Zapisano

jane_va:
Морам мало да се убацим... Мешате историјске и књижевне чињенице, а ми смо на књижевности, зар не ? ;)
Вратићу се на књижевни аспект. Молитва почиње од '' оскрвњених усана и мрскога срца '', и већ сам неколико пута напоменула да је то опште место или тзв. топос грешности. Исти случај је и са топосом санкције или оном чувеном клетвом на крају. Тај део МОРА да стоји у сваком делу средњовековне књижевности, а то што је Јефимија унеле превише ''себе'' у Молитву, то је друга прича и већ морамо да задремо у историју.
Тешко је схватити све ово што причам, јер треба прочитати више дела средњовековних писаца ( Св. Сава, Стефан Првовенчани или можда Јована Кантакузина и његову '' Молитву Богородици'' или '' Канон молебни'' ) . Упоредите ли макар једно њихово дело и Јефимијин Запис, видећете невероватну сличност! Нећемо потезати ни њену људску грешност, то је грех према њој.
Дадел, браво за Св. Петку , могуће да је имала неки утицај на Јефимију ( подсетимо се житија Св. Петке , која је била прави аскета и скоро сав живот провела у пустињи изван града).

Kako misliš to ljudsku grešnost? Nije ona počinila nikakav greh dok je bila obični smrtnik, despotica ! Grehovi su, sama ih priznaje, nastali za vreme njenog monaškog života. Da li monah može i sme počiniti bilo kakve grehe? Koliko znam, ne sme ni imati grešne misli, a kamoli činiti grešna dela.
E sad, što se tiče sv. Petke, ma na koju ti mislila, selektivni ste. Kad vam odgovara pozivate se na nečiji život -istorijske činjenice, a kad ne, vi govorite da je reč ipak o književnosti, a ne o istoriji. Nije fer.

"Sveta Paraskeva, sa grčkim imenom Paraskeva, rodila se u selu Epivatu, u XI veku, nedaleko od grada Kalikrata u srpskoj zemlji, pa se pretpostavlja da je bila Srpkinja. Roditelji su joj bili hrišćani, prosti ljudi srednjem imovinskog stanja. Njen brat je bio Jeftimije, docnije episkop. Kada su joj roditelji umrli, napustila je imanje, otadžbinu i srodnike, odrekla se burnog života, prezrela sve ljudske sujete i otišla daleko u pustinju posvetivši se molitvi i službi Bogu. Mnoge godine je provela u pustinji, u postu i molitvi, u usamljeničkom životu. Već pod starost, legenda kaže da joj se u snu javio andjeo koji joj reče da napusti pustinju i vrati se u otadžbinu da tamo provede zadnje dane svoga života. Ona posluša ovu zapovest i podje svom negdašnjem domu, a usput je svratila u Carigrad i posetila crkvu svete Sofije. Došla je u svoje rodno mesto Epivat i tamo proživela, kratko, do smrti. Njeno telo je prvo bilo sahranjeno na groblju, medjutim, nekim od hrišćana iz tog mesta bilo je stalo da se Paraskeva dostojnije sahrani, pa su joj telo iskopali iz groba, legenda kaže, neraspadnuto, pa su ga preneli u epivatsku crkvu. Na njenom grobu su se počela dogadjati razna čuda, a mnogi bolesnici su pohodili njen grob tražeći pomoć za njihovu bolest."Bratislav Grubačić/Momir Tomić.

Izvinite oboje, al zaista ne vidim kakav bi uticaj život prepodobne mati Paraskeve imao na Jefimiju? Ova je živela vrlo komotno i bogato. Samo par meseci je bila monahinja u pravom smislu te reči. Kako reče Dadel u jednom postu, lažna monahinja, ili nešto tako slično.
Zar nije greh povezivati, u bilo kom smislu, ime sv.Petke sa jednom grešnicom?
Ne bih Jovana Kantakuzena nikako nazvala srednjovekovnim piscem. Istoriografom,letopiscem, da. Ali, to je bio izuzetno grešan čovek, pa me ne čudi da je pisao to što je pisao. Grešan je bio svakako i Stefan Prvovenčani.
 
dadel:
Jane, tacno mi smo se udubili u analizu psihickog stanja tako da je njena
knjizevna vrednost zanemarena mi smo udarili analizu pisca ne dela
ali kao i uvek jedno pitanje povlaci drugo pa smo otisli malo dalje.
Kantakuzen je imao vise razloga da se kaje jer je hriscanima naneo
dosta zla svojom politikom.Ja opet o licnosti - ne o delu. Uvek mi je u
srednjem veku bila istorija u prvom planu. -Izvini -
Pratim vas dalje.

