STRAH OD ZIVOTA

Ne bojim se bas, ali ponekad osecam smrtnost, ne nisam se dobro izrazila, ustvari jesam.... :? :? :?
Kao da ljudi u nekim trenucima nisu svesni svoje sudbine...Postanu nje svesni tek kada dodju u neku "zivotni opasnost"...
 
ma zajeban je taj strah,i mislim da je vise karakteristican za velike gradove.
mene uglavnom ponekad razdiru 2 ogromna straha i ne znam koji je od koga gori,a to su:strah od zivota bez ljubavi,bez osobe koja ce te voleti iz srca i kojoj ces biti smisao zivota,(tu se podrazumevaju pod obavezno deca,kao plod te ljubavi) i strah od bolesti.
ajde da se potrudimo nekako svi zajedno da pobedimo te i slicne strahove?sta mislite da li smo sposobni za to????
 
Pa NARAVNO da jesmo, treba prihvatiti zivot onakav kakav jeste nije uvek ni sve lepo ni sve ruzno, i samo da znas da je covek strasan uvek sve prezivi.
I treba biti optimista, uvek.
Neizvesnost i strah od buducnosti su nesto cega se svi plase ali ipak u svakom belom postoji nesto crno i u svakom crnom postoji nesto BELO. Pa sta god da se desi nije nikad gotovo. UVEK SE NADJE RESENJE.
 
Previse sam zaljubljena u zivot da bih ga se bojala. Eventualno mogu da se bojim smrti. Tj. preciznije da se izrazim, cini mi se da jedan zivot nije dovoljan za sve sto ambiciozan covek zeli postici.
Nekako mi vreme brzo prolazi... A na zalost zivim u drzavi gde i ne vidim neku sjajnu buducnost. Pitam se tako ponekad hocu li do kraja zivota uspeti sama sebi kupiti auto, kad su nam plate 150 evra? Sta ostaviti deci iza sebe u ovakvim uslovima a samo s jednim zivotom na raspolaganju. Ovim se ne bave naravno "naslednici" i "tatini sinovi" ili pak cerke... ali eto nismo svi rodjeni pod srecnom zvezdom. I samo zato mi se cini da zivot nije dovoljno dug, previse ga volim.... da bih ga se bojala
 
Savetnica:
Previse sam zaljubljena u zivot da bih ga se bojala. Eventualno mogu da se bojim smrti. Tj. preciznije da se izrazim, cini mi se da jedan zivot nije dovoljan za sve sto ambiciozan covek zeli postici.
Nekako mi vreme brzo prolazi... A na zalost zivim u drzavi gde i ne vidim neku sjajnu buducnost. Pitam se tako ponekad hocu li do kraja zivota uspeti sama sebi kupiti auto, kad su nam plate 150 evra? Sta ostaviti deci iza sebe u ovakvim uslovima a samo s jednim zivotom na raspolaganju. Ovim se ne bave naravno "naslednici" i "tatini sinovi" ili pak cerke... ali eto nismo svi rodjeni pod srecnom zvezdom. I samo zato mi se cini da zivot nije dovoljno dug, previse ga volim.... da bih ga se bojala

kad mi stigne bedna plata
dodje mi da skocim s sprata.
eh da mi jos tebe nije
syebo bih se jos ranije.

zeleo bih da se vozam
u bogatstvu da se srozam.
zasad mene drugi vozi
jer zivi na visljoj nozi.

ja u stranku nikad necu
u smecu ja trazim srecu.
ni sam sebe ne razumem
da prevarim ja ne umem.

svakog dana ja sam zguzan
moj zivot je tako tuzan.
ni sam ne znam kud cu prije
pa pravim svinjarije.

nema hleba, vode, struje :cry:
komsija mi pakost kuje. :twisted:
dete pita, gde je tata? :shock:
mama kaze, skace s sprata ! :roll:
 
JOVANNA:
ljudi,molim vas!!!

da li vas muci na momente ili cesto STRAH OD ZIVOTA!!KOJI NE MOZETE DA OBJASNITE??
moras prvo da znas ovo,da mozda postoji jedan osnovni greh,a to je nestrpljivost. drugo; da bi se covek izdigao iznad sebe mora PRVO da prodje kroz sebe.pitaj slobodno sta te zanima konkretno.
 

Back
Top