Tuzni_patak
Elita
- Poruka
- 18.247
Pre nekog vremena mi dodje na pamet da je duhovnost nastala kad se stvorio strah da možemo nekim svojim delanjem da naudimo ili stvorimo neprijatelja.
A onda se desi da mi iz čista mira upade trun u oko i setih se tipa koji je zbog toga izgubio oko ni kriv ni dužan eto na bulevaru....
I shvatim koliko se čovek plaši nepredvidivog i neshvaćenog.
Dok je bio životinja ili dok to životinjski sagledava , onda se vadi na neznanje , slučajnosti , srećne ili nesrećne okolnosti.Ako uzmem pauka koji plete mrežu na novom mestu , neznanje ga sprečava da zna da je to novo mesto "neuspešno jer neće biti muva ni insekata" zbog mene. Bez nesrećne okolnosti da ga sredim po kratkom postupku.A takav je život.Fizički život, biološki tačnije.
Možemo samo govoriti o boljim sistemima života , ali nikako o sigurnim sistemima kao što je pravda, božija pravda (razlikujem to od božijih zakona), sudbina....
A strah od smrti stoji pa stoji.
I onda je čovek pribegao drugoj sferi , duhovnoj.
E tu je već manje iznenadjenja i više zašto-zato...
Tu čovekova istorija više zavisi od njegovih postupaka , pa je uzročnost veća ...
Iako i tu razvoj ličnosti i uopšte svega duhovnog ima itekako veze sa slučajnostima kao što su vremenski trenutak u kojem nailazite na datu pojavu , činjenicu , osobu....manje se primećuje zato što čovek sam i više usmerava svoj napredak , ali i sprečava pad......
Čim su manje mogućnosti za veliki pad , čovek je pod iluzijom da više utiče na tok stvari....
Frikovi kontrole odmah zapadaju u apatiju , jer ako ne mogu da potpuno kontrolišu igru (posledica manije igranja kod dece tek će biti očigledna....) onda su odmah sva pravila dozvoljena....i tako puca i etika i moral i nivo i kultura i ostaje animalno.....
(slučajno dotakoh uticaj igranja na jačanje animalnosti kod novih generacija)
----------------------------------------------
Šta da uradi čovek?
Stvorio je religiju , veru , reinkarnaciju, projekcije, hall of fame, sve od straha od smrti , a licem okrenut smrti a ne životu.....
Da li je bog pogodjen ovakvim razmišljanjem ? Nije , jer većina veruje u njega iz straha , pa i iz straha od smrti i bolesti.....Malo njih stvarno veruje u njega kao nešto što je dar , kao i život....
Jer strah je veći .....iako je osnova svega.....
A onda se desi da mi iz čista mira upade trun u oko i setih se tipa koji je zbog toga izgubio oko ni kriv ni dužan eto na bulevaru....
I shvatim koliko se čovek plaši nepredvidivog i neshvaćenog.
Dok je bio životinja ili dok to životinjski sagledava , onda se vadi na neznanje , slučajnosti , srećne ili nesrećne okolnosti.Ako uzmem pauka koji plete mrežu na novom mestu , neznanje ga sprečava da zna da je to novo mesto "neuspešno jer neće biti muva ni insekata" zbog mene. Bez nesrećne okolnosti da ga sredim po kratkom postupku.A takav je život.Fizički život, biološki tačnije.
Možemo samo govoriti o boljim sistemima života , ali nikako o sigurnim sistemima kao što je pravda, božija pravda (razlikujem to od božijih zakona), sudbina....
A strah od smrti stoji pa stoji.
I onda je čovek pribegao drugoj sferi , duhovnoj.
E tu je već manje iznenadjenja i više zašto-zato...
Tu čovekova istorija više zavisi od njegovih postupaka , pa je uzročnost veća ...
Iako i tu razvoj ličnosti i uopšte svega duhovnog ima itekako veze sa slučajnostima kao što su vremenski trenutak u kojem nailazite na datu pojavu , činjenicu , osobu....manje se primećuje zato što čovek sam i više usmerava svoj napredak , ali i sprečava pad......
Čim su manje mogućnosti za veliki pad , čovek je pod iluzijom da više utiče na tok stvari....
Frikovi kontrole odmah zapadaju u apatiju , jer ako ne mogu da potpuno kontrolišu igru (posledica manije igranja kod dece tek će biti očigledna....) onda su odmah sva pravila dozvoljena....i tako puca i etika i moral i nivo i kultura i ostaje animalno.....
(slučajno dotakoh uticaj igranja na jačanje animalnosti kod novih generacija)
----------------------------------------------
Šta da uradi čovek?
Stvorio je religiju , veru , reinkarnaciju, projekcije, hall of fame, sve od straha od smrti , a licem okrenut smrti a ne životu.....
Da li je bog pogodjen ovakvim razmišljanjem ? Nije , jer većina veruje u njega iz straha , pa i iz straha od smrti i bolesti.....Malo njih stvarno veruje u njega kao nešto što je dar , kao i život....
Jer strah je veći .....iako je osnova svega.....