E, moj Dadel, ti kako vetar duva.. :roll:
Zar iz "psihičkog stanja" ne nastaju književna dela? Zar iz ličnosti ne nastaju dela?
Ne zaboravi da su istorijski dogadjaji uvek imali presudni značaj na razvoj umetnosti. ;)
 
Bi ! opet mi
U redu je da okolnosti uticu na psihicko stanje i to se odrazava na
rad odnosno pisanje. Mi smo to detaljno alalizirali ali drugi stavljaju u
prvi plan pisanje i mozda zele vise analizu i mesto u umetnosti tog vremena
nego uslove pod kojim je nastalo. Zavisi sta je u prvom planu.
Ja niukom slucaju nisam povezivao svetu Petku sa Jefemijom jer to
bi bilo besmisleno samo sam pomenuo da je mozda tad uvidela
koja je cast i slava verno sluzenje Bogu i to joj je ukazalo na njene grehe.
Razlika izmedju nasih poslednjih postova i Jane je sto ona trazi
mesto u umetnickoj vrednosti a mi smo samo analizirali pod kojim
uslovima je nastala.Ja smatram ne da smo pogresili nego da smo
se malo zaneli i mogao bih o tome jos oho ho i bilo mi je drago
sa tobom caskati ali Jane je u pravu.
 
dadel:
Bi ! opet mi
U redu je da okolnosti uticu na psihicko stanje i to se odrazava na
rad odnosno pisanje. Mi smo to detaljno alalizirali ali drugi stavljaju u
prvi plan pisanje i mozda zele vise analizu i mesto u umetnosti tog vremena
nego uslove pod kojim je nastalo. Zavisi sta je u prvom planu.
Ja niukom slucaju nisam povezivao svetu Petku sa Jefemijom jer to
bi bilo besmisleno samo sam pomenuo da je mozda tad uvidela
koja je cast i slava verno sluzenje Bogu i to joj je ukazalo na njene grehe.
Razlika izmedju nasih poslednjih postova i Jane je sto ona trazi
mesto u umetnickoj vrednosti a mi smo samo analizirali pod kojim
uslovima je nastala.Ja smatram ne da smo pogresili nego da smo
se malo zaneli i mogao bih o tome jos oho ho i bilo mi je drago
sa tobom caskati ali Jane je u pravu.

Pa, znaš šta dragi moj, očekivati analizu ovog Zapisa sa par postova je više nego neozbiljno.
I ja tražim "mesto" umetničke vrednosti, a ne samo Jane. Al, gde je to mesto?
Šta je uzrok nastajanja ovog Zapisa?
Kako možeš naći "mesto" umetničke vrednosti ako ne znaš njegovu težinu? Težinu pod kojom je nastala? Gde je po tebi to mesto u ovom Zapisu? Meni je ceo Zapis bukvalno to "mesto" umetničke vrednosti? Ništa ne mogu da izdvojim, ni jednu reč.

Kad je uvidela da je čast i slava verno služenje Bogu? Pred smrt, zadnjih godina života?
Njih dve su išle Bajazitu na noge, da traže dopuštenje za prenos moštiju sv.Petke,skoro deset godina pred smrt.
 
Bi2 !
Nisi fer.Samo sto sam nekome priznao da je u pravu stemplas me
kao Judu.Mi smo tu i tamo postavili Jefeimijino psiholosko ogledalo,
uslove i razloge njenog dela ali ni jednom recju nismo pomenuli
njegovo mesto u svetu srednjovekovne knjizevnosti, poredjenje sa
drugima itd.Neki ne traze uslove nego cisto golo delo i njegovo
mesto po kvalitetu.
Recimo da nista neznamo o Milici. Jefimiji, Kantakuzenu, nego
imamo samo njihova napisana dela i trazimo umetnicku vrednost.
E to je /po mom misljenju/ njihovo mesto u knjizevnosti.Po
vrednosti, ne po uslovima i psihickom stanju pisca.
 
