A da li vi volite svoje roditelje ?

Postujem i volim oca,mada su mi neke stvari sada jasnije nego kad sam bila klinka i gledala u njega kao nekog bezgresnog....Sa mamom sam bliza i od nje volim vise samo svoje dete,ali me vrlo cesto dovede do ivice nerava,jer po njoj,uvek moze nesto bolje da se uradi,nego sto je uradjeno...

Sto ti pade na pamet?!
 
Volim ih zato sto ni u jednom delu mog zivota nisu stavili svoje interese ispred nas, uvek i u svakoj situaciji su bili tu, pomagali bez osudjivanja i prebacivanja, ali nas nisu ramazili nego su nam na lep nacin usadili prava merila vrednosti i kulture. Postavili su nama, svojoj deci vrlo tezak zadatak jer biti kao oni stvarno nije lako
 
Ja moje roditelje volim...jeste da nam se misljenja ne podudaraju uvek ali znam da su uvek tu kad mi je tesko i kada mi zatreba pomoc i da na njih uvek mogu da racunam u bilo koje doba noci ili dana...
Znam da sam nekada mislila i drugacije ali tek sada kada sam i ja roditelj vidim da su mnogo puta bili u pravu ali ja ih tada nisam slusala i sada mi je jako zao zbog toga...
 
Ajde sto ih volim, to se podrazumeva, nego sto su meni oni simaticni, gotivni, face - onako nepristrasno, kad gledam sa strane. Bas su likovi, oboje, moram da se nasmejem kad pomislim na njih :)
(Naravano da smo se svadjali - i sad se pokacimo s vremena na vreme - mnogo su jake licnosti, pa ako ne zagrmis s vemena na vreme mogu da te progutaju)
 
volim ih oboje, ali ne se ne slazem sa njihovim postupcima. sada se razvode nakon skoro 40 godina braka i ocekuju pomoc. osecanja su mi pomesana, volim ih ali me pritiska njihov vise prijateljski nego roditeljski odnos. da su mi prijatelji bili bi sjajni, ali oni su moji roditelji a to kao da su zaboravili. a opet, dovoljno je da se desi neka stresna situacija, kao ovaj razvod, da me podseti koliko mi je stalo do njih.
 

Back
Top