eremita
Zaslužan član
- Poruka
- 117.180
S.T.O. najavila formalno ropsko tržište za Afriku
Filadelfija - Na konferenciji Poslovne škole Wharton na temu biznisa u Africi, predstavnik Svetske trgovinske organizacije Hannifold Schmidt je najavio pokretanje inicijative STO za "puno privatno upravljanje radom" za delove Afrike koji su bili najžešće pogođeni 500-godišnjom slobodnom trgovinom Afrike sa Zapadom.
Inicijativa će zatražiti od zapadnih kompanija koje posluju u nekim delovima Afrike da potpuno poseduju svoje radnike.
Schmidt je ispričao kako je privatna uprava uspešno primenjena nad transportom, energijom, vodom, tradicionalnom znanju, pa čak i nad ljudskim genomom. Programom "pune privatne uprave" STOe će proširiti ove uspehe na (re)privatizaciju samih ljudi.
"Puna, nesputana uprava je najbolje rešenje koje imamo na raspolaganju za afričko siromaštvo, i neizbežna je posledica teorije slobodnog tržišta", rekao je Schmidt pred oko 150 prisutnih. Schmidt je priznao da je program uprave u mnogim pogledima sličan ropstvu, ali je objasnio da baš kao što je "saosećajni konzervativizam" uglačao grube ivice radnih odnosa u industrijalizovanim zemljama, puna uprava, ili "saosećajno ropstvo", bi moglo da predstavlja sličnu blagodat za zemlje u razvoju.
U publici su bili prof. Charles Soludo (guverner Centralne banke Nigerije), Dr. Laurie Ann Agama (direktor za Afričke poslove pri kancelariji trgovinskog predstavnika SAD), i druge ugledne ličnosti. Agama je započela izlaganje svojih zapažanja zahvaljivanjem Schmidtu za njegovu makroskopsku perspektivu, rekavši da gledište USTRa dodaje nove detalje opštem pristupu STOe. Nigerijski guverner centralne banke Soludo takođe je potvrdio predlog STOe, mada nije izgledalo da je zahvalan onoliko koliko je to bila Agama.
Sistem u kojem korporacije poseduju radnike je jedino slobodno-tržišno rešenje za afričko siromaštvo, rekao je Schmidt. "Danas, u afričkim fabrikama, jedina briga kompanije u pogledu radnika jestu njegovi ili njeni produktivni sati, a u okviru njegovih ili njenih produktivnih godina", rekao je. "Čim dođe do AIDSa ili trudnoće - napolje. Razboli se, bićeš otpušten. Ukoliko proširite poslodavčevu obavezu na 24 časa 7 dana u nedelji, doživotnu brigu, imaćete potpuno drugačiju situaciju: razboli se, bićeš zbrinut. Sa svakim životom koji je vredan od početka do kraja, zlo AIDSa će biti brzo zauzdano na osnovu postignutih sporazuma sa proizvođačima lekova u pogledu profitabilnog investiranja u ljude kojima će biti upravljano. A obrazovanje deteta za ovo drugo bi moglo da ima više smisla nego odraditi to do koske odmah sada."
Da bi dokazao da upravljanje ljudima može da funkcioniše, Schmidt je citirao predlog slobodno-tržišnog istraživačkog centra za spasavanje kitova putem prodaje. "Oni koji ne vole kitolov mogu da kupe prava na određene kitove ili grupe kitova da bi sprečili da ti određeni kitovi budu toliko puno lovljeni", objasnio je. Slično, tržište ljudi iz trećeg sveta bi "osnažilo" brižne ljude iz Prvog sveta da im pomognu, rekao je Schmidt. (http://www.policynetwork.net/main/article.php?article_id=505)
Jedan od učesnika konferencije je upitao koji podsticaj imaju poslodavci da ostanu upravnici jednom kada njihovi zaposleni budu suviše stari za rad ili reprodukciju. Schmidt je odgovorio da je veliko novo biotehnološko tržište dalo odgovor na tu brigu. Onda je podsetio prisutne da je ovo jedino moguće rešenje u okviru teorije slobodnog tržišta.
