- Poruka
- 5.887
Imam decka vec oko dve godine,vidjamo se skoro svaki dan,volimo se,svidjamo se jedno drugom,ALI,ja jednostavno vise ne zelim seks.
Svaka veza mi je pukla posle oko godinu do godinu i po dana,uglavnom zbog moje seksualne nezaintresovanosti,a u pocetku sam tako dobra u krevetu,i zelim seks cesto,i uzivam,i napalim se,i onda,posle par meseci veze ja jednostavno ne mogu vise da se "napalim".
Razgovarala sam o tome sa deckom,on je dobar i ne pritiska me i ne tera me,mada je meni pritisak sama situacija po sebi,znam ja o cemu on misli i sta ocekuje mada ne prica stalno o tome,iako me ne tera,ja osecam napetost,jer znam da on zeli seks...
UH!
Inace,kad god imam novog partnera,seks mi je super! Meni zadovoljstvo u seksu predstavlja 90% moje uzbudjenje (kad se toliko napalim,svaki mi je dobar),a samo 10% kakav je tip realno u krevetu...Dalje,ja nekako seks povezujem sa ljubavi,ovakorvo se zaljubim,pa se onda smuvam,pa onda se i fizicki spojim sa svojom ljubavi,i to je to. Meni dalje nema,meni seks dodje kao nekakav cilj ljubavi,a ponavljanje mi postaje dosadno,sve je bledje i bledje.
Probala sam i da prevarim decka,posle skoro 2 godine,samo da se uverim da li je kod mene nesto organski (boli me seks sa deckom,pa sam se pitala jesam li bolesna ili me boli zato sto nisam napaljen anego na silu to radim da bih odrzala vezu)ili psihicki,i seks mi je bio ok,znaci,nije da mi nesto fali...
Desi mi se ponekad da mi kao na sekundu prodje kroz glavu kad vidim neku seksi scenu "I ja bih ovo rado radila" ,a pored mene sedi moj decko,znaci imam sa kim,a ne mogu! Vec smo jednom bili raskinuli na oko mesec dana,ali smo mnogo nedostajali jedno drugom,pa smo se pomirili. Ja nemam pojma treba li da ostanem sa njim ili ne?On je dobar,narocito kad ga poredim sa drugim muskarcima koji su generalno skotovi,izvinjavam se,ali jeste tako,on je ipak koliko toliko normalan s obzirom da je muskarac SALIM SE,ne mrzim ja muskarce...
Stalo mi je do ove veze,ne zelim da raskinemo zbog seksa. Ima li jos neko ovakav problem?
p.s. koga god sam do sada pitala svi su mi rekli:Ako ti nije do seksa,nemoj se terati,ko njega yebe ako njemu jeste,nemoj na silu,sve dok ti ne bude do seksa,nemoj se terati.
On nije takav da mi trazi,mada ponekad se pozali,s vremena na vreme,a ja onda osecam kao da sam pod pritiskom i uhvatim sebe kako razmisljam otprilike ovako:"Joooj,danas stvarno ne mogu,aj da se pripremim psihicki,sutra cu to da `odradim` nek se malo smiri",onda dodje to sutra,a ja onda u sebi kazem "aj prekosutra cu" i onda konacno jedan dan odradim taj seks,sama sebi se zgadim plus sto me boli,em se osecam kao lazov jer sam glumila ono dahtanje i sta sve treba....I dokle ovako?
Svaka veza mi je pukla posle oko godinu do godinu i po dana,uglavnom zbog moje seksualne nezaintresovanosti,a u pocetku sam tako dobra u krevetu,i zelim seks cesto,i uzivam,i napalim se,i onda,posle par meseci veze ja jednostavno ne mogu vise da se "napalim".
Razgovarala sam o tome sa deckom,on je dobar i ne pritiska me i ne tera me,mada je meni pritisak sama situacija po sebi,znam ja o cemu on misli i sta ocekuje mada ne prica stalno o tome,iako me ne tera,ja osecam napetost,jer znam da on zeli seks...
UH!
Inace,kad god imam novog partnera,seks mi je super! Meni zadovoljstvo u seksu predstavlja 90% moje uzbudjenje (kad se toliko napalim,svaki mi je dobar),a samo 10% kakav je tip realno u krevetu...Dalje,ja nekako seks povezujem sa ljubavi,ovakorvo se zaljubim,pa se onda smuvam,pa onda se i fizicki spojim sa svojom ljubavi,i to je to. Meni dalje nema,meni seks dodje kao nekakav cilj ljubavi,a ponavljanje mi postaje dosadno,sve je bledje i bledje.
Probala sam i da prevarim decka,posle skoro 2 godine,samo da se uverim da li je kod mene nesto organski (boli me seks sa deckom,pa sam se pitala jesam li bolesna ili me boli zato sto nisam napaljen anego na silu to radim da bih odrzala vezu)ili psihicki,i seks mi je bio ok,znaci,nije da mi nesto fali...
Desi mi se ponekad da mi kao na sekundu prodje kroz glavu kad vidim neku seksi scenu "I ja bih ovo rado radila" ,a pored mene sedi moj decko,znaci imam sa kim,a ne mogu! Vec smo jednom bili raskinuli na oko mesec dana,ali smo mnogo nedostajali jedno drugom,pa smo se pomirili. Ja nemam pojma treba li da ostanem sa njim ili ne?On je dobar,narocito kad ga poredim sa drugim muskarcima koji su generalno skotovi,izvinjavam se,ali jeste tako,on je ipak koliko toliko normalan s obzirom da je muskarac SALIM SE,ne mrzim ja muskarce...
Stalo mi je do ove veze,ne zelim da raskinemo zbog seksa. Ima li jos neko ovakav problem?
p.s. koga god sam do sada pitala svi su mi rekli:Ako ti nije do seksa,nemoj se terati,ko njega yebe ako njemu jeste,nemoj na silu,sve dok ti ne bude do seksa,nemoj se terati.
On nije takav da mi trazi,mada ponekad se pozali,s vremena na vreme,a ja onda osecam kao da sam pod pritiskom i uhvatim sebe kako razmisljam otprilike ovako:"Joooj,danas stvarno ne mogu,aj da se pripremim psihicki,sutra cu to da `odradim` nek se malo smiri",onda dodje to sutra,a ja onda u sebi kazem "aj prekosutra cu" i onda konacno jedan dan odradim taj seks,sama sebi se zgadim plus sto me boli,em se osecam kao lazov jer sam glumila ono dahtanje i sta sve treba....I dokle ovako?