Zapisano

Prisoner

Elita
Poruka
21.018
Rasprava na temu Biblija, i sve izreceno u vezi nje, podsetila me je na jednu nesrecnu zenu, ali i na ovu njenu pesmu. Kakva se osecanja radjaju u verniku njenim citanjem?
Da li je ovaj njen Zapis samo pesma ili nesto vise od pesme ?
Hvala na ucescu.

http://www.rastko.org.yu/kosovo/istorija/spisi_o_kosovu.html#_Toc657

ZAPIS NA HILANDARSKOJ ZAVESI

Zapis na hilandarskoj zavesi izvezla je kao monahinja 1398/99. dok je živela sa svojom srodnicom kneginjom Milicom, tada već monahinjom Evgenijom. Zavesa je od crvenog svilenog atlasa (144 x 118 cm). Na njoj je zlatnom i srebrnom žicom izvezena kompozicija na kojoj Isus u arhijerejskoj odeždi služi službi sa sv. Vasilijem Velikim i sv. Jovanom Zlatoustim. Pored književne vrednosti ova zavesa za carske dveri u Hilandaru ima veliki značaj i za srpski umetnički vez.

ZAPIS NA HILANDARSKOJ ZAVESI

Od prljavih usana, od mrskoga srca,
od nečistog jezika, o Hriste moj,
i ne odgurni mene, rabu svoju,
ni jarošću tvojom, gospode,
izobliči mene u času smrti moje,
ni gnevom tvojim kazni mene
u dan dolaska tvoga,
jer pre suda tvoga, gospode,
osuđena sam svešću mojom;
nijedna nadežda nije u meni
za spasenje moje, ako milosrđe tvoje ne pobedi množinu bezakonja mojih.
Zato te molim, nezlobivi gospode,
ni malo ovo prinošenje ne odgurni,
koje prinosim svetome hramu
prečiste tvoje matere
i nadežde moje,
Bogorodici Hilandarskoj,
jer veru primih udovičinu,
koja ti prinese dve lepte, gospode,
tako i ja ovo prinesoh,
nedostojna raba tvoja o vladičice,
Jefimija monahinja, kći gospodina mi
ćesara Vojihne, koji leži ovde,
negda despotica.
I priloži se ova katapetazma
hramu presvete Bogorodice Hilandarske
godine 6000 i 970 (= 1398/99),
indikta 8.

I ko će je odneti od hrama
presvete Bogorodice Hilandarske,
da je odlučen od jedinosušne
i nerazdelime Trojice,
i da mu je suparnica
prečista Bogomati Hilandarska
u dan strašnog ispitivanja, amin.
 
TUGA ZA MLADENCEM UGLJEŠOM
Tuga za mladencem Uglješom je prvi sačuvani književni sastav despotice Jelene - monahinje Jefimije, izgraviran između 1366. i 1371. godine na srebrnom diptihu, bogato ukrašenom biserom i dragim kamenjem. Tada je živela u Seru na svome dvoru, a njen mali sin bio je sahranjen u Hilandaru u grobu njenog oca, ćesara Vojihne. Pošto nikada nije mogla da ode na grob svoga sina, za pokoj duše manastiru je poslala ovu srebrnu ikonicu. Do dana današnjeg čuva se u Hilandaru.


TUGA ZA MLADENCEM UGLJEŠOM

Male ikone po veliki dar,
koje imaju presveti lik gospodnji
i prečiste bogomatere,
a njih velik i svet muž
darova mladomu mladencu
Uglješi Despotoviću,
Njegovu neoskrvnjenu mlađahnost
prestaviše u večne obitelji,
a telo u grobu preda se,
koga izdelaše praoci
prestupljenja radi.
Udostoji, gospode Hriste,
i ti, o prečista bogomati,
i mene jadnu
svagda o razlučenju duše moje da se brinem,
koje ugledah na onima koji su me rodili
i na rođenom od mene mladencu,
za kojim žalost neprestano gori
u srcu mome,
po običaju maternjem pobeđena.
 