Iako ne znam šta znači to stemplati, izvini ako si stekao takav nekakav utisak.
Uzmeš Rat i mir, Idiota, Šeširdžiju, Hamleta, ili bilo koje drugo, čitaš i analiziraš delo. Lupaš glavu večnim pitanjem: šta je pisac hteo da kaže, jel tako?I diviš se njegovom umeću kako je on to sve lepo umotao, zapakovao, stilskim figurama, metaforama, igrom reči...
Ovde nema potrebe da lupaš glavu šta je pisac hteo da kaže ! Pisac je u samom delu već sve rekao. Nadam se da i ti vidiš razliku?
Pisac u celom delu priznaje neke grehe, shvatajući da su tako veliki da joj ih ni sam dragi Bog neće oprostiti. Ovaj pisac je naša prva pesnikinja, i to kanonizovana, pa zar nije normalno da pokušamo analizom dela shvatiti poentu priče?

Pomogla nam je Jane, hvala joj, objasnivši nam neke elemente srednjovekovne književnosti.
 
Stemplas , nemacki- Obelezavas-pecatis -Izvini omaklo mi se.
U redu je analizirati,sto smo i cinili, sada traze druga merila ili
poredjenja. Neka ih iznesu, neka kazu sta imaju da kazu.
Ja mogu saslusati i ukljuciti se kad smatram da imam
nesto reci - i... ponekad mozda pogresiti.
 
Сви чине грехе у овом земаљском животу ... Јефимија их је сигурно имала и Јован Кантакузин и Стефан Првовенчани и скоро сва династија Немањића... И ми их чинимо , свакодневно, нисмо ни свесни колико само грехова починимо у незнању...
Дадел и ја нисмо повезивали Св. Петку са Јефимијом, ја сам само рекла да је сигурно долазак Св. Петке у Србију утицао на Јефимију. Читала сам сијасет средњовековних дела, житија, похвала, записа , натписа и њима сам увек гледала само чисту уметност.
Би2, и сама си споменула краља Милутина и '' беле цркве за црне грехе'' . Исто је и са Јефимијом. Њена дела предстаљају неку врсту жртве Богу и покушај откупа за грехове.Ето.
Нећемо се свађати, тема је врло лепа и не треба да буде пљувања ;)
Ех, да, голубице, ти спомену да су историјске чињенице пресудне за једно дело. Оне јесу значајне, али их не треба узимати као примарне у анализи неког дела. Ни историјске чињенице, ни биографију писца, ни његово психичке и физичке карактеристике. Дело,као такво, живи свој живот , независно је од писца и било чега. Тако каже теорија књижевности, нисам то измислила. ;)
 
jane_va:
Сви чине грехе у овом земаљском животу ... Јефимија их је сигурно имала и Јован Кантакузин и Стефан Првовенчани и скоро сва династија Немањића... И ми их чинимо , свакодневно, нисмо ни свесни колико само грехова починимо у незнању...
Дадел и ја нисмо повезивали Св. Петку са Јефимијом, ја сам само рекла да је сигурно долазак Св. Петке у Србију утицао на Јефимију. Читала сам сијасет средњовековних дела, житија, похвала, записа , натписа и њима сам увек гледала само чисту уметност.
Би2, и сама си споменула краља Милутина и '' беле цркве за црне грехе'' . Исто је и са Јефимијом. Њена дела предстаљају неку врсту жртве Богу и покушај откупа за грехове.Ето.
Нећемо се свађати, тема је врло лепа и не треба да буде пљувања ;)
Ех, да, голубице, ти спомену да су историјске чињенице пресудне за једно дело. Оне јесу значајне, али их не треба узимати као примарне у анализи неког дела. Ни историјске чињенице, ни биографију писца, ни његово психичке и физичке карактеристике. Дело,као такво, живи свој живот , независно је од писца и било чега. Тако каже теорија књижевности, нисам то измислила. ;)

Da, ovo ti verujem. I tu je osnovna razlika, u shvatanju umetnosti. Za mene umetnost uvek ima neki viši cilj, svrhu, pouku, poruku.. Dok je tebi, drugima, dovoljno samo njeno prisustvo, bez želje da malo zagrebete po njoj.
Možda grešim, ispravi me, srednjovekovna dela kao što su žitija, su mnogo, mnogo više od čiste umetnosti. To su pre svega istorijski podaci o životima, lepo upakovani za čitanje.
 
