nikola011sas
Početnik
- Poruka
- 26
Cao drustvo! Evo mene opet...
Danas sam imao bas naporan dan. Dosao kuci, malo odspavao, citao knjigu...i ne znam zasto i kako, al' misli su mi odlutale na neke skroz trivijalne a opet u isto vreme simpaticne stvari - na blamove. Pa rekoh, mozda ce biti zabavno ako svako isprica svoj blam...iskreno.
Evo ja cu ispricati jedan od svojih (a bilo ih je milion... i ko zna koliko ce ih tek biti):
'srednja skola (druga godina), zima. Budim se ujutru, mislim da je bilo negde oko 06h, umivam se hladnom vodom kako bih se rasanio, ali uzalud. Oblacim se i spremam sebi dorucak - kobasicu, i to ljutu! Bio sam gladan k'o deset vukova i tri medveda...tako da mi ono veliko parce kobasice koje sam u tom trenutku imao u frizideru, nije bilo dovoljno.
Elem, izlazim iz kuce, krecem prema stanici. Ulazim u autobus (i to onaj dupli - harmonika autobus), a on krcat kao i svako jutro do tad.
Ulazim na poslednja vrata, onako 'mamuran', jos ne rasanjen.
iako je bio pun ljudi, sto onih sto su isli na posao, sto onih koji su isli u skole ili na druge obaveze, u njemu je vladala tisina. Vecina, kao i ja, je bila jos pospana i duboko zamisljena u svoje probleme...jedino sto se culo u tim trenucima su bili zvuci otvaranja i zatvaranja vrata...
A onda...u jednom trenutku...nekako nekontrolisano (jer sam bio skroz zamisljen i pospan), tako jako sam PODRIGNUO da me je cak i vozac cuo!!! Svi u mene gledaju, a ja od blama ne znam sta da radim. Samo sam prizeljkivao sledecu stanicu kako bih izasao, iako sam trebao jos dosta da putujem...
He he...eto toliko za sada
Danas sam imao bas naporan dan. Dosao kuci, malo odspavao, citao knjigu...i ne znam zasto i kako, al' misli su mi odlutale na neke skroz trivijalne a opet u isto vreme simpaticne stvari - na blamove. Pa rekoh, mozda ce biti zabavno ako svako isprica svoj blam...iskreno.
Evo ja cu ispricati jedan od svojih (a bilo ih je milion... i ko zna koliko ce ih tek biti):
'srednja skola (druga godina), zima. Budim se ujutru, mislim da je bilo negde oko 06h, umivam se hladnom vodom kako bih se rasanio, ali uzalud. Oblacim se i spremam sebi dorucak - kobasicu, i to ljutu! Bio sam gladan k'o deset vukova i tri medveda...tako da mi ono veliko parce kobasice koje sam u tom trenutku imao u frizideru, nije bilo dovoljno.
Elem, izlazim iz kuce, krecem prema stanici. Ulazim u autobus (i to onaj dupli - harmonika autobus), a on krcat kao i svako jutro do tad.
Ulazim na poslednja vrata, onako 'mamuran', jos ne rasanjen.
iako je bio pun ljudi, sto onih sto su isli na posao, sto onih koji su isli u skole ili na druge obaveze, u njemu je vladala tisina. Vecina, kao i ja, je bila jos pospana i duboko zamisljena u svoje probleme...jedino sto se culo u tim trenucima su bili zvuci otvaranja i zatvaranja vrata...
A onda...u jednom trenutku...nekako nekontrolisano (jer sam bio skroz zamisljen i pospan), tako jako sam PODRIGNUO da me je cak i vozac cuo!!! Svi u mene gledaju, a ja od blama ne znam sta da radim. Samo sam prizeljkivao sledecu stanicu kako bih izasao, iako sam trebao jos dosta da putujem...
He he...eto toliko za sada