kazna - neophodna ili ne

feles

Zainteresovan član
Poruka
482
ne znam da li je ova tema odavno prezvakana, ali nesto me zulja ovih dana, pa pomislih nece skoditi ako to upitam i ovde:
skoro sam bila na nekom seminaru iz oblasti komunikacije, s' obzirom da radim u skolici, i da sam ove godine razredni staresina po prvi put. da ne duzim, iako od istog nisam bas nesto ocekivala(imam vrlo mnogo loseg iskustva sa psiholozima, tako da im ne verujem bas previse), ispostavilo se da je bio sasvim ok. osmisljen, i bila sam vrlo zadovoljna sto sam imala prilike da ucestvujem. jedino stanoviste predavaca s' kojim se uopste ne slazem, je ono koje polazi od togada je bilo kakva kazna u vaspitno obrazovnom radu izlisna :roll:
ako zanemarimo cinjenicu da cak i statut svake pojedine skole naravno predvidja obilje kazni za razne prestupe, i realna nemogucnost funkcionisanja skole bez postojanja istih, mene je najvise zapanjilo potpuno nipodastavanje kazne koja postoji kao institucija od kada je sveta i veka. za minoran prestup - minorna kazna, za zanacajniji prestup - znacajnija kazna :-| mozda nisam u trendu, ali ja sam se kao dete uvek osecala lose ako nesto skrivim i prodjem potpuno nekaznjeno. mozda sam pogresno vaspitana, ali oduvek mi se cinilo da je pravilan onaj hriscanski sistem poravnanja izmedju krivice i kazne..
raskoljnikovski pristup vracanja duga... sta mislite o tome?
 
Kazne su potrebne u vaspitanju, kao i nagrade. Samo sto kazna mora da bude dobro odmerena, ne sme da ponizava licnost coveka i mora da bude primerena intelektualnom nivou licnosti (da bi onaj ko je kaznjen mogao da razume uzroke i posledice te kazne).
 
Kažnjavajte decu. Jeste da od toga ona neće biti bolja, ali će vama biti lakše.

Postoji dve vrste kazni.
Kao vaspitnopopravna mera i kao odmazda.
Kazne svakako imaju uticaja, ali na kompetentnima je da procene da li le kazna izlišna ili ne.
Kome nije jasno neka pita nekog kompetentnog.
 
Slažem se sa kažnjavanjem ali ne kao one kazne "vraćanje milo za drago" već kao gest da se "prestupniku" stavi do znanja da se ne odobrava takav prestup (ako se ustanovi da jeste prestup). Ako se neki "prestupnik" provlači bez kazne, preti opasnost (u više slučajeva) da "prestupnik" to protumači kao ravnodušnost ili nesposobnost nadređenih da drže situaciju pod kontrolom i osmeliće se da čini i veće prestupe. Dakle, kažnjavati ali ne kao što je Rastko činio jer istorija govori da je u svojoj revnosti vraćao i dužnima i nedužnima pa se to može desiti i nama danas, već treba biti pristrasni i sa dozom poštovanja ličnosti osobe koja se kažnjava.
 
ne bwe..učite od trenera oT delfina ;) NIJE neophodna!
ybt...svi izglea znaju, sem Srbalja...ne znam što je ovo na Filozofiji? :shock:

e, možda ipak najmanjoj deci treba malo tog old school + i - usmeravanja....zamisli da divaniš s njiima u nedogled i da diskutuješ šta kako zašto...kad postoje prečice.
A šta su vam na tom seminaru ponudili kao ALTERNATIVU u komunikaciji?
 
Па...казне су врста учења условљавањем, зар не?

Мислим, ако прелазиш на црвено, доћи ће чика-полицајац и казниће те...платићеш казну и следећи пут ћеш размислити да ли си спреман да опет издвојиш ту новчану суму, смао зарад пар секунди чекања....
Уколико се не појави полицајац, а ти решиш да прекршиш правило понашања мислећи да је казна бесмислена и неоправдана, може да ти се деси много гора врста казне: да те звекне камион!