Pa niko od nas nije spomenuo poredjenje svete Petke i Jefimije
samo da je moguce da je prenosenje njenih mosti uticalo na kasnije
okretanje Bogu. Pazite nemojte da se vrtimo u krug.
pozz !
 
dadel:
Pa niko od nas nije spomenuo poredjenje svete Petke i Jefimije
samo da je moguce da je prenosenje njenih mosti uticalo na kasnije
okretanje Bogu. Pazite nemojte da se vrtimo u krug.
pozz !

Dadel, ona ih je prenela. Ona i Milica su išle lično po odobrenje za prenos. I to kroz vrlo rizičnu, ratnu oblast. A to može značiti samo jedno, da se još pre prenosa moštiju sv. Petke Jefimija okrenula Bogu. Inače, zašto bi to uopšte i radila, jel tako? A, to opet može značiti da je toliko bila očajna, pa je poverovala i učinila i to. Ne kaže se džaba da se davljenik i za slamku hvata. Po toj logici, ja sad treba da idem u Solun, bože me oprosti, da tražim prenos moštiju mog sv.Dimitrija za Srbiju, jer ja verujem u njega! Što, da neće tako više i bolje da mi pomogne? Medjutim, ja razumem ovaj njihov čin. Nisu one bile prve koje su razvlačile sv. Petku po svetu. Videle su kako su to radili neki vladari pre njih, verovatno iz istih razloga, pa su pomislile zašto to isto ne bi učinile i one? Bugarski car Asen, pred nadolazeću tursku opasnost, prvi je oteo mošti sv.Petke iz njenog rodnog Epivata. i doneo ih u svoje Trnovo.Koliko znamo, nije mu pomogla. Sultan Selim je kasnije seli u carigradsku patrijaršiju.Propade Osmansko carstvo. Ove dve uzimaju od Bajazita i prenose je za negde u Srbiju.Odosmo u mrak petstotina godina. Despot Stefan zatim zida crkvicu i seli je na Kališ. Carigradski patrijarh 1600. i neke godine, mošti sv.Petke sa Kališa opet seli za Moldaviju. Vladari su grešni, zar ne? Znači, išle su na varijantu ako bude bila u Srbiji, pomoći će bolje. Još samo da napomenem jedan istorijski podatak. Prenos moštiju obavljen je posle drugog neuspelog hrišćanskog pokušaja da se Osmani potuku i proteraju sa teritorije Evrope, odnosno posle bitke kod Nikopolja 1396.g.
Čitajući njen Zapis, nekoliko godina kasnije pisan, vidi se da im je posao bio jalova rabota. Sv. Petka ni iz Srbije nije mogla da joj pomogne. Kako inače protumačiti njeno obraćanje Bogorodici ?
Inače, slažem se sa delom tvog posta da se više ne vrtimo u krug.
 
Nije bas u temi ali eto da se nesto kaze. Mosti Svete petke
nisu uticale na istoriju nego je samo povecavan broj vernika u
mestu gde je, to islamskom svetu ne pase, pa nek ide svojima.
 
Bi2:
Nikad nisam ni rekla da su uticale na istoriju. Nego, kad čoveku dodje gusto onda se seti Boga, i njegove pomoći. To sam Dadel, rekla.
Хм... то си у праву, немам више шта да кажем.
Што се тиче моштију Св. Петке.... Боже опрости ,и, што сад то овако причам.
Први разлог јесте тај што је '' пригустило'', па су у томе виделе одбрану земље... Још један разлог, бар по мом мишљењу, који нема везе са овом темом, јесте вредност самих моштију и надмоћ земље која их поседује. Мисли се на материјалну надмоћ, јер тада су се владари буквално отимали за њих (сећате ли се моштију Св. Саве, Бугари их нису лако дали краљу Владиславу ?). Опет задирем у историју превише . :x

