Kažu da je lepota doživljaj prirodnog, što je i logično, ako nam se, recimo, gade crvi, bolesti, krv... Instinkt koji nas štiti od opasnosti, može biti da smo onda, nekako
zavarani osećajem lepote, da bismo na neki način zavarali sebe, ili da bismo sebi sugerisali čemu treba da težimo...
Jer, zašto nam cvet, uopšte, miriši lepo?
Kad je bio raširen po Srbiji neki specifičan grip, jedino što sam želela da jedem bile su mandarine
Inače mandarine nešto preterano ne volim, tj. uglavnom ih izbegavam...
Onda sam čula da su se ljudi pomamili za mandarinama, hehe...
Pečurke su mi, prvi put kada sam ih pomirisala, izazvale osećaj gađenja. Ubrzo sam otkrila da kako ih pojedem tako ih i... Pa vratim u istom stanju :shock:
E, sad, tako banalizovah ovu lepu temu, ali nešto sam sklona tome, u zadnje vreme...
Jer, ako je lepota nešto što nam je unapred sugerisano, onda priča o individualnom ne pije vodu. Pogrešno, ustvari.
Radi se o tome da, recimo, čovek može da prepozna svog "biološkog partnera", pa ga nalazi lepim. Ako mu odgovara za potomstvo? Sad zvučim kao Nasumični i ježim se od toga.
Ali ja pišem samo glupo nagađanje. Tome služi forum?