Тек сад видех грешку... Овај запис је , у ствари ,молитва. Прави наслов је '' Мољење Господу Исусу Христу'' .
 
jane_va:
Није истина. Ја сам ту.... Сад ћу да ти нађем нешто занимљиво...

He,he...ti kao ja juce.. :lol:
Imala si "Tuga za mladencem Ugljesom" i na ovom linku. Nego, mislila sam na analizu Zapisa. Pominje se, izmedju ostalog, i Bozji gnev..ono o cemu smo pisali juce.
 
Bi2:
He,he...ti kao ja juce.. :lol:
Imala si "Tuga za mladencem Ugljesom" i na ovom linku. Nego, mislila sam na analizu Zapisa. Pominje se, izmedju ostalog, i Bozji gnev..ono o cemu smo pisali juce.
Jao, чек да се мало присетим...Давно смо радили средњовековну. Сећам се да сам прижељкивала да извучем Јефимију на испиту, али не бејах те среће...Извукох апокрифе и архиепископа Данила Пећког... :( Но, враћам се на тему.Овде су изложена типична средњовековна осећања унижења и нечистоће... Наравно, Јефимија се, опхрвана типичним осећањем грешности, моли Христу да не одбије њен скромни дар и да његов ГНЕВ не буде превише велики. Не говори само у име себе ( она је тада на неки начин владала државом, уз кнегињу Милицу) него и за цео српски народ, за кога се боји и за кога се моли ( пошто је монахиња).Све је у контрастима : светлост- тама, чистоћа - нечистоћа...
Још нешто је карактеристично, а то је '' сећање на грех'' и стално помињање Страшног суда и крајњег испита, тј. доласка пред лице Божје и суочавање са свим својим греховима.
Пореди себе са удовицом,која је даровала само две лепте храму- ( ово је део Новог Завета, када Христос кори оне који критикују удовичин скромни дар, јер како он каже '' Сви ви дадосте од сувишка свога, а она од свог мањка'' .Дакле, њен дар је највреднији и Богу најмилији.) Јефимија је скромна- каже, некад бејах деспотица, а сада смерна монахиња, потпуно се поистовећује са удовицом.
На крају записа иде топос санције или опште место клетве, да га тако назовем...
Јефимија проклиње сваког оног који би на неки начин оскрнавио њен дар или га однео са места на ком је постављен.Ово би требало да буде и упозорење, опет да се не би изазвао Божји ГНЕВ, својом ГРЕШНОШЋУ...
Јооој, колики је пост... :|
 
Нисам споменула несрећу прве српске песникиње ( најпре јој умире син јединац- младенац Угљеша , а муж јој гине у Маричкој бици ). Иза себе је оставила три дела, записа - углавном су то молитве и плачеви : '' Мољење Господу Исусу Христу'' , '' Туга за младенцем Угљешом'' и '' Похвала Светом кнезу Лазару'' ... У сваком од њих преовлађује мајчин бол за прерано умрлим сином.
 
jane_va:
'' Сви ви дадосте од сувишка свога,
а она од свог мањка''
Smatram da se ona na ovo nebi smela pozvati jer: Udovica
jednog despota nije isto kao udovica koja odgaja svoju decu
"Na preslicu i kudelju crnu" I da ta udovica odnese jedan grozd
on bi trebao biti veci i znacajniji nego zlato svila i kadifa od
despotice.Zelja je iskrena-Dar je od srca- ona ga naziva
skromnim premda nije. Ona je imala sluge i sluzavke dok
nije otisla u manastir.A sirota udova ako pokloni nesto odvaja
od usta sirote dece.
" Lakse je kamili uci kroz iglene usi nego bogatom u raj"
Pokajanje je iskreno, ali ona nije dala od " Svog manjka"
nego od viska.Iako se odlaskom u manastir odvajamo od
svog blaga ipak ostaje autoritet i povlastice jedne plemickinje.

Nema veze sto ti je post dug ti si to od srca iznela jer se divis
toj zeni - i ja joj se divim samo analiziram po svom shvatanju-
 
jane_va:
Тек сад видех грешку... Овај запис је , у ствари ,молитва. Прави наслов је '' Мољење Господу Исусу Христу'' .

