Kada vetar izgubi silinu

Maestro

Početnik
Poruka
10
Procitao sam dosta diskusija na vecnu temu -ljubav,procitao sam nekoliko knjiga,dosta razgovarao sa ljudima. Nekako na prvi pogled se stice utisak da je ljubav zabranjni grad i da nas sve zajedno muce ista pitanja :laz,prevara,neuzvracena ljubav...

Mislim da sledecu pricu dobro poznajete

Sreo sam idealnu osobu. Ona je lepa,pametna...Vreme koje provodimo zajedno je nesto najbolje sto mi se desilo u zivotu. Prepuni smo zajednickih interesovanja,izuzetno se razumemo.Najednom taj osecaj u grudima,tako jak, a tako prijatan kao da vetar puni vasa pluca i opija dusu.Postjemo bogovi i niko tada nije jaci od nas...

Medjutim vreme radi svoje. Pre ili kasnije neko pocinje prvi da se hladi i shvata da pored te osobe postoje i druge stvari koje mogu biti predmet interesovanja. Plako pocinjete da gubite tlo pod nogama za koje ste mislili da nikad nece da se izmakne.Kao da vetar koji vam je opijao dusu pocinje da gubi silinu...



Recite mi sta radite onda kada vetar izgubi silinu ?
 
Da li mislis da ti se to isto nece dogoditi sa nekim drugim? Hoces li ceo zivot da ides iz veze u vezu ili ces shvatiti to kao jedan normalan proces i pokusati da uspostavis neki odnos koji je malo drugacijeg kvaliteta?[/quote]


============================================


znas, ja sam neki prokleti emotivac..........i verujem u ljubav do smrti.............deda mraza..........lepe reci.............

nikada necu prihvatiti da osecaji blede............moji ili njegovi, svejedno...........boricu se do zadnjeg atoma snage.........ali ako ne ide............otici cu.

i radije cu biti sama nego sa nekim koga volim, ali nema onih leptirica u stomaku kada god ga vidim............pa i posle 5 i 10 godina.........

P.S. sad ce me svi proglasiti ludom...........e moj maestro sta mi napravi :?
 
Moja ideja kada sam pisao ovu temu je bila da je zaljubljenost definitivno prolazna kategorije i da tek kada ona nestane u onom obliku kakva je bila u pocetku tek tada nastaje pogodan trenutak da se razvije prava ljubav izmedju dvoje ljud. Mislim da ljudi obicno grese i razocaraju se kada zaljubljenost prodje i onda tu nastaju sve one stvari koje cine da se osecamo bedno:ljubomora ,zavist prevara i td... Mislim da nam se to svima dogadja zar ne?
 
Maestro:
Moja ideja kada sam pisao ovu temu je bila da je zaljubljenost definitivno prolazna kategorije i da tek kada ona nestane u onom obliku kakva je bila u pocetku tek tada nastaje pogodan trenutak da se razvije prava ljubav izmedju dvoje ljud. Mislim da ljudi obicno grese i razocaraju se kada zaljubljenost prodje i onda tu nastaju sve one stvari koje cine da se osecamo bedno:ljubomora ,zavist prevara i td... Mislim da nam se to svima dogadja zar ne?
Zaljubljenost uvek vezujem za sexualnost, onu jaku fizicku privlacnost u pocetku.Posle toga dolazi ljubav (naravno ako se za nju odlucimo), a ona je proces koji trazi vreme i zrtvovanje. Ljubav je odluka, nekad odricanje, ali i gradjenje sopstvene licnosti uz nekog pored sebe...Ljubav (prava) treba da od dvoje ljudi napravi jos bolje licnosti....
 
Mislim da si jako dobro osetila smisao moga pitanja. Jako mi je drago kada vidim da postoje osobe koje mogu da razmisljaju o ljubavi na jedan drugi nacin - odnosno jedini pravi.Stvarno su mi dosadne vise one teme sa teznjom da budu bombaste i aktuelne a u stvari su jako simplifikovane:Da li bolje **** seljak ili fini decko? Brzo ili sporo? Mislim da nam je to nametnut nacin razmisljanja i ponasanja a da vecina ljudi se ne oseca tako cak retko i razmislja na taj nacin...
 