Nije bilo drugih pitanja iz publike koja bi polemisala sa Schmidtovim predlogom.
Tokom svog govora, Schmidt je skicirao tri faze afričke 500-godišnje istorije slobodne trgovine sa Zapadom: ropstvo, kolonijalizam, i post-kolonijalna tržišta. Svaki put, istakao je, trgovina je donela ogromno bogatstvo Zapadu ali katastrofu Africi, sa siromaštvom koje se stalno produbljuje i uvek još više miliona mrtvih. "Do sada je postojao obrazac: dobro za biznis, loše za ljude. Dobro za biznis, loše za ljude. Dobro za biznis, loše za ljude. Zato smo toliko srećni da najavimo ovu četvrtu fazu biznisa između Afrike i Zapada: dobro za biznis - DOBRO za ljude."
Konferencija je održana u sredu, 11. novembra. Panel na kojem je Schmidt govorio je nosio naziv: "Trgovina u Africi: Intenziviranje odnosa radi poboljšanja neto vrednosti". Neki od drugih panela na konferenciji su se zvali "Re-brendiranje Afrike" i "Rastući apetit Afrike". Dok su trajali Schmidtovi i komentari njegovih ko-panelista, što je potrajalo 75 minuta, Schmidtov štićenik, Thomas Bongani-Nkemdilim, stajao je sa strane i sa nepodeljenom pažnjom pratio izlaganje.
"To je ono u čemu je suština slobodnog tržišta", rekao je Schmidt. "To je sloboda da se kupi i proda bilo šta - čak i ljudi."
********************************************************
Мени је одавно јасно и шта је НСП и Глобализација а и САД и ЕУ - али многим реформским телетабисима то није јасно зато ове скандалозне податке преносим и очекујем коментаре о томе КУДА ТО ИДЕ И ГЛОБАЛИЗАЦИЈА И АМЕРИКА И КАПИТАЛИСТИЧКИ СВЕТ ???
Filadelfija - Na konferenciji Poslovne škole Wharton na temu biznisa u Africi, predstavnik Svetske trgovinske organizacije Hannifold Schmidt je najavio pokretanje inicijative STO za "puno privatno upravljanje radom" za delove Afrike koji su bili najžešće pogođeni 500-godišnjom slobodnom trgovinom Afrike sa Zapadom.
Inicijativa će zatražiti od zapadnih kompanija koje posluju u nekim delovima Afrike da potpuno poseduju svoje radnike.
Schmidt je ispričao kako je privatna uprava uspešno primenjena nad transportom, energijom, vodom, tradicionalnom znanju, pa čak i nad ljudskim genomom. Programom "pune privatne uprave" STOe će proširiti ove uspehe na (re)privatizaciju samih ljudi.
"Puna, nesputana uprava je najbolje rešenje koje imamo na raspolaganju za afričko siromaštvo, i neizbežna je posledica teorije slobodnog tržišta", rekao je Schmidt pred oko 150 prisutnih. Schmidt je priznao da je program uprave u mnogim pogledima sličan ropstvu, ali je objasnio da baš kao što je "saosećajni konzervativizam" uglačao grube ivice radnih odnosa u industrijalizovanim zemljama, puna uprava, ili "saosećajno ropstvo", bi moglo da predstavlja sličnu blagodat za zemlje u razvoju.
U publici su bili prof. Charles Soludo (guverner Centralne banke Nigerije), Dr. Laurie Ann Agama (direktor za Afričke poslove pri kancelariji trgovinskog predstavnika SAD), i druge ugledne ličnosti. Agama je započela izlaganje svojih zapažanja zahvaljivanjem Schmidtu za njegovu makroskopsku perspektivu, rekavši da gledište USTRa dodaje nove detalje opštem pristupu STOe. Nigerijski guverner centralne banke Soludo takođe je potvrdio predlog STOe, mada nije izgledalo da je zahvalan onoliko koliko je to bila Agama.
