1. ДЕЦЕМБАР

gost 304860

Buduća legenda
Poruka
44.404
Malo podsećanje....

Na današnji dan pre tačno 88 godina stvorena je prva Jugoslavija. Toga dana u Beogradu su oko 19 časova u kući Krsmanovića na Terazijama, delegacija Narodnog vijeća SHS i regent Aleksandar Karadjordjević proglasili stvaranje zajedničke države, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Iz Prvog svetskog rata Srbija je izašla kao jedna od pobedničkih zemalja ali sa ogromnim gubicima - oko 1.300.000 ljudi tj. oko 28% celokupnog stanovništva. Od te demografske katastrofe Srbija se više nije mogla valjano oporaviti, a već u drugom svetskom ratu srpski narod je doživeo istu sudbinu sa nešto većim gubicima čiji tačan broj ni do danas nije poznat.

Iza nas su ostale pobede... i groblja.

Nikad više.....




svojnikwn6.jpg




"Sada se o njemu sve zna: to je najpoznatiji ratni izvidjač u istoriji Srpske vojske. Oko Sokolovo. Pravo ime Dragutin Matic. Ratna fotografija je obilazila zemljinu kuglu. Služila je kao simbol odanosti vojnika ratnom zadatku radi odbrane Otadžbine kao simbol koncetracije coveka u opasnom vremenu - ratu, kao simbol budnosti, predanosti, ozbiljnosti u obavljanju ratnog zadatka... Ulazila je u ratne albume, krasila pozivnice za proslavu ratnih dogadjaja, bila nezamenljiv pratilac publikacija o teškim danima, velikim borbama, sjajnim pobedama srpske vojske, o tome da je ''srpski opanak spasao civilizaciju"...

A on, taj ratnik - Oko Sokolovo - nije znao da je snimak uspeo, da je fotograf - reporter preživeo, da je njegov ratni lik ovekovecen. I tek posle pedeset godina od fotografisanja - ratnik vidi sebe. Iznenadi se, zanemi, zaćuti, filmskom brzinom kroz misli prolete ratni dani, drugovi, gladovanja, ranjavanja...

- Jest' - to sam ja. Zaista me slikao...

I priseća se da se oko njega, kad je pošao na zadatak motao neki novinar, "šta li'", kako ga je slikao i otisao. Da, bilo je pre pedeset godina.

Dragutin Matic - Oko Sokolovo - rodjen je 10. januara 1888. godine u selu Kaletincu ispod litica Suve Planine. Najmladje je, šesto dete, siromasnih poljoprivrednika. Godine 1910. odlazi u vojsku, u tada najelitniji rod - konjicu, jer je iz porodice koja je gajila konje. Kao konjanik jahao je tik uz princa Djordja Karadjordjevića. Kada je završio to vojevanje, 1912. godine počinje rat sa Turcima za oslobodjenje južnih delova Otadžbine. Završismo sa Turcima "lose - crno" , prodje Kumanovska, prodje Bitoljska bitka. Čekamo, veli, civilno odelo. Ali - opet ratna truba: rat sa Bugarima. I njih, reče, sredimo. Opet bez civilnog odela. Dolazi Prvi svetski rat - Cer, Kolubara, Albanija, Krf, Solun, Kajmakčalan, Gorničevska...

Ratnik se vraća tek 1919. godine svome slobodnom domu. Sin je imao godinu dana kada je tata krenuo u vojsku, sada je u 11. godini. Ne poznaju se. Ali - dug je odužen prema Otadžbini.

Ratniku Dragutinu Maticu podignut je velicanstveni spomenik na trgu ispred opstine Gadžin Han. Osveštao ga je vladika niški Irinej, bilo je vojnih pocasti i drugih svecanosti, otkriven je 1998. godine u okviru proslave osamdestogodisnjice oslobodjenja Srbije''.



СЛАВА СВИМ ПОГИНУЛИМА ЗА СЛОБОДУ ОТАЏБИНЕ СРБИЈЕ
 
Е сетио си се. Свака част. Баш сам мислио да ли ће неко знати за овај датум.
Срећа, несрећа, судбина ... Шта је било било је.
 
Опутњаци и опанци на ногама наших српских јунака, дедова и прадедова, ослободише народе под стегом Бечлија и тадашње у слободном преводу "ЕУ".....................
А ЕУ тај дан узе за дан домаћих дувача балона и борбе против болести којом они владају................баш на овај ДАН стварања једне државе са народом који другима даде државу, а исти они створише своје уз помоћ ударца иза леђа.....и уз помоћ ПОВАМПИРЕНИХ Бечлија...........
 
marlon:
СЛАВА СВИМ ПОГИНУЛИМА ЗА СЛОБОДУ ОТАЏБИНЕ СРБИЈЕ

Слава српским јунацима!