Goscica:
Maestro:
Moja ideja kada sam pisao ovu temu je bila da je zaljubljenost definitivno prolazna kategorije i da tek kada ona nestane u onom obliku kakva je bila u pocetku tek tada nastaje pogodan trenutak da se razvije prava ljubav izmedju dvoje ljud. Mislim da ljudi obicno grese i razocaraju se kada zaljubljenost prodje i onda tu nastaju sve one stvari koje cine da se osecamo bedno:ljubomora ,zavist prevara i td... Mislim da nam se to svima dogadja zar ne?
Zaljubljenost uvek vezujem za sexualnost, onu jaku fizicku privlacnost u pocetku.Posle toga dolazi ljubav (naravno ako se za nju odlucimo), a ona je proces koji trazi vreme i zrtvovanje. Ljubav je odluka, nekad odricanje, ali i gradjenje sopstvene licnosti uz nekog pored sebe...Ljubav (prava) treba da od dvoje ljudi napravi jos bolje licnosti....

Piiiiiiiiiiiiip, wrong!
Zasto bi se zaljubljenost poistovecivala sa sexualnoscu, fizickom privlacnoscu, strascu???? Ok, svi to osetimo mozda odmah u startu, na prvi pogled jer ipak je potrebno da nam se neko fizicki svidi da bi smo mu uopste dali sansu i za nesto vise, ali.... Stvar krece ovako: upoznali smo se, mnogo se svidjamo jedno drugom, pao je prvi kiss, prvi sex i sta sad? Ja sam kao odlepila na njega, ludo zaljubljena jer mi je dobro u krevetu sa njim?! Ne! Ima tu gomila stvari koja utice na pojavu tih leptirica u stomaku. Javljaju se oni i kad me dodirne i ljubi, ali NE samo tada, vec i kad mu cujem glas preko fona i kad mu se priblizavam dok me ceka na zakazanom mestu i to ne zato sto u tom trenutku mislim uuuu kako bih ja sad s njim u krevet. Kad imam te leptirice u stomaku, ma sve bih dala da bar samo sedim tu pored njega i divim se njegovim prelepim okicama i da molila Boga da se taj trenutak ne okonca. E sad, jeste, ta zaljubljenost prolazi i leptirici negde odlaze.... Tacno, maestro, SAD je pravi trenutak za pravu ljubav. Najcesce svi mi upravo tad kad "leptiri odlaze" skontamo da li u stvari volimo tu osobu ili ne. Ako ne, covek odlazi jer navikao se na sve sto je inace bilo novo i shvatio je da ta osoba nema nesto u sebi sto je potrebno da bi on ostao. A ako je shvatio da voli, leptiri vise nisu ni potrebni, jer tek sad nastaju pravi vetrovi koji teraju osobu da se jos vise i vise trudi oko svoje ljubavi. Tad ne volis samo zbog vrlina, nego odjednom shvatis "Ej, pa ja volim i njene/njegove mane!" Odjednom je tako lep onaj razmak izmedju njenih/njegovih prednjih zuba, pa te strije na kukovima su bas sexi, ma ja volim i bube sto setaju po tvom stanu samo zato sto su bas u TVOM stanu. E to je ljubav, od toga dusa zivi a ne od zaljubljenosti i koje kakvih leptirica. I sad vas pitam, kad je zaljubljenost prosla jer vise nema sexualnosti, kako je goscica rekla da se to vezuje za sexualnost ????
O da, i te kako ima! Tek je sad sve seksi!!!!![/b]
 
Maestro:
Medjutim vreme radi svoje. Pre ili kasnije neko pocinje prvi da se hladi i shvata da pored te osobe postoje i druge stvari koje mogu biti predmet interesovanja. Plako pocinjete da gubite tlo pod nogama za koje ste mislili da nikad nece da se izmakne.
Kao sto to gore neko rece, kada vetar izgubi silinu, ulazis u mirnije vode. I kao sto i u prirodi nista nije vecno, niti istog intenziteta, ali se pritom ponavlja u nekim intervalima, tako mislim da treba uzivati u svim najrazlicitijim "vremenskim uslovima". Hocu reci, uzivati kada silina vetra napuni jedra isto kao i kada se brod ljuljuska na mirnom moru.