Sistem u kojem korporacije poseduju radnike je jedino slobodno-tržišno rešenje za afričko siromaštvo, rekao je Schmidt. "Danas, u afričkim fabrikama, jedina briga kompanije u pogledu radnika jestu njegovi ili njeni produktivni sati, a u okviru njegovih ili njenih produktivnih godina", rekao je. "Čim dođe do AIDSa ili trudnoće - napolje. Razboli se, bićeš otpušten. Ukoliko proširite poslodavčevu obavezu na 24 časa 7 dana u nedelji, doživotnu brigu, imaćete potpuno drugačiju situaciju: razboli se, bićeš zbrinut. Sa svakim životom koji je vredan od početka do kraja, zlo AIDSa će biti brzo zauzdano na osnovu postignutih sporazuma sa proizvođačima lekova u pogledu profitabilnog investiranja u ljude kojima će biti upravljano. A obrazovanje deteta za ovo drugo bi moglo da ima više smisla nego odraditi to do koske odmah sada."
Da bi dokazao da upravljanje ljudima može da funkcioniše, Schmidt je citirao predlog slobodno-tržišnog istraživačkog centra za spasavanje kitova putem prodaje. "Oni koji ne vole kitolov mogu da kupe prava na određene kitove ili grupe kitova da bi sprečili da ti određeni kitovi budu toliko puno lovljeni", objasnio je. Slično, tržište ljudi iz trećeg sveta bi "osnažilo" brižne ljude iz Prvog sveta da im pomognu, rekao je Schmidt. (http://www.policynetwork.net/main/article.php?article_id=505)
Jedan od učesnika konferencije je upitao koji podsticaj imaju poslodavci da ostanu upravnici jednom kada njihovi zaposleni budu suviše stari za rad ili reprodukciju. Schmidt je odgovorio da je veliko novo biotehnološko tržište dalo odgovor na tu brigu. Onda je podsetio prisutne da je ovo jedino moguće rešenje u okviru teorije slobodnog tržišta.
Nije bilo drugih pitanja iz publike koja bi polemisala sa Schmidtovim predlogom.
Tokom svog govora, Schmidt je skicirao tri faze afričke 500-godišnje istorije slobodne trgovine sa Zapadom: ropstvo, kolonijalizam, i post-kolonijalna tržišta. Svaki put, istakao je, trgovina je donela ogromno bogatstvo Zapadu ali katastrofu Africi, sa siromaštvom koje se stalno produbljuje i uvek još više miliona mrtvih. "Do sada je postojao obrazac: dobro za biznis, loše za ljude. Dobro za biznis, loše za ljude. Dobro za biznis, loše za ljude. Zato smo toliko srećni da najavimo ovu četvrtu fazu biznisa između Afrike i Zapada: dobro za biznis - DOBRO za ljude."
Konferencija je održana u sredu, 11. novembra. Panel na kojem je Schmidt govorio je nosio naziv: "Trgovina u Africi: Intenziviranje odnosa radi poboljšanja neto vrednosti". Neki od drugih panela na konferenciji su se zvali "Re-brendiranje Afrike" i "Rastući apetit Afrike". Dok su trajali Schmidtovi i komentari njegovih ko-panelista, što je potrajalo 75 minuta, Schmidtov štićenik, Thomas Bongani-Nkemdilim, stajao je sa strane i sa nepodeljenom pažnjom pratio izlaganje.
"To je ono u čemu je suština slobodnog tržišta", rekao je Schmidt. "To je sloboda da se kupi i proda bilo šta - čak i ljudi."
********************************************************
Мени је одавно јасно и шта је НСП и Глобализација а и САД и ЕУ - али многим реформским телетабисима то није јасно зато ове скандалозне податке преносим и очекујем коментаре о томе КУДА ТО ИДЕ И ГЛОБАЛИЗАЦИЈА И АМЕРИКА И КАПИТАЛИСТИЧКИ СВЕТ ???