Bi2:
Da, ovo ti verujem. I tu je osnovna razlika, u shvatanju umetnosti. Za mene umetnost uvek ima neki viši cilj, svrhu, pouku, poruku.. Dok je tebi, drugima, dovoljno samo njeno prisustvo, bez želje da malo zagrebete po njoj.
Možda grešim, ispravi me, srednjovekovna dela kao što su žitija, su mnogo, mnogo više od čiste umetnosti. To su pre svega istorijski podaci o životima, lepo upakovani za čitanje.
Ја желим да ''гребем'' по уметничком делу, али не и по животу писца... Првенствено ме занима како је дело настало, какав му је облик , намена, када је написан, да ли уопште има историјске подлоге у њему или не...Укључујем историјске чињенице, али ми оне нису главне. Житија имају само 10 % историје у себи, све остало је преувеличано. Житија су лепа због споја свих средњовековних жанрова у једно, због алегорија, похвала, лепих описа... Значи, опет, историјске чињенице јесу битне, јесу једна од полазних тачака, али нису одлучујуће за разумевање књижевног дела.
 
jane_va:
Хм... то си у праву, немам више шта да кажем.
Што се тиче моштију Св. Петке.... Боже опрости ,и, што сад то овако причам.
Први разлог јесте тај што је '' пригустило'', па су у томе виделе одбрану земље... Још један разлог, бар по мом мишљењу, који нема везе са овом темом, јесте вредност самих моштију и надмоћ земље која их поседује. Мисли се на материјалну надмоћ, јер тада су се владари буквално отимали за њих (сећате ли се моштију Св. Саве, Бугари их нису лако дали краљу Владиславу ?). Опет задирем у историју превише . :x

Ја желим да ''гребем'' по уметничком делу, али не и по животу писца... Првенствено ме занима како је дело настало, какав му је облик , намена, када је написан, да ли уопште има историјске подлоге у њему или не...Укључујем историјске чињенице, али ми оне нису главне. Житија имају само 10 % историје у себи, све остало је преувеличано. Житија су лепа због споја свих средњовековних жанрова у једно, због алегорија, похвала, лепих описа... Значи, опет, историјске чињенице јесу битне, јесу једна од полазних тачака, али нису одлучујуће за разумевање књижевног дела.

Tačno, Jane. Ovo si lepo rekla: "vrednost samih moštiju i nadmoć zemlje koja ih poseduje". Ali ne u materijalnom smislu, kako si rekla, nego u duhovnom. Očekivale su pomoć i od Boga, zato što su sv.Petku, za koju se veruje da je Srpkinja, prenele u svoju zemlju i , bože me oprosti, zahvalnost i od same sv.Petke.Medjutim, očekivana pomoć je izostala. Jefimija se par godina kasnije, sva beznadežna, očajna, obraća Bogorodici, i Vladiki - priznajući da ima mnogo grehova. Ali, opet medjutim. I pored toga što je žena priznala da je bila grešna, zbog volje kneginje Milice, despot Stefan se zalaže da Jefimija postane svetiteljka - sv. Jevpraksija.

Napokon pročitasmo tu Lorelaj, ili već kako li se zove, i sad me živo zanima kako i zbog čega je delo nastalo? Kakva mu je namena, zašto je nastalo. Prvo mi je palo na pamet, da nije on slučajno u svom životu voleo neku sličnu ženu? Zar to nije kopanje po životu pesnika? Po meni jeste.
Čitajući žitija mnogo sam naučila iz naše prošlosti. Zaljubih se u Danila II, upoznadoh bolje despota Stefana, ne kao vladara već kao ličnost. To mi je kasnije pomoglo da neke njegove vladarske odluke pravilno razumem.
Pozdrav Jane. ;)

IP.S. Izvinjavam se, Lara Laj. ;)
 
Povelja despota Stefana


Povelja Hilandaru o poklonu gospođe Jevpraksije
Povelja Hilandaru o poklonu gospođe Evpraksije iz 1405. god. Ova povelja je sačuvana u manastiru Hilandaru pod br. 75. Pisana je ustavom (43 x 30,5 cm), crnim mastilom. Počinje znakom krsta, a potpis je crvenožućkast. Izd. A. Solovjev, Odabrani spomenici srpskog prava, Beograd, 1926, 190-191.