"Velike ljubavi se ne mogu napraviti od individua koje su uzasnute svojom bazičnom samoćom, kao što je često slučaj, i zahtevaju da se urone u vezu. Prava ljubav ne samo što poštuje individualnost drugog, nego je u stvari neguje, čak i po cenu razdvajanja i gubitka. Konačan cilj zivota je duhovno sazrevanje ličnosti, usamljeni put do vrhunaca koje jedino sami mozemo savladati. Brak i društvo postoje da bi hranili takva individualna putovanja, ali, kao što je to slučaj sa svim pravim ljubavima, "zrtve" koje podnosimo zbog sazrevanja drugih rezultiraju jednakim ili većim sazrevanjem nas samih."
 
JOVANA77:
znas, ja sam neki prokleti emotivac..........i verujem u ljubav do smrti.............deda mraza..........lepe reci.............

nikada necu prihvatiti da osecaji blede............moji ili njegovi, svejedno...........boricu se do zadnjeg atoma snage.........ali ako ne ide............otici cu.

i radije cu biti sama nego sa nekim koga volim, ali nema onih leptirica u stomaku kada god ga vidim............pa i posle 5 i 10 godina.........

Kako sam se pronasao u ovim recima.. Al znaci ono od prvog do poslednjeg slova.. Svaka ti chast kao da si mene opisala..
 
.

"Velike ljubavi se ne mogu napraviti od individua koje su uzasnute svojom bazičnom samoćom, kao što je često slučaj, i zahtevaju da se urone u vezu. Prava ljubav ne samo što poštuje individualnost drugog, nego je u stvari neguje, čak i po cenu razdvajanja i gubitka. Konačan cilj zivota je duhovno sazrevanje ličnosti, usamljeni put do vrhunaca koje jedino sami mozemo savladati. Brak i društvo postoje da bi hranili takva individualna putovanja, ali, kao što je to slučaj sa svim pravim ljubavima, "zrtve" koje podnosimo zbog sazrevanja drugih rezultiraju jednakim ili ećim sazrevanjem nas samih."[/quote]

Velikim delom se slazem sa ovakvom postavkom.Mada mi ona mnogo lici na Put kojim se redje ide (Skot Pek).
Sta se desava ako u tom obostranom duhovnom razvoju osoba koja je pored tebe stalno stagnira ili ne daj boze regresira.Mislim da smo mi jako cesto velike kukavice i da smo spremni da na sve nacine da objasnimo zasto treba da ostanemo sa tom osobom a jako retko smo spremni da kazemo otvoreno da ne ide.U tom slucaju,odnosno kada na taj nacin prevarimo sebe prve i jedine zrtve su po mom misljenju nas duhovni razvoj i nasa individualnost
 
Stigao je i dezurni ke*jator, kako kolo ne bi proslo bez Kokana... :roll: Ljubav ima mnostvo oblika. Bezuslovna ljubav je ona kojoj covek tezi. Ono sto vredi nikad ne propada.Kada vetar izgubi silinu... pa znamo iz prirode da svaka oluja ranije ili kasnije mora stati. Pocetna snaga vetra je bio zanos (zaljubljenost)ili strast koji kad se stisaju iskristalisu osecanja. Tada pocinjete partnera gledati realno, prihvatiti ga onakvim kakav jeste. Ako su osecanja prava i obostrana, ostatak veze je prilagodjavanje. U kvalitetnoj vezi se pojavljuju i lahori i oluje i zatisja i tektonski poremecaji ali ona opstaje.
 
Maestro:
Moja ideja kada sam pisao ovu temu je bila da je zaljubljenost definitivno prolazna kategorije i da tek kada ona nestane u onom obliku kakva je bila u pocetku tek tada nastaje pogodan trenutak da se razvije prava ljubav izmedju dvoje ljud. Mislim da ljudi obicno grese i razocaraju se kada zaljubljenost prodje i onda tu nastaju sve one stvari koje cine da se osecamo bedno:ljubomora ,zavist prevara i td... Mislim da nam se to svima dogadja zar ne?

