Hard, Insane, Godlike

Breaking. Benjamin

Aktivan član
Poruka
1.442
Pre nedelju i nesto sam Fraggovao Malcolma u UT2003 na godlike tezini, time kompletirajuci igru zauvek.
Svaku igricu koju dohvatim strpam odmah na hard, osim RPG-a, gde mi je bitnija prica nego da je pwn-ujem, RPG degustiram polako, tj, ako je dobar.
Ne idem odmah na najveci nivo tezine, osim ako nisam igrao nesto jako slicno pa sam siguran da mogu da se nosim. Obicno namestim na predzadnji nivo tezine ako je igrica drugacija. Normal tezina je za devojke.

Da li vi igrate na hard, i u kojim igricama povecavate tezinu? Zasto to radite?
Koje ste 'teshke' igre preshli na nekom nevidjenom nivou tezine, i koliko je vestine zahtevalo to....

I zapamtite gameri,
Easy is for pussies.
 
Breaking:
Pre nedelju i nesto sam Fraggovao Malcolma u UT2003 na godlike tezini, time kompletirajuci igru zauvek.
Svaku igricu koju dohvatim strpam odmah na hard, osim RPG-a, gde mi je bitnija prica nego da je pwn-ujem, RPG degustiram polako, tj, ako je dobar.
Ne idem odmah na najveci nivo tezine, osim ako nisam igrao nesto jako slicno pa sam siguran da mogu da se nosim. Obicno namestim na predzadnji nivo tezine ako je igrica drugacija. Normal tezina je za devojke.

Da li vi igrate na hard, i u kojim igricama povecavate tezinu? Zasto to radite?
Koje ste 'teshke' igre preshli na nekom nevidjenom nivou tezine, i koliko je vestine zahtevalo to....

I zapamtite gameri,
Easy is for pussies.
Ja sam onda tranvestit :) Igram na normal pa ako me igra zaintrigira- i na hard. Meni je malo bezveze da odmah pokusam igru na hard... Vise volim da polagano uzivam u njoj... Godlike i sl. nivoi tezine bi mi bili izazo, ali vise mucenje nego uzivanje! A ako cu da se mucim, bolje da to bude ovako u zivotu- ako i kad moram. Volim pre da predjem 100% igre, nego da je predjem na svakom nivou tezine, ali recimo- Tony Hawk's Underground 2 sam presao i na najtezem i 100%... Ne mogu niceg drugog da se setim... POZ!
 
ma zaebi ti to pitam ja vas da li vredi igrati igre kao sto su silent hill na hardu i to posebno nocu kada ste sami u sobi mrkli mrak nigde nikoga tada ja obicno igram ...neka,neka necu jos da osedim ...
easy is may choice...
 
Igrao sam Gangsters 2 na svim nivoima težine... UT2000 sam takođe igrao na više nivoa težine. Naravno Hearts of Iron obavezno na Dificulty : Hard i AI Agressivnes : Furious :)

Ali obično počinjem sa normal, pošto je igra pravljena da se igra na normal nivou težine... menjanje težine najčešće ne utiče na AI neprijatelja, već samo smanjuje vašu jačinu, a povećava neprijateljevu ... to mi i nije nešto zanimljivo
a i ko što reče polarni, igre služe da se razonodiš, a ne da se frustriraš i kidaš živce. Toga ima sasvim dovoljno u RL
 
sve stategije i fudbali se igraju na najteze, glupo je igrati ih drugacije....
A za ostalo, ******, zavisi zbog cega igrate igrice, da li radi uzitka igranja ili gledanja odjavne sekvence, ili dokazivanja sebi ko zna cega, ili mozda vjezbanja za multiplay.... I ja igram na normal uglavnom...
 
Ekiman:
hahah uravo tako nece mene komp ponizavati....
Na drugom joypad-u ja koji sam se najbolje osecao kada bi me ponizio kompjuter ili neki igrac, kada dam sve sto mogu u tom trenu i budem porazen.
Ja to zapravo zelim.
To je tako divan osecaj, pomalo mazohisticki ali uci te skromnosti i poniznosti, i boljoj igri.
Nije mi stalo da pobedim igru, dobro, jeste, ali ocu da zaradim tu pobedu, daleko je sladja...i gorchija.... ali ima vishe arome do one koju sam zaradio bez truda.....
Ostane mi u memoriji, secanje.

Recimo Max Payne oba dela pamtim kao igru ciji noir pogadja bas tu igracku G tacku koju svako od nas poseduje.
Noir, inace, je prica koja pritiska pluca i izaziva ocaj. U njoj glavnog lika pritiska tama i mora da prodje kroz kilometre mraka da bi na kraju susreo samo to, jos mraka. Obicno se zavrsava nesrecno.
Oba dela sam okrenuo po tri puta, da bih video sta se to dogadja kada predjes sve.
Prvi deo.. nema bas neki bonus zavrsetak, ali sam recimo tu saznao da je pisac scenarija Sam Lake zapravo bio RL fizicki uzor za lik Max-a Payne-a.
U drugom delu sam dobio upravo ono sto sam zeleo, i svako ko je igrao je to pozeleo valjda, da spasi Monu Sax.... a i ubijanje Vladimira Lema tri puta nije za baciti.
'..but sometimes we get lucky, something happens that we never thought we would deserve in a million years...'
Mona Sax... eh....mrzim sebe sto nisam virtualan....
'She came to get me.... through the fire..'
max-p.jpg
 
FPS i TPS igram uvek na hard --------------> adrenalin je jaci, osecaj je bolji... uz par izuzetaka (BiA - igrao sam na predzadnjem nivou jer igrati na najtezem je - mazohizam...)

Strategije uglavnom igram na hard ---------------> adrenalin je dobar, ali najvise zbog nadmudrivanja, taktisanja... mucenja... kako je dobar osecaj kad posle par sati natezanja, uz velike muke, napade, kontranapade, udvrdjivanje, zasede, bombardovanje, opkoljavanje... moje jedninice udju u protivnicku bazu... ili ga oteraju sa polja... draza mi je jedna takva od 50 "dodji i prodji" pobeda...

FRP i RPG igram uglavnom na medium nivou: igranje takvih igara na hard podrazumeva znanje te igre u milimetar... efekata, oklopa, neprijatenja, slabosti i sl, a kao sto Benji rece, vise mi je vaznija prica nego mlacenje...

Sportske igram na easy (osim trka, koje igram na normal), zato sto nisam neki zaljubljenik u sport, a i nesecem se kad sam zadnji put igrao neku takvu (osim trka, naravno...)
 

Back
Top