na matematiku tek nastajućeg grčkog sveta, ali tek nakon posete egipatskih astronoma, geometara, graditelja i arhitekata. Danas se još vode velike debate (uprkos nekoliko godina) oko ovih stvari u Kairu između svetskih egiptologa i nemaju zajednički stav kako da izađu pred naučnu i svetsku javnost iako su prva pravila K.Piramide primećena od jednog francuskog arhitekte oko 1840 i neke.god. (to je ta rasprava u fukoovom klatnu Piramide i kioska) , no nisam sreo naučnika koji upotpunosti razume Umberta Eka iako je on vrhunski i priznati svetski intelektualac. Možda i upoznam takvog naučnog radnika. Nije u pitanju potcenjivanje, već jednostavno način razmišljanja, jer predmet razmišljanja je drugačiji, kao što je i predmet proučavanja u nauci za razliku od ovoga što nam Viduša prezentuje. Što se tiče neke preciznosti i određivanja Geoida (Moritz 1980ineke, određen dovoljno precizno - red sa desetak članova- a dovoljno je činimi se i tri/četiri za cm tačnost), kao i predikcija pomeranja unutračnjih masa , pa i samih ploča na našem području po nekoliko cm, ona je zaista kao matematika u geodeziji, gravimetriji i astronomiji kada se dobijaju otkloni vertikala ovde bespredmetna kao i sve te anomalije elipsoidne, ekvipotencijalne ili neke druge ili sferne pov.,

Šta je prava suština fascinantnosti i misterije, jeste upravo veza između svega ovoga u zlatno doba Egipta kada neki stručnjaci zaista veruju da su ta znanja postojala pre 5000 g. i da su te primećene (kako ne znamo) pravilnosti ugrađene u K.piramidu. To svakako ne znači da su oni upotpunosti razumeli zašto ta pravila i zakonitosti postoje, ali su ih ugradili možda zbog respekta božanske harmonije ili nekog možda drugog razloga.

Nauka nudi istinu i objašnjenje, ali ne učestvuje u krucijalnim civilizacijskim skretanjima. Niti joj je to primarni zadatak. Nauka je ipak samo jedno sredstvo i dobro oruđe ako smo mi dobri i ako imamo nekakvu veru pri upotrebi tog orudja.

Srdačan pozdrav
 
Poslednja izmena:

Back
Top