Kada čovek ne bi imao emocije...

Lexa

Buduća legenda
Poruka
30.368
Šta mislite, kako bi izgledao svet bez emocija, kada bi ljudi nekako bili operisani od njih?
Dakle, pitanje je jednostavno, vaša mogućnost da to zamislite, možete li naći dobre i loše strane?
Ja znam da su loše u startu vidljive i jasne, ali razmislite...
Kakvi biste vi bili da ste čist razum, logika?

Šta bismo još izgubili sa emocijama? Šta bismo dobili takvim objektivnim posmatranjem sveta? I sa ličnog aspekta, da li možda to ne bi billo tako strašno, kao što u startu deluje? Ili možda ipak bi?
I tako.....
 
Lexa:
Šta mislite, kako bi izgledao svet bez emocija, kada bi ljudi nekako bili operisani od njih?
Dakle, pitanje je jednostavno, vaša mogućnost da to zamislite, možete li naći dobre i loše strane?
Ja znam da su loše u startu vidljive i jasne, ali razmislite...
Kakvi biste vi bili da ste čist razum, logika?

Šta bismo još izgubili sa emocijama? Šta bismo dobili takvim objektivnim posmatranjem sveta? I sa ličnog aspekta, da li možda to ne bi billo tako strašno, kao što u startu deluje? Ili možda ipak bi?
I tako.....

ne bi ni bio chovek. izgubili bi dushu i bili bi jednostavno prazni, jedna shuplja olupina skrhanog broda....
 
Emocije se veoma pogresno odvajaju od svesti i razmatraju kao nesto nezavisno od same svesnosti ili inteligencije. Sam pojam svesti je mnogo kompleksniji nego sto to na prvi pogled izgleda.
On u sebe ukljucuje dve osnovne razlike ili suprotnosti a to su svesnost (inteligencija) koja se pojavljuje u vidu aktivnosti misli i nesvesno ili emocije koje predstavljaju sazetost svesti (samim tim i sustinu misli).
Zbog toga se emocije manifestuju kao snaga ili intenzitet, dok misli predstavljaju stalnu razlozenost i aktivnost ( pa otuda i njihova razumljivost ).
Izmedju svesnosti (misli) ili nesvesnog (osecanja) se vrsi stalna interakcija, tako da mi mikada ne mozemo imati odredjenu vrstu osecanja a da one ne izazovu u nama odredjenu vrstu misli i obrnuto.
Medjutim, sam proces misljenja ili svesnosti pored unutrasnje razlike ili suprotnosti (nesvesno ili emocije) mora imati spoljasnju razliku ili suprotnost. Naravno da je ta razlika ili suprotnost data u vidu OBJEKTIVNE SVESTI, tako da svaki covek ili svaka SUBJEKTIVNA SVEST mora da se nalazi u interakciji s necim razlicitim izvan sebe da bi mogla da aktivira svoju unutrasnju interakciju.
Mnogo opsirnije o samom procesu misljenja kao i o svesti uopste mozes procitati u knjizi Slavice Stevanovic " Spoznaj samog sebe".
 
e lexa ipak postuje...ja ne chitam pazhljivo...
ne znam to je tema za neki sf roman...mislim to je sasvim nova dimenzija dosta toga ne bi bilo...tj sve bi bilo drugachije verovatno bi zhiveli u nekim komunama..mozhda bi se delili na radilice i tako to...ja da li se novac voli???...verovatno bi kolonizovali ceo mlechni put pa i daljeeee....ne znam to je tako zayebana tema to emocije i too...moje atrofiraju bio sam emotivniji kao klinac vishe ne plachem i vishe mi ne znachi sve shto mi je znachilo a nishta nije doshlo da odmeni to shto je znachilo nishta novo nishtaaa...mozhda bi tako i ljudi na kraju zavrshili ravnodushni i smoreni i stondirani sedeli u nekoj shumi klimajutji glavom napred nazad...pitali se shta to fali i zashto je prazno kad je shuma puna...komplexno pitanje za moj jednostavan mozgitj...
 
