OTICI ili OSTATI

Ja bih isla , al ne mogu da stavim u kofer mamu , tatu, neke drugarice, neke drugove, neke prijatelje i neke neprijatelje, neke vazne sitnice , neke nevazne sitnice, neka mesta i neke predele... Bojim se bez svega toga ja necu biti ja ...zato ostajem ovde da prezivljavam.

Sentimentalno i pateticno al sta da se radi cinjenicno stanje!
 
Joooo,imam istu dilemu!
Znas sta,ja sam donela odluku da cu otici samo ako me tamo negde ceka mnooooogo bolje nego ovde.
Znaci,isla bih na sigurno!
Ali,optimista sam,sve nesto verujem u ''bolje sutra''!
 
Kad bih radila posao koji ovde radim( i kad bi me zvali, naravno)- otišla bih u Švajcarsku da živim. Baš bi mi odgovarala ona njihova sređenost, uređenost na svim nivoima, sterilnost a bogami i plaćenost...No, pošto me niko ne zove( da radim samo svoj posao)-ostajem ovde...
 
Pre 6-7 god. nacekala sam se po ambasadama, intervjui... krajnje ponizavajuci... nisam dobila vizu.. a pre toga u glavi raspremis da ostavljas sve, prijatelje, porodicu... i onda ispocetka.. razocarenje i pre neki dan ponuda, kaze sestra dodji - sigurna sema. Iz topa - nema sanse, necu i tacka! Lepo nam je ovde, lepse nego igde na svetu!
 
Ja sam imala priliku ( Spanija), ali sam je propustila. Sada stalno razmisljam kako bih tamo mozda zivela bolje...... Da sam otisla, videla znala bi, a ovako :cry: Zato mislim da ko god ima mogucnosti da ode u inostranstvo to treba i da uradi. Ovde uvek mozes da se vratis ako ti tamo ne ogovara, a tamo tesko mozes da odes ako ti ovde ne odgovara.
 
Mirka šizika:
Ja bih isla , al ne mogu da stavim u kofer mamu , tatu, neke drugarice, neke drugove, neke prijatelje i neke neprijatelje, neke vazne sitnice , neke nevazne sitnice, neka mesta i neke predele... Bojim se bez svega toga ja necu biti ja ...zato ostajem ovde da prezivljavam.

Sentimentalno i pateticno al sta da se radi cinjenicno stanje!



potpuno te razumem...ja cak i imam priliku da idem...al ne mogu. :???:
 
snow-flake:
Ja sam imala priliku ( Spanija), ali sam je propustila. Sada stalno razmisljam kako bih tamo mozda zivela bolje...... Da sam otisla, videla znala bi, a ovako :cry: Zato mislim da ko god ima mogucnosti da ode u inostranstvo to treba i da uradi. Ovde uvek mozes da se vratis ako ti tamo ne ogovara, a tamo tesko mozes da odes ako ti ovde ne odgovara.
UPRAVU SI
 
pobeda:
Pa mamu tatu rodjake mozes da vidnjas kad odes ili kad ti dodj.A i prijatelje isto,mislite da bi se oni jako razmisljali za vas, kako da vas ostve?
Moji prijatelji nisu mnogo razmisljali. Spakovali se i otisli. to i dalje ne znaci da nisam upucena u to, kada su bolesni, kada im je dete prohodalo, ili da li su se zaljubili...Misli, propustila sam i neke vazne dogadjaje i onih ljudi koji su tu...
 
Ja nisam otisla iako sam imala vise prilika i sto se mene licno tice mogu da napisem hiljadu i jedan razlog da opravdam svoj kukavicluk,ali u osnovi ostaje cinjenica da sam se suvise bojala da preduzmem tako radikalan korak i odvojim se od poznate sredine u kojoj kako tako funkcionisem.
Danas mi je zao i bice mi uvek zao sto nisam bar probala,pa i da nisam uspela imala bih tu satisfakciju da sam probala.
Nadam se da moja deca nece imati tu glupu pregradu u glavi i da ce im svuda u svetu biti kao kod kuce.........................
 
Моји пријатељи су завршили факултете, венчали се, имали солидан посао у струци, добили двоје деце, наследили стан и кућу.....а онда све расродали да би уплатили депозит, отишли ''у бољи живот'' јер им овде није било добро...па су прво полагали силне испите да би добили тамо неке дозволе, па су онда били срећни кад је он добио посао да вози виљушкар у неком стоваришту, а она да пакује кутије, али нису имали могућности да плаћају вртић који је јако скуп, па је онда она морала да нађе ноћни посао да би радили у различитим сменама због деце...
Њихова сатисфакција је била што су нам послали слику на којој стоје поред отовореног пуног фрижидера! То је ваљда доказ да им је боље него овде!
 

Back
Top