POTPUNO si u pravu, sasvim delim tvoje misljenje, i ovo je prvi put da ga cujem jos negde osim kod sebe. :)
Za sve to postoji naucno objasnjenje u fiziologiji i biohemiji ljudskog bica. Kako je tu neromanticno, ali surovo realno, nazalost...
Ko uspe da prevazidje trip da ce biti vecno zaljubljen kao prvog dana, moze da uspostavi dugotrajan, kvalitetan odnos i vecnu LJUBAV, koja dolazi posle zaludjenosti, tj. zaljubljenosti. Samo ljubav moze biti vecna, zaljubljenost ne.
 
Anonymous:
da li u fazu 'ljubav' moze da se udje bez faze 'zaljubljenost'

Svakako. To je ono kad nekoga upoznas, i na prvi pogled te ne privlaci, ali sto ga/ju vise upoznajes, sve vise te odusevljava, i vremenom ti toliko priraste za srce da jednog dana jednostavno shvatis da ti tu osobu volis, a da zapravo nisi osetio onu ludost zaljubljenosti na prvi pogled, ili "bezumne" zaljubljenosti koja nas obicno spontano spopada. Ovde nekako suptilno i neprimetno skliznes u ljubav, kao da si svakim korakom tome sve blizi, a da ne primecujes dok te ne zapljusne to saznanje nekim cudnovatim otkrovenjem. I tada ta osoba postaje najdivnija i najlepsa na svetu i cudis se sam sebi kako to nisi odmah primetio/la.
 
POTPUNO si u pravu, sasvim delim tvoje misljenje, i ovo je prvi put da ga cujem jos negde osim kod sebe. :)
Za sve to postoji naucno objasnjenje u fiziologiji i biohemiji ljudskog bica. Kako je tu neromanticno, ali surovo realno, nazalost...
Ko uspe da prevazidje trip da ce biti vecno zaljubljen kao prvog dana, moze da uspostavi dugotrajan, kvalitetan odnos i vecnu LJUBAV, koja dolazi posle zaludjenosti, tj. zaljubljenosti. Samo ljubav moze biti vecna, zaljubljenost ne.[/quote]

Postoji mnogo tripova koje covek u zivotu mora da prevazidje.Ponekad on nije ni svestan toga. Na primer covek uspesno prevazilazi Edipov komleks, covek odustaje od toga da ne moze ceo zivot da bude dete i da leti kao Betmen i td...Cak je jako nezgodno ako neki period ne prevazidje odnosno da u potrebim izraz preraste.Tada naredni period ne moze da prozivi sa svom silinom koju taj naredni period nosi. Ne znam koliko sam jasan ali otprilike je ovako:Ne mozes cak ni da dozivis pravu zaljubljenost ako nisi prerastao detinjstvo,kao sto ne mozes iskreno da volis,da budes dobar roditelj i td ako ne prerastes zaljubljenost...
 
Maestro:
Postoji mnogo tripova koje covek u zivotu mora da prevazidje.Ponekad on nije ni svestan toga. Na primer covek uspesno prevazilazi Edipov komleks, covek odustaje od toga da ne moze ceo zivot da bude dete i da leti kao Betmen i td...Cak je jako nezgodno ako neki period ne prevazidje odnosno da u potrebim izraz preraste.Tada naredni period ne moze da prozivi sa svom silinom koju taj naredni period nosi. Ne znam koliko sam jasan ali otprilike je ovako:Ne mozes cak ni da dozivis pravu zaljubljenost ako nisi prerastao detinjstvo,kao sto ne mozes iskreno da volis,da budes dobar roditelj i td ako ne prerastes zaljubljenost...

Jasan si potpuno. Sasvim se slazem. Samo, neki tripovi se tesko prevazilaze, a nazalost, neki nikada.
Uzgred, covek MOZE biti dete ceo zivot, stavise, mislim da je to sasvim pozeljno, kako je tuzno kada zaboravimo na dete u sebi i sasvim odrastemo. Naravno, potrebno je imati mere u svemu, prava doza je kljuc svega.
 

Back
Top