Svaka emocija ima svoju odredjenu snagu ili intenzitet prema kojoj se formiraju odredjene misli. Unutar nesvesnog postoje dva osnovna suprotna nagona koje je Frojd nazvao Eros ili nagon kreativnosti i Tanatos, tj. nagon destrukcije. Pored njih postoji i polusvesno osecanje NESVESNOG EGA koje nastaje u interakciji ljudi s njihovom okolinom.
Nagon kreativnosti predstavlja "najvisu svest" (DUHOVNU SVEST) ili sustinu same svesti te se zbog toga nalazi u nadsvesnosti, dok nagon destrukcije predstavlja "najnizu svest" (TELESNU SVEST), te se nalazi u podsvesnosti ljudi.
Interakcija svesnosti s ovim nagonima ima i svoj karakteristican ili specifican razvoj. Razvoj DUHOVNE SVESTI (duhovni razvoj ljudi) u inteligenciji se manifestuje kao mudrost koja doprinosi pronalazenju sklada i smisla u vlastitoj egzistenciji ili interakciji ljudi s njihovom okolinom.
Interakcija svesnosti s TELESNOM SVESCU se manifestuje kao izrazito izdvojena i ogranicena svesnost koja sem same sebe ili svoje egzistencije ne moze da nadje smisao u nicem izvan sebe. Takva svesnost je karakteristicna za sadiste, masovne ubice i td. Ona predstavlja potpuni prestanak duhovnog razvoja u inteligenciji, te zbog toga ima destruktivan karakter i na samog coveka i na njegovu okolinu.
Ukoliko duhovni razvoj ljudi nije postigao potreban razvoj za interakciju s traumaticnim dogadjajima ili incidentima, takvi dogadjaji se ne mogu pravilno osmisliti u svesti sto doprinosi stvaranju polusvesnog osecanja NESVESNOG EGA ili formiranju zabluda i predrasuda.
Zbog toga je formiranje NESVESNOG EGA najkarakteristicnije za period detinjstva usled nedovoljnog, kako intelektualnog, tako i emocionalnog, odnosno duhovnog razvoja. U zavisnosti od samog incidenta kod ljudi se moze formirati ili osecanje nize ili vise vrednosti (arogantnosti).
Osecaj praznine, otupelosti, bezvoljnosti ili nesposobnost osecanja bilo cega uvek predstavlja formiranje NESVESNOG EGA, tj. "blokiranu" interakciju individue sa samom njenom sustinom ili DUHOVNOM SVESCU.
Sustina svesti ili tacnije svesnosti karakterise se stalnom promenom i razvojem. Promena ili razvoj se uvek manifestuje kao odredjeni nesklad u svesti koja iziskuje odredjenu promenu u nacinu misljenja odnosno ponasanja ljudi.
Zbog toga osecanje nesklada ili unutrasnjeg konflikta ponekad samo predstavlja fazu u razvoju svesti, tj. omogucuje svesnosti da se izdigne na visi nivo sklada ili razumevanja.
Sobzirom da je pojam svesti veoma kompleksan nemoguce ga je na zadovoljavajuci nacin objasniti kroz ovakve fragmente.
 
Hajde probaj da pojasniš bolje, pošto mi ovako nesvesni ego potpuno nepovezano deluje , više kao ostrvo da bi se navela zabluda , neznanje i predrasuda (valjda u smislu netačnog logičkog zaključivanja na osnovu malo podataka, znanja i na osnovu nerazvijenog sistema logičkog zaključivanja specijalizovanog za tu neku oblast).

Po meni su deca svesna svog nesvesnog, tj neznanja, jer su na mnogobrojnim primerima videla da stariji bolje znaju.Šta kad od strahova, osećaja slabosti, nedostatka samopoštovanja odrasla osoba počne da bude manje svesna svog nesvesnog ega , nego što je to dete....

I da ne pišem dalje pošto mi je potpuno nejasan pojam nesvesnog ega, tj pun je nekih suprotnosti.
Recimo dete i mlade osobe od 17 godina vrlo dobro znaju svoje ciljeve i smisao kome teže u životu i to baš sve....
 