Stvarno? Svuda sam nailazila na Zapis kao naslov.Eto, nešto sam novo naučila. ;)
 
jane_va:
На крају записа иде топос санције или опште место клетве, да га тако назовем...
Јефимија проклиње сваког оног који би на неки начин оскрнавио њен дар или га однео са места на ком је постављен.Ово би требало да буде и упозорење, опет да се не би изазвао Божји ГНЕВ, својом ГРЕШНОШЋУ...
Јооој, колики је пост... :|


Pa, i treba.. :lol:
Bez obzira na kletvu,neko je smatrao da ovoj Molitvi, ili Zapisu, zbog nečega nikako nije mesto na Hilandaru.

P.S. Čekaj, šta misliš zbog čega ona proklinje nekog, i to se mora priznati teškom kletvom, ko bi odneo njen Zapis sa mesta kome je namenjen?
 
dadel:
jane_va:
Pokajanje je iskreno, ali ona nije dala od " Svog manjka"
nego od viska.Iako se odlaskom u manastir odvajamo od
svog blaga ipak ostaje autoritet i povlastice jedne plemickinje.
Nema veze sto ti je post dug ti si to od srca iznela jer se divis
toj zeni - i ja joj se divim samo analiziram po svom shvatanju-

Jefimija je verovatno tek pred smrt bila prava monahinja. Odmah po Uglješinoj pogibiji otišla je u Dečane gde se spremala za monahinju. Kao maloshimnica je i dobila ime Jefimija medjutim, monahinja nije bila u klasičnom smislu te reči, kao ni Milica. U pravu si. Uvek je smatrana za despoticu i kao takva imala je povlastice. Pogotovu zbog Milice.
 
Šakal:
Hm...imam...ali,meni baš i ne priliči...više...tj. radije bih o onom gnevu...polako...;)

Meni deluje da posle prvih stihova, nešto fali.

"Od prljavih usana, od mrskoga srca,
od nečistog jezika, o Hriste moj,


.... kao da ovde nešto nedostaje? Malo mi deluje "ubrzano".

i ne odgurni mene, rabu svoju,"

Ili se to samo meni čini?
 
Bi2:
dadel:
Jefimija je verovatno tek pred smrt bila prava monahinja. Odmah po Uglješinoj pogibiji otišla je u Dečane gde se spremala za monahinju. Kao maloshimnica je i dobila ime Jefimija medjutim, monahinja nije bila u klasičnom smislu te reči, kao ni Milica. U pravu si. Uvek je smatrana za despoticu i kao takva imala je povlastice. Pogotovu zbog Milice.

..cak su i sahranjene u istoj crkvi...
 
jane_va:
Нисам споменула несрећу прве српске песникиње ( најпре јој умире син јединац- младенац Угљеша , а муж јој гине у Маричкој бици ). Иза себе је оставила три дела, записа - углавном су то молитве и плачеви : '' Мољење Господу Исусу Христу'' , '' Туга за младенцем Угљешом'' и '' Похвала Светом кнезу Лазару'' ... У сваком од њих преовлађује мајчин бол за прерано умрлим сином.

Dobro jutro.. ;) Zamislila si me Jane. U kom delu ove Molitve se vidi majcin bol za umrlim sinom?
 
Bez obzira na kletvu,neko je smatrao da ovoj Molitvi, ili Zapisu, zbog nečega nikako nije mesto na Hilandaru.

P.S. Čekaj, šta misliš zbog čega ona proklinje nekog, i to se mora priznati teškom kletvom, ko bi odneo njen Zapis sa mesta kome je namenjen?[/QUOTE]
То је топос, опште место.Он мора да стоји у скоро сваком делу средњовековне књижевности.Тада су дела прављена по шаблону, тачно се знало као изгледа запис, како натпис, повеља,житије...итд...Тада , као и сада , је било '' којекаквих'' који су могли на неки начин оскрнавити светињу или је украсти, зато што је била врло вредна.( Запис је везен златном жицом,зар не?)
 

Back
Top