Казне васпитавају, и чувају правила понашања у људској заједници....али не казне као освета, него казне као средства превенције!
 
Hellen:
Па...казне су врста учења условљавањем, зар не?Мислим, ако прелазиш на црвено, доћи ће чика-полицајац и казниће те...платићеш казну и следећи пут ћеш размислити да ли си спреман да опет издвојиш ту новчану суму, смао зарад пар секунди чекања....
Уколико се не појави полицајац, а ти решиш да прекршиш правило понашања мислећи да је казна бесмислена и неоправдана, може да ти се деси много гора врста казне: да те звекне камион! Казне васпитавају, и чувају правила понашања у људској заједници....али не казне као освета, него казне као средства превенције!

Ko vozi koze:
Kazna ne mora da bude sankcija, moze da bude uskracivanje necije samovolje (uz objasnjenje uzroka i posledica).

Dobro rečeno :wink:
 
Cupavka:
Da, potrebna je svest o postojanju kazne, ali i o postojanju nagrade, mislim. Ako se ukaze prilika, onda treba da se i upotrebi nesto od ta dva, a , obicno nema smisla jedno bez drugog.

Наравно, само награда није увек јасно материјализована као казна....

Да немам свест о томе да ћу бити кажњена ако из продавнице узмем нешто, а не платим - ја бих то вероватно радила. Због свести о казни не радим то.
Међутим, не могу очекивати награду зато што не крадем!

Награда у ово случају је добро функционисање друштва.....као и у случају многих других ствари....
Награда је то што знам да су и други људи условњени казнама као и ја, па је велика вероватноћа да ме нико неће угозити неким постуком за који је одређена казна....
 
Šteta je što se ljudi ne vaspitavaju da neke stvari ne rade zbog svoje savesti, već svesti o kazni.
Oni koji su naučili da ne rade (ili rade) nešto samo iz straha od kazne, oni na takav način i razmišljaju.

@Hellen
"Да немам свест о томе да ћу бити кажњена ако из продавнице узмем нешто, а не платим - ја бих то вероватно радила."

Izvini, nisam hteo da budem uvredljiv, ali je ovo dobra ilustracija.

Naravno, sada se pita kako svoriti tu savest, ali je to sada tehničko pitanje.
 
Чекај, наравно да нисам мислила буквално....

Али, то што ти називаш ''савешћу'' је првобитно формирано на свести о казни...а касније се тек развија као ''савест''....
Иначе не би било потребе за Божијим заповестима, за писаним законима...живели бисмо у рају...
Људи углавном тако функционишу, најбоље уче условљавањем.
Гледај их само како се понашају када знају да неће одговарати за своје поступке, а како када су свесни да ће сваки њихов лош поступак оставити директне последице по њих саме!

Пример- како су се односили према ''друштвеној'' имовини...

И сада се срећемо са том појавом: клинац у школи урезује име на клупу... Дам му за ''домаћи задатак'' да исто тако уреже име на трпезаријском столу код куће...Он ме гледа фрапирано:''Е, тамо не сме да се шкраба, мама ће ме намлатити!'
'...А негде у свести он ЗНА да није лепо уништавати туђе или заједничко, да није морално, да је штетно по све нас...али он не осећа директну и конкретну штету по себе...и зато прелази преко савести...

Није ''техничко'' питање како сад од тога створити савест...То је суштинско питање!!!
 
Hellen:
Чекај, наравно да нисам мислила буквално....

Али, то што ти називаш ''савешћу'' је првобитно формирано на свести о казни...а касније се тек развија као ''савест''....
Иначе не би било потребе за Божијим заповестима, за писаним законима...живели бисмо у рају...
Људи углавном тако функционишу, најбоље уче условљавањем.
Гледај их само како се понашају када знају да неће одговарати за своје поступке, а како када су свесни да ће сваки њихов лош поступак оставити директне последице по њих саме!