Ja sam manje-više pokušala da uđem u sve te termine, ali sam pre za neko jasnije, pa, razmatranje...
Na prethodnoj strani si napisala da su emocije od razuma neodvojive, gledano iz nekog ugla čoveka kao kompletne tvorevine verovatno jesu. Ali, teorijski, mi možemo lako reći da postoje emocije i razum. Ako postoji, jedno, postoji drugo, a nisu jedno te isto, onda se možemo zapitati, tj. možemo pustiti mašti na volju kako bismo delovali u zavisnosti od jednog, drugog, ili nijednog...

Pa sad, da, jesam gledala "Ekvilibrijum", hehe, davno, taj film ilustruje pitanje iz teme, postoji još nekoliko sličnih filmova, neka crnkinja se navodno rodila bez emocija... Ali van svega toga >>>

Izgleda kao da život bez emocija jednostavno - nema smisla. Dakle, život koji je sam sebi uzrok i posledica, ili baš naprotiv, postoji viši cilj za koji živimo, pomalo podseća na koloniju mrava, što je neko već pomenuo.
Ali izostaje individualni smisao, koji nam ionako već izmiče, što smo stariji ili što više razmišljamo... Zapanjujuće, čini mi se da razum uporno traga za smislom, ali da ga emocionalni deo nas nekako poznaje. U svemu ovome postoji samo jedno ključno pitanje - šta razvija instinkt, da li je on deo razuma ili emocija? Dakle, ono što kupi informacije, pa ih obrađuje i projektuje na buduće događaje, ono što svako ima u sebi, a ne zna odakle mu, da li je moguće da je generisano u samom centru našeg razuma?
Sa druge strane mi, kao bića razuma, samo i isključivo njega, možda bismo bili na neki način savršeni, da ne kažem bogovi... Antun je napisao nešto slično.
Oslobođeni svakog ličnog upleta, koristi ili interesovanja... Jer, ma koliko romantično posmatrali emocije kao našu dušu, neodvojivi deo nas, one jesu posledica kombinovanja nekih hormona u telu, i jedna glupava bela pilula može naše romantično JA da pretvori u drugo JA, gde ostaje jedino razum koji bi rekao da crveno svetlo na semaforu i dalje označava zabranjeno kretanje.....

Dakle, to JA, ili duša, neko bi rekao duša, može biti sačinjeno od logike i naše neke lične suštine, ali ako shvatimo da je to lično samo momenat... Splet okolnosti koji je uslovio neku kombinaciju u našim telima...? Momenat.

Šta, onda, jesmo mi? Zaista...
 
prva pomisao mi je bila da bi se takvom svetu bolje prilagodili muskarci ,medjutim ipak su zene te koje se rukovode instinktom prezivljavanja i odrzavanja vrste po svaku cenu (ocigledan primer - sponzoruse) koji je ipak mnogo blizi svetu bez emocija.
svet bez emocija kao i ovaj sadasnji imao bi svoje prednosti i mane kao i uostalom sve oko nas- nista nije skroz crno kao sto nije ni skroz belo ili u prevodu = ko zna zasto je to dobro sto nam je svet prepun emocija i ne bih ga menjao za taj bez emocija.
 