Po neizmernome milosrđu i milosti Vladike mojega, slatkoga mi Hrista, i po neizrečenom i svemilostivom prizrenju njegovom na carstvo mi, kao što i blagodat presvetoga Duha na carstvo mi izli i postavi me gospodina Zemlji Srpskoj.

Stoga i ja, u Hrista Boga blagoverni i hristoljubivi gospodin despot Stefan, i blagočastiva i hristoljubiva gospođa i majka mi kira Jevgenija, i prevazljubljeni brat carstva mi Vuk, gde god se nađe u ovo vreme, pomoćnika imajući i saradnika Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista i njegovu prečistu Vladičicu gospođu Bogorodicu i uvek djevu Mariju.

I kako spomenu carstvu mi gospođa i majka mi despotica kira Jevpraksija, tražeći od carstva mi da priloži, svoje radi duše, selo neko domu prečiste Bogomatere, obitelji carskoga i velikoga manastira Hilandara, koji leži u Svetoj Gori Atona, i videv carstvo mi njenu blagu želju za svoju dušu, savećah sa gospođom i majkom mi kira Jevgenijom i sa vlastelom carstva mi da se ne prezru njene molbe, no šta piše sa radošću i usrđem ispune, zbog njene velike ljubavi i usrđa ka nama.
Blagoizvoli carstvo mi i darovah joj selo Jabučje u župi Uljevačkoj, što je držao u proniju Mladen Pasisin pri gospodinu i roditelju mi svetome knezu. I tako-zi joj darova carstvo mi selo ovo, i sa zaseokom, i što im su bile međe i hatari i prava svaka pri gospodinu mi i roditelju svetome knezu. I tako-zi joj darova carstvo mi sela ta-zi, da si ih ima koliko suštu svoju baštinu ili kupljenicu, da si ih priloži manastiru prečiste Bogorodice Hilandarske, kao što više rekosmo, da su ona-zi Hilandarske, kao što više rekosmo, da su ona-zi sela u oblasti carskoga i velikoga manastira Hilandara, kao i druge metohije koje su priložila sveta moja gospoda i ktitori, carevi i kraljevi i gospoda srpska (...)

U leto 6913, indiktion trinaesti.

U Hrista Boga blagoverni hristoljubivi gospodin Srbljem, despot Stefan
 
"Krajem XIV i naročito početkom XV veka, za Srpske kneževine i despotovine, hilandarsko vlastelinstvo se i dalje širi. Mnogobrojne povelje srpskih vladara iz toga doba svedoče o tome. Pre Kosova, srpski knez Lazar (1371-1389) nastavlja nemanjićku tradiciju, pridružujući se svojim prethodnicima kao ktitor. Hilandarskoj sabornoj crkvi on je dozidao spoljnu pripratu ("Lazareva priprata"), Hilandarskoj bolnici dao je 1379.g. selo Jelašnicu u Hvosnu. Lazareva hrisovulja o tome, s potvrdom patrijarha Spiridone, sačuvala se u Hilandaru. Kosovska bitka, medjutim dovodi do poremećaja u odnosima Hilandara i Srbije, koju su sada uslovljeni ne samo turskim osvajanjima nego i unutrašnjim sukobom izmedju Brankovića i Lazarevića. Brankovići isprava imaju veći uticaj: hilandarski monah je Gerasim, rodjeni brat Vuka Brankovića. Kneginja Milica i Stefan Lazarević ukidaju novobrdski dohodak, koji je Lazar, pre toga, dodelio Hilandaru i koji je veoma mnogo značio za opstanak manastira u trenutku kada je naturalna privrreda manastirskog vlastelinstva počela da gubi nekadašnju vrednost. Brankoviću si i sami darivali Hilandar (sačuvana je povelja Vuka Brankovića iz 1393), ali su ekonomske prilike Hilandara mogle da se poprave tek popravljanjem odnosa sa Lazarevićima, do čega dolazi posle smrti Vuka i Gerasima. Na molbu Hilandaraca (starca Jovana i popa Teodora), despot Stefan obnavlja novobrdski dohodak od 100 litara srebra godišnje, poveljom 1405. " Iz knjige "Hilandar",1978.g, RZ za Zaštitu spomenika kulture Srbije.

