Imamo primere da su ranije te veze (tj brakovi u to vreme), uspevali. Stvari su bile postavljene drugacije i nije tu bilo cesto mnogo slobode izbora, pa kad se vec ljudi nadju u situaciji trude se da i ono sto ne razumeju - prihvate.
Danas, uz drustvene slobode koje imamo, nismo prinudjeni na takve veze, ali desi se da se ljudi iz potpuno razlicitih svetova spoje. Recimo momak iz s*ebane porodice, pio, izlazio, jurio zene sa devojkom koja je uvek 'za uzor' bila, interesovala je nauka a ne pice i izlasci. Ili devojka koja je bila radoznala i svasta probala, i lumpovanja i izlaske i prodorna je u nastupu sa momkom koji je bio pod staklenim zvonom, miran, dobar.
Primeri su dati samo kao primeri ne i kao apsolut na koji se odnosi anketa. Dati su da bih pojasnila na sta sam mislila.
Poenta je da su ljudi u osnovi razlicitih afiniteta, kontanja, prioriteta. Ali im se desi ljubav. Moze li trajati bez obzira na slobodu koja nas ulenji pa pri prvom (desetom, pedesetom) teskocom okrecemo se traziti nekoga s kim ce sve ici kao podmazano? (Ili tako bar mislimo)