Tuzni_patak, drago mi je sto si se javio. Tema je suvise kompleksna pa je neophodno da se bolje razjasni. Ne znam koliko ce ovako u kratkim crtama biti moguce da se to ucini, ali cu ipak pokusati.
Šta kad od strahova, osećaja slabosti, nedostatka samopoštovanja odrasla osoba počne da bude manje svesna svog nesvesnog ega , nego što je to dete....
Upravo strahovi, nedostatak samopostovanja i td. predstavljaju nesvesni ego koje je odrasla osoba stekla tokom razlicitih iskustava u interakciji s okolinom. Mi se radjamo s duhovnom i telesnom svescu, a nesvesni ego sticemo tokom naseg zivota ili nase interakcije s okolinom.
Svaki odredjeni dogadjaj ili incident utice na nas ili u pozitivnom ili u negativnom smislu posto je stagnacija u ljudskom razvoju nemoguca. Nesvesni ego se pojavljuje u nama u vidu "automatskih misli" koje sami sebi svakodnevno govorimo, kao na primer, nisam dovoljno pametan, nisam dovoljno sposoban itd. Odnosno, u vidu svih onih zabluda i predrasuda koje smo stelki u odredjenim situacijama ili incidentima s nasom okolinom i koje su usmerile nas razvoj ili nase razmisljanje u odredjenom smeru.
Nesvesni ego nikada nije pozitivan posto se njima uzrokuje nepravilno postovanje kako samog sebe tako i svega izvan sebe. Njime ljudi dozivljavaju sebe ili iznad (arogantnost) ili ispod (inferiornost) njihove okoline. Osecanje Nesvesnog ega je najblize svesnosti tako da svesnost najcesce formira misli iz takvog osecanja.
Duhovna svest je "najvisa svest" ili nasa sustina koja se nalazi u nadsvesnosti, zbog toga je za nju potrebna duza i dublja unutrasnja interakcija ili razmisljanje. Njen razvoj u svesnosti manifestuje se kao mudrost koja nam omogucava da prevazilazimo nase okolnosti ili da se oslobadjamo zabluda i predrasuda.
Ukoliko se nesvesni ego stalno nagomilava (usled dugotrajne destruktivne ili nasilne interakcije s okolinom) njime se sve vise sprecava potreban duhovni razvoj sto moze da izazove interakciju svesnosti s telesnom svescu koja se manifestuje kao izrazita individualnost i destruktivnost ili zlo.
Ne znam koliko sam bila uspesna da ti pojasnim nesvesni ego sobzirom da sam napisala citavu knjigu o tome. Medjutim, nemoj da se ustrucavas da i dalje postavljas pitanja. Bice mi zadovoljstvo da odgovaram na njih.
 
Lexa, hvala na javljanju. Da razmotrimo najpre tvoj citat.
Na prethodnoj strani si napisala da su emocije od razuma neodvojive, gledano iz nekog ugla čoveka kao kompletne tvorevine verovatno jesu. Ali, teorijski, mi možemo lako reći da postoje emocije i razum. Ako postoji, jedno, postoji drugo, a nisu jedno te isto, onda se možemo zapitati, tj. možemo pustiti mašti na volju kako bismo delovali u zavisnosti od jednog, drugog, ili nijednog...
Kao sto materija i energija predstavljaju fizicko, isto tako svest, tj. osecanja (intenzitet) i misli (aktivnost) svesti predstavljaju nefizcko. Kao sto materija i energija imaju sposobnost transformacija ili prelaska iz jednog u drugi oblik isto se odnosi na osecanja i svesnost. Kazem svesnost s razlogom, posto ona predstavlja samo deo svesti, tj. samo misli ili inteligenciju. Svest je opsti pojam koji pored svesnosti obuhvata nesvesno, tj. osecanja unutar kojih postoje daljnje suprotnosti ili razlike.
Sobzirom da je nemoguce razmatrati svest samo kroz psiholoske okvire neminovno se mora zaci u oblast filozofije. Sustina postojanja je svest posto je kroz nju sve odredjeno ili se njome sve odredjuje. Sustina svesti ljudi nalazi se u njihovoj duhovnoj svesti (ili dusi, kako je vecina ljudi naziva) koja nije isto sto i nteligencija ili svesnost, vec se nalazi u nadsvesnosti. Unutar nesvesnog ili osecanja postoje dve razlike ili suprotnosti (koje sam vec navela kao telesnu svest i duhovnu svest) i to podsvesno i nadsvesno. Kroz nadsvesno ili samu sustinu svesti ljudi imaju predosecanja, intuiciju, inspiraciju, instinkt, itd.
Izmedju tela (fizickog) i svesti (nefizickog) postoji stalna interakcija, odnosno medjusobni uticaj i zavisnost. Odredjena aktivnost misli uvek afektuje telo ili ga menja, kao na primer, usled treme znoje nam se ruke, susi grlo, srce nam ubrzano radi, itd. Dovoljno je da se pomisli na limun i da se odmah aktiviraju pljuvacne zlezde. Sugestija je takodje jedan od vidova ove inteakcije.
Samo postojanje predstavlja stalnu promenu ili aktivnost. Aktivnost ili promena je moguca samo kroz razlike ili suprotnosti, tj. njihovu interakciju. U Apsolutno istom promena ili aktivnost je nemoguca.
Zbog toga i nasa svest ne predstavlja jednu kompaktnu celinu vec se sastoji od razlika i suprotnosti koje se nalaze u stalnoj medjusobnoj interakciji.
Sve te razlike svesti mi osecamo u vidu razlicitih misli, nagona, potreba, zelja i td.Tako da ljudi veoma cesto osecaju unutrasnju borbu tj. u situaciji su da moraju da biraju koji nagon, potrebu ili zelju da odaberu ili drugacije receno sta da rade.
Mi smo ono sto sami od sebe napravimo ili sto sami sebi dopustimo da budemo. Jedino stalnim izborom "najviseg" ili najplemenitijeg "glasa" u sebi u mogucnosti smo da razvijamo nasu sustinu ili ostvarujemo duhovni razvoj koji nam omogucava da postizemo sklad kako u nama samima tako i u interakciji s nasom okolinom.
 