Hm...jednom poveljom na sugestije majke, despot Stefan od grešnice Jefimije učini sveticu Jevpraksiju.
Drugom poveljom, posle Kosova, kad su se njih dve intenzivno družile i vladale njegovom glavom, opet na nagovor majke, despot Stefan, ukida ono što je njegov otac poštovao i negovao: seče Hilandar.
Tek po smrti majke, kire Evgenije ali i Jefimije, on vlada svojom slobodnom voljom i obnavlja donacije Hilandaru.
Koliki li su Jefimijini gresi? A, koliko njeno licemerje?
 
А ја највише волим деспота Стефана... Предивно пише... :)
Него, немам шта да додам на све ово. У ствари, имам још једно питање за тебе, Би2 .Да ли је Јефимија мање заслужила канонизацију, него што је то заслужио краљ Милутин, највећи негативац династије Немањића?
И не само он, многи то нису заслужили. Душан светитељски ореол првенствено није заслужио, јер се покачио са црквом и прогласио српску патријаршију самовољно. Иако му на души стоји убиство оца, Стефана Дечанског ; силна освајања, долазак његове жене у Хиландар .... први разлог зашто није канонизован јесте СУКОБ СА ЦРКВОМ.
Поздрав, Би2.
 
jane_va:
А ја највише волим деспота Стефана... Предивно пише... :)
Него, немам шта да додам на све ово. У ствари, имам још једно питање за тебе, Би2 .Да ли је Јефимија мање заслужила канонизацију, него што је то заслужио краљ Милутин, највећи негативац династије Немањића?
И не само он, многи то нису заслужили. Душан светитељски ореол првенствено није заслужио, јер се покачио са црквом и прогласио српску патријаршију самовољно. Иако му на души стоји убиство оца, Стефана Дечанског ; силна освајања, долазак његове жене у Хиландар .... први разлог зашто није канонизован јесте СУКОБ СА ЦРКВОМ.
Поздрав, Би2.

Za despota Stefana ko je rekao da je Veliki, bio je u pravu. Izuzetan čovek, u svemu. Balansirao je izmedju majke i države na najbolji mogući način, pri tom ne gubeći sebe. Bio je pun ljubavi. Zaista, Veliki.
Na tvoje pitanje, moj odgovor je upravo to što si rekla- "mnogi to nisu zaslužili".Zbog toga odvajam crkvu, bilo koju, od Boga. Crkva je kanonizovala ljude kao što se u vojsci, bože me oprosti, dele činovi! Šakom i kapom. Od koga je imala koristi taj je postajao svetac, bez obzira da li je to zaslužio ili ne, a sve u ime Boga.
Ne odvajam Jefimiju od Milutina.Milutin je bio sve, samo ne ljigav. Ima samo jedna bitna razlika izmedju nje i Milutina. Ona je bila monahinja, a on običan smrtnik. On je rekao da će za svaku godinu svog vladanja sazidati po jednu crkvu, i učinio je to. Ona je bila pod Božjim krovom a činila grehe, on nije. Ona je sa Milicom insistirala da se prekine sa davanjem pomoći Hilandaru, zbog interesa u to vreme, da bi par godina kasnije od istog tog Hilandara tražila pomoć! Imaš li reči?
Milutinovi gresi? Hm..samo Simonida. Ali ne zbog toga što se kao mator vladar oženio detetom.Znaš i sama da su to radili i mnogi drugi pre njega. Inače, Dečanskog nije on oslepeo. Da je Dečanski na bilo koji način bio oslepljen, pa ni sva srednjovekovna čuda ne bi mu povratila vid, jel tako?
Sve to što si rekla za Dušana, znam da će ti delovati čudno, izvini, ali nije istina. To što piše po knjigama o njemu, daleko, dalekooo je od istine.
Btw, da on nije učinio to što jeste, i vazdigao našu arhiepiskopiju na nivo patrijaršije, u čijoj bismo crkvi danas palili sveće?
Pozdrav, draga.. ;)
 