Југославија, превише скупо и трагично искуство да бих о њему могао да говорим без вишка емоција... Питање је да ли ћемо, уопште, икад, успети да превазиђемо њено кобно наслеђе. И да ли ће Срби пронаћи модус да макар неутрализују суицидну наклоност ка "браћи" коју смо превели на страну победника те 1918 (након што су вешали и клали по Мачви и Босни три-четири године раније) да би, једва двадесет пет година након тога, пунили јаме и реке лешевима српске деце. И после свега тога, опет смо ушли у unholy alliance са њима (а многи још увек жале што пројекат није успео, и не би имали ништа против да пробамо још једном, јер њихове главе ни тада не би биле у питању).
 
Па то нису били туђи интереси, него су их комунисти упропастили, па се сада на тај начин бране. Ево једног ратног Америчког Добровољца, који је имао непуних 16 година и звао се Илија Орловић, рођен у Аустроугарској, Рапајин До, општина Бриње није имао пасош јер је био млад па је узео пасош од старијег брата који се звао Павле Орловић и тако стигао у Америку 1912-е г. и радио под именом све до 1917 у Минесоти а после у Аризони у рудницима. Кад је Чика перо затражио добровољце, он се јавио међу првима, а кад се прочуло да Павле Орловић иде да ослободи Косово и све српске земље, почело је масовно пријављивљње у добровољце, али пошто Америка још није била у рату није им дозвољавала да иду са америчког држаног територија него су морали прелазити у Канаду, где су Французи организовали сабирни логор у Кубеку у такозваној Цитадели, где их се окупило из многих крајева Западне Хемисвере неколико дестине хиљада, али су разни агенти централних сила и комуниста врбовали те људе обећавајући им многе ствари само да не иду у рат. Тако их је остало само неколико хиљада, и Фрацузи су их брзо пребацивали до Марсеља па преко Бизерте у Солун, и на фронт. После победе су насељавани на добровољачка имањам највише по Војводини, али у Другом Светском рату Мађари су их истерали или позатварали у логоре, од којих је добар број умро. После рата комунистичка власт је многе прогласила народним непријатељем и издајицама, и одузела им сву имовину и право гласа, које још ни до данас није решено, јер су на власти још увек разни комунистички наследници, не желим да им наводим имена због предизборне кампање, али сам сигуран да су вам свима познати.
Пошто више нема Југославије створене у крви за коју је пао Александар Први, нека живи Србија, и ако је република а било би боље да је краљевина, ако због ничега оно због часних људи који су дали своје животе. Илија Орловић је умро у Паризу у својо 103 години живота као политички избеглица, нека му је слава као и свима другима јер он није делио Југосовенске народе ни по националности ни верској и политичкој припадности.

Вујадин
 
Konferencija mira, posle I sv. rata, Srbiju je predstvljao Nikola Pasic:

"....- Molim predsedavajućeg da da pauzu kako bi se konsultovao sa ostalim članovima italijanske delegacije.
Predsedavajući je dao pauzu.
Po kuloarima su vizionari šaputali: Jugoslaviju nisu stvorili Jugosloveni, Hrvati i Slovenci, nego srpsko ludilo i Aleksandrova megalomanija. Oni koji su do juče Srbe klali, klaće ih opet. Živi bili, pa videli!
Jer svi su sem Srba znali da hrvatsku politiku neće voditi Hrvati, niti slovenačku Slovenci, nego Vatikan...."
 
jugoslovenska ideja je bila pogubna i nerealna po nas. to svi sada znamo..
s druge strane, nerealno je bilo i ocekivati da vlast srpske krune moze da dugorocno da opstane na podrucju od alpa do grcke granice. da takva drzava moze da opstane, a da hrvatska i srbija ne budu u vecitom sukobu oko ravnoteze. i da ce jedni slovenci, koji ne pripadaju nashem, balkanskom krugu, da dugorocno pristanu na takvu zajednicu. aleksandar se polakomio, srpski politichari su do samog ujedinjenja upozoravali da je ideja losha. kao i strane sile, koje nisu bile za tu ideju. nije poslushao. hrvati i slovenci, u trenucima stvaranja obe jugoslavije, iskoristili shansu...
ali, ok, sta je bilo, bilo je...ionako se sada svi slazemo oko toga, i svi zale za tim londonskim sporazumom...
i opet..chak i na kraju drugog svetskog rata, ruzvelt savetuje da srbija a ne jugoslavija treba da bude drzava.
da smo se josh tada definisali kao drzava srbija, verovatno bi mnogo bolje proziveli 20.vek
 
Da smo ostali na odbredbama Londonskog ugovora iz aprila 1915. sve bi bilo drugacije. Ovako uzasan broj zrtava (trecina ukupnog stanovnista Kraljevine, sto je koliko znam neslavan rekord u novijoj istoriji sveta), plus zrtve i razaranja u II sv. ratu, plus titov komunizam, plus nesrece devedesetih, a rezultat je da su oni koji su dva svetska rata bili na gubitnickoj strani ispali pobednici, zlikovci su ispali zrtve, a mi smo zavrsili osakaceni i ponizeni.
Uzasan vek za ovaj narod i definitivno najcrnji dan nase istorije 1. XII 1918.
 