E a onda se ne slažem sa tobom da će osoba koja nesvesni ego približi svojoj svesti ustvari doći do gubitka emocija....iako to nisi rekla.

Inače uvodjenje nesvesnog ega za "tepih za odlaganje nepoželjnog", pretvaranje racionalnog u iracionalno,"nemoralnog" u impulsivno je dobro odabran termin....

U vezi ili van teme je sve veće jačanje konformnog u čoveku u nekim zemljama i nejačanje konformnog u drugim....Prvi to pravdaju demokratijom i višim standardima, a drugi (švedska) to shvataju kao svoje opredeljenje. Medjutim ovi drugi imaju problema sa useljenicima iz ovih prvih zemalja.....

Evo ti zanimljive pitalice i odgovora. Kako ukinuti fizičku kradju (a možda i sve oblike)? Tako što kazna sa kradju biva deportacija u neku teritoriju, tj nemogućnost prisustva na trenutnoj teritoriji. Ideja je korišćena u filmu Njujork 1981 ali na drugi način. Deca su obrazovana time što ako ukradu moraće da odu od roditelja, a odrasli što moraju da napuste sve ono što imaju (nije stvar u materjalnom već u okruženju). Otkrivanje kradje je mali i uvek ostvariv napor.
 
Lexa:
Šta mislite, kako bi izgledao svet bez emocija, kada bi ljudi nekako bili operisani od njih?
Dakle, pitanje je jednostavno, vaša mogućnost da to zamislite, možete li naći dobre i loše strane?
Ja znam da su loše u startu vidljive i jasne, ali razmislite...
Kakvi biste vi bili da ste čist razum, logika?