Ne mogu propustiti priliku a da ne objasnim razlog Milutinove ženidbe Simonidom.. :lol: Jest da izlazimo iz teme, ne zamerite, ali nešto može biti malo jasnije.
Milutin je bio pre svega izuzetno pametan čovek. Sve što je poželeo, a želeo je mnogo, za svoju zemlju, on je to i ostvario. Bio je u trećem braku kad se zaljubio u sestru viz.cara Andronika II. Lepa udovica osvojila je srce čoveka od pedeset godina. Treba li mu zameriti? Ja, ne mogu. Tražio je od njenog brata ruku. Al, sestra ni da čuje! Ni živa.Tek joj je umro jedan mator muž, sad treba da se udaje za drugog.? Medjutim, Milutin se ne šali. Dok su trajali neki pregovori oko eventualnog braka, zamereno mu je što je već bio u trećem braku. Ruši Milutin i te lance, poništava svoj brak zbog udovice. Jevdokija ga odbija i dalje. Povredjena sujeta muškarca, moćnog vladara, šta li.? A, u ono vreme u Evropi čika Milutin je bio - neko, sa velikim N. E taj srpski Neko, zbog žene ili onog drugog, diže vojsku, bog te video, na Vizantiju! Da zarati zbog odbijanja lepe udovice Jevdokije. Kako se bata našao u nebranom groždju, da bi kako tako zadovoljio Milutina i izbegao ratni sukob sa Srbijom, samovoljno mu daje svoju kćer Simonidu za ženu. I tako, dete Simonida posta srpska kraljica. Dece iz ovog braka nije bilo.
Jesi znala za ovo?
 
Bravo Bi ! O Milutinu sam to sve znao ali nacin na koji si ispricala me bacio s nogu.Izgleda da su svi ti na M bili velike svace uzmi i kralja Milana, koliko "Podmecica" mi imamo
da su kraljevske loze a neznamo ih. ali sad nije vreme ni mesto
da o tome pricam.
pozdrav !
 
Ma koji je vladar bio svetac ( za zivota )
Dusan je bio Silni osvojio tolike
zemlje a sad da mu gospodari par kaludjera mlad, pun snage pa da
mu zena nije pored njega.Mozda on to i nije smatrao grehom, mozda
je mislio da kaludjeri malo preteruju. On je odvojio tu crkvu i dao im samostalnost a oni sada da cepidlace. Mozda je on tako razmisljao.U toj drzavi je on gazda a ne oni - to mu je vencana
zena nije svalerka.Sto sve da bacamo na njega i ona je kao zena mogla reci
- Gospodaru meni kao zeni tamo nije mesto, ispostuj taj sveti zakon.
Mozda je on to i namerno uradio da im nesto da do znanja ?
 
Vidiš, Dadel, u tekstu koji sam postovala ovde jasno piše da je srpski vladar, despot Stefan, prekinuo dotiranje Hilandara. Niko mu to ne zamera. I grešnicu proglasi za svetiteljku. Niko mu ne zameri.
Al, Dušan je ženu odveo na Hilandar ! E, to Srbi nikako ne mogu da mu oproste!
Znao je Dušan šta je radio kad je Jelenu poveo sa sobom. Kuga je ipak kuga, jel tako? Suvim zlatom je platio taj njen boravak na zabranjenom mestu a iguman manastira, koji je dozvolio njen boravak, na njegov predlog je izabran za narednog patrijarha - Savu IV. Sve ima svoju cenu. ;)
 
Kompromis - ;) - Da se suprostavio caru mozda bi bio degradiran u isposnike
a ovako je postao patrijarh. Principijelni i 100% pravicni su obicno lose
zavrsavali.A mozda mu crkva ne prasta i zbog pregovora sa Papom ?
Ponudom da pokatolici srbe zbog krstaskog rata -?
Bi bilo bi bolje da pokrenemo temu -Srednjovekovni gresnici-
Na nasim prostorima- tu bi imali da zvacemo a ovde se racuna
da je van teme. Recimo ti optuzujes -ja branim, ili obratno.
Ajd u zdravlje ! 8)
 

Back
Top