Salvantis:
Da smo ostali na odbredbama Londonskog ugovora iz aprila 1915. sve bi bilo drugacije. Ovako uzasan broj zrtava (trecina ukupnog stanovnista Kraljevine, sto je koliko znam neslavan rekord u novijoj istoriji sveta), plus zrtve i razaranja u II sv. ratu, plus titov komunizam, plus nesrece devedesetih, a rezultat je da su oni koji su dva svetska rata bili na gubitnickoj strani ispali pobednici, zlikovci su ispali zrtve, a mi smo zavrsili osakaceni i ponizeni.
Uzasan vek za ovaj narod i definitivno najcrnji dan nase istorije 1. XII 1918.
I opet nismo izvukli nikakve pouke.Pred raspad SFRJ u Hrvatskoj su se udruzili komunisti i ustase sa zajednickim ciljem osamostaljenje Hrvatske.Presli su preko svih razlika zarad svoje drzave.Kod nas je jos uvek najvaznije kojoj stranci pripadas a Srbija kao drzava je poslednja rupa na svirali.Nikad jednostavno nismo bili slozni kad su vitalni drzavni interesi u pitanju.Kosovski boj,pojavimo se na Gazimestanu nekompletni i neslozni.Milos i Karadjordje.Stvaranje Jugoslavije.Komunisti i Cetnici.Prosrpski orjentsani, i komunisti oko Milosevica devedesetih.Bombardovanje Srbije 99e i ostavljanje na cedilu kosmetskih Srba.
Na sportskim takmicenjima klanovi i saplitanja.Jednostavno smo losi.
P.S.Svaka cast za temu Marlon ;)
 
sumnjivo lice:
I opet nismo izvukli nikakve pouke.Pred raspad SFRJ u Hrvatskoj su se udruzili komunisti i ustase sa zajednickim ciljem osamostaljenje Hrvatske.Presli su preko svih razlika zarad svoje drzave.Kod nas je jos uvek najvaznije kojoj stranci pripadas a Srbija kao drzava je poslednja rupa na svirali.Nikad jednostavno nismo bili slozni kad su vitalni drzavni interesi u pitanju.Kosovski boj,pojavimo se na Gazimestanu nekompletni i neslozni.Milos i Karadjordje.Stvaranje Jugoslavije.Komunisti i Cetnici.Prosrpski orjentsani, i komunisti oko Milosevica devedesetih.Bombardovanje Srbije 99e i ostavljanje na cedilu kosmetskih Srba.
Na sportskim takmicenjima klanovi i saplitanja.Jednostavno smo losi.
P.S.Svaka cast za temu Marlon ;)
Pa ne slazem se bas da je krivica jedino nasa, uvek su postojali i cuveni "strani faktori", koji su uglavnom uspesno manipulisali pojedinim strujama u Srbiji. Primer je upravo stvaranje Jugoslavije, koju su nam majstorski uvalili.
Bilo je i trenutaka kada smo uspevali da postignemo konsenzus oko nekih kljucnih istorijskih problema. I 1914. je bilo jako mnogo strancarenja, partijskih i ideoloskih podela ali opet smo bili jedinstveni u trenutku kada je sama egzistencija drzave bila dovedena u pitanje.
A sto se sporta tice, kada smo slozni onda nam nema ravnih u svetu 8-)
 
Salvantis:
Pa ne slazem se bas da je krivica jedino nasa, uvek su postojali i cuveni "strani faktori", koji su uglavnom uspesno manipulisali pojedinim strujama u Srbiji. Primer je upravo stvaranje Jugoslavije, koju su nam majstorski uvalili.
Bilo je i trenutaka kada smo uspevali da postignemo konsenzus oko nekih kljucnih istorijskih problema. I 1914. je bilo jako mnogo strancarenja, partijskih i ideoloskih podela ali opet smo bili jedinstveni u trenutku kada je sama egzistencija drzave bila dovedena u pitanje.
A sto se sporta tice, kada smo slozni onda nam nema ravnih u svetu 8-)
Pa 1914e bilo nam je kao i 99e.I opet smo ukakili kao i 1.12.1918e.
Zasto danas nema sloge i koncenzusa kad je situacija gora nego pred Rat 1914e!?
 
sumnjivo lice:
Pa 1914e bilo nam je kao i 99e.I opet smo ukakili kao i 1.12.1918e.
Zasto danas nema sloge i koncenzusa kad je situacija gora nego pred Rat 1914e!?
Za 1.12.1918. su ipak krivi drugi. Jednostavno Hrvati su odigrali pametno i podlo, sve onako vatikanski, a mi smo ispali naivni amateri. Naravno, nije bilo tesko s obzirom da mi njih nismo mrzeli a oni nas jesu jos i tada. Verovatno to i jeste sustina problema sa Jugoslavijama, patoloska mrznja koju su Hrvati imali prema Srbima, a koja ce se pokazati u pravom svetlu tek 1941.
 

Back
Top