Šta bismo još izgubili sa emocijama? Šta bismo dobili takvim objektivnim posmatranjem sveta? I sa ličnog aspekta, da li možda to ne bi billo tako strašno, kao što u startu deluje? Ili možda ipak bi?
I tako.....
Voleo bih da se raspravljam sa ovim postadzijama iznad mene, al mi se i ne citaju delovi tudjih knjiga i tudjih misljenja mrtvih majstora, tako da cu se drzati izvora teme, lexe.
Zar cist razum i logika ne donose neko zadovoljstvo?
Ali bez toga....
potpuna bezosecajnost. Zamislicu je malo....
Ne postoji nista sto me zadrzava da radim sta mi dodje, necu osecati nikakvu krivicu niti ista, ali cu raditi nesto barem.
Nema zadovoljstva ali nema boli, ipak, zasto raditi ista ako nema nicega.
Ovo je tako komplikovano zamisliti pogotovo zato sto sam emotivan kao devojcica.
Moje iskustvo sa emocijama je bilo uglavnom lose pa bih voleo da ih nemam, u tom slucaju bih se ponasao u skladu sa secanjem koje sam imao pre gubitka emotivnosti, imao bih neke putokaze.
Roditi se bez emocija je druga stvar, to je kao dati vasem kucistu i procesoru da ustane i pocne da hoda. Sta ima tu on od svega, nema nicega, zasto je tu?
Kako okarakterisati nesto sto ne poznajes i nemas i ne osecas njegovo prisustvo. Razum kaze 'gledaj tu je' ali emo kaze 'Lepo je'.
Emotivnost je orudje kojim grabis jedan deo jave, kada bi ostao bez toga lisio bi sebe jednog sredstva komunikacije sa spoljasnim svetom, kosmosom, bicima.
Ne bi bivao povredjen osim fizicki, ali nikada nista lepo ne bi uradio, ili ne bi znao da si uradio nesto lepo, bilo bi ti sve to jedno isto, lepo ruzno, dobro lose, srecno nesrecno.
Postojao bi ti kao dron koji ide po stvarnosti i nema razloga da se krece, nema razloga da stane. Dok ne padne zbog vec necega, istrosi se ili bude zrtva sveta koji se uvek krece koristeci sve cime je opskrbljen.
Sta ima tu lepo, sta je to lepo kada od sebe napravis invalida namerno?

Zelis da bol prestane, zauvek, i prestace ako se operises kod dr.ubicoosetica, ali ces se naciniti onakvom kakvom svet vidis, nastaces kao monstrum. Sta ces tu naci, nista, neces naci ni mir, naci ces belu buku. Bice ti kao bela salveta, prazna. Zar to nije predaja?
Znam. Ko ce jos bitke vojevati... dajte mi sada mir i nedodirljivost. Ali to je osakacen mir! Ja sam nacinjen da budem dodirnut, da me nesto dotakne, ja nisam meteorit koji pluta po vakumu bez ideje kuda to ide bez osecanja i ravnodusno, nisam planina koja odoleva, nisam rodjen iz nedodirljivosti, moja je proslost ziva i organska, ja sam covek.
Razum nece nista lepo naci na licu privlacne meni zene, naci ce matematicku simetriju i raspoznati oblik, crte i pokusace da zapamti, ali nista nece osetiti, a nase pamcenje je obicno vezano za neko osecanje.
Ko pa jos pamti dan februara 1999, dan kada si me upoznala, kao 12.2.'99, ja ga pamtim po tebi, tvom osmehu, nacinu na koji si mi dozvolila da govorim sa tobom, da te dodirnem.
12.2.'99 je ti, i bez emocije vezane za tebe broj 12 nista ne znaci i ostaje samo 43-31 .
I onda kada se setim kakvu cu snagu u emo-u baciti od sebe kako bih postao lazno nedodirljiv, i oslabio sebe samo jer sam kukavica, dodje mi da skocim kroz staklena zatvorena vrata.
Emotivnost je kao ud, ako ga odseces neces moci pokupiti svoju decu od srece tuge ili bola, nesrece, ludosti i euforije, tamnih secanja i onih bas dobrih dana kada si bio zahvalan bogu sto si ziv, iz vrtica, i tvoj razvedeni par, razum ce imati potpuno starateljstvo, on razume decu ali ne razume zasto bi trebalo da ih razume.
Dobra strana je to sto bi te bolelo dupe za sve to sto je bilo lepo i moglo da bude lepo.
Gledaces najlepsu sliku na svetu i neces videti nista do ulja na platnu.
Nikada te niko nece dotaci i verovatno neces dugo ziveti u svetu gde se emocije osecaju.
Da recimo zivis u drustvu gde niko nema emocije bili bi kao statika na tv-u, samo belo i belo prazno sustanje koje je praznina u programu
Bela Buka

pricacu ja jos na ovu temu, ovo je tako.. potrebna je masovna masta za ovo....
 

Back
Top