Пример- како су се односили према ''друштвеној'' имовини...

И сада се срећемо са том појавом: клинац у школи урезује име на клупу... Дам му за ''домаћи задатак'' да исто тако уреже име на трпезаријском столу код куће...Он ме гледа фрапирано:''Е, тамо не сме да се шкраба, мама ће ме намлатити!'
'...А негде у свести он ЗНА да није лепо уништавати туђе или заједничко, да није морално, да је штетно по све нас...али он не осећа директну и конкретну штету по себе...и зато прелази преко савести...

Није ''техничко'' питање како сад од тога створити савест...То је суштинско питање!!!
Ostavio sam kao citat sve što si napisala, neće da škodi.
Tačno to je suštinsko pitanje.
Da, još dok sam pisao bilo mi je jasno da će da se postavi pitanje kako doći do savesti (formirati super-ego).
Nešto sam danas rastrojen. Ovo sam pisao razmišljajuči o deci i batinama, zaboravivši da se to nije ni postavilo kao pitanje. Dobro to je rešeno.
Ali ja nikada u napred ne odbijam stručna mišljenja, već sam radoznao da saznam do čega se došlo. Ti si bila na tom seminaru, pa šta si saznala? Zar nisu to objasnili?
Možda su smislili nešto pametno.
Mada ja sam imao uspeha u tome da kada dete uradi nešto loše uspostavim prijateljski odnos, objasnim da može da stvara oko sebe prijatelje ili neprijatelje. Zatečem ga sa izrazito ljubaznim, prisnim i dobronamernim stavom ljubavi i poverenja gde ga dovedem u situaciju da ne želi da me razočara ili povredi. Ali i hladno-topao stav sadrži u sebi kaznu i nagradu.
Međutim, postavlja se pitanje, šta se sve podrazumeva pod kazna.
Na kraju će se opet ispostaviti da kazna postoji samo u blažem ili prikrivenom obliku.
Tako da u principu mogu da se složim sa tobom. Otvorila si mi oči. :shock: :lol:
 
Immortal_girl:
kazna nije isto sto i disciplina ....
a disciplinovanje je moguce bez kaznjavanja....tako da.... nije potrebna kazna
Naravno da je disciplinovanje moguće bez kažnjavanja. Ali to je slučaj za one koji disciplinu prihvataju tj. koji razumeju prednosti disciplinovanog života. A mi, kao da zaboravljamo drugu grupu osoba koje žive nedisciplinovanim životom i da su takav način života usvojili kao pravilan i da disciplinu doživljavaju kao nešto što ih ograničava i sputava od njihovog "normalnog" života.
Kako sa takvima postupiti?...kako postupiti sa onima, koje disciplina guši?
Da ne napomenem da su takvi loš primer za one koje disciplinu tek prihvataju koji nisu još shvatili prednosti discipline u potpunosti i da se takvi mogu lako povoditi za primerima onih koji se ne daju disciplinovati. Slažem se i sa time da ne treba prisiljavati one koji ne žele disciplinu i ne treba im na silu nametnuti ono što ne žele, ali ne treba ni odobravati takvo ponašanje... E sad, način neodobravanja je prepušten onima koji disciplinu sprovode i to zavisi od njihove taktičnosti, sposobnosti da situaciju drže pod kontrolom i od njihovog iskustva.
Jeste da kazna nije isto što i disciplina, ali se treba sprovesti ako se disciplina odbaci. Ako se ne suprotstavimo nedisciplini, znači da je odobravamo i gubimo uticaj kod onih koji nas doživljavaju kao čuvare onoga što je dobro.
 
@sist_ing
Naravno da je disciplinovanje moguće bez kažnjavanja. Ali to je slučaj za one koji disciplinu prihvataju tj. koji razumeju prednosti disciplinovanog života.

Ali kako doći do toga da neko prihvata, a naročito kako razume?
To je suštinsko pitanje, jel da Hellen.
 

Back
Top